{"id":14527,"date":"2016-07-25T07:00:44","date_gmt":"2016-07-25T06:00:44","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=14527"},"modified":"2021-02-25T11:00:36","modified_gmt":"2021-02-25T10:00:36","slug":"stambeno-pravo-u-tranziciji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=14527","title":{"rendered":"Tranzicija prava na stan"},"content":{"rendered":"

Od poslijeratne obnove i nacionalizacije, preko stambenog prava u okviru “samoupravnog” tr\u017ei\u0161nog socijalizma do ponovne “privilegirane” privatizacije, ve\u0107i se gradovi u Hrvatskoj jo\u0161 uvijek bore s problemom nedostatnog i nedostupnog stambenog fonda. Unato\u010d prepu\u0161tanju stambene politike tr\u017ei\u0161nim mehanizmima, pitanje “krova nad glavom” nije izgubilo svoj politi\u010dki zna\u010daj.<\/strong><\/p>\n

Zadovoljavanje stambenih potreba stanovni\u0161tva u socijalisti\u010dkoj je Jugoslaviji bilo shva\u0107eno kao preduvjet ostvarivanja egalitarnog dru\u0161tva zbog \u010dega je stambena politika bila sastavni dio cjelokupne razvojne politike. Takva je politika nastojala odgovoriti na minimalno dva zahtjeva. Prvi je zahtjev \u2013 unutar novog politi\u010dkog okvira \u2013 bio adekvatno odgovoriti na dru\u0161tvene nejednakosti ranije upisane u prostor posredstvom institucije privatnog vlasni\u0161tva i to kroz podru\u0161tvljenje i stvaranje teorijskih i prakti\u010dnih smjernica za urbano planiranje koje \u0107e raskinuti s predratnim urbanizmom. Drugi se odnosi na saniranje posljedica agrarne reforme i intenzivne urbane industrijalizacije koje su dovele do masovne selidbe radno sposobnog stanovni\u0161tva iz ruralnih podru\u010dja u gradove.<\/p>\n

Budu\u0107i da su se posljedice migracija o\u010ditovale, izme\u0111u ostalog, u permanentnoj nesta\u0161ici stanova u gradovima, jedan od glavnih zadataka politike urbanizacije kroz cijelo jugoslavensko razdoblje bio je adresiranje manjka stambenog prostora i kreiranje razli\u010ditih mjera stambene politike, prvenstveno kroz izgradnju i redistribuciju stambenog fonda i oblikovanje institucije stanarskog prava. Stanarsko je pravo od 1945. godine do\u017eivjelo niz promjena ovisno o razvojnim fazama jugoslavenskog socijalizma. U prvom poslijeratnom razdoblju dr\u017eavna tijela su odlu\u010divala o vi\u0161ku i preraspodjeli stambenog fonda. U to vrijeme prioritet je obnova poru\u0161ene zemlje, izgradnja infrastrukture, cesta, \u017eeljeznica i industrije uz minimalno ulaganje u stanovanje. Ovo se mijenja 1950-ih godina kada se osnivaju organi dru\u0161tvenog upravljanja, uvode doprinosi za stambenu izgradnju i osnivaju fondovi za kreditiranje.<\/p>\n

Va\u017enu to\u010dku \u010dini Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i gra\u0111evinskog zemlji\u0161ta iz 1958. godine kojim se omogu\u0107ava prelazak dijela stambenog fonda u dru\u0161tveno vlasni\u0161tvo \u010dime je stvorena i materijalna osnova za rad organa dru\u0161tvenog upravljanja. U tom je razdoblju kona\u010dno ure\u0111eno stanarsko pravo i pravo davanja stanova na kori\u0161tenje kroz Zakon o stambenim odnosima iz 1959. godine, a novinu je predstavljalo osnivanje skupova stanara i stambenih zajednica u svrhu upravljanju zgradama. Razdoblje od 1960. do 1975. naziva se prvom i drugom (od 1966.) stambenom reformom. U tom razdoblju dominantan model stanogradnje postaju nova stambena naselja velike katnosti, a problem kvantitete poku\u0161ava se rije\u0161iti izgradnjom ve\u0107eg broja malih, sku\u010denih i tipiziranih stanova.<\/p>\n

