{"id":13764,"date":"2016-06-06T07:00:19","date_gmt":"2016-06-06T06:00:19","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=13764"},"modified":"2021-02-25T11:00:49","modified_gmt":"2021-02-25T10:00:49","slug":"velicanstveni-vraniczanyjevi-antisocijalisticka-bajka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=13764","title":{"rendered":"Veli\u010danstveni Vraniczanyjevi: antisocijalisti\u010dka bajka"},"content":{"rendered":"

Nedavno u Zagrebu otvorena izlo\u017eba o “najstarijoj hrvatskoj plemi\u0107koj obitelji” predstavlja jo\u0161 samo jednu epizodu revizionisti\u010dkog prekrajanja povijesti u svrhu normalizacije trenutnih politi\u010dkih odnosa mo\u0107i. Zasnovana u prvom redu na onome \u0161to su “velika\u0161i” pisali i pre\u0161u\u0107ivali o samima sebi, izlo\u017eba posjetiteljima nudi isklju\u010divo jednu povijesnu “lekciju”: jedino \u0161to nas mo\u017ee spasiti su prosvije\u0107ene elite.<\/strong><\/p>\n

Zagreba\u010dki Muzej za umjetnost i obrt (MUO) od svog osnutka 1880. godine uvijek je pratio trendove, kako u svojim muzeolo\u0161kim koncepcijama, tako i kroz upotrebu suvremenih metoda prezentacije umjetnosti, obrta, industrijske ba\u0161tine i suvremenog dizajna. Od dvadesetih godina pa do ranih pedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a upravo su u tom muzeju udareni temelji<\/a> drugih zagreba\u010dkih kulturnih institucija \u2013 Modernoj galeriji, Etnografskom i Tehni\u010dkom muzeju. MUO je generirao i restauratorske radionice i dana\u0161nji Restauratorski zavod, no zlatnim dobom smatra se izlaga\u010dki program iz \u0161ezdesetih godina, a tada se unutar zidova tog neorenesansnog zdanja osniva Centar za industrijsko oblikovanje (CIO).<\/p>\n

Upravo je dakle u poslijeratnom periodu dostignuta vizija Izidora Kr\u0161njavija, njegovog utemeljitelja, koji je tu instituciju vidio puno \u0161ire i progresivnije od kakvog provincijalnog “obrtnog muzeja”. Nedavno otvorena izlo\u017eba “Veli\u010danstveni Vranyczanyjevi \u2013 umjetni\u010dki, povijesni i politi\u010dki okvir \u017eivota jedne plemi\u0107ke obitelji” tako\u0111er prati dominantan trend kulturne proizvodnje, no ovog puta rije\u010d je o tipi\u010dnom primjeru revizionisti\u010dke politike u izlaga\u010dkoj praksi kojom se nastoji napraviti sna\u017ean odmak od socijalisti\u010dke pro\u0161losti, uklju\u010duju\u0107i i odmak od vlastite institucionalne povijesti.<\/p>\n

Kupovina plemi\u0107ke titule<\/strong><\/p>\n

Izlo\u017eba na simboli\u010dkoj razini, dodu\u0161e poprili\u010dno nespretno, poku\u0161ava rehabilitirati davno prevazi\u0111ene dru\u0161tvene odnose i prakse plemstva Austro-Ugarske monarhije. Vranyczanyjevi su naime istaknuta devetnaestostoljetna trgova\u010dka i plemi\u0107ka obitelj koja je ostavila dubok trag na prostoru tzv. banske Hrvatske u kasnohabsbur\u0161kom periodu. No rupe u narativu o njihovom usponu (i padu) ne mo\u017ee prikriti ni pomno izdizajnirani postav ki\u010dasto-baroknih pretenzija koji je tu vi\u0161e u slu\u017ebi dekoracije i stvaranja uzvi\u0161ene, gotovo sakralne atmosfere, a ne \u2013 kako bismo o\u010dekivali \u2013 u slu\u017ebi medijacije sadr\u017eaja. \u0160to se krije iza pompozne tranzicijske fantazije o Vranyczanyjevima kao ni manje ni vi\u0161e nego \u2013 veli\u010danstvenoj obitelji? Iako tranzicijskim rje\u010dnikom predstavljeni kao “gospodarstvenici i poduzetnici”, \u0161to je prili\u010dno neprecizna i ahistorijska odrednica njihovog klasnog polo\u017eaja, autori izlo\u017ebe naglasak su ipak nastojali staviti na njihov kunsthistorijski zna\u010daj.<\/p>\n

