{"id":13832,"date":"2016-06-13T07:00:47","date_gmt":"2016-06-13T06:00:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=13832"},"modified":"2021-02-25T11:00:48","modified_gmt":"2021-02-25T10:00:48","slug":"balkanski-kardioloski-problemi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=13832","title":{"rendered":"Kosovski “kardiolo\u0161ki” problemi"},"content":{"rendered":"

Nakon priznanja samostalnosti Kosova, me\u0111unarodna je zajednica kao jedan od svojih klju\u010dnih zadataka u toj zemlji prepoznala za\u0161titu manjina, osobito srpske. To se izme\u0111u ostalog odnosi i na vjerske objekte za koje se smatra da imaju osobit zna\u010daj za Srpsku pravoslavnu crkvu. No njihov je poseban status ujedno poslu\u017eio i kao povod za nove napetosti.<\/strong><\/p>\n

Stolje\u0107a su\u017eivota na Balkanu ostavila su neizbrisiv trag. U susjednim zemljama jo\u0161 stoje uspomene na stotine godina koegzistencije: brojne crkve i manastiri, malo dalje d\u017eamije, ovdje spomenik, u daljini mo\u017eda staro bojno polje… Crkve, manastiri i drugi pravoslavni lokaliteti koje je prvenstveno koristila srpska zajednica na Kosovu postoje stotinama godina. Ponekad su to bila zdanja u kojima se zajednica molila svojemu bogu, ponekad objekti u kojima se druga zajednica proklinjala, a rat protiv nje bio posve\u0107ivan, dok se ponekad radilo i o mjestima na kojem je zajednica pozivala na mir \u2013 iako se na Balkanu takav zaziv rijetko \u010duo, osobito u posljednjih dvadeset i pet godina.<\/p>\n

Oni su uvijek tamo: od prastarih manastira koje su sagradili srednjovjekovni srpski kne\u017eevi do pravoslavne crkve koju je “knez” Milo\u0161evi\u0107 devedesetih sagradio na sveu\u010dili\u0161nom kampusu, u “srcu” Pri\u0161tine, “srcu Kosova” koje je, pak \u2013 prema njemu i njegovoj ideologiji \u2013 “srce Srbije”. Kao da je rije\u010d o pitanjima kardiologije… Fakti\u010dkim osamostaljenjem Kosova 1999. godine nije se isprva dogodilo ni\u0161ta u pogledu statusa pravoslavnih crkava i manastira i na po\u010detku nisu zabilje\u017eeni zna\u010dajniji slu\u010dajevi nasilja ili otvorenih napada na njih. No sve se promijenilo i uru\u0161ilo 2004. godine, kada su grupe prosvjednika opusto\u0161ile vi\u0161e srpskih manastira, iako su danas svi manastiri i crkve srpske manjine za\u0161ti\u0107eni zakonom. Danas se \u010dini da \u010dak ni crkva koja se nalazi na kampusu Sveu\u010dili\u0161ta, u “srcu srca srca”, vi\u0161e nije ugro\u017eena.<\/p>\n

Neki drugi problemi<\/strong><\/p>\n

Tijekom prvih godina nakon rata \u0161titio ju je KFOR. Danas ne postoji nikakva potreba za njenom za\u0161titom jer je izgleda nitko ne do\u017eivljava, iako ju je “knez” Milo\u0161evi\u0107 sagradio visokom i veli\u010danstvenom. Za generacije koje su pre\u017eivjele devedesete godine ona je podsjetnik na Milo\u0161evi\u0107eve segregacijske politike i blagoslov koji su one primile od strane pravoslavne crkve. Narednim pak generacijama, koje nisu \u017eivjele tijekom te dekade i nisu odrasle s konfabulacijama “kardiolo\u0161ke terminologije” \u2013 srcima, kolijevkama, svetim zemljama, svetim nacijama itd. \u2013 ova crkva jednostavno izgleda kao veliki mitolo\u0161ki objekt koji je mo\u017eda pao s neba, a \u010dije ru\u0161enje vlada odbacuje tvrdnjom da time \u0161to ga ostavljamo ne uni\u0161tavamo ni svoje povijesno sje\u0107anje; slu\u017ei, izme\u0111u ostalog i kao podsjetnik na koncert poznatog albanskog pop pjeva\u010da na koji su reagirali svi srpski religiozni i politi\u010dki krugovi, pretvaraju\u0107i se da je pjeva\u010d blasfemi\u010dan… i ni\u0161ta vi\u0161e od toga.<\/p>\n