“Tr\u017ei\u0161ni socijalizam”<\/strong><\/p>\n

Posljednja faza traje od dono\u0161enja Ustava 1974. godine do raspada Jugoslavije, a karakterizira je postepeno zamjenjivanje uloge dr\u017eave odgovorno\u0161\u0107u poduze\u0107a za stambeno zbrinjavanje svojih radnika. Stanarsko pravo postaje kategorija regulirana Ustavom, 1<\/a><\/sup> a ure\u0111enje stambenih odnosa delegirano je na republi\u010dke razine i ure\u0111eno republi\u010dkim Zakonom o stambenim odnosima. Ovim se Zakonom ure\u0111uje osnivanje samoupravnih interesnih zajednica (SIZ) u stambenoj oblasti koje su okupljale \u0161irok niz dru\u0161tvenih aktera i funkcionirale kao neka vrsta posrednika izme\u0111u stanovni\u0161tva i predstavnika lokalne samouprave. Stambena je politika u ovoj fazi najvi\u0161e ovisila o materijalnim mogu\u0107nostima pojedinih poduze\u0107a.<\/p>\n

Naime, postotak zarade poduze\u0107a izdvajao se za stambenu potro\u0161nju pri \u010demu je najve\u0107i dio doprinosa ostajao poduze\u0107ima koja su onda kupovala stanove ili dodjeljivala stambene kredite svojim zaposlenicima. Zbog toga su bolje stoje\u0107a poduze\u0107a mogla svojim radnicima osigurati br\u017ei i lak\u0161i dolazak do krova nad glavom u odnosu na radnike onih poduze\u0107a koja se nisu tako dobro pozicionirala u jugoslavenskoj ekonomiji. Dio sredstava iz stambenih fondova na lokalnoj se razini izdvajao za solidarno stanovanje za gra\u0111ane s ni\u017eim prihodima \u010dime su se trebale pokrivati stambene potrebe najugro\u017eenijih.<\/p>\n

No unato\u010d ulaganjima i masovnoj stanogradnji, dr\u017eava nikada nije uspjela pokriti deficit stambenog fonda. Iako statistike na jugoslavenskoj razini ukazuju na to da je 1971. deficit iznosio 332.000 stanova u odnosu na 5.375.000 ku\u0107anstava, da bi u kroz samo jedno desetlje\u0107e broj stanova prema\u0161io broj ku\u0107anstava za 135.000, problem je predstavljala njihova nerazmjerna geografska distribucija. Zbog toga je sve do raspada Jugoslavije u svim ve\u0107im gradovima, administrativnim i industrijskim sredi\u0161tima, a posebno u glavnim gradovima republika, stambena oskudica bila jedna od glavnih problema politike urbanizacije. U takvim uvjetima, raspodjela stambenih resursa i sredstava iz fondova dovela je do dru\u0161tvenog raslojavanja i upisivanja novih nejednakosti u dru\u0161tvo i u prostor.<\/p>\n

Teritorijalno raslojavanje<\/strong><\/p>\n

Radnici zaposleni u slabije stoje\u0107im poduze\u0107ima koji su solidarno izdvajali u stambene fondove morali su svoju stambenu situaciju rije\u0161iti na druga\u010diji na\u010din: bilo kupovinom stanova koji su se nalazili na tr\u017ei\u0161tu, bilo izgradnjom vlastite nekretnine ili pak odlaskom u podstanarstvo u kojem je cijena najma, prema procjenama, bila 5 do 10 puta vi\u0161a od stanarina u dru\u0161tvenim stanovima. Privatne inicijative su u odnosu na masovnu javnu stanogradnju bile marginalne, ali kasnih osamdesetih privatni su prostori jo\u0161 uvijek \u010dinili do 70% stambenog fonda u SRH. Za usporedbu, samo 25% ukupnog stambenog fonda otpadalo je na dru\u0161tvenu stanogradnju koja je uglavnom bila koncentrirana u ve\u0107im gradovima. U Zagrebu na stanove u dru\u0161tvenom vlasni\u0161tvu otpada gotovo 45% od ukupnog stambenog fonda dok u selima ona iznosi manje od 5%. U socijalnoj strukturi stanovni\u0161tva kao vlasnici nekretnine stoga prete\u017eu poljoprivrednici (preko 77% ih je do\u0161lo do ku\u0107e gradnjom), dok su u dru\u0161tvenim stanovima rukovodstvo (50%), administracija (40%) i umirovljenici (42%), a slijede ih stru\u010dnjaci (35%) i radnici (24%).<\/p>\n

