{"id":1454,"date":"2014-06-26T06:50:26","date_gmt":"2014-06-26T05:50:26","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=1454"},"modified":"2021-02-25T11:06:34","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:34","slug":"trazi-se-slovenski-albert-speer","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=1454","title":{"rendered":"Tra\u017ei se slovenski Albert Speer!"},"content":{"rendered":"

Ekonomska kriza i ne\u0161to dugotrajnija kriza politi\u010dke reprezentacija iznjedrile su dvije odre\u0111uju\u0107e tendencije u slovenskom politi\u010dkom polju \u2013 sve ridikuloznija personalizacija politike i vjera u stru\u010dno, tehnokratsko, \u201cnepoliti\u010dko\u201d rje\u0161avanje krize. Radi se o vrlo opasnim ideolo\u0161kim tendencijama koje razrje\u0161avanje kontradikcija kapitalizma tra\u017ee u kombinaciji moralne superiornosti i tehni\u010dke u\u010dinkovitosti.<\/strong><\/p>\n

U Sloveniji \u0107e se 13. jula odr\u017eati ve\u0107 drugi prijevremeni parlamentarni izbori u manje od tri godine. Mo\u017ee li se o\u010dekivati da \u0107e ovi izbori okon\u010dati politi\u010dku krizu te da \u0107e sljede\u0107a Vlada svoj mandat ipak odraditi do kraja? Naprotiv, ako i\u0161ta, mogu\u0107e je ve\u0107 sada sa poprili\u010dnom sigurno\u0161\u0107u prognozirati kako niti na tre\u0107e prijevremene izbore 90 zastupnika i zastupnica ne\u0107e morati predugo \u010dekati. Kriza slovenskih stranaka i \u0161ireg politi\u010dkog prostora prisutna je otprije izbijanja ekonomske krize, no ona ju je zao\u0161trila i intenzivirala.<\/p>\n

Personalizacija politike<\/strong><\/p>\n

Kao da personalizacija politike u bur\u017eoaskom dru\u0161tvu ve\u0107 sama po sebi nije dovoljna, stranke koje u Sloveniji nastaju posljednjih godina po\u010dele su je dodatno nagla\u0161avati na posebno vulgaran na\u010din. Pozitivna Slovenija posljednje izbore dobila je pod imenom Lista Zorana Jankovi\u0107a \u2013 Pozitivna Slovenija, da bi tek kasnije izostavila navedeni prefiks. Tako\u0111er, stranka Gra\u0111anska lista osnovana je pod imenom Gra\u0111anska lista Gregora Viranta (Dr\u017eavljanska lista Gregorja Viranta). Unato\u010d prili\u010dno visokim izbornim rezultatima, zbog brojnih su afera obje stranke danas u situaciji da im je ponovni ulazak u parlament iznimno upitan. Posljednje u nizu verzija kojima se liberalni blok poku\u0161ava prodati slovenskim bira\u010dima i bira\u010dicama predstavljaju stranke Vjerujem (Verjamem), Savez Alenke Bratu\u0161ek (Zavezni\u0161tvo Alenke Bratu\u0161ek ) i Stranka Mire Cerara <\/b>(Stranka Mire Cerarja). Vjerujem je stranka biv\u0161eg predsjednika Revizijskog suda Igora \u0160oltesa, koji je prije mjesec dana osigurao mjesto u Europskom parlamentu, a \u010dini se kako \u0107e to i ostati najve\u0107i doseg njegovog politi\u010dkog projekta. \u0160oltes je u javnosti igrao na kartu visoko eti\u010dnog pojedinca, stru\u010dnjaka, koji se ne bavi svakodnevnom i prljavom politikom. No na toj nebeskoj \u010disto\u0107i se vrlo brzo ukazalo nekoliko neugodnih mrlja. Za prvu se pobrinuo sam \u0160oltes, nakon \u0161to su novinari otkrili kako je i poslije imenovanja na mjesto predsjednika Revizijskog <\/b>suda, uz mjese\u010dnu pla\u0107u ve\u0107u od 5000 eura, nastavio \u017eivjeti u op\u0107inskom stanu od 80 kvadrata koji je pla\u0107ao 400 eura. Na pitanje za\u0161to je nastavio koristiti taj stan, \u0160oltes je odgovorio kako su tada cijene stanova bile visoke, pa si sam nije mogao priu\u0161titi stan. \u0160oltesova politi\u010dka nepismenost nai\u0161la je na kritike i kada je vodstvo kampanje, a zapravo i cijele stranke, prepustio biv\u0161im funkcionerima <\/b>studentske organizacije, pod \u010dijim su okriljem ve\u0107 stekli bogato iskustvo u transferiranju javnog u privatno. Povrh svega toga, jedan od \u0160oltesovih kandidata je i Marjan Polj\u0161ak, kojega bi se najto\u010dnije dalo opisati kao nacionalsocijalista.<\/p>\n

