{"id":1418,"date":"2014-06-23T06:50:07","date_gmt":"2014-06-23T05:50:07","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=1418"},"modified":"2021-02-25T11:06:35","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:35","slug":"1418","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=1418","title":{"rendered":"Socijaldemokracija na periferiji: brend bez politi\u010dkog sadr\u017eaja"},"content":{"rendered":"

Socijaldemokratska partija Hrvatske politi\u010dki se formira u specifi\u010dnom povijesnom trenutku nestanka tradicionalne socijaldemokracije i otvorenog prihva\u0107anja neoliberalne agende. U drugoj polovici aktualnog mandata vladaju\u0107a se stranka nalazi u te\u0161koj krizi koja se manifestira kroz sve otvorenije frakcijske borbe koje me\u0111utim ne najavljuju mogu\u0107nost druga\u010dije politike.<\/strong><\/p>\n

Taman kad su se tamo negdje po smrti prvog predsjednika Franje Tu\u0111mana, krajem 1999. godine, doma\u0107e politi\u010dke stranke, pa tako i Socijaldemokratska partija Hrvatske, po\u010dele osloba\u0111ati dotada\u0161njeg pritiska ratne i postratne stvarnosti, koja je politi\u010dkim snagama dominantno odre\u0111ivala kurs djelovanja, pojavile su se nove prisile fakticiteta. Prije nego ih nazna\u010dimo, spomenimo da su devedesete godine pro\u0161log stolje\u0107a, kad je i doma\u0107a socijaldemokracija bila na najni\u017eim granama (1992. godine, u drugom sazivu Sabora, SDP je imao 11 zastupnika, a tri godine kasnije jo\u0161 manje, deset zastupnika) i ina\u010de bile vrijeme defenzive i vrijeme kad je me\u0111unarodna socijaldemokracija pristajala na beskrajne koncesije, odnosno na planske ustupke neoliberalnom projektu na njegovom vrhuncu.<\/p>\n

Po\u010detkom devedesetih, New Democrats Billa Clintona prvi prigrljuju \u201cnu\u017ene rezove\u201d na stavkama obrazovanja i socijalne politike, a usporedno raspiruju strah me\u0111u populacijom od navodno brzo rastu\u0107eg kriminala i isti\u010du sigurnosnu politiku kao vode\u0107u za unutardru\u0161tvene potrebe. Istu politiku, ali ne\u0161to razra\u0111eniju, nastavljaju laburisti pod vodstvom Tonyja Blaira, posebno nakon travnja 1995., kad Laburisti\u010dka stranka na svom kongresu radikalno mijenja program i usmjeruje ga u pravcu kompromisa s kapitalom i tr\u017ei\u0161tem. Tre\u0107i va\u017ean \u010dlan takozvanog \u201ctre\u0107eg puta\u201d bili su njema\u010dki socijaldemokrati (SPD), koji pod vodstvom Gerharda Schr\u00f6dera razvija novu doktrinu pod nazivom Die neue Mitte<\/em>, \u010diji je vrhunac Agenda 2010<\/em>, koja Njema\u010dkoj odmjerava rezanje socijalnih prava nevi\u0111eno jo\u0161 od Drugog svjetskog rata.<\/p>\n

Pragmatizam i pasivnost<\/strong><\/p>\n

Novi set vanjskih prisila odnosi se na globalnu dominaciju privrednih tema i inzistiranje na novom politi\u010dkom kursu unutar socijaldemokracije koji bi, rije\u010dima Anthonyja Giddensa, uklju\u010divao depolitizaciju dru\u0161tva, dezideologizaciju politike i demokratizaciju demokracije.<\/p>\n

Britanski su laburisti programski odbacili klasnu borbu i zamijenili je zastupanjem cjelokupnog naroda, a ne samo jedne klase. Takav \u201cnarodnja\u010dki\u201d preokret jasno je vidljiv i kod doma\u0107e socijaldemokracije od samih po\u010detaka vi\u0161estrana\u010dja, ali joj prvih deset godina \u010dak ni ustupak te vrste, dakle vo\u0111enje nacionalno, a ne klasno svjesne politike, ne\u0107e pomo\u0107i u postizanju boljih izbornih rezultata.<\/p>\n