Dakle, prije privatizacije stambenog fonda u Hrvatskoj su supostojala dva razli\u010dita modela stanovanja \u2013 privatni i dru\u0161tveni. Pritom se dru\u0161tveni stambeni fond dijelio na stanove dobivene na kori\u0161tenje od poduze\u0107a, stanove solidarnosti i kadrovske stanove koji su se dodjeljivali zaposlenima u deficitarnim djelatnostima, dok je privatno stanovanje uklju\u010divalo \u017eivot u sagra\u0111enoj ili kupljenoj vlastitoj nekretnini te \u017eivot u podstanarstvu. Zbog ovakvih se okolnosti i sam stan u tom razdoblju javlja kao dvostruki realitet \u2013 s jedne strane, kao dru\u0161tveno dobro koje se pojedincu dodjeljuje na kori\u0161tenje, i s druge strane kao roba.<\/p>\n

Dihotomna raspodjela stambenog fonda prema dva razli\u010dita modela stanovanja u odnosu na vlasni\u0161tvo utjecala je na urbanisti\u010dko oblikovanje velikih gradova. Iako su, kako je ranije spomenuto, privatne inicijative \u010dinile vi\u0161e od polovine ukupne stanogradnje, one su se odnosile na legalnu ili ilegalnu izgradnju obiteljskih ku\u0107a, uglavnom na rubnim dijelovima gradova, \u010desto bez urbanisti\u010dkih planova, zbog \u010dega i bez zadovoljavaju\u0107e prate\u0107e infrastrukture i komunalnih servisa. S druge strane, izgradnja dru\u0161tvenih stanova koncentrirala se u novim stambenim naseljima poput Novog Zagreba ili Splita 3 nastalima na socijalisti\u010dko-modernisti\u010dkim na\u010delima, a prema prethodno pripremljenim urbanisti\u010dkim planovima i provedenim javnim natje\u010dajima. Tako se dru\u0161tveno raslojavanje prema hibridnom modelu stanovanja u Hrvatskoj upisalo u prostor u vidu teritorijalnih nejednakosti koje su onemogu\u0107ile kolektivno poimanje grada kao prostora dru\u0161tvene reforme i egalitarnog preoblikovanja dru\u0161tvenih odnosa.<\/p>\n

Demonta\u017ea socijalne dr\u017eave<\/strong><\/p>\n

Uz izgradnju dru\u0161tvenih stanova i stanova solidarnosti, gra\u0111anima u Hrvatskoj je potkraj osamdesetih od stambenih politika na raspolaganju bilo i subvencioniranje tro\u0161kova stanovanja u dru\u0161tvenim stanovima te povoljni stambeni krediti kao i proizvo\u0111a\u010dke subvencije osmi\u0161ljene kako bi se stalo na kraj divljoj izgradnji kroz ukidanje poreza na nabavu gra\u0111evinskog materijala, dobivanje gra\u0111evinskog zemlji\u0161ta i poticanje gradnje preko stambenih zadruga. Prijedlozi najavljivanih gospodarskih reformi kretali su se u smjeru uvo\u0111enja ekonomskih stanarina i dodatnog ulaganja u izgradnju stambenog fonda kako bi se dosko\u010dilo problemu deficita stambenog fonda i substandardnog stanovanja na periferiji gradova, a rje\u0161avanje stambenog pitanja postavilo kao prioritet razvoja. No ti ambiciozni planovi nisu nikad za\u017eivjeli u praksi jer su ih zaustavile velike politi\u010dke promjene koje su zapo\u010dele s vi\u0161estrana\u010dkim izborima 1990. godine, a zatim i osamostaljenjem Republike Hrvatske pra\u0107enim promjenom ekonomske paradigme.<\/p>\n

Novoizabrana Vlada uskoro ukida stambene doprinose i ulogu poduze\u0107a u stambenom zbrinjavanju radnika, a iz novog hrvatskog Ustava nestaje obaveza dr\u017eave o pomaganju gra\u0111anima pri ostvarenju stambenih potreba. Ve\u0107 1991. godine zapo\u010dinje se s privatizacijom dru\u0161tvenih stanova na kojima je upisano stanarsko pravo. Proces privatizacije, odnosno komodifikacije stanovanja, proveden je u svim biv\u0161im socijalisti\u010dkim zemljama po uzoru na sli\u010dne procese poduzete 1970-ih godina u zemljama zapadne Europe s ciljem demonta\u017ee dr\u017eave blagostanja i uvo\u0111enja tr\u017ei\u0161nih principa u ovaj sektor.<\/p>\n

