{"id":13450,"date":"2016-05-18T07:00:29","date_gmt":"2016-05-18T06:00:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=13450"},"modified":"2021-02-25T11:00:55","modified_gmt":"2021-02-25T10:00:55","slug":"od-zemlje-bez-religije-do-zemlje-s-problemom-vjerskog-fundamentalizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=13450","title":{"rendered":"Od zemlje “bez religije” do zemlje s problemom vjerskog fundamentalizma"},"content":{"rendered":"

Iako religija iz vi\u0161e povijesnih i politi\u010dkih razloga uglavnom nije igrala va\u017enu politi\u010dku ulogu u Albaniji, posljednjih su godina ideologija antikomunizma i raspad socijalnih instrumenata sekularne dr\u017eave omogu\u0107ili porast ne samo politi\u010dke religioznosti, nego i vjerskog fundamentalizma. Popularnost “radikalizma” me\u0111u socijalno najmarginalnijim dijelovima stanovni\u0161tva svjedo\u010di o tome da njegova privla\u010dnost dobrim dijelom proizlazi iz razo\u010daranja rezultatima tranzicije.<\/strong><\/p>\n

Po\u010detkom svibnja sud u Tirani osudio je devetero osoba na zatvorske kazne u trajanju od sedam do sedamnaest godina zbog podr\u0161ke terorizmu. Okrivljenici su naime bili pripadnici organizacije koja je pomagala slanje boraca samozvanoj “Islamskoj dr\u017eavi” i drugim fundamentalisti\u010dkim organizacijama u Siriji, no o\u0161tre su kazne dovele do zabrinutosti u nekim ljudskoprava\u0161kim krugovima. Od 2012. godine vi\u0161e je od stotinu Albanaca sudjelovalo u borbama u Siriji, pa je albanski parlament 2014. promijenio kazneni zakon dodavanjem nekoliko \u010dlanaka koji propisuju vrlo stroge kazne (do 15 godina zatvora) za osobe koje sudjeluju u stranim ratovima, poma\u017eu i organiziraju slanje ljudi u te ratove i, jo\u0161 problemati\u010dnije, koriste dru\u0161tvene mre\u017ee u ove svrhe. Neke su se od tih osoba u me\u0111uvremenu vratile iz Sirije i pod strogim su nadzorom tajnih slu\u017ebi koje ih smatraju teroristi\u010dkom prijetnjom.<\/p>\n

No kako to da je zemlja poput Albanije, koja je 1967. godine, kao prva i jedina u svijetu, zakonski zabranila vjerske aktivnosti (bez ikakvog kolektivnog prosvjeda) posljednjih godina postala ugro\u017eena vjerskim fanatizmom, i to ne samo islamskim? Kako bismo shvatili rastu\u0107u “politi\u010dku religioznost” u Albaniji, moramo podsjetiti na dru\u0161tveni i povijesni kontekst religije u Albaniji. Naime, stanovni\u0161tvo Albanije sastoji se od nekoliko vjerskih zajednica, od \u010dega ve\u0107inu, 59% prema popisu stanovni\u0161tva iz 2011. godine, \u010dine muslimani (suniti i bekta\u0161ije, odnosno sufije), dok 10% odnosno 7% pripada katoli\u010dkoj odnosno pravoslavnoj crkvi, uz druge vjerske manjine. Albanija je \u010desto bila hvaljena zbog vjerske tolerancije i su\u017eivota ljudi razli\u010ditih vjera. No razlog za taj su\u017eivot ne treba tra\u017eiti u nekakvoj misti\u010dnoj sr\u017ei albanstva, kao \u0161to ponavlja trenutna hegemonijska ideologija, ve\u0107 u me\u0111uzavisnosti nekolicine dru\u0161tvenih i povijesnih faktora.<\/p>\n

Jedan je od njih \u010dinjenica da, iako se izja\u0161njavaju vjernicima, ve\u0107ina Albanaca nisu prakti\u010dni vjernici. Tako\u0111er, povijesno gledano, velike monoteisti\u010dke religije \u010desto su u lokalnom kontekstu uklju\u010divale mnoga predmonoteisti\u010dka vjerovanja, blisko povezana s malim, zatvorenim i djelomi\u010dno plemenskim zajednicama koje su dominirale povije\u0161\u0107u Albanije prije socijalizma. Pripadati istom selu ili istoj pro\u0161irenoj porodici bilo je va\u017enije od pripadnosti konfesiji. S druge strane, intelektualni i politi\u010dki korijeni albanskog nacionalizma pridonijeli su izgradnji hegemonijske “imaginarne zajednice” gdje se nacionalnost smatra vi\u0161om vrijedno\u0161\u0107u od religijskog identiteta. No najradikalniji napor u gu\u0161enju potencijalne vjerske netrpeljivosti proveden je tijekom prisilne (iako samo djelomi\u010dne) modernizacije u periodu socijalisti\u010dkog staljinisti\u010dkog re\u017eima, koji je vodio borbu ne samo protiv politi\u010dkog klerikalizma, ve\u0107 i \u2013 ideolo\u0161ki\u2013 protiv religijskog pogleda na svijet.<\/p>\n