Zapravo, za novu generaciju kosovskih Albanaca, srpske crkve i manastiri ne evociraju ni predrasude ni horor s kojima smo odrastali mi koji smo vidjeli drugo lice me\u0111uetni\u010dkih odnosa u regiji. Danas se \u010dini da ne postoje mladi Albanci koji bi planirali napade na njih. Mladi nezaposleni Albanci, odrasli na socijalnoj pomo\u0107i, u uru\u0161enom obrazovnom sustavu, bez novca u d\u017eepovima, bez budu\u0107nosti, izolirani od svijeta, imaju druge konkretne probleme i vjerojatno te\u0161ko uop\u0107e razumiju “mitologiju” 14. i “kardiologiju” kasnog 20. stolje\u0107a.<\/p>\n

Za\u0161ti\u0107ena podru\u010dja<\/strong><\/p>\n

Ali “2004.” se dogodila. U no\u0107i 16. o\u017eujka na sjeveru Mitrovice do\u0161lo je do sukoba nakon \u0161to se troje albanske djece, bje\u017ee\u0107i od lokalnih Srba, utopilo u rijeci. Te je no\u0107i vijest dospjela na sve naslovnice. S jo\u0161 svje\u017eim sje\u0107anjima na brutalni rat zavr\u0161en prije manje od pet godina, masa ljudi se sljede\u0107eg jutra na\u0161la na ulicama diljem Kosova. Tra\u017eili su “pravdu” i povratak “reda i zakona” na sjeverno Kosovo. Oko podneva su skandirali antivladine parole, a izra\u017eavano je i razo\u010daranje me\u0111unarodnom zajednicom. Poslijepodne, frustracija je kanalizirana uni\u0161tavanjem srpskih ku\u0107a i religijskih lokaliteta. Mnoge su od njih spaljene i uni\u0161tene, a neki su civili i ubijeni. Histeri\u010dna masa ljudi koja je u no\u0107i gotovo zaboravila zbog \u010dega je izi\u0161la na ulice i \u0161to je \u017eeljela toga jutra, po\u010dela je plja\u010dkati srpske ku\u0107e, paliti crkve i ubijati starce.<\/p>\n

Do sljede\u0107eg je dana situacija stavljena pod kontrolu, no Kosovo do danas trpi politi\u010dke posljedice. Zakonske su posljedice zapisane u “Ahtisaarijevom paketu” koji je propisan Ustavom. Prema Ahtisaarijevom planu, “Kosovo mora priznati Srpsku pravoslavnu crkvu na Kosovu, uklju\u010duju\u0107i manastire, crkve i druge lokacije koje se koriste u religijske svrhe, kao integralni dio Srpske pravoslavne crkve sa sjedi\u0161tem u Beogradu”. Plan je tako\u0111er detaljno razradio ideju “za\u0161ti\u0107enih podru\u010dja” oko desetka manastira, crkava i povijesnih spomenika kosovskih Srba. No za\u0161to se tema pravoslavnih manastira na Kosovu ponovno pojavila tijekom posljednja dva tjedna?<\/p>\n

Spor oko vlasni\u0161tva<\/strong><\/p>\n

Socijalisti\u010dka vlada Kosova je 1946. godine nacionalizirala zemlji\u0161te manastira De\u010dani kako bi ga dala dvama javnim poduze\u0107ima koja su se razvijala u to vrijeme. Za vrijeme re\u017eima Slobodana Milo\u0161evi\u0107a, 1997. godine, srpska je vlada djelomi\u010dno anulirala tu pedeset godina staru odluku, vra\u0107aju\u0107i dio posjeda manastiru. Nakon rata, ta dva ranije javna poduze\u0107a, sada pod upravom “Kosovske agencije povjerenja” (koju je osnovao UNMIK, Privremena administrativna misija Ujedinjenih naroda na Kosovu, kako bi upravljala procesom privatizacije javnih poduze\u0107a na Kosovu), optu\u017eena na Op\u0107inskom sudu u De\u010dani, pozivala su se na to da je odluka Vlade Srbije iz 1997. bila arbitrarna i nepravedna.<\/p>\n