U Hrvatskoj privatizacija stambenog fonda u dru\u0161tvenom vlasni\u0161tvu s jedne strane proizlazi iz imperativa podre\u0111ivanja ekonomskim politikama namijenjenim zemljama u tranziciji u tr\u017ei\u0161no gospodarstvo, dok s druge strane slu\u017ei kao temelj brze akumulacije kapitala za obnovu i razvoj ratom zahva\u0107enoj zemlji. Zakonom o prodaji stanova nad kojima postoji stanarsko pravo iz 1991. godine omogu\u0107ena je prodaja stanova u dru\u0161tvenom vlasni\u0161tvu i vlasni\u0161tvu poduze\u0107a nad kojima je izvr\u0161ena pretvorba vlasni\u0161tva, s izuzetkom stanova koji su pripadali vojsci, stanova na okupiranim podru\u010djima te nacionaliziranih i konfisciranih stanova. Prema tim kriterijima, za otkup su bile pogodne dvije tre\u0107ine stambenog fonda u dru\u0161tvenom vlasni\u0161tvu, odnosno 249.000 stanova, a pravo prvokupa imali su nositelji stanarskog prava.<\/p>\n

Otkup ve\u0107 pla\u0107enog<\/strong><\/p>\n

Budu\u0107i da su se stanovi mogli otkupiti za 10 do 15% njihove tr\u017ei\u0161ne vrijednosti te da Zakonom sve do 1994. godine nije bila regulirana njihova daljnja preprodaja, mo\u017ee se zaklju\u010diti da je privatizacija provedena pod ovim Zakonom ujedno omogu\u0107ila i odre\u0111enim dru\u0161tvenim skupinama institucionaliziranu plja\u010dku. U tome su prednja\u010dili dr\u017eavni du\u017enosnici koji su sami sebi dodjeljivali dru\u0161tvene stanove, potom ih otkupljivali po povla\u0161tenim uvjetima i preprodavali na tr\u017ei\u0161tu po punoj cijeni, i to bez poreza. Pribroje li se tome nikad ispo\u0161tovana obe\u0107anja za povratom novca prikupljenog od privatizacije u stambeni sektor kroz nadoknade, olak\u0161ice i nepovratne pomo\u0107i gra\u0111anima u privatnom stanovanju ili bez rije\u0161enog stambenog pitanja, i vi\u0161e je nego jasno da je novac prikupljen ovim procesom zavr\u0161io u privatnim d\u017eepovima.<\/p>\n

Proces privatizacije je pove\u0107ao udio gra\u0111ana s vlastitom nekretninom na 82,9% do 2001. godine \u010dime je za veliki postotak stanovni\u0161tva (koji je, nota bene<\/em>, i ranije bio zbrinut) nakratko rije\u0161eno stambeno pitanja. No stari problem permanentnog deficita stambenog fonda u gradovima nije nestao ve\u0107 je povla\u010denjem dr\u017eave iz regulacije stambene politike u potpunosti prepu\u0161ten tr\u017ei\u0161tu. Iako su ponu\u0111ene tranzicijske legislative mogle uvesti odre\u0111ene mehanizme socijalne politike, to ne samo da se nije dogodilo ve\u0107 su i ukinute sve aktivne mjere subvencioniranja stanogradnje i tro\u0161kova stanovanja. Ovo se odnosi i na socijalno najugro\u017eenije slojeve koji su iz sustava solidarnosti financiranog iz stambenog fonda preba\u010deni u sustav socijalne skrbi, pri \u010demu se zakonski odredilo samo pravo kori\u0161tenja stanova u za\u0161ti\u0107enom najmu uz minimalne naknade za tro\u0161kove stanovanja, a ne i programi njihove izgradnje.<\/p>\n

