{"id":14211,"date":"2016-07-01T07:00:09","date_gmt":"2016-07-01T06:00:09","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=14211"},"modified":"2021-02-25T11:00:43","modified_gmt":"2021-02-25T10:00:43","slug":"dizajn-od-proizvodnje-za-zivot-do-zivotnog-stila","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=14211","title":{"rendered":"Dizajn: od proizvodnje za \u017eivot do \u017eivotnog stila"},"content":{"rendered":"

Povijest i dru\u0161tvenu ulogu dizajna nemogu\u0107e je tretirati odvojeno od ekonomskih procesa i politi\u010dkih programa kojih je bio integralni dio. Tako su i suvremeni trendovi zami\u0161ljanja njegove uloge prikladan okvir za razumijevanje dizajna dru\u0161tvenih podjela. Par nedavnih zagreba\u010dkih primjera u tom su smislu vrlo indikativni.<\/strong><\/p>\n

Zagreba\u010dka koncertna dvorana Vatroslav Lisinski trijumfalno je najavila novu sezonu plakatnom kampanjom uz slogan “\u017divio lisinskizam”. Crveno-crni plakati prikazuju mu\u0161ku i \u017eensku figuru koji u herojskoj gesti, s notom u ruci, pozivaju na juri\u0161. Pored ovog vizualnog rje\u0161enja, u marketin\u0161ke svrhe skovan je i neologizam \u2013 lisinskizam, koji je u\u0161ao<\/a> u projekt rje\u010dnika neologizama Zavoda za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, pod sljede\u0107om definicijom: “lisinskizam<\/em>, im. m – koji se odnosi na ljubav prema glazbi; prema imenu koncertne dvorane Vatroslav Lisinski”. Ravnatelj Dra\u017een Siri\u0161\u010devi\u0107 je na konferenciji za novinare razlo\u017eio svoju programsko-institucionalnu politiku sljede\u0107im rije\u010dima: “Mi ‘lisinskisti’ […], stvaramo zajedni\u0161tvo i prevladavamo podjele”, dodav\u0161i kako “‘lisinskisti’ nisu ni lijevo ni desno jer su, kao i grad Zagreb, otvoreni za sve ljude dobre volje.”<\/p>\n

Vizualni identitet na koji se plakati pozivaju prisvaja jezik umjetnosti koja se jasno svrstavala uz socijalisti\u010dku revoluciju. Njezin je credo prakti\u010dnost i svrhovitost umjetni\u010dkih oblika, negiranje umjetni\u010dkog nadahnu\u0107a i hvatanje koraka s razvojem tehnologije i industrije. Dizajn i arhitektura, kao primijenjene umjetnosti, u toj su konstelaciji zauzeli sredi\u0161nje mjesto. Deklarativna neutralnost aktualne kampanje, u vrijeme u kojem su javne umjetni\u010dke institucije, pa tako i koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, pritisnute komercijalizacijom, stoji na dijametralno suprotnim pozicijama od projekta u kojem i umjetnost ima ulogu u izgradnji pravednijeg dru\u0161tva. Itekako svjestan u koji tonalitet dira, Siri\u0161\u010devi\u0107 mu izbija njegov utemeljuju\u0107i element: lijevo politi\u010dko opredjeljenje. I, da bi bio posve siguran da ne\u0107emo upasti u zamku totalitarnih vrijednosti, zakucao nas je zaklju\u010dnom parafrazom: “Radost Lisinskizma kru\u017ei svijetom!”<\/p>\n

Dizajn van konteksta<\/strong><\/p>\n

Ova epizoda doga\u0111a se ju\u017eno od \u017eeljezni\u010dke pruge, u predjelu Zagreba koji se urbanizirao modernizacijskim juri\u0161em nakon 2. svjetskog rata, u vrijeme kad je dizajn zbog povezanosti s industrijskom proizvodnjom dopirao u svako ku\u0107anstvo \u2013 preko ku\u0107anskih aparata, amabala\u017ea za proizvode ili omota za knjige. Oni luksuzniji komadi namje\u0161taja koji nisu bili dostupni radni\u010dkom standardu krasili su javne institucije: \u0161kole, biblioteke, bolnice. Povezan s proizvodnjom, dizajn kao primijenjena umjetnost do\u017eivio je procvat, kao i umjetnost op\u0107enito jer su stvoreni konkretni materijalni uvjeti za njezinu progresivniju poziciju u dru\u0161tvenoj strukturi.<\/p>\n

