{"id":14550,"date":"2016-08-05T07:00:08","date_gmt":"2016-08-05T06:00:08","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=14550"},"modified":"2021-02-25T11:00:34","modified_gmt":"2021-02-25T10:00:34","slug":"financiranje-visokog-obrazovanja-u-sloveniji-radno","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=14550","title":{"rendered":"Sveu\u010dili\u0161ta u potrazi za novim tr\u017ei\u0161tima"},"content":{"rendered":"

Premda postupnost promjena u na\u010dinu financiranja znanosti i visokog obrazovanja u Sloveniji omogu\u0107ava odre\u0111eni oblik obrane ste\u010denih materijalnih prava, one su ipak toliko sveobuhvatne da ni izboreni kompromisi ne zaustavljaju neoliberalne promjene. Slovenska posebnost le\u017ei u \u010dinjenici da ni definiranje va\u017enosti znanosti i visokog obrazovanja Ustavom, a ni ustrojstvo po principu besplatne javne usluge nisu uspjeli sprije\u010diti tendencije prema komercijalizaciji i razgradnji institucija.\u00a0 \u00a0<\/strong><\/p>\n

Financiranje visokog obrazovanja u Sloveniji odre\u0111eno je dvama strukturnim parametrima. Prvi je dvostruko, prora\u010dunsko i tr\u017ei\u0161no financiranje, pri kojem se kombiniraju prora\u010dunska sredstva za izvo\u0111enje studijskih programa, \u0161kolarine na izvanrednim (a u nekim oblicima i na redovnim) studijima te javna i industrijska kompetitivna sredstva za razli\u010dite istra\u017eiva\u010dke ili aplikativne projekte. Drugi problem predstavlja proturje\u010dje izme\u0111u vi\u0161e-manje fiksnih tro\u0161kova, kao posljedice situiranosti u sustavu javnog financiranja, i lump-sum<\/em> (cjeloviti iznos) financiranja sveu\u010dili\u0161ta, kojeg vlada mo\u017ee proizvoljno smanjivati.<\/p>\n

Visoko obrazovanje je u Sloveniji na\u010delno organizirano prema modelu za korisnike besplatne javne usluge, financira se iz dr\u017eavnog prora\u010duna. Ipak, ve\u0107 25 godina, otkako je poseban polo\u017eaj visokog obrazovanja definiran u ustavu, zakon ne propisuje niti na\u010din niti opseg javnog financiranja, pa \u010dak niti \u0161to bi uop\u0107e to\u010dno bila javna usluga visokog obrazovanja, \u0161to bi trebao biti pravni temelj za javno financiranje. Opseg financiranja studijske djelatnosti visokog obrazovanja odre\u0111uje se godi\u0161njim dr\u017eavnim prora\u010dunom i vladinom uredbom. Do po\u010detka razdoblja politike \u0161tednje, rektori su uglavnom uspje\u0161no lobirali za dovoljan komad prora\u010dunskog kola\u010da. Vladino lump-sum<\/em> financiranje ustanova visokog obrazovanja do tada je predstavljalo prednost, budu\u0107i da su sveu\u010dili\u0161ta mogla sredstva, kojih je bilo dovoljno, autonomno raspore\u0111ivati za sufinanciranje istra\u017eiva\u010dkih projekata i razvoj.<\/p>\n

Zatim je, 2008. godine, udarila kriza. Isprva je vlada reagirala odr\u017eavanjem razine javne potro\u0161nje, budu\u0107i da je vjerovala kako je kriza kratkotrajna te da \u0107e kejnzijanstvo djelovati i prije nego bi zahtijevalo ekspanzivno tiskanje novca, \u0161to Slovenija kao \u010dlanica eurozone samostalno nije u mogu\u0107nosti u\u010diniti. Godine 2010. kejnzijansku politiku je u cijeloj Europi zamijenila paradigma \u0161tednje, koja zemlje periferije prisiljava na privatizaciju javnih dobara i usluga. Program opse\u017enog rezanja javne potro\u0161nje u Sloveniji po\u010dinje 2012. godine, a otada je visoko obrazovanje ostalo bez 12% dr\u017eavnih sredstava.<\/p>\n