Povratak religije na politi\u010dku scenu<\/strong><\/p>\n

U ranim 1990-im godinama, unato\u010d legalizaciji vjerskih aktivnosti i ekspanziji organiziranih religija, Albanija se i dalje mogla pohvaliti sna\u017enim sekularnim civilnim dru\u0161tvom i dr\u017eavnom birokracijom. U prvim godinama nakon socijalizma kler razli\u010ditih religija bio je na istoj fronti ideolo\u0161ke borbe koja je osu\u0111ivala socijalizam, ne samo zbog vjerskih zabrana, nego i u njegovim politi\u010dkim i kulturalnim aspektima. No, kako su godine prolazile, po\u010dele su se\u00a0pojavljivati me\u0111uvjerske netrpeljivosti, posebno me\u0111u vjerskim intelektualcima. Do\u0161lo je do nacionalisti\u010dke utrke u kojoj su prvenstveno katoli\u010dki intelektualci nastojali svoju zajednicu predstaviti kao najvatrenije nacionalisti\u010dku i koji su zastupali shva\u0107anje da je, kako bi se bilo pravim Albancem, potrebno biti i katolikom, ili barem prije\u0107i na “izvornu” vjeru \u2013 onu koja je, navodno, dominirala prije masovnih konverzija na islam tijekom sedamnaestog i osamnaestog stolje\u0107a pod vla\u0161\u0107u Osmanskog carstva.<\/p>\n

Unato\u010d tome \u0161to su vjerska manjina, smje\u0161tena uglavnom u sjeverozapadnoj Albaniji, katolici su uspjeli izgraditi kulturnu hegemoniju povezivanjem s ideolo\u0161kom fokalnom to\u010dkom \u2013 Europom. Kako bi se postalo pravim Europljanima, i dijelom superiorne civilizacije, trebalo je dijeliti katoli\u010dki vjerski i politi\u010dki pogled na svijet. Ova hegemonija bila je utemeljena i na vatrenijem antikomunizmu katolika, pogotovo zbog \u010dinjenice da je tijekom staljinisti\u010dkog re\u017eima katoli\u010dki kler bio najprogonjeniji jer je kolektivno bilo pod sumnjom da predstavlja agente Vatikana i zapadnog imperijalizma. Muslimanska inteligencija konstruirala je alternativni nacionalisti\u010dki pogled na svijet, pri \u010demu islam smatraju vjerskom osnovom albanskog nacionalizma. Konverzije na Islam tijekom osmanske vlasti interpretirane su kao za\u0161tita od etni\u010dke asimilacije od strane pravoslavnih Srba i Grka.<\/p>\n

Muslimanska se zajednica u Albaniji nalazi u zanimljivoj dru\u0161tvenoj poziciji. Unato\u010d \u010dinjenici da \u010dini nadmo\u0107nu ve\u0107inu, nije uspjela izgraditi kulturnu hegemoniju i jo\u0161 uvijek ju se promatra kao marginaliziranu zajednicu. Za to postoje razlozi, od kojih je jedan tradicionalan \u2013 ve\u0107ina onih koji se izja\u0161njavaju muslimanima jednostavno su agnostici ili ljudi s vrlo povr\u0161nim vjerskim identitetom. Za njih biti muslimanom zna\u010di samo potjecati iz obitelji \u010diji su preci petkom obi\u010davali posje\u0107ivati d\u017eamije. S druge strane, posljednja su desetlje\u0107a pridonijela direktnom i indirektnom pod\u010dinjavanju islama. U orijentalisti\u010dkim terminima, islam se u najboljem slu\u010daju smatra arhai\u010dnom religijom, a u najgorem slu\u010daju se promatra kao izvor terorizma, fanatizma, progona \u017eena i op\u0107enitije, antizapadnja\u0161tva. Ovaj ideolo\u0161ki pritisak proizveo je je vrlo zanimljivu vjersku samodefiniciju islama u Albaniji.<\/p>\n

