{"id":13388,"date":"2016-05-13T07:00:50","date_gmt":"2016-05-13T06:00:50","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=13388"},"modified":"2021-02-25T11:00:56","modified_gmt":"2021-02-25T10:00:56","slug":"granice-visokog-obrazovanja-u-kapitalizmu-periferije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=13388","title":{"rendered":"Granice visokog obrazovanja u kapitalizmu periferije"},"content":{"rendered":"

Tr\u017ei\u0161ne reforme rumunjskog visokog obrazovanja se u najve\u0107em dijelu ne razlikuju znatno od istovjetnih u drugim zemljama svijeta, no specifi\u010dni su po svojim ciljevima: stvaranja nacionalne srednje klase u kontekstu europske periferije. Umjesto toga, stvoreni su nezapo\u0161ljivi vi\u0161kovi radne snage kao resursi lako izvozivi u EU.<\/strong><\/p>\n

Na prvi pogled rumunjski sustav visokog obrazovanja predstavlja paradoks: s jedne strane, zabilje\u017eio je najve\u0107i porast novih sveu\u010dili\u0161ta, studijskih programa i upisanih studenata me\u0111u EU zemljama od 1989. godine. U tom pogledu, otklonjeno je komunisti\u010dko naslije\u0111e \u2013 temeljeno na relativno klasi\u010dnom, prosvjetiteljstvu naklonjenom sustavu visokog obrazovanja, s ograni\u010denim brojem mjesta i prili\u010dno zahtjevnim kriterijima prijema i diplomiranja \u2013 \u0161to je dovelo do pojave koju danas percipiramo kao \u010distu inflaciju institucija visokog obrazovanja i diploma li\u0161enih ikakve vrijednosti kada je rije\u010d o kompetencijama, znanju ili “zapo\u0161ljivosti” njihovih nositelja. S druge strane, unato\u010d procvatu visokog obrazovanja, Rumunjska je i dalje neosporno posljednja u Europi kada je rije\u010d o postotku visokoobrazovanog stanovni\u0161tva.<\/p>\n

No ono \u0161to se doima paradoksalnim zapravo je logi\u010dna posljedica perifernog statusa Rumunjske u Europskoj uniji koji joj je dodijelio zadatak pru\u017eanja jeftinih resursa i radne snage. Iz te perspektive, konstantni, premda jo\u0161 uvijek boja\u017eljivi, poku\u0161aji Rumunjske da stvori solidnu srednju klasu, sa znanjem kao njenom glavnom zna\u010dajkom, uvelike nadilaze zahtjeve tr\u017ei\u0161ta rada i mjesto predvi\u0111eno za Rumunjsku u me\u0111unarodnoj podjeli rada. Ono \u0161to je u usporedbi s europskim obrazovnim standardima alarmantno maleno, kada se odnosi na zahtjeve tr\u017ei\u0161ta rada deprimantno je ekscesivno. Upravo zato zemlja s najmanjim brojem visokoobrazovanih stanovnika i dalje ima zna\u010dajan broj nezaposlenog diplomiranog stanovni\u0161tva, prisiljenog raditi u podru\u010dju razli\u010ditom od njihove specijalizacije ili koje jednostavno bje\u017ei na mjesta s boljim uvjetima rada.<\/p>\n

Zapo\u0161ljivost u tr\u017ei\u0161nim uvjetima<\/strong><\/p>\n

Paradoks ovog perifernog stanja samo je poja\u010dan slu\u017ebenim kriterijem uspostavljenim kao mjerilo za performanse visokog obrazovanja: zapo\u0161ljivost visokoobrazovanog stanovni\u0161tva. Dakako, ovaj kriterij nije specifi\u010dan samo za rumunjski sustav visokog obrazovanja i ve\u0107 je stvorio kaos \u010dak i u visoko razvijenim zemljama. Ipak, u Rumunjskoj je njegov u\u010dinak dramati\u010dno pove\u0107an specifi\u010dnom strukturom tr\u017ei\u0161ta rada, na kojem je diplomirano stanovni\u0161tvo potrebno samo u ve\u0107 zasi\u0107enom javnom sektoru i stalno promjenjivom uslu\u017enom sektoru.<\/p>\n