Ono \u0161to doma\u0107u socijaldemokraciju od po\u010detka stolje\u0107a pa do danas jo\u0161 definira u smislu isto\u010dnoevropskog specifikuma, jest njezina potpuna i kao takva \u010desto nekriti\u010dka predanost dostizanju \u010dlanstva u euroatlantskim asocijacijama. Stoga se sva politika, prije svega ona vanjska, kalibrira prema zahtjevima tog cilja. SDP je i ina\u010de partija koja u svojem, sad ve\u0107 \u010detvrtstoljetnom djelovanju, pokazuje da nije ona politi\u010dka snaga koja se rado mije\u0161a u dru\u0161tveno-politi\u010dke tokove, odnosno da nije ona politi\u010dka snaga koja se \u2013 iako bi to trebala biti barem prema svojoj tradiciji i svom inicijalnom habitusu \u2013 presudno upli\u0107e u povijesne tokove. Radije se pasivno prepu\u0161ta imperativima sada\u0161njice i promovira sporazuma\u0161tvo kao glavni princip djelovanja. Zanimljivo je da je zapravo samo HDZ bio taj koji je, barem u jednom trenutku, odlu\u010dio politi\u010dki djelovati na na\u010din da se presudno umije\u0161ao u zbivanja, te je 1990. aktivno radio na dekonstrukciji prethodnog i uspostavi novog sistema. To je doista neobi\u010dno jer se uglavnom misli da su obe\u0107anja s desne strane politi\u010dke lepeze naj\u010de\u0161\u0107e ukotvljena u trenuta\u010dnu situaciju, dok se za obe\u0107anja s lijeva pretpostavlja da se\u017eu dalje, u novo i jo\u0161 nedosegnuto.<\/p>\n

Stranka poduzetni\u0161tva<\/strong><\/p>\n

U otprilike takvom kontekstu SDP do\u010dekuje svoju prvu parlamentarnu pobjedu u koaliciji s grupom stranaka 2000. godine. Prvi mandat socijaldemokrata pod vodstvom Ivice Ra\u010dana vrlo je va\u017ean i za trenuta\u010dnu situaciju i stranku pod vodstvom Zorana Milanovi\u0107a. Naime, prakti\u010dki su sve glavne politi\u010dke odluke o na\u010dinu vo\u0111enja dr\u017eave i dru\u0161tva donesene i po\u010dele su se provoditi ve\u0107 tada. Novo radno zakonodavstvo uglavljeno je novim Zakonom o radu iz 2003. godine. Danas se novim Prijedlogom istog Zakona stvari samo dovr\u0161avaju na ve\u0107 poznatoj liniji. Generalno govore\u0107i, doma\u0107a socijaldemokratska partija, a onda i vlast pod njima, vodila je otprilike ovakvu politiku: \u0161to se ti\u010de fiskalne politike, svaki prihod od rasta radije se transferirao u pravcu konsolidacije bud\u017eeta negoli u redistribuciju. Obi\u010dno bi bilo tako da kad se jednom konsolidacija zavr\u0161i, onda se vi\u0161e ne vra\u0107a na prethodnu razinu redistribucije. I porezna politika usmjeravana je u pravcu aktiviranja tr\u017ei\u0161ta rada, posebno kroz samozapo\u0161ljavanje, a ne u pravcu preraspodjele. Tu se u posljednjih 15 godina po\u010delo baratati pojmom \u201cljudskog kapitala\u201d, pa su politike zapo\u0161ljavanja i\u0161le u pravcu oja\u010davanja tog koncepta. A to zna\u010di poticanje samozapo\u0161ljavanja, ustrajavanje na prekvalifikacijama i guranje u prvi plan ideje cjelo\u017eivotnog obrazovanja. Tome treba dodati \u0161irenje baze atipi\u010dnih oblika zapo\u0161ljavanja, a sve to skupa ide uz postepeno, ali ireverzibilno napu\u0161tanje tradicionalnih oblika za\u0161tite stalno zaposlenog radni\u0161tva. U socijalnoj politici preferira se privatizacija tih usluga, \u010diji je zadnji primjer poku\u0161aj SDP-ove vlade da autsorsa pomo\u0107ne poslove iz javnih i dr\u017eavnih poduze\u0107a i institucija.<\/p>\n

Kad smo ve\u0107 kod autsorsanja, zanimljivo je da socijaldemokratska vlast rado prepu\u0161ta cjelokupni dru\u0161tveni \u017eivot tzv. civilnom ili tre\u0107em sektoru. No ono \u0161to je novo i \u0161to je odistinski iznenadilo i zateklo Milanovi\u0107a i njegove jest \u010dinjenica da civilno dru\u0161tvo mo\u017ee biti i desno, pa kao takvo prema nominalno lijevoj vladi nesuradni\u010dki nastrojeno. Nau\u010dili su to preko dva referenduma, onom provedenom o bra\u010dnim zajednicama i najavljenom o \u0107irilici u Vukovaru. Me\u0111utim, da su alat (referendum), kao i koncept (civilno dru\u0161tvo) zapravo ideolo\u0161ki adaptabilni, zna se odavno. Poznato je recimo da je ameri\u010dki desni civilni sektor po\u010detkom sedamdesetih, upravo uz pomo\u0107 referenduma na lokalnim i \u0161irim razinama, poku\u0161ao i djelomi\u010dno uspio amortizirati \u010ditav niz postignu\u0107a, pogotovo iz domene obrazovanja, izborenih u radikalnim \u0161ezdesetim godinama (povratak vjeronauka i himne u \u0161kole, uloga roditeljskih odbora, uvo\u0111enje kreacionizma u kurikulum, afirmiranje tzv. homeschoolinga<\/em> itd.).<\/p>\n