Uz mecenatske aktivnosti pa i umjetni\u010dki doprinos nacionalnoj kulturi (barun Giorgia ml. Vranyczany je bio amater-fotograf, a Renee Vranyczany-Dobrinovic\u0301 bila je obrazovana kiparica prete\u017eno komorne plastike) predstavljeni su i kao graditelji velebnih zdanja, utemeljitelji nacionalnih kulturnih institucija, kao istaknuti ilirci, a uz portrete njihovih \u017eena \u010ditamo “\u017eensku povijest” uzoritih kr\u0161\u0107anki, supruga i majki. U prvoj sobi ove kulturne (i znanstvene) institucije koja uvodi u izlo\u017ebu, na zlatnoj pozadini, stoji ispisano da su Vranyczanyjevi “jedna od najstarijih hrvatskih plemi\u0107kih obitelji”. Elegantno, dodu\u0161e pri kraju prvog djela izlo\u017ebe, spomenut je i njihov doprinos ru\u0161enju socijalizma na ovim prostorima pa su tako svjetla reflektora usmjerena na grofa Janka Vranyczanyja, prvog veleposlaniku Hrvatske pri NATO savezu i EU koji je ujedno bio i (prvi) ministar turizma u Tu\u0111manovoj vladi 1990-ih. Kako to obi\u010dno biva u opskurnim kroja\u010dnicama povijesti, neki detalji iz njihovog \u017eivota ostaju pre\u0161u\u0107eni.<\/p>\n

No, krenimo redom, od pitanja feudalnog porijekla obitelji. S obzirom na kroni\u010dni nedostatak znanstvenih radova i povijesnih izvora o “gr\u010dko-dalmatinskoj lozi bosanskog roda obitelji Vranyczany-Dobrinovi\u0107” o njima se mo\u017ee govoriti tek na temelju zapisa koje su oni sami o sebi ostavili. Ta, prije svega trgova\u010dka obitelj koja se bavila i industrijom (izme\u0111u ostalog osnovali su i karlova\u010dku pivovaru i karlova\u010dko parobrodsko dru\u0161tvo), akumulirala je ozbiljnije koli\u010dine kapitala kroz prvu polovinu 19. stolje\u0107a. Zanimljivo, iako o “najstarijoj plemi\u0107koj obitelji” povijesni izvori \u0161ute, autori izlo\u017ebe su sasvim nekriti\u010dki prenijeli njihov vlastiti narativ o obiteljskoj povijesti koji je bogatim trgovcima slu\u017eio prije svega za dobivanje barunske titule. Ona im je posljedi\u010dno omogu\u0107ila da unutar tvrdog feudalizma K. und K. monarhije ostvare politi\u010dka prava koja bi pratila njihovu novu komercijalnu mo\u0107.<\/p>\n