Autonomija samoeksploatacije<\/strong><\/p>\n

U uvjetima rezanja prora\u010dunskih sredstava, lump-sum<\/em> financiranje podrazumijeva i autonomiju pri iznala\u017eenju na\u010dina rezanja potro\u0161nje. Pritom su menad\u017ementu u sektoru visokog obrazovanja ruke vezane po pitanju smanjenja pla\u0107a, budu\u0107i da su one definirane jedinstvenim sustavom pla\u0107a javnih slu\u017ebenika, dok je, s druge strane, potrebni opseg pedago\u0161kog rada utvr\u0111en zakonskim standardima. Stoga se, od 2012. godine, u sektoru visokog obrazovanja razvijala situacija u kojoj su sindikati javnog sektora s vladom dogovorili odre\u0111eno smanjenje mase pla\u0107a, a vlada bi sveu\u010dili\u0161tima smanjila lump-sum<\/em> financiranje za znatno ve\u0107i iznos. Uprave visoko\u0161kolskih ustanova bi zato rezale materijalne tro\u0161kove i izborne predmete, jer cijele je studijske programe malo te\u017ee ukinuti preko no\u0107i, kad su na njih ve\u0107 upisani studenti. Otpu\u0161talo bi se i honorarne predava\u010de.<\/p>\n

Pored toga, uprave su iznalazile niz nezakonitih na\u010dina \u0161tednje na pla\u0107ama. Predava\u010de, koji obavljaju poslove nastavnika, zadr\u017eavali bi na radnim mjestima asistenata, kako bi im ispla\u0107ivali asistentske pla\u0107e i nalagali rad u nastavi (predavanja, ispiti, mentorstva) u asistentskom opsegu. Na taj na\u010din cijena sata predavanja biva i upola jeftinija nego kad bi bili zaposleni kao nastavnici. Sveu\u010dili\u0161te u Mariboru je izmislilo vlastitu, nezakonitu verziju sustava pla\u0107a u javnom sektoru. Uveli su koeficijente obra\u010dunske vrijednosti odr\u017eanih sati predavanja, seminara i vje\u017ebi s koeficijentima manjima od 1, kako bi zaobi\u0161li zakonski standard. Ukoliko se kao koeficijent obra\u010duna uzme 0.5, nastavnik mora predavati 12 umjesto 6 sati tjedno. (Kada bi se takav model primijenio u drugim gospodarskim granama, radno vrijeme bi trajalo 16 sati, iako zakon propisuje 8 sati.) Ako nastavnika istovremeno zaposlen na radnom mjestu asistenta, normativ mu se pove\u0107ava na \u010dak 20 sati. Povrh toga postoji mogu\u0107nost dodatnih 8 sati lo\u0161ije pla\u0107enog prekovremenog (u ovom slu\u010daju, to podrazumijeva rad iznad norme) rada, a sve to za pla\u0107u manju od odgajateljice u vrti\u0107u. Time je pedago\u0161ki rad na sveu\u010dili\u0161tu potpuno obezvrije\u0111en, a o kvaliteti, uz 28 sati predavanja tjedno, stvarno nema smisla raspravljati.<\/p>\n

Jedina alternativa ovim destruktivnim praksama kriznog menad\u017ementa oslanjanje je na tr\u017ei\u0161ne izvore financiranja te prelijevanje dijela sredstava zara\u0111enih na tr\u017ei\u0161tu u krpanje rupa u dr\u017eavnom financiranju provo\u0111enja studijskih programa Godine 2015., deficit javnog financiranja studijskih programa na Sveu\u010dili\u0161tu u Ljubljani iznosio je 12% potrebnih sredstava, a pri nekim drugim ustanovama taj je postotak bio i znatno ve\u0107i. No, u pogledu mogu\u0107nosti povla\u010denja sredstava iz tr\u017ei\u0161nih izvora, razli\u010diti fakulteti su u sasvim razli\u010ditim polo\u017eajima. To je utoliko zna\u010dajnije znamo li kako se prora\u010dunska sredstva za izvo\u0111enje studijskih programa izme\u0111u \u010dlanica sveu\u010dili\u0161ta dijele prema nekom integralnom klju\u010du, dok prihodi sa tr\u017ei\u0161ta u praksi pripadaju svakoj \u010dlanici posebno, ili se \u010dak tretiraju kao vlasni\u0161tvo samih profesora. Drasti\u010dne mjere \u0161tednje su, stoga, uvedene prvenstveno na fakultete kojima nedostaje prilika za iskori\u0161tavanje kompetitivnih izvora.<\/p>\n

Discipliniranje radnika marketizacijom<\/strong><\/p>\n

Uo\u010di krize situacija na podru\u010dju financiranja znanstvenih istra\u017eivanja bila je sljede\u0107a: jedan od u\u010dinaka izostanka zakonskog definiranja javne usluge i financiranja bio je taj da sveu\u010dili\u0161ta nikada nisu primala namjenska sredstva za temeljna istra\u017eivanja, iako su prema definiciji istra\u017eiva\u010dke i obrazovne institucije, a zvanje visoko\u0161kolskog nastavnika obuhva\u0107a i temeljno istra\u017eivanje i pou\u010davanje. Glavnina sredstava za istra\u017eivanja dodjeljuje se na kompetittivan na\u010din, putem natje\u010daja na koje se prijavljuju i istra\u017eiva\u010dki instituti koji nisu dio sveu\u010dili\u0161t\u01ce.<\/p>\n

