{"id":13265,"date":"2016-05-06T07:00:34","date_gmt":"2016-05-06T06:00:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=13265"},"modified":"2016-05-06T14:25:44","modified_gmt":"2016-05-06T13:25:44","slug":"dubrovacka-republika-kao-epizoda-igre-prijestolja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=13265","title":{"rendered":"Dubrova\u010dka republika kao epizoda Igre prijestolja"},"content":{"rendered":"

Nova serija HRT-a o povijesti Dubrova\u010dke republike do\u010dekana je gotovo konsenzualnom aklamacijom: napokon smo dobili pravi proizvod kulturne industrije. Ono \u0161to se pritom zaboravlja spomenuti jest dru\u0161tvena cijena koju zato moramo platiti: brisanje klasnih i rodnih odnosa iz povijesti Republike kako niti danas ne bi smetali politi\u010dko-ekonomskoj misiji Dubrovnika koja se svodi na ne\u017eivu kulisu za skupe filmske setove.<\/strong><\/p>\n

Prvi medijski osvrti na upravo promoviranu dokumentarno-igranu seriju “Republika” Bo\u017eidara Domagoja Buri\u0107a i Hrvatske radiotelevizije sugeriraju da \u0107e Dubrovnik odsad biti globalno poznat po jo\u0161 jednom filmskom djelu, ne samo po dosada\u0161njim megahitovima “Game of Thrones” i “Star Wars”. Buri\u0107 se dakle poduhvatio prikaza dubrova\u010dke slavne pro\u0161losti s fokusom na doba razmjerne nezavisnosti tog polisa izme\u0111u sredine 14. i po\u010detka 19. stolje\u0107a, a reakcije su mahom pozitivne, \u010dak freneti\u010dne. I odreda smjeraju na to da je “Republikom” postignut spoj onoga historijski najzna\u010dajnijeg \u0161to Hrvatska ima, s najkvalitetnijim \u0161to nude moderni filmski jezik i tehni\u010dka sredstva. Dobar je to razlog da ukratko razmotrimo tri ponajva\u017enije komponente predmeta: autorsku vizuru i sam objekt njegova interesa, kao i \u0161iri recepcijski horizont i kontekst u koji se uklapa ova dokumentarna serija.<\/p>\n

Buri\u0107, scenarist i redatelj, \u0161est je epizoda otvorio uvodnim pregledom gra\u0111e o toj pomorskoj i trgova\u010dkoj sili; vi\u0161e nego regionalnoj, rekli bismo u 21. stolje\u0107u. Slijedi tematskih pet nastavaka s odvojenim aspektom svakodnevnog \u017eivota starih Dubrov\u010dana, potom diplomatskih te \u0161pijunskih aktivnosti republike, pa krovnog joj organizacijskog mehanizma, a zatim s galerijom istaknutih li\u010dnosti i, naposljetku, s osvrtom na materijalnu i spomeni\u010dku ostav\u0161tinu. Serija otprve plijeni dojmom o izuzetnom produkcijskom ulogu, za ovda\u0161nje prilike: oko dva i pol milijuna kuna po epizodi, uvelike potro\u0161enih na igrano-filmske segmente s mno\u0161tvom kostimiranih statista.<\/p>\n

Indoletna povijesna obja\u0161njenja<\/strong><\/p>\n

Tim \u0107emo tragom zacijelo nekako do\u0107i i do odgovora na pitanje \u0161to je nama Dubrova\u010dka republika danas, pri \u010demu autor \u2013 po formalnoj naobrazbi povjesni\u010dar i arheolog \u2013 spektakularnoj historiji izlazi ususret neuvijeno adorantskim spektaklom od dokumentarca. Nadalje, njegovo bi djelo svoju pro\u0111u svakako trebalo realizirati i tr\u017ei\u0161no, na rastu\u0107oj me\u0111unarodnoj burzi televizijskih proizvoda, \u0161to je mimo standardnog edukacijskog poslanja HRT-a, kao nekomercijalnog medija u javnom vlasni\u0161tvu, cilj koji je producent naro\u010dito ponosno najavio<\/a> uo\u010di emitiranja. Sude\u0107i po dosada\u0161nja tri emitirana nastavka, uspjeh u tom segmentu mu ne\u0107e izmaknuti: ovaj rad se u tom smislu vjerno svrstava u suvremeni popularni izbor dokumentarno-igranih serija o, recimo, potrazi za Svetim gralom ili o vanzemaljcima u Roswellu. Kao \u0161to \u0107emo vidjeti, aktualne ekonomske konjunkture zadaju tako postavljenoj seriji dodatni okvir koji \u0107e ona indirektno ali suvereno potvrditi, pa \u0107emo ga ovdje ipak pomnije i prodiskutirati.<\/p>\n

