{"id":14533,"date":"2016-07-27T07:00:56","date_gmt":"2016-07-27T06:00:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=14533"},"modified":"2021-02-25T11:00:36","modified_gmt":"2021-02-25T10:00:36","slug":"od-ruralnog-siromastva-do-urbanih-nejednakosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=14533","title":{"rendered":"Od ruralnog siroma\u0161tva do urbanih nejednakosti"},"content":{"rendered":"

Unato\u010d izrazito brzom rastu stanovni\u0161tva, Albanija je u socijalisti\u010dkom periodu uspjela kontrolirati “stambeno pitanje”, ne samo masovnom izgradnjom, ve\u0107 i ograni\u010denjem unutra\u0161njih migracija. No visoka nezaposlenost izvan urbanih centara proteklih je godina poja\u010dala doseljavanje uzrokuju\u0107i rast cijena nekretnina i nove teritorijalne nejednakosti.<\/strong><\/p>\n

Ve\u0107ina stanovnika Albanije i danas \u017eivi u ruralnim podru\u010djima, \u010dak 52% prema popisu provedenom 2014. godine. Na kraju Drugog svjetskog rata, kada je vlast preuzela Komunisti\u010dka partija, Albanija je bila gotovo u potpunosti ruralna zemlja u kojoj je vi\u0161e od 85% stanovni\u0161tva \u017eivjelo u selima \u010dija je ekonomska osnova bila pretkapitalisti\u010dka. Prisilna, iako samo djelomi\u010dna modernizacija koju je zapo\u010dela socijalisti\u010dka dr\u017eava dovela je do procesa sna\u017ene urbanizacije utemeljene na novopokrenutoj industriji i socijalnim servisima. Tek je ranih 1990-ih godina urbana populacija Albanije prema\u0161ila 40% stanovni\u0161tva.<\/p>\n

Najturbulentnije godine socijalisti\u010dke urbanizacije bile su 1960-te. Tada se dovr\u0161ava kolektivizacija poljoprivrednog zemlji\u0161ta, koju je uglavnom nametala dr\u017eava, no ne uz brzinu i nasilje karakteristi\u010dno npr. sovjetsku kolektivizaciju. Novoutemeljenim industrijama u najva\u017enijim urbanim podru\u010djima Albanije bila je potrebna radna snaga koju je moglo osigurati samo migriraju\u0107e seosko stanovni\u0161tvo. S druge strane, modernizacija je dovela do razvoja sloja slu\u017ebenika kojega su uglavnom sa\u010dinjavali vojni \u010dasnici, u\u010ditelji, lije\u010dnici i medicinske sestre, in\u017eenjeri itd.<\/p>\n

Te\u0161ki ekonomski uvjeti u kojima su tijekom i nakon procesa kolektivizacije zemlji\u0161ta \u017eivjeli seljaci, i privla\u010dnija perspektiva rada i \u017eivota u urbaniziranim podru\u010djima, ve\u0107inu je ponukala na migraciju, \u0161to ne samo da je ruralnu ekonomiju zavelo u slijepu ulicu, nego i preopteretilo kapacitete stambenog zbrinjavanja u gradovima. Kako bi se suprotstavila ovom trendu, socijalisti\u010dka je birokracija uvela re\u017eim tuzemnih putovnica kako bi onemogu\u0107ila unutarnju migraciju stanovni\u0161tva bez eksplicitnog dopu\u0161tenja partije i dr\u017eavnih organa.<\/p>\n

I unato\u010d tome, stambeno je pitanje u pedesetim i \u0161ezdesetim godinama predstavljalo vrlo velik problem. Jedna od prvih mjera socijalisti\u010dkog re\u017eima bila je zapljena vila u vlasni\u0161tvu osoba smatranih neprijateljima re\u017eima (nacisti\u010dkih i fa\u0161isti\u010dkih kolaboracionista, aktivnih protivnika re\u017eima itd.) \u010dije su domove potom nastanili uglavnom novoformirana partijska birokracija i vi\u0161i e\u0161aloni socijalisti\u010dkog “salarijata”. Druge velike ku\u0107e, koje su pripadale bur\u017eoaziji ranijeg sistema, a koja nije bila otvoreno neprijateljski nastrojena prema novom re\u017eimu, starosjedioci su sada dijelili s novim stanovnicima, uglavnom pripadnicima novog sloja slu\u017ebenika.<\/p>\n

