{"id":13162,"date":"2016-05-02T06:00:50","date_gmt":"2016-05-02T05:00:50","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=13162"},"modified":"2016-05-02T11:42:12","modified_gmt":"2016-05-02T10:42:12","slug":"prvomajski-tekst","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=13162","title":{"rendered":"Prvi maj u regiji"},"content":{"rendered":"

Prosvjedi i proslave Prvog maja \u010desto se u javnosti tretiraju kao navodno pouzdani indikatori stanja radni\u010dkog pokreta. Iako se radi o prili\u010dno neprikladnom procjenjiva\u010dkom okviru, gotovo pa programiranom za cinizam ili apatiju, komparativni pregled prvomajskih aktivnosti u regiji barem donekle otvara prostor za razumijevanje \u0161ireg politi\u010dkog konteksta i trendova. Donosimo kratke izvje\u0161taje iz Rumunjske, Kosova, Srbije, Hrvatske, Makedonije i Slovenije.<\/strong><\/p>\n

Rumunjska: pune crkve, prazne ulice<\/strong><\/p>\n

Ove godine rumunjsko blijedo sje\u0107anje na izvorne prvomajske tradicije dodatno je izblije\u0111eno preklapanjem s pravoslavnim Uskrsom. Prvi maj tako je postao dan predodre\u0111en za proslave i pobo\u017enosti, ne za politiku. To ne zna\u010di da se taj datum ovdje obi\u010dno obilje\u017eava militantnim radni\u010dkim aktivnostima, no barem depolitizirana tradicija ro\u0161tiljanja jo\u0161 nosi maglovitu predod\u017ebu dr\u017eavnog socijalizma i njegovih davno zapostavljenih ideala. Prvomajske prazne ulice i pune crkve postale su najboljim podsjetnikom na promjene nastale nakon 1989. godine.<\/p>\n

Premda je \u010din proslave praznika rada ovdje potro\u0161en, inicijalni ciljevi jednako su urgentni kao i prije. Aktualno radno zakonodavstvo u Rumunjskoj postavljeno je na \u0161tetu radnika, a cijela ekonomska struktura bazira se na eksploataciji najjeftinije radne snage u Europskoj uniji. Rumunjski sociolog Stefan Guga u svojim je tekstovima detaljno mapirao strukturu tr\u017ei\u0161ta rada, radne snage i njihovu transformaciju posljednjih desetak godina. Kao \u0161to bi se i moglo o\u010dekivati, cjelokupna situacija je dosta tmurna.<\/p>\n

Zakon o radu iz 2011. godine eksplicitno je ciljao stvaranju fleksibilne radne snage uz obe\u0107anje stvaranja novih radnih mjesta. Naravno, bio je to samo mit, a u praksi fleksibilizirani radni odnosi doveli su do nastanka nesigurnih radnih mjesta, neza\u0161ti\u0107enih radnika i pojave velikog broja privremenih ugovora i minimalnih pla\u0107a (udio radnika pla\u0107enih na minimalac u ukupnom broju zaposlenih iznosio je \u010dak 30 posto u 2014. godini). Tr\u017ei\u0161te rada je maleno, lokalno ograni\u010deno, segmentirano i neravnomjerno raspore\u0111eno po regijama. Veliki gradovi u razvijenim regijama privla\u010de jeftiniju radnu snagu koja dolazi iz nerazvijenih dijelova zemlje \u010dime doprinosi pove\u0107anju interne polarizacije. Uz to, raste i rizik od siroma\u0161tva zaposlenih ljudi dok se udio pla\u0107a u BDP-u smanjuje jo\u0161 od 2008. godine (u zadanom periodu pao je sa 39 na 31 posto). Nadalje, tek 60 posto od ukupnog broja zaposlenih radi na neki od tipi\u010dnih oblika ugovora o radu, dok je europski prosjek tako prijavljenih 80 posto. To zna\u010di da 40 posto radne populacije zara\u0111uje putem atipi\u010dnih oblika zapo\u0161ljavanja koji ne osiguravaju zdravstveno ni mirovinsko osiguranje. \u0160tovi\u0161e, preko 85 posto ljudi koji primaju pla\u0107e zara\u0111uje izme\u0111u minimalca i prosje\u010dne pla\u0107e \u2013 izme\u0111u 200 i 500 eura mjese\u010dno \u2013 \u0161to su iznosi me\u0111u najni\u017eima u Europi, a ne samo u EU.<\/p>\n

