U \u010dasu nastanka ovog osvrta, pro\u0161lo je pedesetak dana od po\u010detka prosvjeda u Bosni i Hercegovini. O njihovom kraju, sre\u0107om, zasad ne mo\u017ee biti rije\u010di. Stoga ovaj tekst i ne pripada \u017eanru pripovijesti o usponu i padu revolucionarnog entuzijazma u odre\u0111enim povijesnopoliti\u010dkim koordinatama. Pi\u0161emo iz sada\u0161njosti, iz pozicije aktivne podr\u0161ke pobuni koja traje. Iako je intenzitet prvoga protestnog vala splasnuo, protesti nisu samim time izblijedjeli: u brojnim gradovima u BiH aktivno rade gra\u0111anski plenumi, a uli\u010dna okupljanja i dalje su masovna. Na ovom mjestu poku\u0161at \u0107emo predo\u010diti nekoliko klju\u010dnih trenutaka vezanih uz razvoj, dinamiku i perspektivu protesta u BiH.<\/p>\n
Podsjetimo: protestni val krenuo je 7. februara, kad su prosvjedi radni\u010dkih kolektiva nekoliko uni\u0161tenih tvornica i poduze\u0107a tuzlanske regije prerasli u frontalni napad na zgrade kantonalnih institucija. Specifi\u010dnost same Tuzle ve\u0107 je puno puta istaknuta u analizama ovih protesta, ali taj moment ni ovdje nije lako zaobi\u0107i. Naime, Tuzla je za vrijeme SFRJ bila sna\u017eno industrijsko sredi\u0161te s brojnom, samosvjesnom radni\u010dkom klasom, \u010dija je jugoslavenska orijentacija, recimo tako, u dobroj mjeri nad\u017eivjela Jugoslaviju. U vezi s tim navedimo i jedan gotovo nevjerojatan podatak: list Front slobode, glasilo Narodno-oslobodila\u010dkog odbora za Isto\u010dnu Bosnu pokrenuto u Tuzli 1943., izlazio je (s petokrakom na pro\u010delju) u kontinuitetu sve do 2007. (!) Nakon \u0161to su doga\u0111anje iz devedesetih popratili u \u017eestokom polemi\u010dkom tonu, urednici Fronta bili su prisiljeni kapitulirati<\/a> pred drugim valom ”tranzicije”. U isto vrijeme, kako podsje\u0107a blogerica Asja Baki\u0107<\/a>, Tuzla je tako\u0111er grad u kojem tzv. nacionalne stranke nisu bile na vlasti devedesetih. Naravno, to ne zna\u010di da je katastrofa ”tranzicije” \u0161tedjela tu sredinu: vladaju\u0107i socijaldemokrati (SDP), onda kao i sad, jedva da se po svom ekonomskom programu razlikuju u odnosu na desni\u010dare. Me\u0111utim, sama \u010dinjenica da \u0161ovinizam i etni\u010dko nasilje u Tuzli nisu uzeli maha kao u drugim sredinama ostavila je ne\u0161to prostora za mogu\u0107nost druk\u010dijih politi\u010dkih identifikacija njezinih gra\u0111ana pored onih etni\u010dkih (eto instruktivnog primjera za sve koji smatraju da je uvijek jedino relevantan ekonomski aspekt stvari). Vjerojatno nije pretjerano re\u0107i da su tuzlanski radnici tog 7. februara ozbiljno shvatili ideje pravde i jednakosti, nominalnu retoriku socijaldemokrata \u2013 i djelovali u skladu s njima, tj. doveli ih do krajnjih politi\u010dkih konzekvenci.<\/p>\n No, i mimo lokalnih specifi\u010dnosti tuzlanske pri\u010de, aktualna doga\u0111anja u BiH nisu pala s neba. Aktivist Adis Sadikovi\u0107<\/a> podsje\u0107a na gotovo dvadeset godina radni\u010dkih borbi, \u0161trajkova i prosvjeda na lokalnoj razini. Ne samo da je prosvjeda bilo, nego je vlast na njih znala i brutalno odgovoriti: tako je npr. bilo s juri\u0161em specijalaca na radnike jablani\u010dkog Granita 2010., kada su ovi poku\u0161ali sprije\u010diti ste\u010dajnog upravitelja da umar\u0161ira u njihovo poduze\u0107e. Me\u0111utim, ovi slu\u010dajevi dolazili su u medijsku \u017ei\u017eu