Dakle, kriterij zapo\u0161ljivosti stvara za\u010darani krug: gotovo potpunu podre\u0111enost sveu\u010dili\u0161nog sustava zahtjevima tr\u017ei\u0161ta rada, koja ne bi ni bila tako lo\u0161a (ili tako neopravdana) kada bi tr\u017ei\u0161te doista zahtijevalo vojsku kvalificiranog diplomiranog stanovni\u0161tva. Kako to nije slu\u010daj, rezultat su nestabilni akademski kurikulumi i polja specijalizacije odre\u0111ena \u0161to boljom prilagodbom tr\u017ei\u0161nim zahtjevima, a da bi se potom ispostavilo da su diplomirani pojedinci ve\u0107 tr\u017ei\u0161ni vi\u0161ak, sa vje\u0161tinama i znanjima neadekvatna njegovim potrebama. To pak izaziva prigovor o “komunisti\u010dkom mentalitetu” u sustavu visokog obrazovanja i tjera na njegovu daljnju tr\u017ei\u0161nu reformu, \u0161to dovodi do jo\u0161 ve\u0107eg stupnja prekarnosti i nestabilnosti u sustavu. Ukratko, prema ovom modelu, sustav visokog obrazovanja trebao bi predvi\u0111ati i prilago\u0111avati se racionalnosti tr\u017ei\u0161ta, da bi opetovano bio penaliziran i prisiljen na reformu njegovom konstitutivnom iracionalno\u0161\u0107u.<\/p>\n

(I)racionalni imperativ<\/strong><\/p>\n

Koje je konkretne promjene u sveu\u010dili\u0161nom sustavu u posljednjim desetlje\u0107ima izazvao taj racionalni imperativ (kapitalisti\u010dkim rije\u010dima) pokoravanja iracionalnosti?<\/p>\n

Velika ekspanzija sustava visokog obrazovanja bila je ujedno proces komodifikacije i privatizacije. Ne samo da je osnovan znatan broj privatnih sveu\u010dili\u0161ta \u2013 ona i dalje upisuju samo manji dio studenata, a, usprkos javnom diskursu i reformama koje stalno hvale njihov natjecateljski duh i idu im u prilog, i dalje ih prati vrlo negativna reputacija te su op\u0107enito percipirane kao ni\u0161ta vi\u0161e do li “tvornice diploma”. Tu je i \u010dinjenica da javna sveu\u010dili\u0161ta sve vi\u0161e funkcioniraju kao privatna, jer ve\u0107ina upisnih mjesta iziskuje \u0161kolarinu, a sve manji broj mjesta je javno subvencioniran i stipendiran. Sveu\u010dili\u0161ta tako\u0111er u\u017eivaju relativnu “autonomiju”, \u0161to zna\u010di da moraju prikupiti vlastita sredstva, uz novac koji primaju od dr\u017eave, a koji se dodjeljuje prema broju studenata.<\/p>\n

Ovaj princip stvara jaku konkurenciju me\u0111u sveu\u010dili\u0161tima kada je rije\u010d o privla\u010denju studenta i kao klijenata i kao financijera \u2013 jer o njihovom broju ovisi pritok novca \u2013 i neizbje\u017eno dramati\u010dno sni\u017eavanje standarda stru\u010dnosti i kvalitete obrazovanja: naposljetku, kako mo\u017ee\u0161 sru\u0161iti svog financijera? Ova pat pozicija jo\u0161 je vi\u0161e produbljena akutnom demografskom krizom nakon 1989. godine, \u010dije posljedice su sada u cijelosti pogodile sveu\u010dili\u0161ni sustav.<\/p>\n

Klasna polarizacija u akademskom polju<\/strong><\/p>\n

Na drugoj strani predavaonice, isti imperativ ekonomske u\u010dinkovitosti i autonomije rezultira time da se velika ve\u0107ina sveu\u010dili\u0161ne radne snage sastoji od predava\u010da (najni\u017ei rang u akademskoj hijerarhiji), koji zara\u0111uju oko 350-450 eura mjese\u010dno, koliko otprilike iznosi nacionalni srednji dohodak. \u010cak i ispod ranga predava\u010da, postoji zna\u010dajna vojska doktoranada koji moraju predavati zauzvrat za svoju stipendiju i “izvanrednih profesora” s ugovorima bez zajam\u010denog radnog vremena , \u010dine\u0107i tako jeftinu radnu snagu i sni\u017eavaju\u0107i cijenu rada u akademskom polju.<\/p>\n