Danas s druge strane pruge mo\u017eemo pratiti \u0161to se doga\u0111a s dizajnom u okolnostima u kojima su materijalni uvjeti za njegov razvoj doslovno sasje\u010deni. Tome najbolje svjedo\u010di poku\u0161aj festivalizacije dizajna, manifestacija pod nazivom Design District Zagreb koja se od 19. do 22. lipnja odvijala u zoni oko Marti\u0107eve ulice u sredi\u0161tu grada. Ve\u0107 sam naziv nagovje\u0161tava dva odlu\u010duju\u0107a smjera njegovih ambicija: kao prvo onu da dizajn ve\u017ee za mjesto i kao drugu, a \u010ditljivu u odabiru engleskog jezika, onu da se obra\u0107a turistima, ali \u2013 i ne manje va\u017eno \u2013 univerzalnoj klasi kreativaca. Da bismo ove dvije ambicije napeli do momenta tenzije valja Design District Zagreb promotriti na podlozi (dru\u0161tveno)prostornih transformacija Zagreba, ali i globalnih urbanih transformacija i posebno uloge kulture (i dizajna) u tim procesima.<\/p>\n

To da se ovaj se festival kreativnosti svrstava u projekte kulturom vo\u0111ene urbane regeneracije otvoreno se isti\u010de<\/a> na web stranicama: “Ovaj vi\u0161eslojan multidisciplinarni projekt ukazuje na potencijal \u010detvrti da u savezu s kreativnim i odgovornim poduzetni\u010dkim pothvatima afirmira proizvodnju kulture i turizma kao pogonskog goriva razvoja grada te zagovara dizajn i sve ostale stvarala\u010dke djelatnosti kao one koje poti\u010du strukturalne promjene korisne za razvoj kulturne, obrtni\u010dke i manufakturne proizvodnje te poma\u017eu tranziciji iz tradicionalne ekonomije prema kreativnoj, odr\u017eivoj i inovativnoj ekonomiji.” Kulturom vo\u0111ena urbana regeneracija nametnula se kao odgovor na procese rastakanja gradova upogonjene deindustrijalizacijom. Kratko i jasno: gradovi se nanovo podi\u017eu iz pepela, ovaj put uz obavezno klasno \u010di\u0161\u0107enje siroma\u0161nijeg stanovni\u0161tva.<\/p>\n

Bauk konfekcijske ponude<\/strong><\/p>\n

U slu\u010daju zone oko Marti\u0107eve situacija je naoko pone\u0161to druga\u010dija. (Jo\u0161) ne mo\u017eemo govoriti o gentrifikaciji, ali ne mo\u017eemo ni zaobi\u0107i kontekst deindustrijalizacije i srednjoklasnu ideologiju. Promotrimo pobli\u017ee samu lokaciju: radi se o sredi\u0161njoj zoni, no za razliku od historijskog centra, koji je posljednjih godina do\u017eivio ozbiljne transformacije u smjeru podre\u0111ivanja turisti\u010dkom boom-u<\/em> kroz koji prolazi, kvart oko Marti\u0107eve je, kako pi\u0161e jedan portal<\/a>, “po mnogima najurbanija zona grada”. I upravo tu smjestio se Design District Zagreb kako bi proizvodnjom lijepih slika te najurbanije zone<\/em> pokrenuo njezinu urbanu regeneraciju. No, za razliku od brutalnijih procesa regeneracije biv\u0161ih industrijskih zona i radni\u010dkih \u010detvrti diljem “postindustrijskog” svijeta, ovdje imamo posla s mek\u0161om varijantom. Regeneraciju zone oko Marti\u0107eve valja svrstati u procese proizvodnje sredi\u0161njih urbanih zona poduprtih antisocijalnom politikom koja rezultira dominacijom srednje klase i istiskivanjem sve siroma\u0161nijeg stanovni\u0161tva na periferiju.<\/p>\n

To je vjerojatno najeksplicitnije prisutno, mada posve neosvje\u0161teno, u iskazu koji se provla\u010di kroz ve\u0107inu javnih istupanja organizatora i stanara kvarta, a u kojem se kao mantra ponavlja pri\u010da o “spontanoj” transformaciji koja je rezultirala procvatom. \u010cetvrt nekad poznata po brojnim trgovinama autodijelova i salonima automobila, kona\u010dno je povratila svoj urbani identitet, sve zahvaljuju\u0107i brojnim kreativnim inicijativama. Kreativna direktorica Ira Payer u popratnom Vodi\u010du kroz kvart, koji za 180 kn donosi lijepe slike ljudi i gra\u0111evina te “pregr\u0161t intervjua s renomiranim imenima arhitehture i dizajna, kao i lokalnim akterima kulturne scene koji z\u030cive i\/ili rade na podruc\u030cju Design Districta Zagreb”, ka\u017ee: “Dugo je trajao miroljubivi su\u017eivot (!) stanovnika s trgovinama autodijelova, no danas ih je zamijenila kreativna zajednica na biciklima.” Na mjestima nekada\u0161njih automehani\u010darskih radionica i sitnih trgovina te jednog propalog trgova\u010dkog lanca koji su, prema uvjerenjima organizatora, kvarili “moderni kozmpolitski duh” kojim kvart oduvijek odi\u0161e, danas stasaju saloni dizajnerskog namje\u0161taja, galerije, antikvarijati, trgovine zdravom hranom, vinoteke, restorani, hosteli… Nije bitno \u0161to nude, ve\u0107 da se izdvajaju nekonfekcijskom ponudom<\/em>.<\/p>\n

