Specifi\u010dnost je slovenske politike (barem u odnosu na ostale postjugoslavenske dr\u017eave) u devedesetima bila ta da je na vlasti bila proeuropska “ljevica”. Liberalno demokratska stranka (LDS) i Socijalno demokratska stranka (SD), s razli\u010ditim minornim koalicijskim partnerima, dominirale su slovenskom politikom u razdoblju od 1992. do 2004. Za\u0161to navodnici u “ljevica”? Djelomi\u010dno zbog toga, jer lijevi karakter tih stranka nije imao puno zajedni\u010dkog s op\u0107im definicijama ljevice, va\u017ee\u0107im tijekom ve\u0107ine 20. stolje\u0107a, gdje je podjela na (barem deklarativno) revolucionarne komunisti\u010dke i reformisti\u010dke socijaldemokratske stranke zna\u010dila razliku u metodi, ali ne i osnovnom zajedni\u010dkom cilju prevazila\u017eenja kapitalizma. Nova je, postsocijalisti\u010dka ljevica u Sloveniji, upravo suprotno, rukovodila procesom ponovne uspostave kapitalizma, \u0161to je podrazumijevalo i distanciranje od definicija i politi\u010dkih ciljeva tradicionalne ljevice.<\/p>\n
To redefiniranje u devedesetima je bilo uglavnom negativnog tipa \u2013 pored distanciranja od vlastite komunisti\u010dke pro\u0161losti (\u0161to je vi\u0161e bio prioritet SD-a kao reformiranog Saveza komunista Slovenije) to je zna\u010dilo i distanciranje od ekscesnog nacionalizma nove desnice. Tako su se kao bitna pitanja podjele politi\u010dkog prostora uspostavila kulturna, identitetska i historiografska pitanja \u2013 konkretno, pitanja odnosa prema Drugom svjetskom ratu i kolaboraciji s fa\u0161izmom, odnosa prema etni\u010dkim i drugim manjinama, seksualnom moralu i sl. \u2013 gdje je desnica zastupala agresivni identitarni nacionalizam, povijesni revizionizam, tradicionalne katoli\u010dke vrijednosti, a ljevica ljudska prava, otvorenost, toleranciju i liberalne europske vrijednosti.<\/p>\n
Rezultat toga bio je da su bitna socioekonomska pitanja, kod kojih nije bilo velikih razlika u programima i praksama desnice i ljevice (npr. pitanja privatizacije, transformacije socijalnog sustava, promjena industrijske politike i sl.), skinuta s dnevnog reda slu\u017ebene dr\u017eavne politike i da su se predstavljala kao tehni\u010dka pitanja postizanja ve\u0107e efikasnosti ekonomije, a ne kao predmet demokratskog odlu\u010divanja. Kona\u010dni rezultat tranzicijske kulturalizacije i etnizacije politike u devedesetima bio je depolitizacija ekonomije.<\/p>\n
Ali \u010dak ni na terenu ljudskih prava, tolerancije i europskih vrijednosti slovenska se ljevica nije pona\u0161ala previ\u0161e liberalno \u2013 podsjetimo samo na izbris<\/i> 20 tisu\u0107a ljudi etni\u010dki spornog porijekla iz registra stanovni\u0161tva 1992. i ograni\u010davanje primanja izbjeglica iz BiH. S druge strane, u privatizacijama i transformacijama socijalnih institucija bila je donekle umjerena i nije izvela tzv. doktrinu \u0161oka.<\/p>\n
LDS, kao dominantna stranka slovenske ljevice devedesetih, u po\u010detku novog stolje\u0107a u\u0161la je u krizu. Proces njenog raspada zapo\u010deo je 2000., kad je nakratko izgubila vlast i kulminirao porazom na izborima 2004., od kojeg se LDS nikad nije oporavio i nakon kojeg je ostao marginalna stranka. Prvo mjesto na slovenskoj ljevici time su preuzeli Socijalni demokrati (SD), koji su bili i veliki pobjednici parlamentarnih izbora 2008., nakon \u010detiri godine desne vlade. Na tim izborima veliki uspjeh je postigla i stranka Zares, “spin-off” stranka LDS-a sa socijalno-liberalnim programom, koja je kao i LDS postala partner Socijalnih demokrata. Me\u0111utim, nova koalicija nije uspjela ponoviti uspjeh ljevice devedesetih, ponajvi\u0161e zbog dolaska krize i naglog kolapsa slovenske ekonomije u godinama 2010.-2011., koji je zna\u010dio i kraj tzv. gradualnog modela tranzicije, karakteristi\u010dkog za vlade pod vodstvom LDS-a.<\/p>\n
