{"id":13613,"date":"2016-05-25T07:00:07","date_gmt":"2016-05-25T06:00:07","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=13613"},"modified":"2021-02-25T11:00:53","modified_gmt":"2021-02-25T10:00:53","slug":"antikorupcijskim-kampanjama-do-privatizacije-radak-radno","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=13613","title":{"rendered":"Antikorupcijske kampanje kao agitacija za privatizaciju"},"content":{"rendered":"

U biv\u0161im socijalisti\u010dkim zemljama, korupcija se \u010desto s pravom apostrofira kao jedan od najuo\u010dljivijih dru\u0161tvenih problema. Pri tom se ona istodobno nastoji “skandalizirati”, odnosno predstaviti kao izvjesno zastranjenje koje \u010dini prepreku normalnom stanju. No korupcija se zapravo redovito pokazuje kao sastavni dio sistema, a borba protiv nje kao argumentacijski uvod u zastupanje sna\u017enije, iako legalnijeg, podre\u0111ivanja javnih interesa privatnom.<\/strong><\/p>\n

U posljednjih dvadesetak godina prakti\u010dki ne pro\u0111e ni dan a da mediji ne objave vijest o nekoj korupcijskoj aferi, o nekom kriminalnom skandalu povezanom s politikom i politi\u010darima, o neodgovornoj vladi koja se pona\u0161a na netransparentan na\u010din ili o iznevjerenim o\u010dekivanjima javnosti od vlasti koja se po tko zna koji put pokazala kao nesavjesna u tro\u0161enju prora\u010dunskih sredstava… Me\u0111utim, vidjet \u0107emo da rast interesa javnosti za korupciju nema veze samo s kvantitativnim razlozima, dakle zato \u0161to je ona zaista sve rasprostranjenija i kao takva predstavlja velik dru\u0161tveni problem, koji se \u010dak dade kvantificirati u vidu gubitaka prouzro\u010denih koruptivnim radnjama i koji smanjuju bruto doma\u0107i proizvod u pojedinoj zemlji, nego i zato \u0161to joj se iz odre\u0111enih razloga, a vidjet \u0107emo i kojih, pridaje ideolo\u0161ka i politi\u010dka va\u017enost puno vi\u0161e negoli je to bio slu\u010daj ranije.<\/p>\n

Problemi s korupcijom u postsocijalisti\u010dkom bloku, da ostanemo u prostoru kojemu i sami pripadamo, doista nisu mali. Isto\u010dnoevropska javnost je na tom planu stra\u0161no mnogo o\u010dekivala od pristupanja Evropskoj uniji, o\u010dekivala je da \u0107e time nestati ili barem biti minimizirani uvjeti koji, kako se mislilo, pogoduju bujanju korupcije i njezinim izvedenicama kao \u0161to su mito, kronizam<\/em>, veze, nepotizam, klijentelizam ili protekcija. Ti uvjeti se u prvom redu odnose na navodno naslije\u0111eni socijalisti\u010dki stil u upravi i rukovo\u0111enju dr\u017eavom, na pretjerani birokratizam u administraciji i generalno, na pona\u0161anje svih onih dru\u0161tvenih aktera koji se iz ovih ili onih razloga odbijaju akomodirati novouspostavljenim tr\u017ei\u0161nim zakonitostima.<\/p>\n

No nade u unijsku arkadiju u kojoj caruju transparentnost, odgovornost i dobre upravlja\u010dke prakse na kraju su se dobrim dijelom izjalovile. Navest \u0107emo samo nekoliko primjera (ina\u010de ih je mnogo vi\u0161e, da ne govorimo o tome koliko ih je pro\u0161lo ispod radara), u kojima su koruptivne radnje uo\u010dene, a po\u010dinitelji na odre\u0111eni na\u010din sankcionirani, iz kojih se mo\u017ee vidjeti da se \u010dak i neprobojni evropski fondovi nisu pokazali posve imunima na napade privatnih interesa.<\/p>\n

Skupi kilometri i namje\u0161teni natje\u010daji
\n<\/strong><\/p>\n

Prije desetak godina, to\u010dnije 2007. godine, Bugarska je uz pomo\u0107 evropskih fondova izgradila 19 kilometara autoputa koji povezuje Sofiju i grad Pernik i na to potro\u0161ila nevjerojatnih deset milijuna eura po kilometru. Smatra se da su to najskuplje pla\u0107eni kilometri u novijoj povijesti evropske niskogradnje. Usporedbe radi, najskuplji hrvatski kilometri su onih 17,5 spojne ceste koja povezuje izlaz Zadar II i Ga\u017eenicu, a izgra\u0111eni su u otprilike isto vrijeme kad i bugarski. Prema nekim procjenama, zadarski je kilometar ko\u0161tao oko pet milijuna eura. U Bugarskoj se izgradnja odu\u017eila, evropska inspekcija je obustavila isplatu sredstava sumnjaju\u0107i u pronevjeru, dok je u hrvatskom slu\u010daju sve ostalo samo na indicijama i novinskim \u010dlancima. Ili primjer otprije koju godinu kad je slova\u010dki ministar rada i socijalne skrbi iz evropskog fonda spiskao sto hiljada eura namijenjenih borbi protiv nezaposlenosti na penkale i kabanice, ili pak optu\u017eba otprije desetak godina da je onda\u0161nji \u010de\u0161ki ministar transporta namjestio posao rekonstrukcije \u017eeljezni\u010dke mre\u017ee tvrtki \u010dije je dionice tajno posjedovao.<\/p>\n