Taj moderni kozmopolitski duh proizlazi iz autenti\u010dnosti lokacije, njezine modernisti\u010dke arhitekture podignute u razdoblju izme\u0111u dva svjetska rata. To je vrijeme ubrzane industrijalizacije Zagreba, ali i promjene njegove pozicije na karti Europe, od austrougarske provincije do industrijskog i bankarskog sredi\u0161ta Kraljevine SHS. Grad se \u0161iri na istok i sjever gdje vrhunski arhitekti projektiraju vile i najamne zgrade za \u010dinovnike koje naru\u010duju bogati trgovci i industrijalci te na jug (mjesto s kojeg smo krenuli) gdje stasaju “divlji” radni\u010dki slamovi: radni\u0161tvo od otpada gradi nastambe na poljoprivrednim zemlji\u0161tima. Moderna arhitektura na kojoj se gradi jedinstvenost i neponovljivost zone oko Marti\u0107eve po\u010diva na strahovitoj nejednakosti koju tada\u0161nji kapitalisti\u010dki razvoj grada proizvodi. Dodatnu auru Marti\u0107evoj daje i \u010dinjenica da su se upravo na toj lokaciji po\u010detkom stolje\u0107a odr\u017eavale velike privredne izlo\u017ebe: prvi me\u0111unarodni Zbor odr\u017ean je 1909. godine i, uz pauzu za vrijeme Prvog svjetskog rata, sajamske su se priredbe odr\u017eavale do 1936. kad se iz Marti\u0107eve ulice sele u Savsku cestu, kod dana\u0161njeg Studentskog centra.<\/p>\n

Vapaj za profiliranom klijentelom<\/strong><\/p>\n

Dakako, kontinuitet s kapitalisti\u010dkim razvojem zacrtanim u me\u0111uratnom razdoblju nije pravolinijski, ali indikativno jest da se jedinstvenost mjesta kao zalog kreativnosti ve\u017ee uz modernisti\u010dku arhitekturu me\u0111uratnog razdoblja (uz dvije iznimke: Viti\u0107ev i Iblerov neboder, popularno zvan Drvoder) uz zaobila\u017eenje socijalne i kulturne politike socijalisti\u010dkog razdoblja, \u010dija se dostignu\u0107a valoriziraju samo na estetskoj razini. Pravilo, dakako, potvr\u0111uje iznimka \u2013 projekt Privremeni muzej dizajna kustosice Koraljke Vlajo koji u napu\u0161tenim izlozima nekada\u0161njih trgovina predstavlja pregled \u010detiri desetlje\u0107a hrvatskog dizajnerskog naslje\u0111a iz vremena SFRJ (od 1950-ih do 1980-ih). Izbor objekata uz svako desetlje\u0107e prati tekst koji (kona\u010dno) dizajnerska postignu\u0107a smje\u0161ta u njihov proizvodni i dru\u0161tveno-politi\u010dki kontekst. Ironija je ipak u tome da predmeti koji su nekad bili dostupni svima (ku\u0107anski aparati, ambala\u017ee, plakati i sl.) postaju (para)muzejski artefakt bez upotrebne vrijednosti. Da ne zapadnemo u antikvarnu zamku: nije nam stalo do predmeta kao takvih, ali ne mo\u017eemo ne primijetiti tada\u0161nji standard i dizajnerske inovacije koje je mogla poduprijeti samo razvijena industrijska proizvodnja.<\/p>\n

Kao klasici modernog dizajna ovi objekti nastavili su \u017eivot u novim proizvodnim odnosima. Za razliku od njihove nekada\u0161nje povezanosti s masovnom industrijskom proizvodnjom, danas su oni proizvod manufukturnog na\u010dina proizvodnje, dakle luksuzni proizvodi dostupni samo imu\u0107nima. Nekoliko showroom-ova<\/em> i galerija namje\u0161taja, kako se trgovine namje\u0161tajem danas kreativno zovu, koji su se smjestili u kvartu sudjeluje u Design Districtu, a njihovi vlasnici predstavljeni u intervjuima u Vodi\u010du ne skrivaju svoje usmjerenje: “Radimo s takvom vrstom namje\u0161taja da ne rac\u030cunamo na kupce ‘s ceste’. Poznato je da su na\u0161i proizvodi skupi i na neki nac\u030cin ekskluzivni, bojim se da je to \u2013 to.” \u0160tovi\u0161e, mnogi od sugovornika otvoreno \u017eale \u0161to Zagreb nema vi\u0161e bogatih ljudi koji bi si mogli dopustiti takav luksuz.<\/p>\n

