{"id":13490,"date":"2016-05-19T07:00:53","date_gmt":"2016-05-19T06:00:53","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=13490"},"modified":"2021-02-25T11:00:55","modified_gmt":"2021-02-25T10:00:55","slug":"republika-srpska-opozicija-smanjenih-ulicnih-kapaciteta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=13490","title":{"rendered":"Republika Srpska: opozicija smanjenih uli\u010dnih kapaciteta"},"content":{"rendered":"<p><strong>Nade da su nedavni banjalu\u010dki prosvjedi po\u010detak kraja vlasti Milorada Dodika u Republici\u00a0 Srpskoj, ostaju ipak, \u010dini se tek to &#8211; nade. Bezidejnost opozicije koja se od Dodika distancira tek na osnovu ne\u0161to \u010di\u0161\u0107eg kriminalnog &#8220;dosjea&#8221; u kombinaciji s prijezirom spram sindikata i civilnog dru\u0161tva, paralizirali su nastanak sna\u017enije opozicije ve\u0107 u samom startu.<\/strong><\/p>\n<p>Da se Aleksandar Vu\u010di\u0107 nije pro\u0161le srijede pojavio pred beogradskim novinarskim auditorijem, i onako kako samo on to zna, u pa\u0107eni\u010dkoj maniri obavijestio javnost Srbije i regiona da \u0107e Srbin zametnuti kavgu sa Srbinom te subote 14. svibnja u Banja Luci, malo tko bi u regionu uop\u0107e obratio pozornost na prosvjede ujedinjene opozicije u Republici Srpskoj kojima su zazivali oslobo\u0111enje ovog entiteta od re\u017eima Milorada Dodika koji u kontinuitetu u razli\u010ditim aran\u017emanima RS-om upravlja ve\u0107 deset godina (a s prekidom od 2001. do 2006.: \u010dak 13). Cijeli doga\u0111aj dobio je dodatno na va\u017enosti onog trenutka kad je po prvi put u svojoj dugoj vladavini od Trebinja do Novog Grada, Milorad Dodik pokazao neku vrstu &#8220;vlastodr\u017ea\u010dke&#8221; nervoze organiziraju\u0107i isti dan u sredi\u0161tu Banja Luke kontraprosvjed, odnosno kako je javni radio-televizijski servis RS-a to neutralno imenovao: miting. Tako smo u Banjaluci u kilometar zra\u010dne udaljenosti imali jedan &#8220;protest&#8221; u organizaciji opozicijskog Saveza za promjene smje\u0161ten u Parku Mladena Stojanovi\u0107a, te &#8220;miting&#8221; u re\u017eiji vladaju\u0107eg SNSD-a, odnosno Dodika i satelitskih stranaka, na Trgu Krajine.<\/p>\n<p>Na svu sre\u0107u nije se dogodio bratoubila\u010dki okr\u0161aj izme\u0111u simpatizera vlasti i opozicije i jo\u0161 su se jednom scenarij tutorstva iz Beograda i Vu\u010di\u0107eva patetika pokazali uspje\u0161nim za njegove kratkoro\u010dne politi\u010dke ciljeve. Naravno, svima koji prate situaciju u Republici Srpskoj i tamo\u0161nju politi\u010dku scenu i bez Vu\u010di\u0107eve press-izvedbe bilo je jasno da do takvih okr\u0161aja ne\u0107e do\u0107i. Ali je sve unaprijed medijski porihtano s ciljem stvaranja krivog dojma i u skladu s potrebama ve\u0107eg bratskog re\u017eima i njegovog miroljubivog karaktera. Vu\u010di\u0107ev scenarij, najbolje su oslikali, zaklju\u010dci javnih servisa Srbije i Republike Srpske u izvje\u0161tajima s prosvjeda. A mogu se svesti na dvije, za ovu priliku, izvu\u010dene re\u010denice: &#8220;Srpska se voljela na dva mjesta&#8221; i &#8220;Srpska je pokazala i dokazala vlastite demokratske kapacitete&#8221;. I jedno i drugo s jedne je strane drska generalizacija cijele pri\u010de, a s druge strane \u2013 i istina, u ne\u0161to &#8220;i\u0161\u010da\u0161enom&#8221; shva\u0107anju ljubavi i demokratskih kapaciteta. Ili da budemo ne\u0161to jasniji: prosvjedi, iako su mo\u017eda iznevjerili o\u010dekivanja u svojim brojkama, porukama i eventualnim okr\u0161ajima, ipak su ukazali na neke kontradikcije u kojima se srpska politi\u010dka elita, a posebice opozicija, u Bosni i Hercegovini trenutno nalazi, onkraj povr\u0161nih usporedbi sa crnogorskim ili makedonskim scenarijima i tamo\u0161njih opozicijskih buna i &#8220;prelaznih vlada&#8221;. Ovaj mikrokontekst ima neka svoja pravila i povijest koje treba uzeti u obzir.<\/p>\n<p><strong>Defanzivni nacionalni narativ<\/strong><\/p>\n<p>Ono \u0161to su analiti\u010dari gra\u0111anske provenijencije prvo uo\u010dili \u2013 da su jedan i drugi prosvjed ostali vjerni nacionalnom, odnosno nacionalisti\u010dkom narativu. Iako je opozicija koju \u010dine Srpska demokratska stranka, zatim Partija demokratskog progresa (srpskog \u010dlana predsjedni\u0161tva BiH, Mladena Ivani\u0107a) te Narodno-demokratski pokret (kandidata za gradona\u010delnika Banja Luke i biv\u0161eg predsjednika RS-a Dragana \u010cavi\u0107a), dramatur\u0161ki postavila prosvjed na na\u010din da omogu\u0107i prostor i mikrofon obi\u010dnim ljudima koji \u0107e govoriti o vlastitoj bijedi (penzioneri i razvoja\u010deni borci) ili lo\u0161em upravlja\u010dkom kapacitetu vlasti (mali dioni\u010dari), nacionalni diskurs ostao je dominantan, kao i na Dodikovoj tezgi uz jednu bitnu razliku. Dok je Dodik ofanzivno i pomalo histeri\u010dno zazivao dr\u017eavni aran\u017eman kao jedini politi\u010dki mehanizam ostvarenja nacionalne slobode i biolo\u0161kog opstanka, opozicija je nacionalni narativ koristila defanizvno, odnosno u svrhu obrane od stalnih napada prema kojima je rije\u010d o sarajevskim\/turskim\/soro\u0161evskim pla\u0107enicima koji \u017eele razru\u0161iti Republiku Srpsku, odnosno onemogu\u0107iti njenu dr\u017eavnost. Kako je ipak rije\u010d o strankama koje jednako \u010dvrsto stoje kod obrane dejtonskih ovlasti RS-a i koji se od Dodika razlikuju jedino u izvedbi i (manjoj) politi\u010dkoj umje\u0161nosti, pomalo se smije\u0161nim \u010dinila njihova odlu\u010dnost da svojim simpatizerima (jer posjetioci oba prosvjeda u velikoj su ve\u0107ini bili simpatizeri i \u010dlanovi stranaka dviju koalicija) doka\u017eu i poka\u017eu da su oni jednako veliki branitelji nacije odnosno poludr\u017eave, a jedino \u0161to ih razlikuje od Dodika je \u0161to \u2013 nisu kriminalci.<\/p>\n<p>Me\u0111utim i taj izvod ne ide daleko u svojim politi\u010dkim i logi\u010dkim efektima, odnosno, jednako kao i prosvjed pokazuje na sve nedostatke opozicije u Republici Srpskoj, daju\u0107i Dodiku jo\u0161 malo &#8220;lufta&#8221; na poziciji vladara Republike Srpske. Naime, neminovno je da je po prvi put u posljednjih deset godina, pozicija Milorada Dodika kao apsolutnog vladara u RS-u dovedena u pitanje. U prakti\u010dnom smislu \u2013 Dodik je izgubio vlast na dr\u017eavnoj razini vlasti. U vije\u0107u ministara BiH sjede predstavnici Saveza za promjene koji zajedno sa SDA-om i HDZ-om dr\u017ee ve\u0107inu u dr\u017eavnom parlamentu. Ve\u0107inu u Narodnoj skup\u0161tini Republike Srpske