Eksploatacija radne snage jedan je od glavnih ekonomskih problema u Rumunjskoj. Me\u0111utim, ne i politi\u010dkih. Biv\u0161a vlada uspjela je tijekom tri godine mandata podi\u0107i minimalnu pla\u0107u sa 120 na 200 eura, no pritom nije uradila ni\u0161ta da ubla\u017ei strukturne odnose eksploatacije. Aktualna vlada odbila je daljnja pove\u0107anja, barem pla\u0107a u javnom sektoru, \u010dime je propustila doprinijeti zna\u010dajnijem pobolj\u0161anju stanja za barem jedan dio zaposlene radne snage. I premda su se posljednjih tjedana odr\u017eavali protesti na ovu, ali i druge teme, ispred zgrade Vlade, ipak se ne mo\u017ee re\u0107i da je atmosfera i\u0161ta doli mirna kad se govori o pitanjima radni\u010dkih prava. Usprkos privatnom nezadovoljstvu ovakvim stanjem, ve\u0107ina ljudi ne iskazuje to javno ili u nekoj organiziranoj formi. Ideolo\u0161ki aparati dr\u017eave jo\u0161 uvijek uspje\u0161no osiguravaju usmjeravanje bijesa prema “uhljebima”, “nezaslu\u017enim siroma\u0161nima” ili “lijen\u010dinama” koji \u017eive od socijalne pomo\u0107i. Oni sa vi\u0161e-manje stabilnim poslovima nisu ih spremni riskirati upu\u0161tanjem u radni\u010dku agitaciju, dok su nezaposleni politi\u010dki trenutno preslab i neorganiziran dru\u0161tveni faktor. U tome le\u017ei prava zagonetka Prvog maja, premda, ne radi se o isklju\u010divo rumunjskom fenomenu. Imati posao i zadr\u017eati ga \u010dini se ultimativnim horizontom \u2013 dalje od toga nema potrebe za bilo kakvom borbom.<\/p>\n

Kosovo: bez povjerenja u sindikate<\/strong><\/p>\n

Me\u0111unarodni dan rada je na Kosovu uglavnom miran i prije svega slavljeni\u010dki dan. U Pri\u0161tini, obitelji obi\u010dno odlaze u park G\u00ebrmia nedaleko od grada gdje se uz piknik me\u0111usobno dru\u017ee u prirodi. To su navike jo\u0161 iz socijalisti\u010dkog perioda, koje su se zadr\u017eale unato\u010d promijenjenim okolnostima. Politi\u010dka i ekonomska tranzicija nakon 1990. godine nije u znatnijoj mjeri potaknula obilje\u017eavanje Prvog maja kao dana borbe za one radne ljude \u010diji su uvjeti \u017eivota i rada danas lo\u0161iji nego \u0161to su bili gotovo ikada ranije.<\/p>\n

Ipak, ove godine organiziran je i mar\u0161 u Pri\u0161tini te protest u Elez Hanu, gradi\u0107u na jugu zemlje. Pri\u0161tinski prosvjedni mar\u0161 organizirala je inicijativa pod nazivom “Podigni svoj glas” koja je pokrenuta u o\u017eujku ove godine kako bi upozorila na stalno pogor\u0161anje uvjeta rada, pogotovo u privatnom sektoru. Kako su ju\u010der upozorili organizatori mar\u0161a, samo pro\u0161le godine \u010dak je 18 radnika poginulo na radnom mjestu. Ve\u0107ina njih uop\u0107e nije imala nikakvo zdravstveno osiguranje, a u sje\u0107anje na njih odr\u017eana je simboli\u010dna akcija u neposrednoj blizini zgrade Vlade.<\/p>\n

