{"id":13991,"date":"2016-06-17T07:00:20","date_gmt":"2016-06-17T06:00:20","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=13991"},"modified":"2021-02-25T11:00:46","modified_gmt":"2021-02-25T10:00:46","slug":"rog-borba-za-drukciji-nacin-proizvodnje-i-politike","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=13991","title":{"rendered":"Rog: borba za druk\u010diji na\u010din proizvodnje i politike"},"content":{"rendered":"

Ljubljanska gradska vlast, u funkciji slu\u0161kinje kapitala, nastojala je proteklih tjedana sravniti objekte na zemlji\u0161tu biv\u0161e tvornice Rog i time uni\u0161titi poznati dru\u0161tveni centar. No poku\u0161aj \u010di\u0161\u0107enja terena za gentrifikacijske procese nai\u0161ao je na u\u010dinkovit otpor. Pritom se ne radi samo o obrani jedne lokacije ve\u0107 o borbi za infrastrukturu i logistiku koje su presudne za politike solidarnosti.<\/strong><\/p>\n

Godine 2006. na Metelkovoj se odr\u017ealo predizborno su\u010deljavanje kandidata za gradona\u010delnika Ljubljane. Postojali su dobri razlozi za\u0161to se taj neobi\u010dni doga\u0111aj odr\u017eavao ba\u0161 tamo. Naime, tada\u0161nja gradska vlast planirala je ru\u0161enje jednog od objekata u kompleksu Metelkova, \u010dime se otvarala mogu\u0107nost, odnosno opasnost, da \u0107e se ru\u0161iti cijela Metelkova. Upravo toj problematici bilo je tada posve\u0107eno su\u010deljavanje te su se svi kandidati morali o\u010ditovati o planovima za ru\u0161enje. Plan su odobravali svi, a jedan od njih je \u010dak cini\u010dno izjavio da bi Metelkovu transformirao u \u010detvrt crvenih svjetiljki. Ukratko, svi su \u017eeljeli sravniti Metelkovu… svi osim jednoga. Zoran Jankovi\u0107 je bio jedini koji je tada obe\u0107ao da \u0107e, dok je on gradona\u010delnik, Metelkova opstati.<\/p>\n

Jankovi\u0107 je rije\u010d odr\u017eao i Metelkova i dalje postoji, iako je zadnjih godina postala dio “\u017eeljeznog” kulturnog repertoara. Tako doma\u0107a, kao i strana javnost, mo\u017ee ra\u010dunati na vrhunsku ponudu za kulturne sladokusce. I umjetni\u010dki i politi\u010dki \u017eivot, iako manje izrazito nego ranije, ostali su i dalje sastavni dio Metelkove. Zato je danas na udar tog istog gradona\u010delnika, koji je svoj politi\u010dki put zapo\u010deo kao za\u0161titnik Metelkove, dospio drugi centar umjetni\u010dke, teorijske, politi\u010dke i alternativne produkcije – biv\u0161a tvornica Rog. Jankovi\u0107 \u017eeli sru\u0161iti Rog i na njegovom mjestu izgraditi centar suvremenih umjetnosti i kreativnih industrija, hotel, stambene prostore, trgovine i restorane. No zasada mu to o\u010dito jo\u0161 ne\u0107e uspjeti. Korisnici nekada\u0161nje tvornice Rog uspjeli su odbiti njegove napade i poku\u0161aje ru\u0161enja. Bitka je dobivena, rat se nastavlja.<\/p>\n

Kratka povijest tvornice<\/strong><\/p>\n

Prije nego se posvetimo onome \u0161to se doga\u0111alo u zadnja dva tjedna, kada je Rog postao udarna vijest, upoznajmo se ukratko s povije\u0161\u0107u same tvornice. Osnovana je jo\u0161 1871. godine nakon \u010dega je postala jedna od najve\u0107ih tvornica za preradu ko\u017ee. Nakon Drugog svjetskog rata tvornica je nacionalizirana. Godine 1950. Rog postaje ono s \u010dime ga i danas ponajprije povezujemo – tvornica bicikla. Biciklima je, izme\u0111u ostalog i legendarnim Ponijem, opskrbljivao cijelo jugoslavensko tr\u017ei\u0161te, a nakon raspada Jugoslavije, ba\u0161 kao i brojne druge tvornice, \u010dekala ga bijedna sudbina. Njegovo zemlji\u0161te je nakon zatvaranja industrijskog pogona otkupila Gradska op\u0107ina Ljubljana (Mestna ob\u010dina Ljubljana – MOL).<\/p>\n

Godine 2006. po\u010dinje desetlje\u0107e u kojem privremeni korisnici Roga lju\u0161turi stare tvornice udi\u0161u novi \u017eivot. U Rogu su svoje mjesto na\u0161li i na\u0161le slikari, kipari, glazbenici, grafiteri, skejteri, aktivisti, teoreti\u010dari… Ustvari bi mogli govoriti o Mno\u0161tvu u najboljem zna\u010denju tog politi\u010dkog koncepta, pa ne \u010dudi da je na inicijativu Rogovaca tvornicu prije nekoliko godina posjetio i izrazio joj svoju podr\u0161ku i jedan od tvoraca koncepta – Antonio Negri.<\/p>\n