Kriza je zna\u010dila pove\u0107anje nezaposlenosti i pogor\u0161anje socijalnog stanja, zbog \u010dega je vladi naglo po\u010dela padati javna podr\u0161ka. Godine 2011. koalicija se raspala i na izvanrednim izborima pobijedila je Pozitivna Slovenija (PS), jo\u0161 jedna nova stranka na slovenskoj “ljevici”. Nju je ad hoc<\/i> za potrebe tih izbora sastavio Zoran Jankovi\u0107, gradona\u010delnik Ljubljane, i, za razliku od Zares-a, u njenom liberalizmu nije bilo mnogo socijalnog. Na izborima 2011., LDS i Zares su dobili zanemarivo mali broj glasova, \u0161to je ostavilo PS i SD kao najja\u010de stranke ljevice. Me\u0111utim, PS nije uspela sastaviti koaliciju, tako da je to napravila desni\u010darska Slovenska demokratska stranka (SDS).<\/p>\n
Ni desnoj koaliciji rje\u0161avanje krize nije i\u0161lo mnogo bolje te nije uspjela zaustaviti op\u0107i socijalni i ekonomski kolaps koji je u zimi 2012.-2013. doveo do vala najmasovnijih protesta u povijesti Slovenije (nazvanih ustankom), koji su na kraju doveli do ostavke desne vlade i preuzimanja vlasti nove lijeve vlade, ovaj put pod vodstvom PS-a. Ta je vlada eksplicitno nastavila ekonomsku i socijalnu politiku koju je zapo\u010dela ranija desna vlada. Time su se i minimalne nade da \u0107e etablirana nominalna ljevica u Sloveniji voditi lijevu politiku pokazale iluzornima.<\/p>\n
Sa druge strane, ustanak pro\u0161le zime jasno je pokazao ogor\u010denost masa postoje\u0107im politi\u010dkim opcijama i nu\u017enost uspostavljanja realne politi\u010dke alternative. Jedan od poku\u0161aja formiranja te stvarno lijeve alternative bilo je formiranje nove, eksplicitno socijalisti\u010dke stranke nazvane Inicijativa za demokratski socijalizam (IDS). Pored razo\u010daranja slu\u017ebenom ljevicom, dodatan razlog osnivanja IDS-a bila je i frustracija politi\u010dkom neefikasno\u0161\u0107u spontanih pokreta i akcija koji su na momente uspijevali okupiti ogroman broj ljudi, ali nisu bili u stanju pretvoriti tu buntovni\u010dku energiju u realne dru\u0161tvene i politi\u010dke promjene.<\/p>\n
Kad je narodno nezadovoljstvo dru\u0161tvenim i politi\u010dkim stanjem preraslo u val masovnih demonstracija na zimu 2012.-2013. (tzv. Sveslovenski ustanak), ukazala se strate\u0161ki povoljna prilika za formiranje novog politi\u010dkog subjekta koji bi mogao, s jedne strane, nadi\u0107i slabosti prethodnih, politi\u010dki marginalnih ljevi\u010darskih pokreta, inspiriranih antiglobalizmom ili occupy<\/i> pokretom, ali i, s druge strane, izbje\u0107i klopku kooptacije, sudbine reformiranih komunisti\u010dkih i socijaldemokratskih stranaka u zapadnoj Europi od osamdesetih nadalje. I kombinacijom tih dvaju izbjegavanja pretvoriti val spontanog bunta masa u politi\u010dki efektivan oblik.<\/p>\n
Razdoblje izme\u0111u kraja prosvjednog vala u prolje\u0107e 2013. i osnivanja stranke u martu 2014. u vidu politi\u010dkog razvoja IDS-a najvi\u0161e su obilje\u017eile rasprave o povezivanju s drugim politi\u010dkim akterima. Isprva su to bili poku\u0161aji povezivanja s aktivisti\u010dkim grupama i organizacijama koje su proiza\u0161le iz pro\u0161logodi\u0161njeg ustanka, tj. onima koje su se formirale tijekom prosvjeda.<\/p>\n
Dakle, period nakon spla\u0161njavanja ustanka bio je pro\u017eet dramati\u010dnim sastancima i poku\u0161ajima povezivanja marginalnih politi\u010dkih grupa (od kojih je svaka imala po nekoliko desetaka \u010dlanova), dok se u isto vrijeme 19 800 (na najve\u0107im demonstracijama je bilo 20 000 ljudi, a procjena od 200 ljudi koji su tijekom ili nakon ustanka priklju\u010dili ovoj ili onoj novoj ljevi\u010darskoj grupi je prili\u010dno velikodu\u0161na) ne-\u010dlanova tih malih novih ljevi\u010darskih grupa, vratilo ku\u0107i, nastavilo svojim \u017eivotom i nije znalo ni\u0161ta o toj polu-konspirativnoj maniji povezivanja.<\/p>\n
Nakon uglavnom neuspje\u0161ne strategije povezivanja, \u010diji je jedini rezultat bilo priklju\u010denje nekoliko \u010dlanova grupe Direktna demokracija sada (NDZ), IDS je odlu\u010dila da \u0107e osnovati stranku sama, \u0161to je, retroaktivno gledano, omogu\u0107ilo da se nova stranka osnuje na izrazito socijalisti\u010dkim na\u010delima bez suvi\u0161nih kompromisa koje mo\u017ee donijeti povezivanje zbog povezivanja samog.<\/p>\n