Na drugom kraju spektra, najtra\u017eenija pozicija, ona redovitog profesora, prili\u010dno je nedosti\u017ena i pla\u0107ena ne\u0161to iznad 1000 eura. Kao i obi\u010dno, ova velika diskrepancija pla\u0107a, koja gotovo pa da dijeli sveu\u010dili\u0161nu radnu snagu u dvije razli\u010dite klase, bio je promi\u0161ljeni u\u010dinak takozvanih “mjera \u0161tednje” \u2013 koje su smanjile pla\u0107e u cijelom spektru, ali su ih istovremeno podignule \u0161efovima (menad\u017eerima). Ovu klasnu podjelu, jo\u0161 vi\u0161e produbljuje diferencijalni pristup drugim mogu\u0107im izvorima financiranja (istra\u017eiva\u010dke stipendije, doktorske komisije, itd.), \u0161to je me\u0111u vi\u0161im igra\u010dima dovelo do stvaranja struktura suradnje i “uzajamne pomo\u0107i” nalik mafiji ili klanu, paze\u0107i da oni koji imaju uvijek imaju jo\u0161 vi\u0161e, a da se oni koji nemaju i dalje grebu za gotovo ni\u0161ta \u2013 to jest, ni\u0161ta + obe\u0107anje ulaska u privilegirane slojeve nekada u budu\u0107nosti.<\/p>\n

Kvantifikacija kao meritokratska legitimacija<\/strong><\/p>\n

Naravno, ova klasna podjela unutar sveu\u010dili\u0161ta morala je imati meritokratsku legitimaciju, a u tu svrhu, reforma za reformom uspostavile su formalne standarde kvalitete i izvrsnosti u akademskim istra\u017eivanjima: ISI feti\u0161, privatnu platformu i standard akademskog objavljivanja koji je prihva\u0107en kao nacionalni barometar istra\u017eivanja. No, kako to obi\u010dno biva s takvim strogim i formalnim kriterijima, \u010dak i ISI kriteriji, proizvoljni i restriktivni koliko to uop\u0107e mogu biti, “ispregovarani” su i prilago\u0111eni lokalnim interesima.<\/p>\n

Dakle, do\u0161lo je do zanimljivih akademskih fenomena, poput obiteljskih ISI \u010dasopisa koji distribuiraju akademsko priznanje prijateljima ili onima koji plate objavljivanje, ili pak velikih me\u0111unarodnih konferencija (me\u0111unarodnih, jer obi\u010dno dolazi netko iz Moldavije), sa stotinama sudionika na papiru, koji rado pla\u0107aju svoju naknadu kako bi im rad pro\u0161ao ISI proceduru, a da se \u010dak ni ne pojave na konferenciji, te privatnih zaklada, u vlasni\u0161tvu dekana ili rektora, koje organiziraju ove konferencije koriste\u0107i sveu\u010dili\u0161nu infrastrukturu, ali zadr\u017eavaju\u0107i sve prihode za sebe.<\/p>\n

Tako su svi sretni, iz razli\u010ditih razloga: “sudionici” dobivaju bodove potrebne za obaveznu periodi\u010dnu evaluaciju njihovih aktivnosti (evaluaciju koja uzima u obzir samo objavljena istra\u017eivanja, ili istra\u017eivanja za objavu, ali nikada sate i napore koji su utro\u0161eni na samu nastavu), dok organizatori na svakom takvom organiziranom skupu dobiju dovoljno novca da si kupe stan i dovoljno istra\u017eiva\u010dkih bodova.<\/p>\n

Internalizacija tro\u0161kova, eksternalizacija koristi<\/strong><\/p>\n

\u0160to se ti\u010de postoje\u0107e ponude studijskih programa i kurikuluma, ista, direktna podre\u0111enost misije visokog obrazovanja imperativu zapo\u0161ljivosti dovela je do takve nestabilnosti da ono nalikuje na polje mjehuri\u0107a koji neprestano pucaju. Osim klasi\u010dnih, nekako jo\u0161 uvijek popularnih, podru\u010dja prava i ekonomije, koja su vi\u0161e-manje zadr\u017eala svoj dio sveu\u010dili\u0161nog kola\u010da, ostala znanstvena podru\u010dja pojavljuju se i nestaju, ovisno o delfskim signalima tr\u017ei\u0161ta rada. Dakle, prvo smo imali mjehuri\u0107 europskih i ameri\u010dkih studija, u kontekstu integracije Rumunjske u EU i NATO. Zatim smo imali tlapnju popularnih, tr\u017ei\u0161tu prilago\u0111enih, ali strogo govore\u0107i nepostoje\u0107ih podru\u010dja istra\u017eivanja, poput poslovnih \u0161kola, me\u0111unarodnih odnosa, javne uprave i najfantasti\u010dnijih od svih\u00ad\u00ad\u00ad: komunikacijskih studija. Skoro svi klasi\u010dni fakulteti otvorili su podru\u017enice komunikacija i odnosa s javno\u0161\u0107u kako bi privukli dragocjene studente s obe\u0107anjem brzog zapo\u0161ljavanja.<\/p>\n