Nove migracije<\/strong><\/p>\n

No za smje\u0161taj ve\u0107ine nove urbane populacije bila su potrebna radikalnija rje\u0161enja. Zato je u \u0161ezdesetim i sedamdesetim godinama u glavnim gradovima izgra\u0111eno mno\u0161tvo novih stambenih blokova (dio u velikim radnim akcijama). Pote\u0161ko\u0107e sa zadovoljavaju\u0107im rje\u0161avanjem stambenog pitanja za sve \u010dlanove dru\u0161tva dovele su, osobito u \u0161ezdesetim godinama, do skrivene socijalne napetosti izme\u0111u birokracije i slu\u017ebenika s jedne te radni\u010dke klase s druge strane. Kao \u0161to Sofokli Meksi pokazuje u svojoj revolucionarnoj studiji<\/a> na temu “albanskog staljinizma”, postojale su mnoge pritu\u017ebe radnika zbog stambenih privilegija birokrata, koji su prvi dobili novoizgra\u0111ene stanove. No u sedamdesetim, a osobito u osamdesetim godinama, socijalisti\u010dki je re\u017eim ipak nekako uspio rije\u0161iti stambeni problem urbane populacije, a prosje\u010dnoj je albanskoj obitelji od \u010detiri \u010dlana dr\u017eava iznajmljivala stan veli\u010dine 50-60m\u00b2.<\/p>\n

Ipak, stari se socijalisti\u010dki re\u017eim do 1990.-1991. godine u potpunosti otu\u0111io od radni\u010dke klase, pogotovo u najve\u0107im gradovima poput Tirane, Dra\u010da, Vlore, Skadra itd. Desni\u010darska je Demokratska stranka Albanije, predvodnica nenasilne narodne “revolucije” koja se oslanjala na urbanu inteligenciju i radni\u010dku klasu, morala sa\u010duvati neka od socijalnih postignu\u0107a socijalizma. Jedna od najpopularnijih mjera koju je provela nakon osvajanja vlasti 1992. godine bila je omogu\u0107avanje obiteljima koje su nastanjivale nekretnine unajmljene od dr\u017eave njihov otkup po vrlo povoljnim cijenama. Tako su gotovo svi postali privatnim vlasnicima stanova, i to bez posezanja za bankovnim pozajmicama.<\/p>\n

Nakon 1992. godine Albanija je do\u017eivjela novi proces migracije iz sela i manjih gradova u velike gradove poput Tirane i Dra\u010da. Rastu\u0107a potra\u017enja za novim stanovima dovela je do dvaju paralelnih procesa. S jedne strane, najsiroma\u0161niji su migranti zauzeli zemlju u predgra\u0111ima najve\u0107ih gradova koja je pripadala dr\u017eavi ili vlasnicima iz vremena prije socijalizma, grade\u0107i nova siroma\u0161na naselja, neka veoma nalik favelama. S druge strane, imu\u0107ni migranti \u2013 npr. korumpirani birokrati koji su se doseljavali u Tiranu ili migranti koji su radili u Gr\u010dkoj ili Italiji \u2013 mogli su kupiti ne samo stanove koje je gradila novonastala gra\u0111evinska industrija, nego i stanove izgra\u0111ene za vrijeme socijalizma, \u010dije su tr\u017ei\u0161ne cijene do\u017eivjele spektakularan porast (cijena stana od 60m\u00b2, koja je 1992. iznosila otprilike 100 ameri\u010dkih dolara, narasla je u posljednjim godinama do 40.000-50.000 dolara).<\/p>\n

Teritorijalne nejednakosti<\/strong><\/p>\n

Ogromne geoekonomske nejednakosti karakteristi\u010dne za kapitalisti\u010dki proces u Albaniji, gdje su \u010ditavi socijalisti\u010dki industrijski gradovi poput Ballshija, Bulqize, La\u010da, Poli\u00e7ana itd. ekonomski devastirani zatvaranjem industrijskih pogona, dovele su do masovne unutarnje migracije. Mogu\u0107nost pronalaska pristojnog zaposlenja postoji samo u najve\u0107im gradovima poput Tirane, Dra\u010da ili Vlore, \u0161to je rezultiralo geografskom neravnote\u017eom. Ako su 1992. godine svi stanovnici mogli otkupiti svoje stanove po vrlo povoljnim cijenama, s vrlo malim razlikama me\u0111u gradovima, u nadolaze\u0107im su godinama cijene nekretnina u svim podru\u010djima, s izuzetkom najve\u0107ih gradova, relativno opale.<\/p>\n

Tako u manjim gradovima, u kojima gotovo da ne postoji mogu\u0107nost pronalaska posla koji ne bi bio “prekaran”, cijene ku\u0107a ne prelaze 3000-4000 ameri\u010dkih dolara. \u010cak i u najve\u0107im gradovima, poput Tirane, postoji geoekonomska neravnote\u017ea. Ljudi koji \u017eive u gradskim sredi\u0161tima i poslovnim dijelovima grada posjeduju ku\u0107e \u010dija je tr\u017ei\u0161na vrijednost dvaput ili triput ve\u0107a od one ku\u0107a na periferiji. Unutar gradskih sredi\u0161ta i poslovnih podru\u010dja tako\u0111er postoji nejednakosti \u2013 ljudi koji \u017eive na prvim katovima prodaju ili iznajmljuju svoje stanove za mnogo ve\u0107e iznose zbog \u0161irenja komercijalnih aktivnosti poput otvaranja kafi\u0107a ili butika.<\/p>\n