Izbijanjem krize dr\u017eavna sredstva za znanstvena istra\u017eivanja srezana su za \u010dak 35%. Ustanove su se u jo\u0161 ve\u0107oj mjeri morale usmjeriti na europske natje\u010daje i suradnju s industrijom. Industrija financira prvenstveno primjenjive tehnolo\u0161ke projekte od kojih o\u010dekuje kapitalizaciju. Europski natje\u010daji pak favoriziraju ona znanstvena podru\u010dja koja se smatraju tehnolo\u0161ki i gospodarski propulzivnima te nekoliko ideolo\u0161kih tematika, poput izu\u010davanja europske svijesti i sli\u010dnih utvara.<\/p>\n

Vladina politika povla\u010denja iz javnog financiranja znanstvenih istra\u017eivanja uzrokovala je sveop\u0107e me\u0111usobno natjecanje za osiguravanje dr\u017eavnih i nedr\u017eavnih natje\u010dajnih sredstava, koje donose mogu\u0107nosti za istra\u017eivanje, nova zapo\u0161ljavanja, razvoj i institucionalnu mo\u0107. U\u010dinci takve logike bili su vidljivi i prije krize, a dodatno su nagla\u0161eni nakon njezinog izbijanja i smanjivanja mogu\u0107nosti za dodjelu kompetitivnih sredstava za istra\u017eivanje. Dr\u017eava je odlu\u010dila poticati kompetitivnost, vjerojatno ra\u010dunaju\u0107i kako \u0107e to dovesti do ve\u0107e produktivnosti znanstvenika. Isti ti znanstvenici, ovisni o natje\u010dajnom financiranju, tvrde kako polovicu radnog vremena potro\u0161e na fund-raising<\/em> i uz njega povezanu administraciju. Bitniji su drugi u\u010dinci. Natje\u010dajno financiranje poti\u010de discipliniranje intelektualaca te ja\u010da hijerarhiju i korporativno upravljanje.<\/p>\n

Sadr\u017eajni u\u010dinak natjecanja za istra\u017eiva\u010dka sredstva o\u010dituje se u usmjeravanju istra\u017eiva\u010dkog fokusa u primijenjena istra\u017eivanja. Posljedi\u010dno tehni\u010dke znanosti posti\u017eu institucionalnu premo\u0107 nad temeljnim znanostima, a komercijalno orijentirane istra\u017eiva\u010dke prakse nad onima koje se vode \u010disto znanstvenim motivima. Sadr\u017eaje istra\u017eivanja diktiraju financijeri, a ne epistemolo\u0161ke rasprave autonomnih znanstvenih zajednica.<\/p>\n

Presu\u0161eni izvori<\/strong><\/p>\n

Spomenimo jo\u0161 jedan va\u017ean izvor tr\u017ei\u0161nih prihoda visoko\u0161kolskih ustanova – izvanredni studij. Kategorija je u pro\u0161losti nastala kao studij uz rad, sa posebno organiziranim predavanjima u ve\u010dernjim satima i subotama. Budu\u0107i je dodatna nastava iziskivala dodatne tro\u0161kove, financirana je \u0161kolarinama, a dodatan rad profesora bio je honoriran. Na studijskim programima s manjim brojem studenata fakulteti su \u0161kolarine uglavnom tro\u0161ili na pla\u0107anje profesora za ve\u010dernja predavanja, dok su kod ostalih \u0161kolarine predstavljale va\u017ean izvor dodatne zarade. Neki su fakulteti ta sredstva ulagali u investicije, dok su drugdje krugovi bliski upravi prisvajali taj prihod ispla\u0107uju\u0107i si ekstremno visoke honorare. Raspolaganje tr\u017ei\u0161nim prihodima do nedavno gotovo uop\u0107e nije bilo regulirano.<\/p>\n

Slabo je reguliran i institut izvanrednog studija. To je fakultetima dozvolilo da spoje izvo\u0111enje redovnog i izvanrednog studija te tako smanje broj redovnih upisnih mjesta i pove\u0107aju broj izvanrednih na popularnim studijskim programima, a ponegdje i na drugostupanjskim programima, na koje se prvostupanjski diplomanti nu\u017eno moraju upisati \u017eele li ste\u0107i zvanje i mogu\u0107nost zaposlenja. Zakon dozvoljava da u predavaonici istovremeno sjede studenti koji studiraju besplatno i oni koji svoj studij pla\u0107aju. Takvo izvo\u0111enje zajedni\u010dke nastave pla\u0107a dr\u017eava, a tr\u017ei\u0161ni prihodi od \u0161kolarina predstavljaju \u010distu dobit fakulteta, odnosno izvor honorara.<\/p>\n

