{"id":14016,"date":"2016-06-20T07:00:11","date_gmt":"2016-06-20T06:00:11","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=14016"},"modified":"2021-02-25T11:00:46","modified_gmt":"2021-02-25T10:00:46","slug":"reforma-kao-politicka-norma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=14016","title":{"rendered":"Reforma kao politi\u010dka norma"},"content":{"rendered":"

Rekapitulacija krajnje nestabilnog petomjese\u010dnog mandata biv\u0161e hrvatske vlade ne sugerira bitne promjene u nadolaze\u0107em periodu: HDZ je u gotovo farsi\u010dnom obliku ponovio istu korupcijsku pri\u010du s INA-om, SDP i dalje ne radi ni\u0161ta, a Most nakon svih iznevjerenih obe\u0107anja i dalje nudi reputaciju moralnog autoriteta. Jedino \u0161to preostaje su “reforme”: \u0161ifra za konsenzualno udovoljavanje zahtjevima kapitala.<\/strong><\/p>\n

Bili kanadski biznismen, biv\u0161a \u010dasna, filousta\u0161ki povjesni\u010dar, provincijski psihijatar s mesijanskim kompleksom i Tomislav Karamarko: vlada \u010diji sastav zvu\u010di kao po\u010detak nadrealisti\u010dkog vica valjda je i morala okon\u010dati u posve iracionalnom finalu. Ocrtali ga iz perspektive biografske tragikomedije<\/a>\u00a0glavnog antijunaka ili sistemskih uvjeta<\/a> perifernog kapitalizma, taj rasplet ostaje podjednako nesuvisao. Stoga se poku\u0161aj rezimiranja svega onoga \u0161to je najkra\u0107a i uvjerljivo najneu\u010dinkovitija vlast u povijesti dr\u017eave ostavila iza sebe \u010dini kao unaprijed proma\u0161en posao.<\/p>\n

Osim “antikomunisti\u010dkog” ideolo\u0161kog zao\u0161travanja, efikasne financijsko-kadrovske odmazde nad prononsiranim akterima “lijeve kulturne hegemonije”, standardnih korupcijskih afera i me\u0111usobnih sva\u0111a, nakon pet mjeseci vladanja ekstremno-ekspertne desnice ostaje, izgleda, samo \u017eelja da ih se \u0161to prije zaboravi. Mo\u017eda je ba\u0161 zato rekapitulaciju njenog mandata najbolje zapo\u010deti iz to\u010dke geneze koalicijskog kaosa i mo\u017eda se stoga danas, kada nam po svemu sude\u0107i ostaje oko dva i pol mjeseca do izvanrednih izbora, vrijedi vratiti u august pro\u0161le godine \u2013 kada nas je \u010dekalo oko dva i pol mjeseca do tada\u0161njih izbora \u2013 ne bismo li se prisjetili koliko je takav razvoj doga\u0111aja bio neo\u010dekivan.<\/p>\n

Ostav\u0161tina biv\u0161e vlade<\/strong><\/p>\n

Rezultati<\/a> CRO Demoskopa, utjecajnog mjese\u010dnog istra\u017eivanja popularnosti stranaka, tada su naime HDZ-u davali komforno petpostotno vodstvo ispred SDP-a (31,3 posto naspram 26,6 posto), ali jo\u0161 je zanimljivija \u2013 barem iz aktualne perspektive \u2013 bila pozicija Mosta. Puze\u0107i iza u me\u0111uvremenu skr\u0161enog Oraha, na\u017ealost jo\u0161 uvijek \u017eivog \u017divog zida, Hrvatske selja\u010dke stranke i Hrvatske narodne stranke, \u017eivopisna koalicija nezavisnih lokalnih lista dijelila je tek 7.-9. mjesto sa Strankom Milana Bandi\u0107a i slavonskim desni\u010darima iz HDSSB-a, osvojiv\u0161i mizernih 1,7 posto anketnih glasova: daleko ispod parlamentarnog cenzusa, daleko od ulaska u dr\u017eavni Sabor. Rezultati, naravno, upozoravaju koliko su sli\u010dna ispitivanja (ne)pouzdana , ali pritom ipak podsje\u0107aju i na sasvim autsajdersku startnu poziciju Mosta.<\/p>\n

Samo dva i pol mjeseca kasnije, kompletne predizborne strategije HDZ-a i SDP-a nasukat \u0107e se na me\u0111usobno izjedna\u010den rezultat; postizbornom retorikom i politi\u010dkom dinamikom zemlje najednom \u0107e zagospodariti labavi savez mahom neiskusnih gradona\u010delnica i gradona\u010delnika, ustobo\u010denih u gard moralne superiornosti i rije\u0161enih da dokinu partitokratsko mrcvarenje dr\u017eave u ime stru\u010dnosti, znanja i meritokracije. Oslanjaju\u0107i se na volju jedva osam posto ukupnog broja hrvatskih bira\u010d(ic)a, oni \u0107e u fokalnu to\u010dku svih doma\u0107ih politi\u010dkih procesa iznenada staviti famozne “reforme”.<\/p>\n