Protest u Elez Hanu organizirali su radnici tvornice cementa Sharrcem, jedne od najve\u0107ih te vrste u regiji. Oni su zahtijevali poni\u0161tenje privatizacije, ali i kontrolu sada\u0161njih i biv\u0161ih radnika nad tvornicom umjesto Kosovske agencije za privatizaciju. Oba primjera pokazuju zapravo veliko nepovjerenje radnika u sindikate i njihova vodstva koja su dana\u0161nji dan, prema nekim izvje\u0161tajima, navodno provela na pla\u017eama susjedne Albanije. Iako ohrabruju\u0107i, ovi primjeri radni\u010dkih prosvjeda ujedno pokazuju kako radni\u010dki pokret mora jo\u0161 puno napraviti kako bi postao va\u017ean faktor u zemlji.<\/p>\n

Srbija: radni\u010dka borba (ne) voskrese<\/strong><\/p>\n

Ovogodi\u0161nji Prvi maj sindikati, kao uobi\u010dajeni (i o\u010dekivani) akteri, odlu\u010dili su da zaobi\u0111u zbog Uskrsa, barem kad je o protestnoj \u0161etnji re\u010d. Ro\u0161tilj, mo\u017eda, nisu zaobi\u0161li \u2013 najavljivana ki\u0161a pala je tek po podne! \u2013 a svakako nisu tradicionalno tucanje jajima u porodi\u010dnom krugu. Upozorili su, dodu\u0161e, kako je polo\u017eaj radni\u0161tva u Srbiji izuzetno lo\u0161 i kako bi se za njegovo popravljanje trebalo boriti. Vlastiti apel, avaj, nisu uputili sebi.<\/p>\n

Levi samit Srbije, mre\u017ea levi\u010darskih organizacija, organizovao je prvomajske proteste u Beogradu i Subotici. Suboti\u010dki je odr\u017ean ispred Otvorenog univerziteta, dok je beogradski otpo\u010deo na Trgu republike, odakle se protestna \u0161etnja nastavila do Trga Slavija i spomenika Dimitriju Tucovi\u0107u (\u010dije je izme\u0161tanje do Prvog maja slede\u0107e godine relativno izvesno).<\/p>\n

U beogradskom protestu u\u010destvovalo je ne\u0161to vi\u0161e od 200 ljudi. Zagrejani tonovima borbenih pesama koji su se razlegali po Trgu republike, te uvodnim govorima triju aktivistkinja (Lidije Vasiljevi\u0107, Olge Dimitrijevi\u0107, Marije Perkovi\u0107), u\u010desnici\/e protesta zaputili\/e su se ka Slaviji, visoko di\u017eu\u0107i crvene i zastave duginih boja, ma\u0161u\u0107i parolama i uzvikuju\u0107i ih (“Sloboda, jednakost, solidarnost!”, “Dostojanstven rad, a ne glad!”, “Vratimo fabrike za radnice i radnike!”, u izbornom duhu i “Va\u0161e partije \u2013 nula demokratije!”…), pevaju\u0107i “Ay Carmela!” uz bubnjeve i harmoniku… Aktivista Branislav Marku\u0161 odr\u017eao je zavr\u0161ni govor, nakon \u010dega je skupa otpevana “Padaj silo i nepravdo”, a crveni kartoni s parolama polo\u017eeni kraj spomenika.<\/p>\n