Dubrova\u010dka je republika, saznajemo iz serije, bila jedinstveno o\u017eivotvorenje \u010dudesne pragmati\u010dnosti i \u017eilavosti svoje epohe. Autor poku\u0161ava odgovoriti na enigmu kako je uop\u0107e bilo mogu\u0107e opstati u okru\u017eenju niza onodobnih (inter)kontinentalnih velesila, dok njegov prvi nalaz o posebnosti Dubrovnika zasad figurira bez potpunijeg rje\u0161enja \u2013 ve\u0107 na po\u010detku iznosi se da je grad ostajao tvrdoglavo vjeran Rimokatoli\u010dkoj crkvi, usprkos Bizantskom i Otomanskom carstvu. Odnosno, bez obzira na izrazitu dominaciju pravoslavnog i islamskog okru\u017eenja kroz ve\u0107i dio intrigantne mu povijesti, obilje\u017eene tako vi\u0161e nego akrobatskim vanjskopoliti\u010dkim ekvilibriranjem.<\/p>\n

\u010cinjenica stabilnog dubrova\u010dkog katolicizma kao ekskluzivne dr\u017eavne konfesionalnosti ostaje stoga benevolentno \u2013 da ba\u0161 ne ka\u017eemo indolentno – postavljenom misterijom, premda se “Republika” u nekoliko navrata deskriptivno te indukcijski pribli\u017eava mogu\u0107em obja\u0161njenju. Ako bismo djelomi\u010dno okrenuli perspektivu, naime, odnosi bi se pojasnili u kudikamo manje iracionalnom rakursu: da su Dubrov\u010dani u 16. stolje\u0107u pre\u0161li na islam, kr\u0161\u0107anski bi Zapad posve izvjesno, kao vjerski rigidnija strana u tom i tada\u0161njem ogledu, u njemu prestao nalaziti svaki politi\u010dki interes, a kamoli onaj posredni\u010dki koji je prerastao u glavnu dubrova\u010dku monetu. Tako\u0111er, valja imati u vidu da \u0107e Bizant, nedugo po crkvenom raskolu, od 12. stolje\u0107a zadesiti, uslijed vi\u0161e objektivnih i subjektivnih faktora, obuhvatna regresija. Uostalom, pravoslavni pritisak tada jenjava na \u010ditavoj isto\u010dnoj obali Jadrana, a u bosanskom zale\u0111u polako nastaje neovisna, jaka \u0161izmati\u010dka institucija.<\/p>\n

Zanemarene dimenzije<\/strong><\/p>\n

Sli\u010dnim bi se tek malo podrobnijim (geo)politi\u010dkim alatkama dalo razmontirati i zaku\u010daste klasne relacije koje presudno odre\u0111uju rani materijalni uzlet i kona\u010dno politi\u010dko ugasnu\u0107e Dubrova\u010dke republike. No za takve bismo se operacije morali upustiti u ne\u0161to ekstenzivniju analizu lokalnih posebnosti u hijerarhiziranju gradske protoaristokracije pod ruku s cehom trgova\u010dkim i pomorskim, a potom i naspram njega. Nadalje, zauzvrat bi se pred nama ukazala realnija slika dubrova\u010dke civilizacije s krutim dru\u0161tvenim prilikama gdje su uzlazne me\u0111ustale\u0161ke kapilare vrlo skoro bile gotovo sasvim ovapnjene.<\/p>\n

Zbog svega toga, usuprot fleksibilnosti Dubrovnika izme\u0111u brojnih zara\u0107enih dvorova i razmaknutih tr\u017ei\u0161ta, ukazuje se i fakat njegove dugoro\u010dne nemodernosti, pa i klica kona\u010dne propasti. Govore\u0107i o demokrati\u010dnosti te dr\u017eave, ona se \u010dini karikaturalnom u odnosu na poredak u npr. jednoj Polji\u010dkoj republici. Obratimo li pa\u017enju na rodne standarde, dovoljno je re\u0107i da su vlastelini me\u0111u sobom razgovarali na talijanskom, e da ih ne bi razumjele ni njihove supruge, uznosite vladike, koje taj jezik nisu niti smjele u\u010diti. Uzmemo li pak u obzir dru\u0161tveni refleks u osvit prosvjetiteljstva, biva primjetnim da su jedinu vi\u0161e\u0161kolsku ustanovu u Dubrova\u010dkoj republici uop\u0107e, Collegium Ragusinum, dr\u017eali isusovci. Kad je na koncu francuska vojska 1806. izbila na Stradun, dubrova\u010dko plemstvo je ve\u0107 bilo tako politi\u010dki dekadentno da je idu\u0107ih stolje\u0107e i pol provelo u oplakivanju svog udesa, sve dok nije prakti\u010dno izumrlo uslijed interne odluke o nemije\u0161anju s plebsom.<\/p>\n