U \u017eelji da se distanciraju od projekata urbane regeneracije gradova \u0161irom postindustrijskog svijeta, organizatori su odlu\u010dili naglasak staviti na lokalnu zajednicu. Njihova vizija regeneracije utemeljena je u jedinstvenosti lokacije i razvija se organski: “U kontekstu postindustrijske preobrazbe zagreba\u010dkog urbanog okoli\u0161a, cilj je tako\u0111er pru\u017eiti novu vrijednost i smisao toj karakteristi\u010dnoj \u010detvrti, i to tako da te vrijednosti organski dolaze odozdo, uz inicijativu i sudjelovanje samih gra\u0111ana, povezanih metodama nezavisne kulturne scene i kreativnim poslovanjem malih poduzetnika.” I sam termin regeneracija<\/em> ima ideolo\u0161ki u\u010dinak naturalizacije, u smislu da proces transformacije prirodno izrasta iz same lokacije i njezine posebnosti. I to nije slu\u010dajno, on je tu upravo da zakrije pozadinu procesa i \u010dinjenicu da se radi o socijalnoj, ili preciznije – antisocijalnoj politici.<\/p>\n

U slu\u017ebi atrakcije<\/strong><\/p>\n

Ideja zajedni\u0161tva kakva se u ovom projektu promovira zapravo je sinergija privatnih interesa, i to u trenutku kad su materijalni temelji dru\u0161tvenog zajedni\u0161tva uni\u0161teni \u2013 privatizacijom, komodifikacijom i izvla\u0161\u0107ivanjem. Zanimljvo je u tom kontekstu uo\u010diti kako je kreativna zajednica Districta hladno zaobi\u0161la tri do \u010detiri javne knji\u017enice u kvartu.<\/p>\n

Kakve \u0107e konkretne u\u010dinke Design District Zagreb imati, ho\u0107e li vrijednost nekretnina porasti uve\u0107ana kulturnim kapitalom i ho\u0107e li turizam napokon dovesti one \u017eeljene kozmopolite dubljih d\u017eepova koji \u0107e kupovati skupe dizajnerske proizvode u ekskluzivnim du\u0107anima, te\u0161ko je re\u0107i. Ho\u0107e li se Zagreb bolje pozicionirati na karti svijeta i u industriji turizma koja je ionako hirovita i nepredvidiva, ne znamo. Ono \u0161to ve\u0107 sad mo\u017eemo zaklju\u010diti jest da ovakve agende poma\u017eu \u0161irenju nejednakosti u gradu, i to kroz retoriku otvorenosti i zajedni\u0161tva. Zanimljivo je u tom pogledu da se Kampanja Zagreb \u2013 otvoreni grad?<\/em> saveza udruga Operacija:grad uklju\u010dila u program Design Districta. Savez je oformljen tijekom istoimene manifestacije u tvorni\u010dkom kompleksu Badel-Gorica sad ve\u0107 davne 2005. godine, a iz njega je, nakon razo\u010daranja neuspje\u0161nom suradnjom s gradskim vlastima, proiza\u0161ao antigentrifikacijski pokret Pravo na grad. \u0160to \u0107e u kontekstu kvartovskog “aktivizma” s funkcijom klasne dekontaminacije otvorenost i zajedni\u0161tvo zapravo zna\u010diti, preostaje vidjeti.<\/p>\n

Da ponovimo, konkretne u\u010dinke Design Districta jo\u0161 ne mo\u017eemo znati, kao ni njegovu sudbinu nakon ovogodi\u0161njeg pilot-izdanja. Ali jedno je sigurno: uklju\u010divanje dizajna i kulture u proizvodnju imid\u017ea (dijela) grada kao turisti\u010dke atrakcije i artikulacija njegove jedinstvenosti kao kulturne \u010dinjenice temeljito mijenja na\u0161 odnos prema zna\u010denju dizajna i kulture kao javnog interesa.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zagreba\u010dka koncertna dvorana Vatroslav Lisinski trijumfalno je najavila novu sezonu plakatnom kampanjom uz slogan “\u017divio lisinskizam”. Crveno-crni plakati prikazuju mu\u0161ku i \u017eensku figuru…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":14210,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[228,74],"theme":[458,455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[62],"class_list":["post-14211","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ekonomija","tag-kultura","theme-drustvo","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14211","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=14211"}],"version-history":[{"count":15,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14211\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36769,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14211\/revisions\/36769"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/14210"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=14211"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=14211"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=14211"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=14211"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=14211"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=14211"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=14211"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}