Jasno je dakle i da su evropski fondovi podlo\u017eni korupciji i da je kontrola utro\u0161ka sredstava i u tim okolnostima vrlo komplicirana. Najnoviji primjer u kojemu postoji sumnja u pogodovanje pojedinim tvrtkama onaj je na\u0161eg biv\u0161eg ministra poljoprivrede iz esdepeovske kvote, Tihomira Jakovine. Evropska komisija nedavno je stopirala pro\u0161le godine odobrenu isplatu poljoprivrednih poticaja za Hrvatsku u iznosu od 1,23 milijarde kuna, jer se u nalazu revizije koji potpisuje Christina Borchmann, direktorica Glavne uprave poljoprivrede i ruralnog razvoja Europske komisije, navodi da je inspekcija na\u0161la niz nepravilnosti u projektima koji su dobili potpore u mandatu biv\u0161eg ministra Jakovine. “Nadzor smo aktivirali jer smo imali ozbiljne sumnje u stvaranje umjetnih uvjeta, s obzirom na to da su poduze\u0107a koja su dobila potpore osnovana tri mjeseca prije objave natje\u010daja, imala su iste vlasnike i adrese, svi projekti su potpuno komplementarni, a tra\u017eene potpore odgovaraju maksimalnom iznosu”, obrazlo\u017eila je Christina Borchmann. \u0160to je ovdje posrijedi, radi li se o nedvosmislenoj korupciji ili sivoj zoni u kojoj je jo\u0161 uvijek sve dozvoljeno ili pak o vanjskom pritisku na jogunastu \u010dlanicu Evropske unije, ostaje nam da vidimo.<\/p>\n

Dvostruki standardi
\n<\/strong><\/p>\n

Ina\u010de, kad govorimo o korupciji mo\u017eemo, generalno govore\u0107i, razlikovati dva tipa korupcije: s jedne strane onu obi\u010dnu, administrativnu i po opsegu obi\u010dno manju i \u010desto samo incidentu, dakle nesistemsku korupciju, a s druge institucionalnu korupciju, vezanu uz visoku politiku i dr\u017eavnu upravu u nekoj zemlji. Klasi\u010dni koncept korupcije problem uglavnom svodi na pitanje morala pojedinca, na njegovu individualnu iskvarenost i na mogu\u0107nosti kako tome dosko\u010diti. Me\u0111utim, unazad dvadesetak godina akcent se stavlja na ideolo\u0161ku i politi\u010dku komponentu koncepta korupcije. Ona se sve vi\u0161e po\u010dinje percipirati ne samo kao problem manjkavosti javnih slu\u017ebi u pojedinim zemljama ili potkupljivih pojedinaca ili grupa u administraciji, ve\u0107 i kao problem cjelokupnih koruptivnih kultura koje, navodno, prije svega karakteriziraju zemlje tre\u0107eg svijeta, postsocijalisti\u010dke tranzicijske dr\u017eave i one perifernog kapitalizma. Ostavit \u0107emo sad po strani hipokriziju i dvostruke standarde, koji se o\u010dituju u tome da sve ono \u0161to se na istoku i jugu do\u017eivljava kao korupcija na zapadu se predstavlja kao manje-vi\u0161e dozvoljeno lobiranje, PR-marketing ili konzalting. U svakom slu\u010daju, na fonu instaliranja nove neoliberalne dokse na problem korupcije sve se vi\u0161e po\u010dinje gledati kao na ne\u0161to \u0161to, u prvom redu, ko\u010di tr\u017ei\u0161ne reforme, ote\u017eava strane investicije i fer kompeticiju \u010dini nepovoljnijom.<\/p>\n

Stoga su na popularnosti dobile kampanje u kojima glavnu ulogu obi\u010dno igraju me\u0111unarodne financijske institucije, u prvom redu Svjetska banka, kampanje kojima se poku\u0161ava suzbiti politi\u010dka korupcija u pojedinoj zemlji ili regiji. Direktne intervencije u pojedinim zemljama kako bi se rije\u0161io problem politi\u010dke korupcije, dakako, vi\u0161e nisu popularne. Stoga su danas me\u0111unarodne antikorupcijske kampanje \u010desto rezultat jednog novog socijalnog in\u017eenjeringa, u kojemu glavnu ulogu ima koalicija vladinih agencija, nevladinih organizacija i me\u0111unarodnih financijskih institucija, koje la\u017eno skromno tvrde da ne daju ni\u0161ta vi\u0161e od tehni\u010dke ekspertize, a da bi upravo kombinacija odgovornog domicilnog lider\u0161ipa i odgovornog gra\u0111anstva trebala stati na kraj korupciji. No ta kombinacija zapravo prire\u0111uje preduvjete za strukturne prilagodbe naciljane ekonomije i njezinu kona\u010dnu adaptaciju novoj doksi.<\/p>\n