No dok su stanovi solidarnosti u socijalizmu dodjeljivani radnicima koji nisu mogli dobiti stan preko radne organizacije, socijalno se stanovanje tamo gdje ga ima dodjeljuje samo najsiroma\u0161nijim slojevima, a pritom je i nebriga lokalnih vlasti takva da do 2000. godine dvije tre\u0107ine gradova i op\u0107ina nije imalo nikakve socijalne programe vezane uz stanovanje. Jo\u0161 jedini tip subvencioniranog kolektivnog stanovanja ostaju ranjive skupine poput domova umirovljenika, studentskih domova, domova za osobe sa smanjenom sposobno\u0161\u0107u i prihvatili\u0161ta za besku\u0107nike, no kako ukupna koli\u010dina populacije koja zahtijeva takav tip subvencioniranog stanovanja daleko prema\u0161uje ponudu, postavlja se pitanje komodifikacije i tog tipa stanovanja koje je je ve\u0107 zapo\u010deto uspostavljanjem privatnih domova za starije i nemo\u0107ne osobe, a koje \u0107e daljnjom demonta\u017eom javnih servisa i usluga zasigurno rasti.<\/p>\n

Planiranje za tr\u017ei\u0161te<\/strong><\/p>\n

Budu\u0107i da je povla\u010denjem dr\u017eave iz svih mjera stambene politike glavna za\u0161tita stambenog prostora postala institucija privatnog vlasni\u0161tva, pri \u010demu je podstanarstvo u takvom tipu vlasni\u0161tva u potpunosti pravno neregulirano, za mnoge je gra\u0111ane kupovina vlastite nekretnine postala naizgled jedina opcija rje\u0161avanja stambenog pitanja. Zato u razdoblju nakon 2000. godine bujaju inicijative vezane uz stambenu \u0161tednju i stambeno kreditiranje. Dr\u017eava se tu javlja kao akter koji donosi i osigurava provo\u0111enje referentnog zakonodavnog okvira unutar kojeg se mogu ostvariti tr\u017ei\u0161ni odnosi te aktivno osna\u017euje gra\u0111evnu industriju i bankarski sektor poticanjem kredita za nove stanove. Prema popisu iz 2011. godine, u Hrvatskoj je od 1991. godine sagra\u0111eno 273.222 stanova, 2<\/a><\/sup> a izuzmu li se iz te brojke novogradnje namijenjene zbrinjavanju ratnih stradalnika i stanovi dru\u0161tveno poticane stanogradnje (POS), jasno je da je ve\u0107ina novosagra\u0111enog stambenog fonda namijenjena zaradi od prodaje po tr\u017ei\u0161nim cijenama koje su od 1991. godine u konstantnom porastu. Dolaskom ekonomske krize krajem prvog desetlje\u0107a 2000-tih, dolazi i do poja\u010danog optere\u0107ivanja gra\u0111ana ratama kredita koje vi\u0161e nisu u stanju vra\u0107ati pa tako gra\u0111ani izme\u0111u 2010. i 2016. godine ostaju bez 9500 stanova i ku\u0107a. U ovom razdoblju javlja se ponovo ideja davanja stanova u najam koja proizlazi iz nemogu\u0107nosti prodaje vi\u0161ka stambenog fonda.<\/p>\n

Jedan od zanimljivijih primjera poku\u0161aja oblikovanja stambene politike odnosi se na ranije spominjani program dru\u0161tveno-poticane stanogradnje (POS). Ovi su programi osmi\u0161ljeni 2001. godine kao dr\u017eavna strategija izgradnje stanova kojom se poku\u0161alo utjecati na tr\u017ei\u0161te stanova, ali i uklju\u010diti dr\u017eavu u tr\u017ei\u0161nu utakmicu. Investitor je Vlada republike Hrvatske kroz Agenciju za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN) u suradnji s bankarskim sektorom i gra\u0111evinskim poduze\u0107ima. Unato\u010d proklamiranim socijalnim ciljevima, stanovi gra\u0111eni POS-ovim programima inicijalno nisu bili namijenjeni zbrinjavanju ranjivih slojeva ve\u0107 ostvarivanju stambenih odnosa preko kupovine nekretnine pri \u010demu su i investitor i bankarski i gra\u0111evinski sektor ostvarivali zaradu zbog \u010dega ih se mo\u017ee promatrati kao jo\u0161 jedan od doprinosa liberalizaciji nekretninskog tr\u017ei\u0161ta. Do otvaranja mogu\u0107nosti dugoro\u010dnog najma u POS-ovim stanovima do\u0161lo je tek kada je Hrvatsku ve\u0107 dobrano potresala ekonomska kriza koja je utjecala na kupovnu mo\u0107 gra\u0111ana odnosno njihovu nemogu\u0107nost kreditnog zadu\u017eivanja. No iako malog opsega u odnosu na tr\u017ei\u0161nu izgradnju i unato\u010d usmjerenosti na ostvarivanje profita, inicijative poput POS-a i njegovih lokalnih ina\u010dica pokazuju se kao dobrodo\u0161la mjera sanacije \u0161tete koju je u stambenom sektoru i gradogradnji ostavilo tr\u017ei\u0161te.<\/p>\n