Stav sindikat\u00e2 prema ovom Prvom maju re\u010dito govori o stanju radni\u010dke borbe u Srbiji. Uprkos nezaposlenosti, potpla\u0107enosti, prekarnosti i vrlo lo\u0161im uslovima rada, te otpu\u0161tanjima u najavi, sindikati “propu\u0161taju” i simboli\u010dki dan radni\u010dke borbe. Levi\u010darske organizacije su ga doli\u010dno obele\u017eile; ipak, bez \u0161irih radni\u010dke inicijative i odziva, te\u0161ko da \u0107e, kako pesma ka\u017ee, “pravo ugrabljeno uzet narod sam”.<\/p>\n

Hrvatska: nastavak prosvjednih aktivnosti<\/strong><\/p>\n

Ju\u010dera\u0161njim Praznikom rada u Hrvatskoj je obilje\u017eeno prvih sto dana Vlade Domoljubne koalicije i MOST-a koji su radnicima, umirovljenicima i nezaposlenima u Hrvatskoj donijeli najave novih rezanja socijalnih usluga i opse\u017enih privatizacija dr\u017eavne imovine, a prema usvojenom Nacionalnom planu reformi na udaru su se na\u0161la i dva stupa socijalne dr\u017eave, zdravstvo i mirovinski sustav.<\/p>\n

Javno zdravstvo tako prati sve jasnija tendencija isklju\u010denja siroma\u0161nijih gra\u0111ana iz sustava univerzalne skrbi: reforme \u0107e dopunsko zdravstveno osiguranje odnosno limit participacije u bolni\u010dkom lije\u010denju u\u010diniti skupljima, a pru\u017eanje hitne pomo\u0107i napla\u0107ivat \u0107e se onim pacijentima za koje se u naknadnoj proceduri odlu\u010di da im nije bila potrebna. Tako\u0111er, u reformskim prijedlozima vezanima uz mirovinski sustav izjedna\u010davanje granice odlaska u mirovinu za mu\u0161karce i \u017eene provelo bi se znatno br\u017ee nego \u0161to je to predvidjela prethodna Vlada, \u0161to zna\u010di da bi ve\u0107 od 2023. godine radnici i radnice u Hrvatskoj mogli raditi do 67. godine \u017eivota.<\/p>\n

U prvih sto dana postalo je izvjesno da \u0107e i sudbina javnih poduze\u0107a, pa \u010dak i onih uvr\u0161tenih na listu od strate\u0161kog interesa, do daljnjeg ostati krajnje neizvjesna budu\u0107i da Nacionalni plan reformi izme\u0111u ostalog predvi\u0111a i prodaju udjela u dr\u017eavnim tvrtkama. Vlada, dodu\u0161e, trenutno isklju\u010duje mogu\u0107nost prodaje strate\u0161kih javnih poduze\u0107a, no s obzirom na glavne ambicije NPR-a: smanjenje javnog duga i ubrzanje rasta ekonomije, unutar tako postavljenog okvira logi\u010dnom se \u010dini izjava predstojnika DUUDI-ja<\/a> kako nitko ne \u017eeli prodavati hrvatsko blago, no ako se \u0161to i bude prodavalo, jasno da \u0107e se prodavati po tr\u017ei\u0161nim cijenama.<\/p>\n

I dok je s jedne strane prvih sto dana obilje\u017eeno pozivanjem na konsenzus i jedinstvo u provo\u0111enju reformi koje, kako stvari stoje, o\u010dito ne idu u korist velike ve\u0107ine gra\u0111ana, u atmosferi sve o\u0161trijeg ideolo\u0161kog obra\u010duna urednici i novinari bivaju pometeni s javne televizije, neprofitni mediji izbrisani s mape javnog financiranja, a okvir za djelovanje civilnog dru\u0161tva u procesu je demontiranja.<\/p>\n

