Diljem Hrvatske, pa i u inozemstvu, ju\u010der su odr\u017eani koordinirani prosvjedi pod parolom “Hrvatska mo\u017ee bolje”. Prosvjedi su organizirani kao potpora nastavku realizacije Cjelovite kurikularne reforme i ekspertnoj skupini na \u010delu s Borisom Joki\u0107em koja je cijeli projekt vodila, no uslijed pritisaka i sabotiranja od strane nadle\u017enog ministarstva i parlamentarnog odbora ponudila svoje ostavke. Odaziv na prosvjed u organizaciji vi\u0161e udruga i sindikata bio je impresivan: vi\u0161e od 40.000 ljudi ukupno je sudjelovalo, dok je na centralnom okupljanju u Zagrebu bilo prisutno vi\u0161e od 25.000 ljudi.<\/p>\n
Dva se pitanja automatski name\u0107u: za\u0161to je ova tema privukla rekordan broj ljudi i za\u0161to smo u govorima \u010duli prili\u010dno mlake zahtjeve? Drugim rije\u010dima, radi li se o raskoraku za koji je isklju\u010divo kriv politi\u010dki amaterizam organizatora ili izme\u0111u uspje\u0161nog odaziva i pomirljive retorike stoji neka poveznica? Da bi odgovorili na ta pitanja prvo bi morali skicirati trenutno politi\u010dko polje u Hrvatskoj, odnosno legitimacijske procedure kojima se u javnom prostoru artikuliraju razli\u010diti zahtjevi.<\/p>\n
Sumnja u pla\u0107eni politi\u010dki rad<\/strong><\/p>\n Iscrpljenost politi\u010dkog polja u Hrvatskoj najslikovitije se o\u010dituje u uvje\u017ebanim diskreditacijama politi\u010dkih inicijativa i zahtjeva: optu\u017ebe za partikularnu interesnu logiku. Tako se, na primjer, kao legitiman prostor strana\u010dkog djelovanja pretpostavljaju jedino izbori i parlament, a sve ostalo zapravo slu\u017ei licemjernom skupljanju poena kako bi se dokopalo sinekura. Pritom su prizori praznog parlamenta u vrijeme zasjedanja ili duga\u010dki odmori koji si zastupnici uzimaju, klju\u010dni indikator interesne autonomije partija koje \u0161ire narodne interese tretiraju kao retori\u010dki ornament ili ih selektivno uklju\u010duju kroz klijentelisti\u010dke mre\u017ee.<\/p>\n I s druga dva sektora koja su zasnovana na principu pla\u0107enog politi\u010dkog rada prokaziva\u010dka logika funkcionira na sli\u010dan na\u010din. Organizacije civilnog dru\u0161tva koje u politi\u010dkom \u017eivotu djeluju zastupaju\u0107i i zagovaraju\u0107i odre\u0111ene vrijednosti ili nadgledaju\u0107i institucije dr\u017eave, nerijetko se progla\u0161avaju parazitima na prora\u010dunu i njihova svrha se tretira kao kadrovska samoreprodukcija, miljama odvojena od neposrednih narodnih interesa. Dok se sindikati promatraju kao svojevrsna osiguravaju\u0107a dru\u0161tva u kojima se \u010dlanovi uplatom \u010dlanarina osiguravaju za nepovoljne okolnosti klasne borbe. Dodatni moment u diskreditaciji sindikata predstavlja i njihova sna\u017enija prisutnost u javnom nego u privatnom sektoru, \u010dime ih se optu\u017euje za stvaranje “nelojalne konkurencije” na tr\u017ei\u0161tu rada. Zanimljivo je, primjerice, da se nitko iz sindikata u \u0161kolstvu nije sjetio \u0161trajka kao metode borbe protiv sabota\u017ee reforme.<\/p>\n Djeca kao neutralni okvir<\/strong><\/p>\n Dakle, osim ako se u politi\u010dkim mobilizacijama ne brane nacionalne svetinje, branitelji, Domovinski rat ili Hrvatska kao takva, pa samim tim navodno i interes svih gra\u0111ana Hrvatske, svaka druga inicijativa odmah se progla\u0161ava interesnom mulja\u017eom. Takvo razumijevanje legitimnosti politi\u010dkog djelovanja vodilo je i organizatore ju\u010dera\u0161njeg prosvjeda, kao i vjerojatno prili\u010dan broj gra\u0111ana od onih koji su se pridru\u017eili. Poluga artikulacije prosvjeda kao apoliti\u010dkog, to jest li\u0161enog svih partikularnih interesa i imunog na standardnu diskvalifikaciju, nije se iscrpljivala u ideologemu “struka ispred politike”, ve\u0107 se presudno odnosila na djecu: svojevrsni nadpoliti\u010dki entitet \u010dije interese ne mo\u017ee nitko osporiti i \u010diju budu\u0107nost nitko ne \u017eeli ugroziti. Budu\u0107nost djece postala je mehanizam izbjegavanja optu\u017ebi za “politi\u010dnost”, kao i prazan ekran za upisivanje frustracija i dru\u0161tvenih fantazija. Doslovno bijeg od mulja svakodnevne politike, ali, na\u017ealost, i bijeg od politike uop\u0107e.<\/p>\n Organizatorsko sputavanje uspostave bilo kakvog antagonizma, \u010dak i onog krajnje benignog kao \u0161to je skandiranjem zatra\u017eena ostavka resornog ministra, tala\u010dki je pristanak na shva\u0107anje politike kao sfere sitnih, privatnih interesa, a ne artikulacije kolektivne volje. No, kao \u0161to smo implicirali na po\u010detku, ne radi se samo o krivoj procjeni organizatora, ve\u0107 i o politi\u010dkoj klimi koja trenutno vlada u Hrvatskoj. Istovremeno je “apoliti\u010dka” interpelacija vezana uz budu\u0107nost na\u0161e djece jedina mogla poslu\u017eiti za masovno okupljanje, ali je kao takva prije\u010dila i uspostavu osnovne logike politike, antagonizma. Drugim rije\u010dima, ovaj \u00a0“nevini” okvir jedini si je, zasad, mogao priu\u0161titi iskaljivanje svih frustracija oko trenutne vlasti: od onih retrogradnih i konzervativnih politika koje se nastoje provesti preko najbanalnije nefunkcionalnosti upravljanja do napada na zdravstveni sustav. Samo \u0161to nije postojala politi\u010dka artikulacija navedenih problema, ve\u0107 je “budu\u0107nost djece” poslu\u017eila kao legitimni okvir za ispu\u0161ne ventile.