Za koju godinu bit \u0107e se toga ne\u0161to te\u017ee prisjetiti, jer \u0107e kolektivna memorija vremenom sa\u010duvati tek Ore\u0161kovi\u0107ev kanadski hrvatski, aferu KaraMol i Hasanbegovi\u0107ev revizionisti\u010dki desant na kulturno polje; pa ipak, Vlada koju je Most naposljetku sastavio s HDZ-om bila je zami\u0161ljena i deklarirala se prvenstveno kao reformska. Sadr\u017eaj reformi ostao je, dodu\u0161e, do samoga kraja ovijen maglom pretpostavljene samorazumljivosti, ali nije ga te\u0161ko rekonstruirati iz onih nekoliko patrljaka politi\u010dkog djelovanja kojima raspola\u017eemo: uklanjanje osam velikih tvrtki u dr\u017eavnom (su)vlasni\u0161tvu s popisa firmi od posebnog nacionalnog interesa kako bi se omogu\u0107ila njihova privatizacija, prodaja udjela u Kon\u010daru neposredno uo\u010di pada s vlasti, produljenje roka za odlazak u mirovinu, ograni\u010denje i poskupljenje javne zdravstvene za\u0161tite, svo\u0111enje Nacionalnog programa reformi na dokument o ispunjenju redovnih zahtjeva i uputa Evropske komisije\u2026<\/p>\n

Kratki rezime strana\u010dke scene<\/strong><\/p>\n

Ukratko, stereotipan kompradorski program rasprodaje kakvog-takvog doma\u0107eg bogatstva u zamjenu za \u017eilave tranzicijske snove o sustizanju “razvijenog Zapada”, rezanje javnog sektora i stezanje radni\u010dkih prava u korist kapitala. A \u0161to nam ostaje danas, otprilike osam mjeseci nakon \u0161to je reformska retorika ispreturala strana\u010dku scenu, brzo slomila najja\u010de i osna\u017eila doju\u010dera\u0161nje autsajdere? Evo rezimea. SDP, koji je pod vodstvom Milanovi\u0107a prema op\u0107em sudu izgubio vlast zato \u0161to u svom prethodnom mandatu “nije radio ni\u0161ta”, na nove izbore izlazi opet pod vodstvom Milanovi\u0107a i to nakon \u0161to u opoziciji ponovno nije ni\u0161ta radio, \u010dekaju\u0107i da HDZ i Most sami dovr\u0161e svoju suicidalnu misiju. Most, taj navodno neslomljivi jamac visokih moralnih i stru\u010dnih standarda u doma\u0107oj politici, za nove izbore se sprema nakon \u0161to je pogazio staro predizborno obe\u0107anje o nekoaliranju, nakon \u0161to ga je napustila tre\u0107ina zastupnika i nakon \u0161to nije proveo niti jedan reformski potez u skoro pola godine vladanja, ali taktika koju bira ostaje ista: predstavit \u0107e se kao neslomljivi jamac visokih moralnih i stru\u010dnih standarda u doma\u0107oj politici.<\/p>\n

HDZ, nakon \u0161to je sve vrijeme poku\u0161avao pobje\u0107i od kontaminacije korupcijskim aferama Ive Sanadera \u2013 predsjednika stranke koji je prodavao nacionalne interese ma\u0111arskoj naftnoj kompaniji \u2013 sunovratio se s vlasti zahvaljuju\u0107i korumpiranom predsjedniku stranke koji je prodavao nacionalne interese ma\u0111arskoj naftnoj kompaniji. A ako se nekome \u010dinilo da bismo na kraju \u010ditavog ovog reformskog cirkusa \u2013 koji, kako vidimo, u osam postizbornih mjeseci nije promijenio skoro pa ni\u0161ta \u2013 mogli do\u010dekati barem dezinfekciju javnog prostora od difamacija kojima ga je svojedobno inficirao Karamarko, brzo je opovrgnut prvim istupom predsjednice dr\u017eave nakon pada vlade: samo dan kasnije iskoristila je prekid utakmice Evropskog prvenstva u nogometu \u010ce\u0161ka-Hrvatska kako bi navija\u010de, koji su bacanjem baklji na teren protestirali protiv Zdravka Mami\u0107a i mafija\u0161ke privatizacije doma\u0107eg nogometa, nazvala “orjuna\u0161ima”.<\/p>\n