Nezadovoljstvo radom Vlade i najavljenim reformama, rastu\u0107im desnim ekstremizmom, nefunkcionalnim i sve skupljim javnim uslugama te ogromnim izljevom mla\u0111ih ljudi iz zemlje proizvodi mnogo razloga za prosvjed, pa ne \u010dudi da su samo u prvom tjednu svibnja najavljena \u010dak \u010detiri prosvjeda. Osim dvaju prvomajskih prosvjeda \u2013 jednog u organizaciji dviju sindikalnih sredi\u0161njica, drugog u organizaciji nekoliko sindikata, udruga i Radni\u010dke fronte \u2013 u Zagrebu \u0107e se idu\u0107ih dana odr\u017eati jo\u0161 dva vrlo va\u017ena prosvjedna skupa: u utorak \u0107e se na poziv Hrvatskog novinarskog dru\u0161tva<\/a> novinari i gra\u0111ani okupiti “kao odgovor na desant na medije u re\u017eiji aktualne vlasti i Ministarstva kulture” i “izraz podr\u0161ke novinarstvu kao javnom dobru”, a dva dana kasnije odgajatelji i odgajateljice iz Sindikata obrazovanja, medija i kulture<\/a> uz podr\u0161ku roditelja i udruga civilnog dru\u0161tva upozorit \u0107e na dugogodi\u0161nju degradaciju sustava javnog pred\u0161kolskog obrazovanja.<\/p>\n

Kakve rezultate \u0107e polu\u010diti sve intenzivnije prosvjedne aktivnosti ostaje za vidjeti, ali ohrabruje utisak da umjesto prepu\u0161tanja apatiji i defetizmu sve ve\u0107i broj sindikata, udruga i inicijativa na rezove i dru\u0161tveno polariziranje odgovara upravo povezivanjem, aktivizmom i tra\u017eenjem novih prostora za suradnju.<\/p>\n

Makedonija: Sindikalna pasivnost u vrijeme velikog dru\u0161tvenog pokreta<\/strong><\/p>\n

Nedavne mobilizacije protiv makedonske vlade u dosad nevi\u0111enom presedanu, spojile su razli\u010dite dru\u0161tvene grupe i povezale ih na zajedni\u010dko djelovanje. Nitko u dr\u017eavi, \u010dini se, nije ostao ravnodu\u0161an na duboku krizu op\u0107eg legitimiteta vlasti, iako se mo\u017ee govoriti i o historijskom nedostatku legitimiteta dr\u017eave, politi\u010dkog sustava i tradicionalne politike. No, u ovom velikom okupljanju nedostaje jedan povijesno relevantan akter koji vidno nedostaje na sceni \u2013 sindikati. Radnici na ulice izlaze samostalno, kao aktivisti, kao roditelji i kao zabrinuti partneri nevladinih organizacija, no njihove tradicionalne organizacije propustile su razumjeti ulogu koju organizirano radni\u0161tvo mo\u017ee imati usred dru\u0161tvene krize. Makedonija se nalazi usred masovne mobilizacije ljudi,\u00a0 presudne za neposrednu makedonsku budu\u0107nost. Neaktivnost sindikata trenutno osigurava privid normalnosti u zemlji u kojoj je cijeli sustav postao abnormalan, i na\u017ealost, ta “normalnost” radi u korist vlade, dok istovremeno predstavlja uteg za realizaciju, trenutno velikog, politi\u010dkog potencijala organiziranih radnika. Na\u0161a borba uz zahtjev za kvalitetnijom vladom, mora sadr\u017eavati i zahtjev za kvalitetnijim sindikatima.<\/p>\n

Prvomajski krijesovi u Sloveniji: sje\u0107anje na bolja vremena<\/strong><\/p>\n

Unato\u010d prevrtljivom vremenu, na krijesu na Ro\u017eniku, centralnoj proslavi 1. maja koja se tradicionalno odr\u017eava ve\u010der uo\u010di praznika, ove godine se okupilo vi\u0161e od 10 tisu\u0107a ljudi. Prvi put od raspada Jugoslavije prvomajski krijes su organizirale sve \u010detiri sindikalne centrale: Savez samostalnih sindikata Slovenije, Nezavisnost, Pergam i Konfederacija sindikata javnog sektora. Doga\u0111anje je organizirano pod sloganom: “Zajedno radimo, zajedno slavimo”. Krijesovi su zapaljeni i u ve\u0107ini drugih ve\u0107ih slovenskih mjesta, a \u010dak su i izjave, kako govornika tako i ostalih sudionika, bile vrlo sli\u010dne u svojim zaklju\u010dcima.<\/p>\n