Savez Alenke Bratu\u0161ek jo\u0161 je jedna u nizu novope\u010denih politi\u010dkih stranaka koja \u2013 u usporedbi s Vjerujem \u2013 jo\u0161 o\u010ditije personalizira logiku strana\u010dkog djelovanja. Biv\u0161a predsjednica Vlade i \u010dlanica Pozitivne Slovenije napustila je mjesto mandatarke nakon \u0161to ju je na strana\u010dkom kongresu porazio osniva\u010d stranke, Zoran Jankovi\u0107. Zbog njegove pobjede dolazi i do pada Vlade i raspisivanja prijevremenih izbora<\/a>. Unato\u010d tome \u0161to se Bratu\u0161ek poku\u0161ava <\/b>prezentirati kao uspje\u0161na politi\u010darka koja je sprije\u010dila dolazak Trojke i suprotstavila se socijalno devastiraju\u0107oj politici Jan\u0161ine Vlade, radi se ipak o fantazmatskim tvrdnjama, koje sa stvarno\u0161\u0107u nemaju nikakve veze. Bratu\u0161ek je dolazak Trojke sprije\u010dila tako \u0161to je provodila njihove politike, a nikako nekakvim otporom Bruxellesu. O socijalnoj orijentaciji njezine politike dovoljno govori \u010dinjenica kako je njezin ministar financija Uro\u0161 \u010cufer pripremio program privatizacija koji je bio znatno ambiciozniji i nemilosrdniji od programa Janeza \u0160u\u0161tari\u010da, deklariranog (neo)liberala i ministra financija u Vladi Janeza Jan\u0161e. U trenutku pisanja ovog teksta niti \u0160oltesu, niti Bratu\u0161ek rezultati anketa nisu ba\u0161 naklonjeni. Ukoliko u posljednji trenutak ne uspiju ugrabiti neki krupni politi\u010dki poen, najbolje \u010demu se mogu nadati jest da \u0107e jedva <\/b>prije\u0107i izborni prag (4%), iako u slu\u010daju \u0160oltesa i to ostaje vrlo malo vjerojatno. Upravo suprotna su o\u010dekivanja u slu\u010daju posljednjeg novaka, i kako sada stvari stoje, najvjerojatnijeg novog mandatara vlade, Mire Cerara.<\/p>\n

Etika i ekspertiza<\/strong><\/p>\n

Personalizacija stranke je imenom Stranka Mire Cerara (SMC) dostigla krajnji <\/b>oblik. Ispitivanja javnog mnijenja toj stranci predvi\u0111aju prvo mjesto, s postocima koji se kre\u0107u sve do fantasti\u010dnih 30%. Ime \u010dega je Miro Cerar, vlasnik Stranke Mire Cerara? Za\u0161to se \u010dini toliko neodoljivo privla\u010dnim, i za\u0161to se \u010dini da je upravo on taj ma\u010d koji je u stanju presje\u0107i sva dru\u0161tvena proturje\u010dja, bez da ikome nanese i najmanju bol? Takav Miro Cerar je, naravno, fikcionalan, to\u010dnije imaginaran politi\u010dki prijatelj, kojemu je uspjelo o\u010darati naj\u0161ire narodne mase, koje u njega investiraju nemogu\u0107e nade i zahtjeve. Stvarni Miro Cerar je profesor na pravnom fakultetu i stru\u010dni suradnik slovenskog parlamenta, intelektualna figura, koja u slovenskom javnom prostoru funkcionira kao ona eti\u010dna persona koja je u stanju dr\u017eavna kola izvu\u0107i iz gliba. Cerar nade pola\u017ee prvenstveno u svje\u017ea, neokaljana lica (u prvom redu, naravno, na svoje) koja \u0107e svojim eti\u010dnim uzorom politiku o\u010distiti od zaga\u0111enja te u nju unijeti visoke, \u010dvrste standarde u pogledu toga \u0161to je ispravno, a \u0161to nije. Eti\u010dnost i u njegovom primjeru zna\u010di prvenstveno nadila\u017eenje postoje\u0107ih razlika. Dok su suprotstavljeni politi\u010dki blokovi (liberalni, konzervativni i socijaldemokratski) zadnjih dvadeset godina brinuli prije svega za vlastite klijentelisti\u010dke interese, zaodijevaju\u0107i ih u ideologiju i tako stanovni\u0161tvo optere\u0107ivali recentnom povije\u0161\u0107u (u prvom redu odnosom prema Drugom svjetskom ratu), politi\u010dki blok Mire Cerara je druga\u010diji. Druga\u010diji je po tome \u0161to takve razlike ne priznaje te umjesto u politiku nade pola\u017ee u struku. Probleme je, zna\u010di, mogu\u0107e rje\u0161avati ili politi\u010dki ili stru\u010dno. U tom pogledu Cerar je klasi\u010dni tehnokrat, ni\u0161ta druga\u010diji od Maria Montija i upravo zato ni\u0161ta manji ljubimac kapitala. Najavljuje kako je sposoban sve politi\u010dke razlike utopiti u ledenoj vodi sebi\u010dne ra\u010dunice kapitala, koja se najradije prikazuje kao prirodna \u010dinjenica.<\/p>\n