Pobrojimo na ovome mjestu tek politi\u010dke kampanje koje su za\u010dete u Rogu, a presudno su politi\u010dki utjecale na cijelo slovensko dru\u0161tvo. U Socijalnom centru Rog aktivistice i aktivisti prvi su po\u010deli ozbiljno raditi na problematici migrantskih radnika. Pred izbijanje krize su, danas propali, gra\u0111evinarski velikani (SCT, Vegrad, Primorje) do\u017eivljavali eksplozivan razvoj te su, kako bi ga pratili, masovno uvozili radnu snagu, prvenstveno iz Bosne i Hercegovine. Ti su radnici prakti\u010dki postali robovska radna snaga koja je doslovno gradila slovensku “pri\u010du o uspjehu”, kako su je tada rado nazivali vladaju\u0107i politi\u010dari. Bez prava, bez pla\u0107enih doprinosa, s pla\u0107om koja je zna\u010dajno kasnila, a istovremeno uz izvanredno zahtjevne i opasne radne uvjete te ubita\u010dno radno vrijeme.<\/p>\n

Inicijativa “Nevidljivi radnici svijeta” (“Nevidni delavci sveta”), nastala u Rogu, bila je prva koja je uop\u0107e upozorila da taj problem postoji, \u0161tovi\u0161e, da postoji u neslu\u0107enim razmjerima. Zatim je na njegovom rje\u0161avanju ustrajala sve dok nisu po\u010dela reagirati nadle\u017ena ministarstva, sindikalne sredi\u0161njice, i dok se nije stvorio sna\u017ean medijski pritisak te rastu\u0107a osvije\u0161tenost o nepodno\u0161ljivoj situaciji migrantskih radnika. Ako o njihovoj eksploataciji prije manje od deset godina ve\u0107ina stanovni\u0161tva i nije znala previ\u0161e, danas je te\u0161ko prona\u0107i nekog tko ne bi znao \u0161to su posrnuli gra\u0111evinski velikani radili migrantskim radnicima.<\/p>\n

Mjesto organiziranja solidarnosti<\/strong><\/p>\n

Niti svjesnosti o ra\u0161irenosti i problemati\u010dnosti prekarnih oblika rada (Slovenija je po udjelu prekarno zaposlenih mladih u samom vrhu EU) ne bi bilo bez aktivnosti Rogovaca. Nadalje, aktivistkinje i aktivisti iz Roga su bili prvi koji su prisko\u010dili u pomo\u0107 izbjeglicama, dok se dr\u017eava sa svojim slu\u017ebama nije pravovremeno odazvala, odnosno, ignorirala je problem dugo vremena. Da nije bilo Roga ogroman broj ljudi uop\u0107e ne bi imao svoj glas, a samo je mali korak od njihove (prisilne) nijemosti do toga da u o\u010dima \u0161ire javnosti uop\u0107e ne postoje. Na taj je na\u010din Rog u prethodnom desetlje\u0107u bio prostor gra\u0111enja saveza i solidarnosti na dru\u0161tvenoj margini, pri \u010demu je uspio biti toliko glasan da ga niti mainstream<\/em>\u00a0nije vi\u0161e mogao ignorirati niti nadglasati. Stoga Slovenija mo\u017ee Rogu biti zahvalna za mnogo toga, a sigurno je kako bi bez njega bila znatno neupu\u0107enija i politi\u010dki nepismenija. No \u010dini se kako je, unato\u010d tom impresivnom popisu civilnodru\u0161tvenih dostignu\u0107a, Rog sada nai\u0161ao na gluhe u\u0161i MOL-a. Zato je geslo Rogovaca – “Od molologa do diaroga” – itekako na mjestu te \u0107e i gradona\u010delnik Jankovi\u0107 o\u010dito “diarog” morati shvatiti ozbiljno.<\/p>\n

Rog je postao udarna vijest slovenskih medija u posljednja dva tjedna, kada je postalo jasno da Gradska op\u0107ina Ljubljana ne namjerava odustati od svojih planova o ru\u0161enju. Dozvola za ru\u0161enje zgrada na zemlji\u0161tu Roga isticala je u utorak, 14. juna, stoga je Jankovi\u0107 morao po\u017euriti s ru\u0161enjem. Prvi desant gra\u0111evinskih radnika i za\u0161titarske slu\u017ebe dogodio se 6. juna u 3:30h ujutro, ali su ga korisnici Roga uspje\u0161no odbili, a ispred ulaza u tvornicu postavili barikade. \u0160tovi\u0161e, u ruke im je pao i “ratni plijen” gra\u0111evinarsko-za\u0161titarske vojske u povla\u010denju, bager, koji je zatim obojan u rozu boju i postao jedan od najvidljivijih simbola otpora i zahtjeva za druga\u010dijim gradom. Unato\u010d tome \u0161to brojni gra\u0111ani Zoranu Jankovi\u0107u pripisuju zasluge za obnovu gradske jezgre, brojne infrastrukturne projekte, itd., \u010dinjenica je kako nali\u010dje svega navedenog \u010dini gentrifikacija.<\/p>\n