eventualno tek ukoliko su mogli poslu\u017eiti kao materijal za (me\u0111u)strana\u010dka raskusurivanja. Pored malih bitaka desetkovane i oplja\u010dkane radni\u010dke klase, u BiH je bilo i drugih mobilizacijskih inicijativa manje ili vi\u0161e eksplicitno uperenih protiv logike krvi, tla, kulture i identiteta. Najo\u010ditiji slu\u010daj jesu pro\u0161logodi\u0161nji protesti za JMBG, tzv. “Bebolucija”<\/a>. Jedan primjer solidarnosti me\u0111u potla\u010denima koji kao da je ispao iz Nadrealista jesu pak dugogodi\u0161nji zajedni\u010dki prosvjedi veterana svih vojski koje su se borile u BiH, a \u010diji su pripadnici ostali podjednako deprivirani u ”tranzicijskoj” putanji. Kad se danas u gradovima diljem BiH odr\u017eavaju plenumi ”gra\u0111ana i gra\u0111anki [grada XY]”, ovu sintagmu ne bismo trebali razumjeti kao odstupanje od radni\u010dke borbe, nego kao nastojanje da se obuhvate i uklju\u010de i druge borbe. Sama forma plenuma kao alternativne, direktnodemokratske politi\u010dke institucije neskriveno je inspirirana studentskim prosvjedima u Hrvatskoj 2009. Usput, u Tuzli je tog prolje\u0107a odr\u017ean i jednodnevni prosvjed solidarnosti sa studenti\/ca\/ma iz Hrvatske, te je simboli\u010dki organiziran i pripadaju\u0107i plenum.<\/p>\n U slu\u010daju aktualnih prosvjeda gotovo je odmah postalo jasno da ih medijski mainstream ne mo\u017ee ignorirati. Naime, za razliku od dosada\u0161njih prosvjednih inicijativa, ovaj put su planule zgrade, poletjelo je kamenje i cjepanice. Veliki dio medijske logistike, s obje strane i Save i Drine, upregnut je s ciljem diskreditacije prosvjeda. Ovdje ne\u0107emo navoditi pojedina\u010dne ilustracije antiprosvjednih spinova i ra\u0161\u010dlanjivati pretpostavke na kojima po\u010divaju. Na tu temu postoji vi\u0161e solidnih kriti\u010dkih osvrta; ovom prilikom uputimo na analize Aldina Arnautovi\u0107a<\/a> i Vuka Ba\u010danovi\u0107a<\/a>. Recimo tek da, po na\u0161em zapa\u017eanju, postoje tri glavne linije kojima se protesti poku\u0161avaju diskreditirati. Prva insistira na paralelama izme\u0111u protestnih ”nereda” i po\u010detka rata 1992., \u010desto i bez poku\u0161aja elaboracije, igraju\u0107i na sigurnu kartu ratne traume. Druga linija temelji se na sljede\u0107em rezoniranju: budu\u0107i da se protesti doga\u0111aju na teritorijama s apsolutnom ve\u0107inom (etni\u010dki) jednoga naroda, oni u najboljem slu\u010daju mogu biti interna stvar ”jednih”, ako ve\u0107 nisu i zamaskirana prijetnja ”drugima”. Tre\u0107u liniju \u010dine reakcije koje priznaju na\u010delnu legitimnost pobune, ali joj, zbog etni\u010dke mr\u017enje navodno upisane u samu DNK stanovnika BiH (osobito onih slabijeg obrazovanja i\/ili imovinskog stanja), prognoziraju neminovnu propast. Svim trima linijama zajedni\u010dka je moralisti\u010dka osuda fizi\u010dkog nasilja prosvjednika, koja se kre\u0107e u rasponu od nagla\u0161avanja navodne ”opravdane strepnje” do dizanja moralne panike. Kako paljenje i kamenovanje institucija mo\u017ee biti gore od nasilja koje te institucije svakodnevno provode, pitanje je koje se tu po pravilu ne provla\u010di.