omogu\u0107io je tek o\u010ditim i zvu\u010dnim zapisom zabilje\u017eenom kupovinom nekoliko zastupnika iz reda opozicije koji su u narodu postali poznati kao papci, a nedavno je isti manevar ponovio u Bijeljini \u2013 dugogodi\u0161njoj SDS-ovoj utvrdi i nikad osvojenom centru Semberije. Istim manevrom prijeti i posljednjih dana s ciljem dodatnog slabljenja opozicije u entitetskom parlamentu. Usporedno \u2013 socijalna i ekonomska situacija je nikad gora, bankarski sektor se uru\u0161ava (likvidirane su dvije banke: Banka Srpske i Bobar banka), isplate iz prora\u010duna kasne, pove\u0107ava se cijena energenata, ide se u potpunu privatizaciju ostataka resursa (ve\u0107inom rudnih) koji su \u010dudom ostali u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu. Me\u0111utim, unato\u010d svemu ovome, jedino oru\u017eje opozicije do ovog izlaska na ulice, odnosno u park, bilo je javno moraliziranje oko kriminalne vlasti. Naravno, to lamentiranje bi i imalo nekoga smisla i politi\u010dkog efekta da se doista radi o dr\u017eavi, odnosno poludr\u017eavi s nekom razinom &#8220;demokratskih kapaciteta&#8221;, no ne zaboravimo da je rije\u010d o entitetu koji je upravo konstituiran na kriminalu, plja\u010dki i raspar\u010davanju dru\u0161tvene imovine, progonu nesrpskog stanovni\u0161tva i ratnom \u0161vercanju energenata. Argument kriminalnog \u010delni\u0161tva tek upu\u0107uje na svojevrsni kontinuitet politi\u010dke elite u RS-u, ali ne omogu\u0107uje politi\u010dki kapital za preuzimanje vlasti \u010demu se opozcija lijeno i konformisti\u010dki ponadala.<\/p>\n<p><strong>Dodik: postmoderni heroj ja\u010di od sudbine<\/strong><\/p>\n<p>Da budemo posve jasni, Milorad Dodik je za razliku od svojih kolega iskoristio pomor o\u010dinskih i materinskih figura krajem devedesetih i po\u010detkom dvijetistu\u0107itih nametnuv\u0161i se kao postmoderna verzija ustanika, odnosno politi\u010dkog bandita koji ima gotovo plebiscitarnu potporu svoga nacionalnog korpusa grade\u0107i svoju politi\u010dku figuru na fingiranim sukobima sa Zapadom i slu\u017ebenim Sarajevom, stvaraju\u0107i zgra\u017eenje i moraliziranje kao jedinu reakciju koja ga je samo dodatno hranila. O\u010diti kriminal je poslu\u017eio kao tek jedan od ordenja u izgradnji te figure. Tim pristupom, Dodik je ionako rasutrenoj opoziciji, odnosno SDS-u, oduzeo njihovo dotada\u0161nje i jedino oru\u017eje \u2013 nacionalni narativ, a nadma\u0161io ih je i u plja\u010dki resursa naslije\u0111enih iz biv\u0161eg dr\u017eavnog i ekonomskog ure\u0111enja. Ostavio ih je da \u010dame i \u010dekaju neki sanaderovski scenarij koji je u bosansko-hercegova\u010dkoj konstelaciji bio nemogu\u0107. Jer o\u010diti kriminal koji se da prika\u010diti Miloradu Dodiku i cijeloj politi\u010dkoj eliti, Europskoj uniji i &#8220;me\u0111unarodnim zvani\u010dnicima&#8221; slu\u017ei kao materijal za kojekakve pogodbe u odr\u017eavanju stalnog statusa quo ili pregovara\u010dkog procesa bez kraja.