Upravo takvom je vidi i Cerar, koji je uvjeren kako je kapitalizam postignu\u0107e koje ozna\u010dava korak naprijed na na\u0161em dugom putu prema razvijenijoj civilizaciji. To \u0161to je kapitalizam zapao u krizu, prema njemu, \u010dak i nije toliko stvar unutarnje slabosti kapitalizma, koliko dokaz da nam je svima bilo predobro te da, u trenutku kada je to bilo potrebno, nismo bili sposobni za otpor. Radi se o cinizmu mrtvozornika koji nad truplom sa \u017ealjenjem izjavljuje kako je \u017ertva, ukoliko je \u017eeljela pre\u017eivjeti, trebala izbje\u0107i metak u glavu. Kako su se to to\u010dno radnici \u2013 u situaciji kada je radni\u010dka organiziranost slabija nego ikad u posljednjim desetlje\u0107ima, kada je neoliberalna ideologija nevjerojatno uspje\u0161na u uvjeravanju da je svatko sam odgovoran za svoju sudbinu \u2013 trebali oduprijeti poduzetnicima, koji su potpuno zakonitim putevima preuzimali i privatizirali poduze\u0107a, to nam pravnik Cerar ne govori. Mo\u017eda bi Cerar ljudima savjetovao da referendumom zahtijevaju zakonsko ograni\u010denje najve\u0107e mogu\u0107e razlike izme\u0111u najni\u017ee i najvi\u0161e pla\u0107e u dr\u017eavi. No ba\u0161 je taj isti Cerar sudjelovao u radu stru\u010dne skupine koja je pripremila prijedlog zakona koji referendumskim inicijativama name\u0107e ograni\u010denje da vi\u0161e ne mogu odlu\u010divati o pitanjima koja bi imala neposredne fiskalne posljedice, kao ni o promjenama porezne politike. Tom prilikom je Cerar izjavio kako je o prijedlogu zakona skupina postigla visok stupanj konsenzusa stru\u010dnjaka. Ne mo\u017ee valjda raja odlu\u010divati o tome je li porezni sustav pravedan ili ne.<\/p>\n