Samoregulacijska dogma<\/strong><\/p>\n

Antikorupcijskoj kontroli u pravilu je podvrgnut javni sektor. Prema kapitalisti\u010dkoj dogmi, privatni sektor ima prirodni kapacitet za autoregulaciju i preveniranje korupcije, pa mu monitoring tog tipa ne treba (dakako da tome nije tako i da su slu\u010dajevi korporativne korupcije itekako brojni, sjetimo se samo Enrona, ali time se ovom prilikom ne\u0107emo baviti). Naravno, ne mo\u017ee se re\u0107i da opisane antikorupcijske kampanje nisu usmjerene i na iskorjenjivanje korupcije, no one ispod toga obi\u010dno skrivaju svoju pravu politi\u010dku i ideolo\u0161ku agendu. Kad smo ve\u0107 kod skrivenosti, mo\u017eda bismo si mogli dozvoliti da budemo mrvu paranoidni, pa da o tim tajnim programima ne\u0161to ka\u017eemo i u vezi ve\u0107 spomenutog primjera.<\/p>\n

Naime, recentno evropsko prokazivanje pro\u0161logodi\u0161nje Jakovinine raspodjele fondovskog novca kao netransparentnog mo\u017ee se tuma\u010diti kao neka vrsta vanjske intervencije koja za cilj ima to da Hrvatsku dodatno dr\u017ei pod odre\u0111enom prismotrom i pritiskom (sada\u0161nja se vlast pacificira kombinacijom Karamarkove koruptivne afere i vanjskim pritiskom na aktualnu vlast zbog njihovih retrogradnih ideja, a pro\u0161la se delegitimira kao nesposobna ovom Jakovininom ujdurmom u kojoj je, izgleda, povla\u0111ivao velikim igra\u010dima, a zaobi\u0161ao male OPG-ove). Tako bi se Hrvatsku ne\u0161to lak\u0161e privoljelo na novi val privatizacije. To \u0107e biti relativno jednostavno u\u010diniti i to iz dva razloga. Najprije, ve\u0107 se poodavno normalizirao diskurs o dr\u017eavnoj upravi i javnom sektoru kao mjestima permanentne korupcije \u2013 a opisani skandali to samo potvr\u0111uju \u2013 pa se dr\u017eavi kao takvoj mora smanjiti mogu\u0107nost da kontrolira profitabilna poduze\u0107a. A drugo, nedavno je instaliran “njihov \u010dovjek u na\u0161im redovima”, premijer Tihomir Ore\u0161kovi\u0107, tipi\u010dni man<\/em> in between,<\/em> uvoditelj eksternih standarda i glas me\u0111unarodnog tr\u017ei\u0161ta, koji \u0107e posao odraditi do kraja.<\/p>\n

Politiziranje korupcije, uz privatizaciju, vjerojatno je najefikasniji na\u010din redistribucije bogatstva u nekom dru\u0161tvu od donjih slojeva prema gornjima, ali i transfera iz javnog sektora u privatni. Taj mehanizam dakle slu\u017ei realizaciji partikularnih klasnih interesa onih na vlasti i njihovih klijenata u privatnom sektoru. Osim toga, u ovom kontekstu korupcija se shva\u0107a kao odre\u0111eni nadpravni imperativ koji, pogotovo u sferi trgova\u010dkih i komercijalnih odnosa, vrijedi eksteritorijalno (to se sada otvoreno poku\u0161ava na globalnoj razini s uvo\u0111enjem TTIP-a). Sve je to dodatno omogu\u0107eno \u2013 danas se to lako mo\u017ee konstatirati jer je primjera bezbroj \u2013 i zbog paralize liberalnog tipa demokracije koji elektoratu bitno smanjuje mogu\u0107nost da utje\u010de na politi\u010dke odluke.<\/p>\n

Premda su ekscesivni primjeri korupcije, kakav je ovaj Karamarkov i, vjerojatno, Jakovinin, uvijek medijski zanimljivi, na korupciju se u novim dru\u0161tvenim odnosima uop\u0107e ne treba gledati kao na neko zastranjivanje: korupcija je novom politi\u010dkom okru\u017eenju intrinzi\u010dna, ali \u0107e po potrebi biti nazvana patolo\u0161kom i instrumentalizirana za transfer javnog novca u privatne d\u017eepove.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U posljednjih dvadesetak godina prakti\u010dki ne pro\u0111e ni dan a da mediji ne objave vijest o nekoj korupcijskoj aferi, o nekom kriminalnom skandalu povezanom s politikom i politi\u010darima, o neodgovornoj vladi koja se pona\u0161a na netransparentan na\u010din ili o iznevjerenim o\u010dekivanjima javnosti…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":13624,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[],"theme":[],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[200],"class_list":["post-13613","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13613","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=13613"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13613\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":13627,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13613\/revisions\/13627"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/13624"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=13613"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=13613"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=13613"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=13613"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=13613"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=13613"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=13613"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}