Ljubljana postaje u sve ve\u0107oj mjeri grad butika, a Rog, naravno, kako svojim izgledom, tako i sadr\u017eajem, kvari taj imid\u017e. \u0160tovi\u0161e, kao \u0161to smo pokazali ranije, upravo u tome i jest njegova najve\u0107a vrijednost. Svojom teorijom i praksom u stanju je ponuditi uvid i organizirati intervencije u sve ono \u0161to se krije ispod blistave povr\u0161ine. Rog je vlastima opasan, jer motri i posreduje u sferu proizvodnje – ekonomske, politi\u010dke, kulturne i ostale. Zato ru\u0161enje Roga, naravno, nije tek ru\u0161enje nekoliko propadaju\u0107ih zgrada kojima je hitno potrebna obnova, ve\u0107 ru\u0161enje ideje o druga\u010dijem svijetu, o alternativnom na\u010dinu proizvodnje, koji izmi\u010de i remeti ustaljeni tok univerzalne robne razmjene.<\/p>\n

Dobivena bitka<\/strong><\/p>\n

To\u010dno to, naime pitanje vlasni\u0161tva, daleko najvi\u0161e je razjarilo de\u017eurne kriti\u010dare Roga te Rogovki i Rogovaca. Kako je samo mogu\u0107e da netko dovodi u pitanje tako sveto pravo kao \u0161to je privatno vlasni\u0161tvo? “Ako su korisnici Roga mogli preuzeti vlasni\u0161tvo u svoje ruke, onda i ja mogu zauzeti neki prazan stan!”, bjesnili su internetski komentatori. Ve\u0107 sama pomisao da bi netko uop\u0107e posumnjao u svetost privatnog vlasni\u0161tva tim je komentatorima utjerala smrtni strah u kosti. \u010covjeka jo\u0161 i smijemo uni\u0161titi, ali vlasni\u0161tvo nipo\u0161to!<\/p>\n

Delo\u017eacije, \u017eivot ispod praga siroma\u0161tva i neprijateljstvo prema izbjeglicama tako su uobi\u010dajene i prihvatljive stvari. No prava blasfemija se doga\u0111a ukoliko dovedemo u pitanje privatno vlasni\u0161tvo. Zbog te duboke impregniranosti kapitalisti\u010dke ideologije ne mora nas \u010duditi \u0161to je tvornica Rog pro\u0161loga tjedna bila metom jo\u0161 jednog napada. Skupina maskiranih mladi\u0107a oboru\u017eana palicama, granitnim kockama, petardama i ostalim pirotehni\u010dkim sredstvima, napala je i terorizirala Rogovce. Iako u tome nisu bili uspje\u0161ni, policija je uhvatila pet mladi\u0107a (od njih tridesetak). Pokazalo se kako se radi o dje\u010dacima starima izme\u0111u 15 i 20 godina.<\/p>\n

O tome tko su to\u010dno oni bili mo\u017eemo samo spekulirati, ali prakti\u010dki jednake grupe su u pro\u0161losti ve\u0107 izvodile nasilne napade, istovremeno ne ostavljaju\u0107i sumnje u svoja fa\u0161isti\u010dka opredjeljenja. Stoga je na konferenciji za medije, koju je dan nakon napada organizirao Rog, ispravno nagla\u0161eno kako su upravo gradona\u010delnikovo nasilje te desant za\u0161titara i gra\u0111evinara pru\u017eili \u0161iru legitimaciju i za napad maskiranih nasilnika. Ne bi, naravno, bilo prvi put da uli\u010dni nasilnici predstavljaju produ\u017eenu ruku interesa kapitala i njegovih politi\u010dkih pokrovitelja. Ipak, unato\u010d tome \u0161to su po Rogu udarili iz svih mogu\u0107ih oru\u017eja, on je iz te bitke iza\u0161ao kao pobjednik. Sud je donio odluku da se (privremeno) obustavi provo\u0111enje odluke o ru\u0161enju zgrada na zemlji\u0161tu Roga. To zna\u010di da su alternativni na\u010dini proizvodnje uspjeli obraniti svoj prostor te da \u0107e biti jo\u0161 bolje pripremljeni na nove bitke, nadamo se – do kona\u010dne pobjede.<\/p>\n

Sa slovenskog preveo Goran Mati\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Godine 2006. na Metelkovoj se odr\u017ealo predizborno su\u010deljavanje kandidata za gradona\u010delnika Ljubljane. Postojali su dobri razlozi za\u0161to se taj neobi\u010dni doga\u0111aj odr\u017eavao ba\u0161 tamo…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":13994,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[33],"theme":[456],"country":[30],"articleformat":[450],"coauthors":[131],"class_list":["post-13991","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-protest","theme-politika","country-slovenija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13991","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=13991"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13991\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":13997,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13991\/revisions\/13997"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/13994"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=13991"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=13991"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=13991"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=13991"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=13991"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=13991"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=13991"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}