Ni\u0161ta od toga ne zanima previ\u0161e Bo\u017eidara Domagoja Buri\u0107a, on se zadovoljava ovla\u0161nim, lapidarnim konstatacijama o poznoj anakronosti te dr\u017eave ili socijalnoj joj neosjetljivosti, a ostatak energije posve\u0107uje divljenju na razini propagandnih magazina u zrakoplovima Croatia Airlinesa. Ako smo dosad u \u0161koli te iz medija nau\u010dili da se dubrova\u010dkoj povijesti treba klanjati, dakle, sad nam se poru\u010duje da bismo morali i vi\u0161e. Buri\u0107 pritom iskazuje pohvalan interes za \u017eivot ulice, no uzgred i pretjeruje s naturalisti\u010dkim inscenacijama krvavih bitaka poput one kod Moha\u010da, gdje se prikazuje kako izgleda vojnik kojem neprijatelj golim rukama odvaljuje komad lica.<\/p>\n

Filmska citatnost kao turisti\u010dki promid\u017ebeni spot<\/strong><\/p>\n

Upravo taj detalj upu\u0107uje na krajnju inklinaciju i ujedno fascinaciju autora: scena je o\u010diti copy and paste<\/em> ili makar filmski citat znanog prizora iz spomenutog blockbustera<\/em> “Igra prijestolja”, kada Gregor Clegane \u2013 moha\u010dki krvolok mu je napadno fizi\u010dki sli\u010dan – \u0161akama na\u017eivo \u010dere\u010di lubanju Oberyna Martella. Sli\u010dno funkcionira i muzika na \u0161pici serije, koju je skladao sam Buri\u0107, prema nedvojbenom uzoru u glavnoj kompoziciji “Igre prijestolja” s njenom karakteristi\u010dnom dramaturgijom te prepoznatljivim udaraljkama i guda\u010dkim instrumentima. Buri\u0107 i HRT, rekosmo, ciljaju na me\u0111unarodno tr\u017ei\u0161te, osobito anglosaksonsko, o \u010demu svjedo\u010di indikativna ekspozicijska taktika serije u \u010dijoj prvoj epizodi petoro znanstvenika predstavlja, tj. verificira stari Dubrovnik. Jedan je od njih doma\u0107i, \u010detvoro su stranci, odreda iz Velike Britanije, sa sveu\u010dili\u0161ta u Cambridgeu, Exeteru i Edinburghu.<\/p>\n

Takav pristup definitivno pada na podatno tlo, bar \u0161to se ti\u010de hrvatske medijske kritike; uzrok tome mo\u017eemo dijelom na\u0107i u frapantnoj neupu\u0107enosti, znamo li kako jedan ugledni filmski kriti\u010dar zaklju\u010duje<\/a> da se autor “Republike” suo\u010dio s manjkom sa\u010duvanih povijesnih dokumenata. I to pored famozno rasko\u0161nog dubrova\u010dkog Dr\u017eavnog arhiva na kojem su karijere gradili npr. Fernand Braudel i Gregor \u010cremo\u0161nik. Buri\u0107 sre\u0107om nije neobrazovan, ali Britancima prednost daje iz drugih razloga; u protivnom bi se mo\u017eda prisjetio da je uz hrvatsku historiografiju za povijest Dubrovnika najmeritornija srpska, ako joj oduzmemo razmjerni vi\u0161ak nacionalisti\u010dkog balasta.<\/p>\n

Te\u0161ko je, dodu\u0161e, vjerovati da bi to posebno impresioniralo Buri\u0107a, ako se prisjetimo njegova \u0161ovinisti\u010dkog ispada<\/a> u vrijeme dok je bio direktor Hrvatske televizije. Ali, motivi autora ove serije ne le\u017ee tek u patriotskom ili ekonomskom marketingu, oni su strukturno uvjetovani novom dominantnom slikom Dubrovnika kao ekspandiraju\u0107e tr\u017ei\u0161ne vrijednosti. Prema toj komercijalnoj svrsi niti Buri\u0107 o\u010dito \u2013 sudimo li po prvim epizodama \u2013 nema odmaka, a provincijalizirani Dubrovnik sve vi\u0161e postaje odnaro\u0111ena, ne\u017eiva kulisa filmskog seta, mizanscen za apstraktno skupa snimanja. U perverznom obratu s izda\u0161nom doma\u0107om produkcijom, to najednom postaje i legendarna mu povijest, relevantna tek u kontekstu navedenog trenda. A sama “Republika” utoliko je kurentna ponajvi\u0161e kao nastavak “Igre prijestolja” dokumentaristi\u010dkim sredstvima i mogu\u0107i specijalni dodatak na integralnom DVD-u te serije.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prvi medijski osvrti na upravo promoviranu dokumentarno-igranu seriju “Republika” Bo\u017eidara Domagoja Buri\u0107a i Hrvatske radiotelevizije sugeriraju da \u0107e Dubrovnik odsad biti globalno poznat…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":13267,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[74],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[20],"class_list":["post-13265","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-kultura","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13265","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=13265"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13265\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":13287,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13265\/revisions\/13287"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/13267"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=13265"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=13265"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=13265"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=13265"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=13265"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=13265"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=13265"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}