<\/p>\n<p>Tek kad je postalo jasno kako \u0107e determinizam socijalne situacije i lo\u0161ih \u017eivotnih uvjeta te o\u010diti kriminal koji mu se pri\u0161iva, te\u0161ko sru\u0161iti Milorada Dodika, opozicija je srame\u017eljivo odlu\u010dila izviriti na ulicu sa tipi\u010dnim tranzicijskim zahtjevima o prijelaznoj vladi i novim izborima u vrlo lo\u0161oj gesti\u010dkoj izvedbi predsjednika SDS-a Mladena Bosi\u0107a s nula karizme. S druge strane, Dodik je vri\u0161tao hit Mitra Miri\u0107a: <em>Ne mo\u017ee nam nitko ni\u0161ta, ja\u010di smo od sudbine<\/em>, jo\u0161 jednom slikovito uputiv\u0161i na razlike u politi\u010dkom pristupu.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, i taj opozicijski minimum \u010dini se kao vrlo te\u0161ko isposlovan i jo\u0161 te\u017ee odr\u017eiv, pogotovo nakon \u0161to je postalo jasno da opozicijski mar\u0161 nema nikakvu populisti\u010dku apelacijsku funkciju niti mogu\u0107nost ve\u0107e mobilizacije. Potencijali bunta, odnosno njihov nedostatak, postao je jo\u0161 jasniji kad je jedan od lidera opozicije, gradona\u010delnik Fo\u010de i predstavnik &#8220;progresivnije&#8221; linije u srpskom politi\u010dkom korpusu, Zdravko Krsmanovi\u0107, sru\u0161io sve mostove mogu\u0107e suradnje sa sindikatima, nazvav\u0161i ih slugama vlasti, a njihovu borbu protiv Zakona o radu iz prosinca pro\u0161le godine: tek folklorom. O eventualnoj suradnji sa civilnim sektorom, u ovoj fazi je jo\u0161 te\u017ee govoriti, pogotovo nakon optu\u017ebe da su predstavnici opozicije na platnoj listi Fondacije Otvoreno dru\u0161tvo. U svakom slu\u010daju, usprskos ekstati\u010dnim reakcijama analiti\u010dara i odbrojavanja zadnjih dana Milorada Dodika na poziciji jedinog vlastodr\u0161ca u RS-u, \u010dini mi se da bi unato\u010d svim povoljnim uvjetima za takav scenarij, Milorad Dodik mogao ostati na vlasti du\u017ee nego \u0161to se o\u010dekivalo, i to ne zbog sudbine, nego isklju\u010divo zbog neinventivne opozicije smanjenih uli\u010dnih kapaciteta.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Da se Aleksandar Vu\u010di\u0107 nije pro\u0161le srijede pojavio pred beogradskim novinarskim auditorijem, i onako kako samo on to zna, u pa\u0107eni\u010dkoj maniri obavijestio javnost Srbije i regiona da \u0107e Srbin zametnuti kavgu sa Srbinom te subote 14. svibnja u Banja Luci, malo tko bi&#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":13492,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[110],"theme":[456],"country":[35],"articleformat":[450],"coauthors":[60],"class_list":["post-13490","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-drzava","theme-politika","country-bih","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13490","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=13490"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13490\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":13508,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13490\/revisions\/13508"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/13492"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=13490"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=13490"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=13490"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=13490"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=13490"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=13490"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=13490"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}