Druga je velika nejednakost koja se pojavila generacijska. Zakon o privatizaciji nekretnina iz 1992. godine je kao vlasnike priznavao samo odrasle \u010dlanove nastanjenih obitelji. Danas odrasli ljudi, koji su 1992. bili djeca, uglavnom ne posjeduju vlastite nekretnine. Budu\u0107i da ne postoje nikakve vladine politike koje bi omogu\u0107ile povoljno stanovanje, za pomo\u0107 su se prisiljeni oslanjati na svoje ostarjele roditelje. Ovo je dovelo do ja\u010danja obiteljskih ili rodbinskih odnosa, pri \u010demu mladi ljudi, osobito iz siroma\u0161nih porodica, \u017eive s roditeljima \u010dak i nakon sklapanja braka. S obzirom na visoku nezaposlenost i ra\u0161irenost nesigurnih radnih mjesta, ne mogu si priu\u0161titi unajmljivanje stana.<\/p>\n

Klasna segregacija<\/strong><\/p>\n

Tako\u0111er, ve\u0107ina je mladih nakon 1992. godine bila zaposlena u poduze\u0107ima koja im nisu upla\u0107ivala doprinose, i sada su suo\u010deni s vjerojatno\u0161\u0107u da po umirovljenju ne\u0107e primati mirovinu, ili \u0107e primati vrlo malen iznos. U suprotnosti s njihovim roditeljima koji su radili za vrijeme socijalizma i imaju vlastiti stan i sigurnu mirovinu, radnici u tridesetim i \u010detrdesetim godinama zami\u0161ljaju budu\u0107nosti stra\u0161niju od svoje sada\u0161njosti.<\/p>\n

Mo\u017eemo li s obzirom na nejednakosti govoriti o procesu gentrifikacije u Albaniji? Te\u0161ko ako mislimo na otvoreni i centralizirani proces, ali maleni pomaci koji prema njemu vode doga\u0111aju se ve\u0107 godinama. Ne postoji dakle politi\u010dki plan o protjerivanju siroma\u0161nih iz gradskih sredi\u0161ta ili poslovnih podru\u010dja pove\u0107anjem poreza na nekretnine. Unato\u010d \u017eelji imu\u0107nijeg sloja da kupi njihove ku\u0107e, mnogi su siroma\u0161niji stanovnici emocionalno vezani za svoje domove i ostaju \u017eivjeti u najbogatijim \u010detvrtima. Ipak, kako vrijeme prolazi, i stari roditelji umiru, njihovi potomci naslje\u0111uju stanove u unosnim dijelovima grada. Ako nekretninu prodaju, mogu se nadati da \u0107e kupiti dvije ili vi\u0161e ku\u0107a na siroma\u0161noj periferiji grada, po jednu za svaku novu obitelj. Kako stari vlasnici umiru, pluralna klasna kompozicija sredi\u0161njih gradskih \u010detvrti umire s njima.<\/p>\n

S druge strane, gra\u0111evinska se industrija razvila ne samo ekstenzivno (gradnjom novih naselja na periferijama najve\u0107ih gradova), nego i intenzivno (gradnjom golemih stambenih blokova ili poslovnih centara unutar socijalisti\u010dkih \u010detvrti). To je dovelo do agresivnog osvajanja prostora i uni\u0161tavanja javnih prostora i parkova, a ponekad \u010dak i \u0161kola i vrti\u0107a. Klasne su razlike u dana\u0161njoj Albaniji oslikane dakle \u010dak i estetski, razlikom izme\u0111u sivih peterokatnica iz socijalisti\u010dkog razdoblja, gdje nastavljaju \u017eivjeti biv\u0161i socijalisti\u010dki radnici i slu\u017ebenici i njihova uglavnom siroma\u0161na djeca, te stambenih blokova visokih petnaest ili dvadeset katova smje\u0161tenih u blizini, gdje obitavaju i prosperiraju nova bur\u017eoazija i vi\u0161i e\u0161aloni kapitalisti\u010dkog “salarijata”.<\/p>\n

S engleskog prevela Lahorka Nikolovski<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ve\u0107ina stanovnika Albanije i danas \u017eivi u ruralnim podru\u010djima, \u010dak 52% prema popisu provedenom 2014. godine. Na kraju Drugog svjetskog rata, kada je vlast preuzela Komunisti\u010dka partija, Albanija je bila gotovo u potpunosti ruralna zemlja u kojoj je vi\u0161e od 85% stanovni\u0161tva \u017eivjelo u selima \u010dija je ekonomska osnova bila pretkapitalisti\u010dka…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":14534,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[259],"theme":[],"country":[65],"articleformat":[450],"coauthors":[57],"class_list":["post-14533","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-stanovanje","country-albanija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14533","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=14533"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14533\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36757,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14533\/revisions\/36757"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/14534"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=14533"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=14533"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=14533"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=14533"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=14533"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=14533"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=14533"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}