Sre\u0107om, \u010dini se da se ovaj trend iscrpio, ali zajedno s njim propadaju i ovi klasi\u010dni fakulteti kojima su sada prijeko potrebni studenti. \u010cini se da se danas javlja novi sveu\u010dili\u0161ni mjehuri\u0107, i to “sigurnosni studiji” \u2013 odra\u017eavaju\u0107i rastu\u0107e \u0161irenje i autonomiju represivnih aparata (tajne slu\u017ebe i antikorupcijskog odjela) te kipu\u0107i geopoliti\u010dki kontekst (histeri\u010dno pro-NATO i anti-ruski orijentiran). Naposljetku, najuspje\u0161nije grane sveu\u010dili\u0161nih studija \u2013 medicina i IT \u2013 u smislu zapo\u0161ljivosti njihovih diplomanata prakti\u010dki nimalo ne doprinose rumunjskom dru\u0161tvu: medicinski fakulteti, zbog u\u017easnih pla\u0107a u javnom sektoru, uglavnom proizvode lije\u010dnike i medicinske sestre za zapad, dok mlade programere javna politika osloba\u0111a pla\u0107anja poreza, kako bi ih potakla da ostanu u zemlji i na taj na\u010din razviju ovaj dragocjeni, mali sektor proizvodnje visoke tehnologije.<\/p>\n

U oba slu\u010daja, prema nedavnom slu\u017ebenom izvje\u0161\u0107u, Rumunjska “internalizira tro\u0161kove akademskog obrazovanja i eksternalizira njegovu korist”, ili drugim rije\u010dima, javno financira privatnu eksploataciju visoke stru\u010dne spreme, a da ni\u0161ta ne dobije zauzvrat.<\/p>\n

Kratki spoj dvaju elemenata<\/strong><\/p>\n

Na drugi pogled, kriti\u010dka presuda navedenog izvje\u0161\u0107a poprili\u010dno je neobi\u010dna. Uostalom, nije li ovaj tip javno-privatnog partnerstva u obrazovanju, s izravnom privatnom zapo\u0161ljivosti javno obrazovanih pojedinaca, upravo \u017eeljeni model reforme visokog obrazovanja?<\/p>\n

\u017dale\u0107i se \u2013 kao i obi\u010dno \u2013 na neprilago\u0111enost sustava visokog obrazovanja potrebama tr\u017ei\u0161ta i pozivaju\u0107i na njegovu ponovnu reformu, obezvre\u0111uju\u0107i u isto vrijeme perverzne posljedice opisane prilagodbe tr\u017ei\u0161tu, izvje\u0161\u0107e barem udara (ne znaju\u0107i to) u prave \u017eice: \u010dinjenica je da, premda je rumunjski sustav visokog obrazovanja nesumnjivo u krizi \u2013 mo\u017eda ne na na\u010din razli\u010dit od drugih, razvijenijih sustava, ali svakako na akutniji na\u010din, zbog svog perifernog statusa \u2013 ta kriza nije njegova vlastita. Ona ima svoje korijene u ve\u0107em i strukturnijem fenomenu, a to je rastu\u0107a kontradikcija izme\u0111u imperativa akumulacije kapitala i imperativa dru\u0161tvenog razvoja, odnosno rastu\u0107a redundancija radne snage iz perspektive dana\u0161njeg kapitalizma.<\/p>\n

Budu\u0107i da se sustav obrazovanja nalazi upravo na spoju tih dvaju elemenata (proizvodnih snaga i odnosa), ne \u010dudi da njihov suvremeni antagonizam eksplodira na tako dramati\u010dan na\u010din u samom obrazovnom sustavu. No, zbog istog razloga, ova kriza nije ne\u0161to \u0161to se mo\u017ee otkloniti daljnjim reformama obrazovnih programa \u2013 umjesto toga, ti valovi “nu\u017enih reformi” nisu ni\u0161ta drugo do li na\u010din javljanja i mehanizam reprodukcije same krize. Naposljetku, postoji samo jedna u\u010dinkovita reforma: zatvoriti sveu\u010dili\u0161ta. Ili zavr\u0161iti s kapitalizmom.<\/p>\n

S engleskoga prevela Sana Peri\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na prvi pogled rumunjski sustav visokog obrazovanja predstavlja paradoks: s jedne strane, zabilje\u017eio je najve\u0107i porast novih sveu\u010dili\u0161ta, studijskih programa i upisanih studenata me\u0111u EU zemljama od 1989…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":13395,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[63],"theme":[458],"country":[99],"articleformat":[450],"coauthors":[268],"class_list":["post-13388","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-obrazovanje","theme-drustvo","country-rumunjska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13388","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=13388"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13388\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":13403,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13388\/revisions\/13403"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/13395"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=13388"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=13388"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=13388"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=13388"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=13388"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=13388"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=13388"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}