Paunovi plave krvi<\/strong><\/p>\n

S obzirom da je slabo istra\u017eena, stvarna povijest i porijeklo obitelji su u najmanju ruku neutvr\u0111eni. To samo po sebi ne govori ni\u0161ta posebno o Vranyczanyjevima: prakse konstruiranja duge plemi\u0107ke povijesti, zajedno s mitskim porijeklom u zemljama davno izgubljenima za europski feudalizam (Vranyczanyjevi su navodno plemi\u0107i porijeklom iz srednjovjekovne Bosne) bile su sasvim uobi\u010dajena metoda “kupovanja” pozicije dru\u0161tvene elite u formalno feudalnim dr\u017eavama kakva je Austro-Ugarska nesumnjivo bila do svog kraja, osobito za novooboga\u0107ene trgovce. Ono \u0161to \u010dudi je inzistiranje autora izlo\u017ebe na tom legitimitetu “plave krvi” koji formalno ve\u0107 stotinjak godina ne zna\u010di previ\u0161e, pa njihova vjernost feudalnim narativima na momente sugerira kao da je izlo\u017eba postavljena 1916., a ne 2016. godine. Osobito je pritom zanimljiv odre\u0111eni pomak: Vranyczanyjevi su svoj narativ gradili u svrhu dokazivanja lojalnost ku\u0107i Habsburga (primarno kroz pri\u010du o sebi kao inicijatorima “Hvarskog ustanka” protiv Francuza), te time potvr\u0111ivali svoju predanost proaustrijskoj, tvrdofeudalnoj i naposljetku antirepublikanskoj poziciji.<\/p>\n

U suvremenoj interpretaciji ta se njihova lojalnost prevodi u beskompromisni hrvatski patriotizam koji, neobi\u010dno, nije ugro\u017een \u010dak ni njihovom odlukom da svoje prezime (koje navodno proizlazi iz Vranjica) ma\u0111ariziraju u skladu s devetnaestostoljetnom aristokratskom modom i novim statusom baruna dobivenim 1862. godine. U skladu s tim visokim statusom su dakako i njihova “dobro\u010dinstva”, mecenatstvo, ulaganja u javne institucije i umjetnost. Iako se te aktivnosti danas interpretiraju u patriotskom, nacionalnom klju\u010du, njihova funkcija ipak le\u017ei u gomilanju drugog tipa kapitala \u2013 onog simboli\u010dkog. Da bi izborili svoj status i ugled Vraniczanyjevi su tako financirali karlova\u010dku bolnicu i ubo\u017enicu (dodu\u0161e nije poznato s kolikim ciframa), donirali su novac za osnivanje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, osnovali su Ilirsku \u010ditaonicu u Karlovcu, radili na “transformaciji zagreba\u010dkog kazali\u0161ta u nacionalnu instituciju”… Stipendirali su i karlova\u010dkog slikara Vjekoslava Karasa. \u0160to je to to\u010dno zna\u010dilo, tom “prvom ilirskom slikaru” kako ga naziva doma\u0107a kunsthistorija \u2013 koji je u krajnjoj bijedi i siroma\u0161tvu skon\u010dao u kre\u010dnja\u010dkim kanjonima Korane \u2013 dodu\u0161e tek treba istra\u017eiti.<\/p>\n

Problem nekriti\u010dnih ili ahistorijskih interpretacija povijesnog zna\u010daja ove obitelji nije dakako tek stvar istra\u017eiva\u010dke aljkavosti, ve\u0107 ima konkretnu funkciju romaniziraju\u0107eg provincijalnog diskursa o tobo\u017enjoj eliti. Naime, izlo\u017eba je koncipirana u rigidnom klju\u010du devetnaestostoljetne feudalne muzeologije te poput kakve provincijalne varijante vazarijevskih Vita, kroz biografije “znamenitih \u010dlanova obitelj” pri\u010da paralelne, na trenutke posve bajkovite narative. Uz navodne bosanske i hvarske epizode osobito se isti\u010de ona o Ambrozu mla\u0111em Vranyczanyju koji je bio “blizak prijatelj” bana Josipa Jela\u010di\u0107a koji je prije svog ustoli\u010denja na Trgu sv. Katarine objedovao na njegovom posjedu u Botincu (ne zna se to\u010dno \u0161to su jeli). \u017dene iz obitelji su pak predstavljene kao velike vjernice i dobrotvorke ili pak kao pokreta\u010dice dru\u0161tvenog i kulturnog \u017eivota Zagreba. Julija Vranyczany bila je pripadnica Reda zvjezdastog Kri\u017ea \u010diji su ciljevi bili \u0161tovanje Sv. Kri\u017ea, milosr\u0111e i poniznost, a contessa Klotilda Buratti Vranyczany bila je poznata po organiziranju velikih zabava pod maskama u zimskoj sezoni Zagreba na kojima se voljela odijevati kao \u2013 paun.<\/p>\n