Me\u0111utim, osnovni problem \u2013 koja \u0107e politi\u010dka inovacija, promjena u formi organiziranja i djelovanja, osigurati da IDS postane, kao \u0161to se deklarira, ne samo jo\u0161 jedna me\u0111u postoje\u0107im gra\u0111anskim strankama, ve\u0107 partija koja \u0107e imati potencijal masovnosti, koja \u0107e predstavljati univerzalnost socijalisti\u010dke politike, a ne partikularne interese svoje klijentelisti\u010dke mre\u017ee (kao \u0161to je slu\u010daj sa obi\u010dnim gra\u0111anskim strankama, \u010dak i kad su te nominalno lijeve) \u2013 ostao je nerazrije\u0161en.<\/p>\n
S jedne je strane jasno da se politi\u010dka organizacija sa socijalisti\u010dkim ciljevima koja se u datim uvjetima ne transformira u stranku samoosu\u0111uje na politi\u010dku marginalizaciju. Ako ostane samo na razini prosvjeda i “grassroots” akcija nema utjecaja na dr\u017eavnu politiku, distribuciju javnog novca, makroekonomske mjere i sl. Dodatan razlog za osnivanje stranke je mogu\u0107nost pridobivanja financijskih sredstava (bez kojih \u0107e neformalni pokret prije ili kasnije zavr\u0161iti u demoralizaciji zbog pregorjevanja i samoeksploatacije aktivista) i automatska javna vidljivost i medijska pa\u017enja koju strana\u010dka profilacija donosi.<\/p>\n
Ali s druge strane ne treba zaboraviti da samoreprodukcija politi\u010dke organizacije nije svrha sama po sebi, ve\u0107 ima smisla jedino ako stvarno vodi ka socijalisti\u010dkom cilju. Dok strana\u010dka forma donekle stvarno garantira odre\u0111enu discipliniranost, formalnost i trajnost politi\u010dke organizacije, ona sama po sebi ne garantira politi\u010dku efikasnost.<\/p>\n
U svakom slu\u010daju, ve\u0107 \u0107e predstoje\u0107i europski izbori (koji se odr\u017eavaju 25. maja) biti prvi test IDS-a \u2013 ne toliko u smislu postizanja visokog postotka glasova (na tom podru\u010dju dominacija PS-a i SD-a je jo\u0161 uvijek prejaka, a IDS je prekratko prisutan) nego u smislu izbjegavanja klopki parlamentaristi\u010dko-estradnog modusa politike, u kojem mase ne djeluju kao politi\u010dki subjekti, nego kao objekti nagovaranja preko TV-a. Iz tog ugla, prvenstveno \u0107e biti na testu fleksibilnost organizacijske strukture, sposobnost uklju\u010divanja \u0161ireg kruga ljudi, koji ve\u0107 ne pripadaju ljevi\u010darskim socijalnim krugovima, i, kroz kampanju, \u0161irenje socijalisti\u010dke ideje i njena diferencijacija od socijalno-liberalnih i socijalno-demokratskih ideja, \u010dime se mo\u017ee pro\u0161iriti i u\u010dvrstiti prostor za socijalisti\u010dku odnosno stvarno lijevu politiku u budu\u0107nosti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Specifi\u010dnost je slovenske politike (barem u odnosu na ostale postjugoslavenske dr\u017eave) u devedesetima bila ta da je na vlasti bila proeuropska “ljevica”…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":140,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[243,12],"theme":[456],"country":[30],"articleformat":[450],"coauthors":[15],"class_list":["post-142","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-eu","tag-izbori","theme-politika","country-slovenija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/142","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=142"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/142\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":183,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/142\/revisions\/183"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/140"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=142"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=142"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=142"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=142"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=142"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=142"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=142"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}