<\/p>\n Na drugoj strani, najpopularnije ”optimisti\u010dno” tuma\u010denje prosvjeda ka\u017ee kako su razvla\u0161\u0107eni i potla\u010deni Bo\u0161njaci, Hrvati i Srbi spoznali da si egzistencijalnom situacijom veoma nalikuju, koliko god ih vladaju\u0107e politike dijelile. Ova predod\u017eba, osobito ra\u0161irena u usmenoj predaji, nije posve pogre\u0161na, ali ipak po\u010diva na problemati\u010dnim premisama. Ona podrazumijeva da, primjerice, eksploatirani radnici u pravilu ne shva\u0107aju da su eksploatirani, budu\u0107i da im se pa\u017enja uporno skre\u0107e drugdje (npr. na ”nacionalno pitanje”). Otud bi i ovi protesti naprosto bili rezultat spoznavanja ”pravih problema”, koje pak za neizbje\u017enu konzekvencu ima pobunu. Ipak, skloniji smo vjerovati \u2013 parafraziraju\u0107i Jacquesa Ranci\u00e8rea \u2013 kako je najve\u0107i problem potla\u010denih ne to \u0161to nisu svjesni svoje situacije, nego to \u0161to druk\u010diju ne mogu zamisliti. U tom smislu u BiH nije pretjerano govoriti o sustavnom ubojstvu politi\u010dke imaginacije. Ve\u0107 dvije decenije u toj zemlji mogu\u0107nost razgovora o politi\u010dkim alternativama ko\u010de podjednako njezine politi\u010dke elite kao i navodno kriti\u010dka, gra\u0111anska inteligencija. I jedni i drugi su\u0161tinski govore istim jezikom: onim politike identiteta i liberalnog kapitalizma. Nije bilo ni vidljivog medijskog revivala<\/i> ljevice, kakav se npr. dogodio u Hrvatskoj nakon studentskih prosvjeda 2009.; ako i o \u010demu, u BiH mo\u017eemo govoriti o medijskom revivalu<\/i> desnice posljednjih godina (\u0161to je tema za poseban tekst). Kao \u0161to smo gore skicirali, nekoliko faktora poklopilo se tog 7. februara: specifi\u010dno ozra\u010dje tuzlanske sredine; kontinuitet u nizu lokalnih radni\u010dkih borbi; jo\u0161 uvijek svje\u017ei odjeci “Bebolucije”; itd. Prostor za promi\u0161ljanje i prakticiranje druk\u010dijih politi\u010dkih koncepata naglo je otvoren.<\/p>\n U procesu prikupljanja materijala za pisanje ovoga teksta, razgovori s aktivistima iz vi\u0161e bh. gradova otkrivaju nam niz prepreka s kojima se ovih dana susre\u0107e protestni pokret. S jedne strane, vladaju\u0107a garnitura nakon prvobitnog iznena\u0111enja, pa i konzekventnih ustupaka zahtjevima prosvjednika (npr. pristanka na ukidanje ”bijelog hljeba” \u2013 naknade parlamentarcima nakon odlaska u mirovinu) poku\u0161ava opet stati na noge. Sarajevski plenum od 19. marta morao je tako biti odr\u017ean u alternativnom prostoru, budu\u0107i da su kantonalne vlasti onemogu\u0107ile prosvjednicima pristup dotad kori\u0161tenim prostorijama (u Domu mladih). S druge strane stoje problemi koji proizlaze iz pitanja ustroja, organizacije i smjera djelovanja prosvjednog pokreta. Tu spadaju i izazovi samoga direktnodemokratskog na\u010dela: plenumi traju sve du\u017ee i du\u017ee, prijedlozi se sve te\u017ee usvajaju, u ve\u0107im sredinama umno\u017eavaju se i unutarplenumske frakcije, itd. I dosad najambiciozniju inicijativu prosvjednika, ona za osnivanjem plenuma na dr\u017eavnoj razini \u2013 koji bi funkcionirao kao neka vrsta alternativne Skup\u0161tine \u2013 podriva na\u010delno pitanje: kako bi se delegirali predstavnici gradskih plenuma i \u0161to bi se dogodilo ukoliko bi se na taj na\u010din odstupilo od direktnodemokratskih na\u010dela? Nadalje, u Sarajevu problem koordinacije izme\u0111u rada plenuma i uli\u010dnih prosvjeda postaje sve upadljivijim. Svaka strana kao da razvija posebnu agendu, \u0161to pojedini mediji obilato eksploatiraju za raznorazne teorije zavjere. U Tuzli je pak sve