Nakon toga se slu\u010daj povla\u010dio po kosovskim sudovima do ovih dana, uz mno\u0161tvo zapleta i mnoga neslaganja. Kasnije, Ustavni je sud oslobodio oba javna poduze\u0107a optu\u017ebe. Manastir De\u010dani \u017ealio se da ova odluka ima mnogo ustavnih i proceduralnih gre\u0161aka. \u017dalba je podnesena Ustavnom sudu u ljeto 2015., a sud je 20. svibnja ove godine presudio da je manastir De\u010dani proceduralno u pravu, ne dovode\u0107i u pitanje politi\u010dku validnost prethodnih odluka, ni one iz 1997. a jo\u0161 manje one iz 1946. godine.<\/p>\n

Uslijedila je serija optu\u017ebi protiv Ustavnog suda: suci su prozivani izdajicama, optu\u017eivalo ih se da prodaju kosovsku zemlju, da poklanjaju zemlju Srpskoj crkvi, i jo\u0161 gore. Uslijedio je veliki sastanak u De\u010danima, u organizaciji Op\u0107ine (pod upravom opozicijske stranke biv\u0161eg premijera Ramusha Haradinaja) i Udru\u017eenja povjesni\u010dara, pun patriotskih slogana i zavjeta za “za\u0161titu na\u0161ih ognji\u0161ta”… S druge strane, odluku su odmah podr\u017eali predsjednik Hachim Tha\u00e7i i me\u0111unarodna zajednica, dok su vojnici KFOR-a pove\u0107ali sigurnost oko manastira.<\/p>\n

Zarobljeni u mitovima<\/strong><\/p>\n

Dakle, radilo se o \u010disto proceduralnoj i administrativnoj parnici koja je poja\u010dala staru averziju prema srpskim manastirima i crkvama, koje mnogi na Kosovu jo\u0161 uvijek vide kao “petu kolonu” skrivenu iza sve\u0107eni\u010dkih mantija onih koji su blagoslivljali srpske vojne pohode protiv albanskih civila. S druge strane, ministar za zajednice i povratak kosovske vlade, Dalibor Jevti\u0107, pripadnih srpske manjine, zavjetovao se da njegovo ministarstvo ne\u0107e prestati obnavljati srpske crkve. Po starom scenariju netko zapali vatru, a drugi na nju dolije benzina. Jedan govori o “kolijevci”, a drugi o “srcu”. Uz, dakle, neizbje\u017enu kardiologiju…<\/p>\n

Ovaj poluotok – pun srdaca i stru\u010dnjaka za srca, pun svetih groblja i kosovskih polja, pun an\u0111ela i demona, pun kolijevki i mitova o slavi \u2013 ima posljednju priliku otresti se hist(o\/e)rije i gluposti i ne dopustiti da se ono \u0161to je srpski nobelovac Ivo Andri\u0107 zapisao, ponovi: “svakih pedeset godina na ovim prostorima pametni u\u0161ute a budale progovore” (iako je i sam Andri\u0107 u nekim slu\u010dajevima stajao na strani budala).<\/p>\n

Ho\u0107emo li do\u017eivjeti bolje dane kada \u0107emo srce prepustiti kardiologiji, crkvu religiji, dr\u017eavu gra\u0111anima, \u0161kolu profesionalnom razvoju, mitove pro\u0161losti a ekonomski razvoj budu\u0107nosti… Postupaju\u0107i druga\u010dije zavr\u0161it \u0107emo kao lijepa kratka pri\u010da Dina Buzzatija, “Mi\u0161evi”, koja govori o paru \u010dija je ku\u0107a zara\u017eena glodavcima. Iako u po\u010detku ljuti, oni kategori\u010dki pori\u010du postojanje mi\u0161eva u vlastitom domu, dok se ovi razmno\u017eavaju i po\u010dinju rasti… jednog se jutra bude, primorani slu\u017eiti milijunima glodavaca. Ustraju u tome, makar te\u0161kog srca… (Za\u0161to se i opet vra\u0107amo na kardiologiju?)<\/p>\n

S engleskog prevela Lahorka Nikolovski<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Stolje\u0107a su\u017eivota na Balkanu ostavila su neizbrisiv trag. U susjednim zemljama jo\u0161 stoje uspomene na stotine godina koegzistencije: brojne crkve i manastiri, malo dalje d\u017eamije, ovdje spomenik, u daljini mo\u017eda staro bojno polje…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":13905,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[25],"theme":[456],"country":[124],"articleformat":[450],"coauthors":[250],"class_list":["post-13832","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-nacionalizam","theme-politika","country-kosovo","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13832","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=13832"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13832\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":13912,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13832\/revisions\/13912"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/13905"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=13832"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=13832"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=13832"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=13832"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=13832"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=13832"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=13832"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}