Vjerski “radikalizam”<\/strong><\/p>\n

Slu\u017ebeni imami i neki od muslimanskih intelektualaca pridonijeli su konstrukciji definicije albanskog islama kao iznimke \u2013 tolerantnog i demokratskog islama, bez ikakvih veza s ostalim muslimanskim zajednicama u svijetu. Zahvaljuju\u0107i geografskoj izolaciji od ve\u0107inski muslimanskih zajednica u Turskoj i na Bliskom Istoku, te pripadnosti zapadnoj sferi utjecaja prije 1944. godine odnosno socijalisti\u010dkom svijetu od 1944. do 1991., bilo je lak\u0161e konstruirati sliku druga\u010dije verzije islama. Ipak, unato\u010d tolerantnom pristupu muslimanskih vjerskih vo\u0111a, radikalna islamska komponenta u porastu je ve\u0107 godinama. Sagra\u0111ene su “ilegalne” d\u017eamije koje ne priznaje birokracija Albanske muslimanske zajednice, a popularnost “radikala” osobito je sna\u017ena u najosiroma\u0161enijim regijama Albanije. U gradovima poput Kavaje ili P\u00ebrrenjasa, iz kojih dolaze neki od organizatora ili boraca za samozvanu “Islamsku dr\u017eavu”, u\u010dinci neoliberalne deindustrijalizacije i ekonomske i dru\u0161tvene devastacije osje\u0107aju se dublje.<\/p>\n

Ogromna nezaposlenost i rizik dru\u0161tvene anomije doveli su do simpatija mnogih mladih ljudi prema propovijedima radikalnih imama, koji unato\u010d skrivenoj ali sna\u017enoj stranoj financijskoj potpori, \u017eive skromnim \u017eivotom, predstavljaju\u0107i se nekom vrstom religioznih Jakobinaca. To je u potpunoj suprotnosti sa dostojanstvenicima koji upravljaju Albanskom muslimanskom zajednicom, a koje se smatra ne samo korumpiranim u upravljanju va\u017enom vjerskom imovinom i velikom stranom financijskom pomo\u0107u, ve\u0107 i servilnima politi\u010dkim vlastima i stranim predstavnicima kao \u0161to je ameri\u010dko veleposlanstvo, pa “fanati\u010dni” imami stvaraju prostor za svoju fundamentalisti\u010dku agendu prozivaju\u0107i konkurente za izdaju i ideolo\u0161ki konstruiraju\u0107i budu\u0107u utopiju asketske religioznosti i dru\u0161tvene solidarnosti.<\/p>\n

Emancipacijska religioznost?<\/strong><\/p>\n

\u0160to sve ovo zna\u010di politi\u010dki? Mo\u017eemo si pomo\u0107i slavnom i pre\u010desto kori\u0161tenom definicijom fa\u0161izma Waltera Benjamina: “Svaki je fa\u0161izam svjedo\u010danstvo propale revolucije.” U zemlji u kojoj je radikalna ljevica slaba i uglavnom koncentrirana u Tirani, siroma\u0161ni i marginalizirani ne vide drugu alternativu za izra\u017eavanje svog socijalnog nezadovoljstva osim uklju\u010divanja u vjersku politiku kao neku vrstu pervertiranog dru\u0161tvenog protesta. No ono \u0161to mo\u017eemo dodati Benjaminovoj izreci je: ne iskori\u0161tavaju\u0107i taj radikalni socijalni potencijal za emancipacijske politike, radikalna ljevica nenamjerno pridonosi gu\u0161enju onog tipa religioznosti koji eventualno nosi emancipacijski potencijal. Preziranje religije same po sebi mo\u017ee biti melodramati\u010dna gesta bur\u017eujskog pseudoradikalizma, ali je politi\u010dki potpuno neproduktivna.<\/p>\n

Ljevica bi trebala pomo\u0107i u aktivaciji ideolo\u0161kih kontradikcija unutar vjerske zajednice, kako kritika korumpiranih vjerskih vo\u0111a ne bi bila monopolom fundamentalisti\u010dkih imama ili drugih kvazifa\u0161isti\u010dkih religijskih militanata. Oni koji se uklju\u010duju u vjerski fundamentalizam mo\u017eda i jesu izgubljeni slu\u010daj, no postoji velika skupina siroma\u0161nih i autenti\u010dnih vjernika te potencijalnih vjerskih aktivista koji mogu dijeliti te\u017enje emancipacijskih politika i socijalisti\u010dku ekonomsku kritiku. Ideolo\u0161ka klasna borba treba se voditi unutar vjerskih zajednica, a religiozna emancipatorska struja mogla bi biti jedina alternativa korumpiranim “liberalnim” vo\u0111ama i njihovim fundamentalisti\u010dkim “fa\u0161isti\u010dkim” izaziva\u010dima.<\/p>\n

S engleskog prevela Lahorka Nikolovski<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Po\u010detkom svibnja sud u Tirani osudio je devetero osoba na zatvorske kazne u trajanju od sedam do sedamnaest godina zbog podr\u0161ke terorizmu. Okrivljenici su naime bili pripadnici organizacije koja je pomagala slanje boraca samozvanoj “Islamskoj dr\u017eavi” i drugim fundamentalisti\u010dkim …<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":13455,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[],"theme":[],"country":[65],"articleformat":[450],"coauthors":[57],"class_list":["post-13450","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","country-albanija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13450","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=13450"}],"version-history":[{"count":14,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13450\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":13472,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13450\/revisions\/13472"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/13455"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=13450"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=13450"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=13450"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=13450"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=13450"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=13450"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=13450"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}