U ovakvim prilikama se prije svega starija generacija danas umirovljenih radnica i radnika rado prisje\u0107a izgubljenog statusa i po\u0161tovanja koje su u nekada\u0161njoj Jugoslaviji imali rad i radni\u0161tvo. Ve\u0107ina misli, bez obzira na dana\u0161nju politi\u010dku afilijaciju, da je u proteklih dvadeset godina puno toga izgubljeno i propu\u0161teno. Unato\u010d tome \u0161to je tranzicija u Sloveniji bila prili\u010dno spora, danas je o\u010dito da je u protekla dva desetlje\u0107a do\u0161lo do izrazitog boga\u0107enja manjine i osiroma\u0161enja ve\u0107ine.<\/p>\n

Taj resentiman potkrijepila je i kriza koja je jo\u0161 vi\u0161e nego sama tranzicija razotkrila klasni karakter slovenskog dru\u0161tva. Klasa bankara, vlasnika kapitala i ljudi s politi\u010dkim vezama krizu je pre\u017eivjela bez ve\u0107ih te\u0161ko\u0107a, a mnogi od njih su pritom i zaradili. Na drugoj strani je radni\u010dka klasa suo\u010dena s otpu\u0161tanjima, mjerama \u0161tednje i sve lo\u0161ijim izgledima za budu\u0107nost. Iako je u zadnjih nekoliko kvartala ekonomski rast u Sloveniji opet pozitivan, u\u010dinaka na blagostanje radne ve\u0107ine nema. I dr\u017eava i kapital inzistiraju na nu\u017enosti daljnje \u0161tednje.<\/p>\n

Posebno je nesiguran polo\u017eaj marginalnih dijelova radni\u010dke klase. Tako mlade koji poku\u0161avaju stupiti na tr\u017ei\u0161te radne snage u pravilu \u010dekaju, ako i takvi, prekarni oblici rada. S druge strane su stariji radnici koji \u017eele u mirovinu, ali im ona s produljenjem radnog vijeka sve vi\u0161e izmi\u010de.\u00a0 Uz to ni sami iznos mirovine ne omogu\u0107uje dostojan \u017eivot i veliki dio onih koji \u017eive na rubu siroma\u0161tva su upravo umirovljenici.\u00a0A da o migrantskim radnicima i njihovom nesnosnom polo\u017eaju i ne govorimo.<\/p>\n

Ove \u010dinjenice su prenosili i govornici na ovogodi\u0161njim prvomajskim krijesovima. Zato je Prvi maj ove godine, kao i nekoliko prethodnih, razotkrio prili\u010dno gorak i mizeran polo\u017eaj radni\u0161tva uz prijete\u0107a obe\u0107anja daljnjeg dokidanja i kr\u0161enja njihovih prava. Puno vi\u0161e nego praznik, ovaj dan je postao sje\u0107anje na pro\u0161la vremena. Sje\u0107anje na pro\u0161lost, ali istovremeno i poziv na nove bitke.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ove godine rumunjsko blijedo sje\u0107anje na izvorne prvomajske tradicije dodatno je izblije\u0111eno preklapanjem s pravoslavnim Uskrsom. Prvi maj tako je postao dan predodre\u0111en za proslave i pobo\u017enosti, ne za politiku…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":13175,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[85],"theme":[455],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[98,262,263,80,131,19],"class_list":["post-13162","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-radnicki-pokret","theme-rad","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13162","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=13162"}],"version-history":[{"count":16,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13162\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":13184,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13162\/revisions\/13184"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/13175"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=13162"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=13162"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=13162"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=13162"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=13162"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=13162"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=13162"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}