Toliko o higijenskim iluzijama nakon Karamarkova pada; dodajmo jo\u0161 da se isto ono Povjerenstvo za odlu\u010divanje o sukobu interesa koje je prije nekoliko dana ustanovilo Karamarkovu du\u017enosni\u010dku odgovornost jo\u0161 u velja\u010di izuzelo iz prosu\u0111ivanja o vezi izme\u0111u Kolinde Grabar-Kitarovi\u0107 i Mami\u0107a, uz bizarno obrazlo\u017eenje da bi se njegova izda\u0161na donacija njezinoj predsjedni\u010dkoj kampanji mogla smatrati “uobi\u010dajenim darom izme\u0111u \u010dlanova obitelji, rodbine i prijatelja”. A dodajmo i to da bi prema Ustavu u nastupaju\u0107em razdoblju uo\u010di izvanrednih parlamentarnih izbora upravo predsjednica\u2013 evidentno usko povezana s vi\u0161e puta zatvaranim gospodarom hrvatskoga nogometa, evidentno oslobo\u0111ena bilo kakve sumnje za tu povezanost s nadle\u017ene povjereni\u010dke adrese i evidentno spremna prekora\u010divati ustavne ovlasti radi svoga bliskog prijatelja \u2013 trebala biti glavnim osloncem dr\u017eavne stabilnosti.<\/p>\n

Potraga za jamcem stabilnosti<\/strong><\/p>\n

U hrvatskom reformskom post festumu<\/em> ni\u017eu se tako uglavnom iracionalni i paradoksalni momenti \u2013 nakon najavljenih reformi sve ostaje po starom, nakon kompromitirane vlade za dr\u017eavnu se stabilnost brine jo\u0161 kompromitiranija predsjednica, nakon navija\u010dkih baklji nogometom i dalje upravlja mafija \u2013 pa se \u010dini da bi osnovnu ostav\u0161tinu upravo okon\u010danog ciklusa ovda\u0161njeg parlamentarnog \u017eivota pametnije bilo potra\u017eiti izvan Hrvatske. I zaista, ondje je nalazimo relativno brzo: doma\u0107im se medijima izme\u0111u sarkasti\u010dnih pozdrava biv\u0161oj vlasti i histeri\u010dnog moraliziranja o “terorizmu nogometnih huligana”, kao posljednji trag politi\u010dke racionalnosti, uravnote\u017eenosti i dosljednosti, provla\u010de ovih dana usputna upozorenja na perspektivu stranih investitora i dinamiku kori\u0161tenja evropskih fondova.<\/p>\n

Tako naime izgleda pravi jamac dr\u017eavne stabilnosti: susre\u0107emo ga primjerice u rije\u010dima<\/a>\u00a0potpredsjednika Evropske komisije Jyrkija Katainena koji se nada da \u0107e se “politi\u010dka situacija stabilizirati jer to nije va\u017eno samo s gledi\u0161ta kori\u0161tenja fondova nego je va\u017eno i zbog toga \u0161to privatni investitori uvijek tra\u017ee stabilnost, oni uop\u0107e ne vole iznena\u0111anja. \u017delimo sve najbolje hrvatskim vlastima i politi\u010dkim strankama da formiraju vladu i razjasne stvari koje se mogu ticati privatnih investitora.” A onda u nekoj vrsti provincijskog medijskog eha<\/a> doma\u0107e komentatorice i komentatori podcrtavaju “uvrije\u017eeno mi\u0161ljenje” da doma\u0107oj ekonomiji “kao jedina \u0161ansa ostaju strani investitori. Da bi oni do\u0161li, pak, potrebno je provesti strukturne reforme i pobolj\u0161ati investicijsku klimu.” I tako dalje: sli\u010dni se komentari mno\u017ee sitnim slovima na medijskim marginama, kao pouzdani korektiv doma\u0107e politi\u010dke iracionalnosti i protute\u017ea ovda\u0161njoj konfuziji, kao glas razuma koji do nas dopire izri\u010du\u0107i neupitnu potrebu za “strukturnim reformama”.<\/p>\n

Eto dakle iznova te magi\u010dne rije\u010di, eto sadr\u017eaja reformi kako se pomalja u liku neskrivenih “interesa privatnih investitora”: najednom, \u010ditava je scena ponovno postavljena, sve \u0161to je pro\u0161la vlada obe\u0107avala sada se iznova zaziva, a tonalitetom hladne logike na\u0161ih evropskih tutora ispostavljen nam je finalni paradoks prokockanih reformskih mjeseci. Ne po\u010diva taj paradoks, naime, samo u \u010dinjenici da je pro\u0161la vlada okon\u010dala svoj mandat tako da nije promijenila gotovo ni\u0161ta; klju\u010dno je da reforme koje nije pokrenula sada postaju njena glavna ostav\u0161tina, pa \u0107emo i od idu\u0107e vlade o\u010dekivati prvenstveno da bude reformska. A to \u0161to su reforme uglavnom samo nezgrapan prijevod sintagme “interesi privatnih investitora” pritom je manje zna\u010dajno: naziv “reforma” tu je ionako samo pro forma<\/em>, va\u017enije je da je postao politi\u010dka norma.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Bili kanadski biznismen, biv\u0161a \u010dasna, filousta\u0161ki povjesni\u010dar, provincijski psihijatar s mesijanskim kompleksom i Tomislav Karamarko: vlada \u010diji sastav zvu\u010di kao po\u010detak…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":14018,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[12],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-14016","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-izbori","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14016","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=14016"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14016\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36774,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/14016\/revisions\/36774"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/14018"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=14016"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=14016"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=14016"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=14016"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=14016"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=14016"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=14016"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}