\u0160to se industrijskih politika ti\u010de, budu\u0107i da je SDP odustao od svoje tradicionalne baze, dakle radni\u0161tva, okrenuo se poduzetnicima, i u tom podru\u010dju tako\u0111er je pratio svjetski trend oslanjanja nominalno lijevih vlasti na biznis. Stoga sli\u010dica iz zagreba\u010dkog disko-kluba Pepermint, na kojoj vidimo premijera kako brije<\/em> s Emilom Tedeschijem, vlasnikom Atlantic grupe i drugim najve\u0107im poduzetnikom u Hrvatskoj, nije ni\u0161ta drugo doli \u017eanr-sli\u010dica hrvatske, ali i me\u0111unarodne socijaldemokracije, na kojoj lijeva politika rado di-d\u017eeja<\/em> s kapitalom. U tom kontekstu nije \u010dudo da su sve o\u010di uprte u direktne strane investicije ili u europski <\/em>kapital, dok se istovremeno doma\u0107a privreda posve tercijarizirala i deindustrijalizirala.<\/p>\n

Rekonstrukcije bez promjene<\/strong><\/p>\n

Takav pejza\u017e \u2013 nije da ovime \u017eelimo ekskulpirati recentnu vlast \u2013 doista daje jako malo prostora za neko alternativnije vo\u0111enje politike. Zato ne \u010dudi da na politi\u010dkoj sceni opstaju tek verbalne ekshibicije vladaju\u0107ih i njihovi prijepori vezani uz ovakvo ili onakvo kadroviranje. Iako je otpo\u010detka mandata premijer Milanovi\u0107 promijenio \u0161est ili sedam ministara, to niti se vidi niti se, zapravo, u strukturnom smislu mo\u017ee reflektirati na bilo koji na\u010din, a posebno ne u smislu bitnije promjene politike.<\/p>\n

Prije spominjani pojam \u201cprisile fakticiteta\u201d posudili smo iz jednog teksta politologa Zvonka Posavca otprije dvadesetak godina, u kojem je opisivao strukturalne nemogu\u0107nosti da se na iole zna\u010dajniji na\u010din djeluje na ljevici u Hrvatskoj. Primijetio je da to, izme\u0111u ostalog, dovodi i do malog razlikovanja u strana\u010dkim programima. I doista, ono \u010dime se ova Vlada, a vjerojatno i svaka budu\u0107a koja \u0107e ostati u opisanim gabaritima, ma kojeg strana\u010dkog predznaka bila \u2013 mo\u017ee baviti jest da manje ili vi\u0161e po\u0161teno vodi dr\u017eavno ra\u010dunovodstvo. Uostalom, tog se skromnog cilja dr\u017eao i nedavno smijenjeni ministar financija Slavko Lini\u0107. Istina je da se svojedobno Radimir \u010ca\u010di\u0107 rugao hadezeovskom ministru financija Ivanu \u0160ukeru da jedino \u0161to hadezeovci mogu jest voditi dr\u017eavu kao ra\u010dunovodstveni ured, ali to zapravo va\u017ei za svaku na\u0161u vladu odsad pa nadalje. Budu\u0107i da je sve predano, bilo pod prisilom ili dobrovoljno, u ruke drugih, doma\u0107oj administraciji ostaje jako malo posla. Jer vojna su pitanja pod ingerencijom strane vojne alijanse zvane NATO, financijsku nam politiku vodi Bruxelles programom kontrole javnog duga i prora\u010dunskog deficita, dru\u0161tvena su pitanja samovoljno predana u ruke tzv. tre\u0107eg sektora, a industrijske politike odavno su u domeni gatanja oko toga ho\u0107e li stranih investicija biti ili ne.<\/p>\n

Milanovi\u0107eva realpolitik<\/em> kojom ne diktira nikakav unaprijed odre\u0111eni i fiksni set pravila, ve\u0107 se odluke donose od slu\u010daja do slu\u010daja, rezultat je sve te\u017ee premostive krize smisla socijaldemokracije en tout<\/em>, krize koju, sad je to o\u010dito, nije uspio nadomjestiti ni vrlo ambiciozni reformisti\u010dki poku\u0161aj sjedinjenja socijalisti\u010dkih i liberalnih koncepata, a jo\u0161 manje njihova lokalna primjena.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Taman kad su se tamo negdje po smrti prvog predsjednika Franje Tu\u0111mana, doma\u0107e politi\u010dke stranke, pa tako i Socijaldemokratska partija Hrvatske, po\u010dele osloba\u0111ati…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":1423,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[103,66],"theme":[458,456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[129],"class_list":["post-1418","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-ideologija","tag-klasa","theme-drustvo","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1418","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1418"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1418\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1431,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1418\/revisions\/1431"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1423"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1418"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1418"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1418"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=1418"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=1418"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=1418"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=1418"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}