evidentnije da je zamisao o ekspertnoj nestrana\u010dkoj vladi koja bi trebala preuzeti lokalnu vlast \u2013 dvosjekli ma\u010d za daljnju artikulaciju protestnog pokreta. Masovna averzija spram ”politike”, koja se poistovje\u0107uje s politi\u010darskom klasom, ote\u017eava razgovor o politi\u010dkom usmjerenju aktualnih i budu\u0107ih borbi. Me\u0111utim, sve je ra\u0161irenija skepsa prema ideji \u2013 s pravom, rekli bismo \u2013 da je protute\u017eu pohlepi i nasilju politi\u010dara mogu\u0107e tra\u017eiti u nekakvoj idealnoj, apoliti\u010dnoj neutralnosti ”stru\u010dnjaka”. Last but not least<\/i>, spomenimo i pitanje nadolaze\u0107ih op\u0107ih izbora u BiH u jesen 2014. Kako se protestni pokret treba pozicionirati spram i unutar te najve\u0107e parade parlamentarne demokracije? Jasno je da bi svako nastojanje u smjeru ”profesionalizacije” protestnog pokreta bilo protivno direktnodemokratskim na\u010delima iz kojih on izrasta. To zna\u010di da politi\u010dka borba (p)ostaje aktivnost isklju\u010divo za slobodno vrijeme gra\u0111anki i gra\u0111ana<\/a> \u2013 za razliku od vladaju\u0107e garniture, koja na konsolidaciji vlastitih pozicija mo\u017ee raditi u punom radnom vremenu. Eto jo\u0161 jednog udarnog plana na kojem se nejednakost o\u010dituje.<\/p>\n Ipak, \u010dinjenica da se ove i ovakve dileme i pote\u0161ko\u0107e javljaju u ovim trenucima, te da se o njima \u017eustro i \u0161iroko raspravlja, potvr\u0111uje aktualnost pobune u BiH. Stvoreni su uvjeti da se pokrenu krucijalna pitanja politi\u010dke artikulacije i organizacije. Strepnja je opravdana, ali nema razloga da tom poslu ne pristupimo s entuzijazmom. Politi\u010dku imaginaciju valja postaviti na noge.<\/p>\n \n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U \u010dasu nastanka ovog osvrta, pro\u0161lo je pedesetak dana od po\u010detka prosvjeda u Bosni i Hercegovini. O njihovom kraju, sre\u0107om, zasad ne mo\u017ee biti rije\u010di. Stoga ovaj tekst i ne pripada \u017eanru pripovijesti o usponu i padu revolucionarnog entuzijazma u odre\u0111enim povijesnopoliti\u010dkim koordinatama. Pi\u0161emo iz sada\u0161njosti, iz pozicije aktivne podr\u0161ke pobuni koja traje. Iako je […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":151,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[33,34],"theme":[456,455],"country":[35],"articleformat":[450],"coauthors":[17],"class_list":["post-144","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-protest","tag-tranzicija","theme-politika","theme-rad","country-bih","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/144","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=144"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/144\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":37613,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/144\/revisions\/37613"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/151"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=144"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=144"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=144"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=144"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=144"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=144"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=144"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}