Ovo se mo\u017eda i najbolje vidi u urbanisti\u010dkom oblikovanju gradova gdje naizgled imamo jednaku situaciju kao i u socijalisti\u010dkom razdoblju, a to je da sirotinja gradi obiteljske ku\u0107e na periferiji dok se veliki investicijski projekti uglavnom smje\u0161taju bli\u017ee centru i ve\u0107 postoje\u0107oj gradskoj infrastrukturi. No drugi pogled na sama stambena naselja razotkriva golemu razliku u kvaliteti izgra\u0111enog prostora izme\u0111u tr\u017ei\u0161nih modela i onih nastalih u sustavu POS-a ili putem javno-privatnih partnerstva. Naime, kod tr\u017ei\u0161nih modela naselja primjetno je po\u0161tivanje tek minimalnih tehni\u010dkih standarda koji utje\u010du na kvalitetu stanovanja, a koji se o\u010dituju u previsokoj gusto\u0107i naseljenosti i izostanku javnog prostora i servisa poput vrti\u0107a, \u0161kola, zelenila i ostalih nekomercijalnih sadr\u017eaja koje su ova naselja prisiljena “posu\u0111ivati” od prethodno izgra\u0111enih naselja cjelovitog tipa na koja se naslanjaju. S druge strane, stambena naselja u \u010dijoj su izgradnji participirale lokalne ili dr\u017eavne vlasti zadr\u017eavaju mogu\u0107nost uvjetovanja izgradnje cjelovito izgra\u0111enih naselja u kojima pojedinac mo\u017ee ostvariti pravo na druge \u017eivotne potreba vezane uz stanovanje u gradu, a koje se ne svode tek na ku\u0107evlasni\u0161tvo. Mo\u017eda se upravo kroz nagla\u0161avanje prednosti stambenih modela kojima se dr\u017eava ponovno upli\u0107e u sferu gradogradnje mo\u017ee upozoravati na \u0161tetnost isklju\u010divo tr\u017ei\u0161nih modela po stambena prava i kvalitetu izgra\u0111enog prostora u odnosu na gradove kao cjeline, a time ujedno i osna\u017eiti zahtjeve za javni, kolektivni i nekomercijalni tip stanovanja.<\/p>\n

  1. “Jam\u010di se gra\u0111aninu da na stan u dru\u0161tvenom vlasni\u0161tvu stje\u010de stanarsko pravo kojim mu se osigurava da, pod uvjetima odre\u0111enim zakonom, trajno koristi stan u dru\u0161tvenom vlasni\u0161tvu radi zadovoljavanja osobnih i porodi\u010dnih stambenih potreba.” \u2013 \u010dl. 242. st. 1. Ustava SRH, odnosno, \u010dl. 164. st. 1. Ustava SFRJ.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. Za usporedbu, u SRH je od 1945. sagra\u0111eno oko milijun stanova, od \u010dega nakon 1971. godine 572.287, odnosno vi\u0161e od polovine stambenog fonda.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Zadovoljavanje stambenih potreba stanovni\u0161tva u socijalisti\u010dkoj je Jugoslaviji bilo shva\u0107eno kao preduvjet ostvarivanja egalitarnog dru\u0161tva zbog \u010dega je stambena politika bila sastavni dio cjelokupne razvojne politike…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":14531,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[259],"theme":[],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[277],"class_list":["post-14527","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-stanovanje","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14527","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=14527"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14527\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":14549,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14527\/revisions\/14549"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/14531"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=14527"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=14527"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=14527"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=14527"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=14527"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=14527"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=14527"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}