Izvanredni studij je cvjetao dok su se u njega upu\u0161tali zaposleni u srednjim godinama starosti, koji su se morali dokvalificirati zbog novih zahtjeva poslodavca ili vlastite \u017eelje za napredovanjem. Na izvanredni studij su se upisivali i maturanti sa premalo bodova za upis na redovni studij, kao i oni koji su si tako kupovali studentski status, koji je omogu\u0107avao pristup radu uz manje oporezivanje, osiguranje i ostala brojna studentska prava. Ljudi su se masovno upisivali na izvanredni studij dok su imali novaca i dok im se to isplatilo zbog raznih studentskih povlastica. No s izbijanjem gospodarske krize tome je do\u0161ao kraj. I dr\u017eava je poo\u0161trila uvjete za studentski status te pove\u0107ala cijenu studentskog rada, koji se iz institucije povremenog rada na nepuno radno vrijeme prometnuo u veliku anomaliju na tr\u017ei\u0161tu rada, zbog koje diplomanti nisu mogli do redovnog zaposlenja, pa cijele generacije nemaju priznatog radnog sta\u017ea. Osim na nekoliko specifi\u010dnih podru\u010dja, izvanredni studij je presu\u0161io, a s njim i va\u017ean tr\u017ei\u0161ni izvor prihoda kojima bi fakulteti mogli premostiti smanjivanje javnog financiranja studijskih programa i istra\u017eiva\u010dkih projekata.<\/p>\n

Barijere poduzetni\u010dkih impulsa<\/strong><\/p>\n

Stoga su odre\u0111ene interesne skupine u posljednje vrijeme otpo\u010dele kampanju za promjenu \u010dlanka zakona koji ure\u0111uje jezik pou\u010davanja u visokom \u0161kolstvu. Projekt \u0161ireg uvo\u0111enja engleskog jezika u predavaonice naziva se “internacionalizacijom”, promovira se kao otvorenost, i tome sli\u010dno, dok se u biti radi o internacionalizaciji izvanrednog studija nakon \u0161to je presu\u0161io bazen doma\u0107ih studenata spremnih na pla\u0107anje studija. Sveu\u010dili\u0161ni menad\u017ement ma\u0161ta o punim avionima kineskih studenata koji bi dolazili pla\u0107ati studiranje na slovenskim sveu\u010dili\u0161tima. O istome ma\u0161taju svuda u Europi, a kineskih studenata nema i nema, osim na najpresti\u017enijim anglosaksonskim sveu\u010dili\u0161tima. Ti su fantazmi simptom javne podfinanciranosti visokog obrazovanja. U praksi \u0107e prodavanje studija na engleskom rijetkim neeuropljanima biti isplativo tek ukoliko se spoje predavanja na engleskom za izvanredne i redovne studente, izvo\u0111enje takve zajedni\u010dke nastave bude pla\u0107ala dr\u017eava, a \u0161kolarine budu izvor honorara.<\/p>\n

Problem za kojega zagovornici “internacionalizacije” ne \u017eele niti \u010duti, jest mogu\u0107nost da \u0107e pove\u0107anje ponude predavanja na engleskom utjecati na dostupnost redovnog studija za dr\u017eavljane Slovenije. Kada padne jezi\u010dna barijera studij u Sloveniji postat \u0107e zanimljiv mnogima iz regije. No ne zato \u0161to su slovenska sveu\u010dili\u0161ta posebno kvalitetna, ve\u0107 zbog povoljnog studentskog statusa. Naime, za dr\u017eavljane EU i biv\u0161e Jugoslavije studij u Sloveniji je besplatan, a Slovenija se nalazi u europskom vrhu prema opsegu vanstudijskih beneficija za studente, poput subvencioniranog stanovanja, prehrane, javnog prijevoza i razli\u010ditih programa slobodnih aktivnosti. Navedeno je rezultat situacije u kojoj je masovno studiranje devedesetih godina predstavljalo socijalni azil. Uz najnoviji poduzetni\u010dki impuls, to \u0107e se vjerojatno promijeniti. Pred nama je put u nepoznato.<\/p>\n

Sa slovenskog preveo Goran Mati\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U uvjetima rezanja prora\u010dunskih sredstava, lump-sum financiranje podrazumijeva i autonomiju pri iznala\u017eenju na\u010dina rezanja potro\u0161nje…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":14617,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[63],"theme":[458],"country":[30],"articleformat":[450],"coauthors":[281],"class_list":["post-14550","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-obrazovanje","theme-drustvo","country-slovenija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14550","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=14550"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14550\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":14677,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14550\/revisions\/14677"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/14617"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=14550"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=14550"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=14550"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=14550"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=14550"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=14550"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=14550"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}