Pre\u0161u\u0107ena endehazijska epizoda<\/strong><\/p>\n

Iz najzanimljivijeg djela izlo\u017ebe, onog posve\u0107enog galantnom \u017eivotu obitelji u dvorcima Hrvatskog zagorja i donjogradskim pala\u010dama, daje se naslutiti da su manje bili graditelji, a vi\u0161e trgovci nekretninama i posjedima. Naime, kurije i dvorce po zagorskim bregima kupuju tek koncem 19. stolje\u0107a (Gornje Oroslavlje 1885.; dvorac Mirkovec 1892.; Gornju Bedekov\u010dinu 1887., dvorac Ladu\u010d dobivaju u karta\u0161koj igri….), dio posjeda gube kroz agrarnu reformu provedenu u Kraljevini SHS, a zatim ih, \u0161to zbog stagnacije posla, \u0161to zbog kojekakvih dugova, rasprodaju ve\u0107 1920-ih godina. U Zagrebu su izgradili samo dvije donjogradske pala\u010de: dana\u0161nji Arheolo\u0161ki muzej na Zrinjevcu i na potkovi ne\u0161to ju\u017enije smje\u0161tenu pala\u010du \u2013 dana\u0161nju Modernu galeriju koje tako\u0111er u kriznim godinama prodaju.<\/p>\n

\u0160to se s obitelji de\u0161avalo tijekom Drugog svjetskog rata, nakon kojeg napu\u0161taju Hrvatsku, daje se naslutiti tek iz izjava u dokumentarnom filmu o ve\u0107 spomenutom ministru turizma Janku Vranyczanyju (koji se s te pozicije povla\u010di, prema vlastitom priznanju, jer su u to vrijeme po hotelima bile smje\u0161tene uglavnom izbjeglice). No, pre\u0161u\u0107eno je da je Janko tijekom Drugog svjetskog rata bio zastavnik oru\u017eanih snaga tzv. Nezavisne Dr\u017eave Hrvatske, a \u0161kolovao se kao i ostali pitomci Domobranske vojske na u\u010dili\u0161tu Stockerau, u istoimenom gradu pored Be\u010da. Dok je na samom koncu rata, kako ka\u017ee, pod velikom opasno\u0161\u0107u i naporom spa\u0161avao poku\u0107stvo, slike, zastave i oru\u017eje iz dvorca Trako\u0161\u0107an.<\/p>\n

Ova izlo\u017eba krnjeg narativa o Vranyczanyjevima svakako je veli\u010danstven prilog doma\u0107oj revizionisti\u010dkoj historiografiji za koju se kunsthistorija pokazala kao dobar partner. Upravo se ta, nekad pomo\u0107na povijesna znanost, jo\u0161 uvijek zarobljena u formalizmu, imuna na interdisciplinarne trendove i cijepljena od postavljanja kriti\u010dkih pitanja, pokazuje kao savr\u0161en partner u kreiranju provincijalnog narativa o feudalnoj eliti kojoj su prili\u010dno nespretno pridodani nacionalni impuls i europski horizont. Pri tome dakako spoj romantizacije Dvojne monarhije i feudalnog “poduzetni\u0161tva” te nacionalne samostalnosti i europske perspektive kao glavni cilj ima preskakanje socijalizma, perioda koji je (ma koliko se \u0161utjelo o tome) na razvoj grada, njegove kulturne produkcije i zemlje u cjelini utjecao neusporedivo vi\u0161e od “veli\u010danstvenih Vranyczanyja”.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zagreba\u010dki Muzej za umjetnost i obrt (MUO) od svog osnutka 1880. godine uvijek je pratio trendove, kako u svojim muzeolo\u0161kim koncepcijama, tako i kroz upotrebu suvremenih metoda…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":13769,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[74,144],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[169],"class_list":["post-13764","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-kultura","tag-revizionizam","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13764","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=13764"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13764\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36779,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13764\/revisions\/36779"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/13769"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=13764"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=13764"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=13764"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=13764"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=13764"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=13764"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=13764"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}