Kriteriji uspje\u0161nosti<\/strong><\/p>\n

U povijesti dvadesetog stolje\u0107a nalazimo figuru koja je pravi arhetip svih tehnokrata, svih Cerara, Montija i drugih \u201cstru\u010dnjaka\u201d, koji ne kaljaju ruke krvlju, iako zbog odluka koje potpisuju ona te\u010de u potocima. Albert Speer se u povijest nije upisao samo kao Hitlerov osobni arhitekt koji je zadovoljavao potrebe F\u00fchrerove<\/em> nezasitne grandioznosti i megalomanije pri planiranju novog Berlina, prijestolnice novoga svijeta. Povijest ga pamti i kao, prije svega, ministra za naoru\u017eavanje i vrhunskog organizatora. Speer je bio tehnokrat par excellence<\/em>. Kada je po\u010detkom 1942. godine preuzeo \u010delo ministarstva, njema\u010dki vojni stroj jo\u0161 nije bio u punom pogonu. Industrijom oru\u017eja je u tom trenutku upravljalo \u010dak pet \u201cvrhovnih autoriteta\u201d (rastro\u0161ni i neu\u010dinkoviti javni sektor!), u tvornicama je bilo zaposleno (pre)malo \u017eena, a one su radile samo u jednoj smjeni. Sve nabrojene probleme je Speer savladao strogom centralizacijom i koncentracijom vlasti u svojim rukama, svaka tvornica je bila od tada zadu\u017eena za samo jedan proizvod (specijalizacija i racionalizacija), a istovremeno joj je dodijeljena odre\u0111ena autonomija, naravno, ukoliko je ispunjavala strogo odre\u0111ene norme. Umjesto laika zaposlio je stru\u010dnjake te uveo pravilo kako nijedan upravitelj odjela ne smije biti stariji od 55 godina, budu\u0107i su starije osobe navodno pretjerano sklone rutini i aroganciji. Iako su ve\u0107 1943. godine savezni\u010dke snage imale premo\u0107 u zra\u010dnim napadima na Njema\u010dku te su brojni gradovi i tvornice postali meta tih napada, Speeru je i u takvim okolnostima uspjelo nemogu\u0107e, pa \u010dak i vi\u0161e od toga. Unato\u010d znatnim gubicima u industrijskim kapacitetima, uspio je te godine udvostru\u010diti proizvodnju tenkova, dok je broj proizvedenih aviona sko\u010dio za \u010dak 80 posto, a vrijeme potrebno za proizvodnju jedne podmornice smanjeno je s jedne godine na samo dva mjeseca. U drugoj polovici 1944. godine Speerov vojni stroj proizveo je ve\u0107 dovoljno opreme za 270 divizija, iako ih je Njema\u010dka imala samo 150. Je li Speer bio uspje\u0161an?<\/p>\n

Bez sumnje, bio je uspje\u0161an, prvorazredni tehnokrat, koji je unato\u010d tome \u0161to je bio Hitlerov intimus, kao i \u010dinjenici da je zaslu\u017ean \u0161to pod sve te\u017eim okolnostima njema\u010dki vojni stroj ne samo da se nije slomio, ve\u0107 je postao i bolji nego ikad, \u010dime je za dobre dvije godine produ\u017eio rat, o sebi ipak stvorio sliku nedu\u017enog, malog \u010dovjeka. Uzoran \u010dinovnik, koji je radio dobar posao u okolnostima u kakvima se, eto, na\u0161ao, i koji \u2013 iako je bio Hitlerova desna ruka \u2013 o zlo\u010dinima Tre\u0107eg Reicha \u201cnije znao\u201d ni\u0161ta. Upravo se karakterizacijom Speera kao neideolo\u0161ke osobe koristio njegov odvjetnik na Nirnber\u0161kim procesima, i to uspje\u0161no, budu\u0107i je Speer umjesto smrtne kazne dobio dvadeset godina zatvora, nakon \u010dega je jo\u0161 napisao dva bestselera te umro prirodnom smr\u0107u 1981. godine.<\/p>\n

Utrka za najsvje\u017eijim licem, naju\u010dinkovitijim i nekorumpiranim kandidatom za predsjednika slovenske Vlade, stoga je u biti potraga za \u010dovjekom kojemu \u0107e u okolnostima krize kapitalizma uspjeti nemogu\u0107e: promijeniti apsolutno sve, samo sustav ne. Ideal upravo takvog \u010dovjeka, krajnje bezbojnog i u\u010dinkovitog tehnokrata ugodnog lica, nalazimo u Albertu Speeru.<\/p>\n

Sa slovenskog preveo Goran Mati\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U Sloveniji \u0107e se 13. jula odr\u017eati ve\u0107 drugi prijevremeni parlamentarni izbori u manje od tri godine. Mo\u017ee li se o\u010dekivati da \u0107e ovi izbori okon\u010dati politti\u010dku krizu te da \u0107e slijede\u0107a…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":1470,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[12],"theme":[456],"country":[30],"articleformat":[450],"coauthors":[131],"class_list":["post-1454","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-izbori","theme-politika","country-slovenija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1454","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1454"}],"version-history":[{"count":14,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1454\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36873,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1454\/revisions\/36873"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1470"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1454"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1454"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1454"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=1454"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=1454"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=1454"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=1454"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}