<\/p>\n Masovnost koja veseli<\/strong><\/p>\n S druge strane, osiroma\u0161enje politi\u010dke imaginacije vidljivo je u vjeri u obrazovni sistem kao faktor rje\u0161avanja dru\u0161tvenih i ekonomskih problema. Dakako da je nu\u017ena modernizacija kurikuluma, stjecanje novih vje\u0161tina, kao i podizanje barikada za ultrakonzervativne ideologije, ali se domet tih mjera itekako precjenjuje. U tome nema ni\u0161ta \u010dudno ako znamo da trenutno nema drugih opcija na politi\u010dkom repertoaru. Pozadinski sentiment koji je pratio prosvjed u prili\u010dnoj mjeri sazdan je od nekoliko istovremeno politi\u010dkih iluzija, ali i iskrenih nada u no\u0161enje se neda\u0107ama sistemske politike: ako nam djeca budu pametnija i obrazovanija svima \u0107e nam biti bolje, kao da dru\u0161tveno blagostanje raste proporcionalno inteligenciji i obrazovanju \u010dlanova tog dru\u0161tva; mora se uskladiti obrazovanje s “dinami\u010dnim” tr\u017ei\u0161tem rada, kao da kvalitetna radna mjesta \u010dekaju u nekom historijskom vakuumu dok se radnici dovoljno ne obrazuju i kao da kvalitetu radnih mjesta ne diktiraju globalna podjela rada i profitni interesi kapitala.<\/p>\n Naravno, u osnovi zabludni karakter ovakvih predod\u017ebi dru\u0161tvenih procesa ne zna\u010di da je izli\u0161na borba protiv uvo\u0111enja ultrakonzervativnih i klerikalnih sadr\u017eaja u obrazovni proces. Nije politika logi\u010dka vje\u017eba pa da se kontradikcije samoeliminiraju. Rije\u010d je samo o tome da uvijek treba naglasiti kako je osim uspostavljanja jasnog antagonizma, koji je ju\u010der izostao, potrebno imati u vidu da se borba izme\u0111u sekularnih i konzervativnih vrijednosti ne odvija u ekonomskom vakuumu. \u010cisto da pribli\u017eimo stvar plasti\u010dnije: bilo bi zanimljivo istra\u017eiti koliko je me\u0111u prosvjednicima bilo onih koji su zavr\u0161ili strukovne \u0161kole ili \u010dija ih djeca poha\u0111aju. Koliko sezonskim konobarima, \u010dista\u010dicama i drugi potpla\u0107enim radnicima u turizmu zna\u010di kurikularna reforma ili je ona postala svojevrsni talac srednjoklasnih fantazija o meritokratskom ure\u0111enju u kojem za najtalentiranije uvijek ima mjesta? Ova pitanja nisu tu da ju\u010dera\u0161nji prosvjed diskreditiraju ve\u0107 da se u cijelu pri\u010du ubace nezaobilazne (in)varijable za budu\u0107a nastojanja u politizaciji.<\/p>\n Nedvojbeno je da su ju\u010dera\u0161nji prosvjednici mahom bili privu\u010deni \u017eeljom da trenutnoj vladi poka\u017eu palac dolje i zahtijevaju odlazak. Iako je tolika masovnost pouzdan pokazatelj nepopularnosti trenutne vlasti, politi\u010dki mehanizam njenog dostizanja pokazao se kao jalov \u010dak i u ispunjavanju okvira za artikulaciju minimalnog zahtjeva. Pored masovnosti, ono \u0161to veseli jest da \u0107e se vlast vrlo vjerojatno raspasti i sama od sebe. Kao i \u010dinjenica da su mnogi izvukli ozbiljne politi\u010dke lekcije s ju\u010dera\u0161njeg prosvjeda. A svaki takav prosvjed je prili\u010dno vrijedan.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Diljem Hrvatske, pa i u inozemstvu, ju\u010der su odr\u017eani koordinirani prosvjedi pod parolom “Hrvatska mo\u017ee bolje”. Prosvjedi su organizirani kao potpora nastavku realizacije Cjelovite kurikularne reforme i ekspertnoj skupini na \u010delu s Borisom Joki\u0107em koja je cijeli projekt vodila, no uslijed pritisaka i sabotiranja od strane nadle\u017enog ministarstva i parlamentarnog odbora ponudila svoje ostavke. Odaziv […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":13740,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[33],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[205],"coauthors":[16],"class_list":["post-13738","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","tag-protest","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13738","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=13738"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13738\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":13762,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13738\/revisions\/13762"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/13740"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=13738"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=13738"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=13738"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=13738"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=13738"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=13738"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=13738"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}