{"id":13134,"date":"2016-04-29T07:00:03","date_gmt":"2016-04-29T06:00:03","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=13134"},"modified":"2016-04-28T20:12:30","modified_gmt":"2016-04-28T19:12:30","slug":"km_under-construction","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=13134","title":{"rendered":"Muzika u raljama dru\u0161tvene akustike"},"content":{"rendered":"

Kao dva naj\u017eivlja glazbena \u017eanra\u00a0na hrvatskoj sceni isprofilirali su se tzv. akusti\u010dari ili kantautori i hip-hop. Pritom su putanje tih profilacija bile prili\u010dno razli\u010dite: akusti\u010dari su se (samo)predstavljali kao uto\u010di\u0161te u okru\u017eenju navodne kulturne zaostalosti i socijalnog debakla, dok se nova generacija hip-hop izvo\u0111a\u010da izravno uklju\u010dila u to okru\u017eenje. I to ne u maniri distancirane dijagnostike, ve\u0107 neposredno ocrtavaju\u0107i dru\u0161tvene koordinate onih koji su u tom debaklu prisiljeni \u017eivjeti: publike.<\/strong><\/p>\n

U posljednjih pet ili \u0161est godina dva su \u017eanrovska bloka prevalila put od doma\u0107e proizvodnje klika\u0161kog dometa do ne\u0161to ugodnije strukturne egzistencije u blizini granica srednjestruja\u0161kog hrvatskog popularnoglazbenog polja. Rije\u010d je, dakako, o onome \u0161to se s vremenom uvrije\u017eilo nazivati “hrvatskom kantautorskom scenom” \u2013 a njezine protagonistice i protagoniste “akusti\u010darima” \u2013 i, s druge strane, o razmjerno recentnim \u017eanrovskim strujanjima u hrvatskom hip-hopu (shva\u0107enom u \u0161to je vi\u0161e mogu\u0107e elasti\u010dnijem zna\u010denju te odrednice). U svakom slu\u010daju, posrijedi su jedina dva \u017eanra koja se u ovom trenutku odlikuju nekom vrstom opipljive interne dinamike.<\/p>\n

U potonjem primjeru radi se o trendu \u010diji korijeni se\u017eu otprilike do albuma “Drama<\/a>” splitsko(-zagreba\u010dkih) Dje\u010daka iz 2008. godine i zatim se granaju na njihovim kasnijim izdanjima, kao i na izdanjima izvo\u0111a\u010da koji su vi\u0161e ili manje izravni splitski “potomci” spomenutog sastava (Ki\u0161a Metaka<\/a>, Kre\u0161o i \u017duvi<\/a>, album “Sve \u0161to \u0111aku treba” Kid Ra\u0111e<\/a>). A u ovu bi se kategoriju bez posebnih pote\u0161ko\u0107a mogla svrstati i ve\u0107ina novije slavonske hip-hop produkcije (prije svega izdanja osje\u010dkog repera Kand\u017eije<\/a> i njegova prate\u0107eg benda Gole \u017eene) te radovi mla\u0111ih zagreba\u010dkih hip-hop sastava (High 5<\/a>, KUKU$ Klan<\/a>), uz napomenu da je njihov ironi\u010dni, pseudo-elitisti\u010dki metropolitanski gard ne\u0161to \u0161to ipak nije mogu\u0107e svesti na nekakav najmanji grupni zajedni\u010dki nazivnik.<\/p>\n

Elitisti\u010dka moralna panika<\/strong><\/p>\n

Me\u0111utim, proces tijekom kojeg su se ova dva \u017eanrovska pravca pribli\u017eavala centru hrvatskog glazbenog \u017eivota odvijao se u prili\u010dno druga\u010dijim uvjetima. Otprilike isto vrijedi i za njihov trenutni status koji u polju zauzimaju, a za koji se mo\u017ee re\u0107i kako je zasnovan na dvije razli\u010dite vrste kriterija. U slu\u010daju nove generacije hrvatskih kantautorica i kantautora u pitanju je prije svega kriterij medijske vidljivosti, dok je u drugom slu\u010daju kriterij kvantitativan na na\u010din da bismo ga gotovo mogli zahvatiti jednom od klasi\u010dnih definicija popularnog kao ne\u010dega \u0161to se svi\u0111a velikom (ili preciznije, u ovom konkretnom primjeru, upadljivo ve\u0107em) broju ljudi. Oslanjaju\u0107i se na ne\u0161to \u0161iru definiciju \u017eanra \u2013\u00a0 \u010dije bi klasifikacije, kako, primjerice, predla\u017ee Simon Frith, bilo zanimljivije provoditi prvenstveno na temelju ideolo\u0161kih u\u010dinaka koji oni proizvode, kao i na\u010dina na koji ih se predstavlja i na koji sami sebe predstavljaju kao umjetnost, tip zajednice ili posebnu vrstu osje\u0107ajnosti\u00a0\u2013 neki va\u017eni razlikovni momenti izme\u0111u dva naj\u017eivlja doma\u0107a \u017eanra upadaju u o\u010di i bez posebnog analiti\u010dkog naprezanja.<\/p>\n

Kada je rije\u010d o djevojkama i momcima s akusti\u010dnim gitarama u rukama, medijska je pozornica bila postavljena veoma brzo. Jo\u0161 2009. godine u velikoj reporta\u017ei<\/a> o hrvatskoj kantautorskoj scenu naslovljenoj “Ovo su vo\u0111e hrvatskog glazbenog ustanka” i objavljenoj u Jutarnjem listu, doajen hrvatske glazbene kritike Aleksandar Draga\u0161 popisao je inventar imena na koja se isplati obratiti slu\u0161ateljsku pozornost. Hrvatska se nalazi, pi\u0161e u tom tekstu Draga\u0161, “u raljama senzacionalizma, estrade, turbo-folka, i sumraka kulture, uru\u0161avanja eti\u010dkih normi i estetskih kriterija na gotovo svim razinama rapidno debiliziraju\u0107eg, sve ru\u017enijeg dru\u0161tva”, dok u drugom dijelu re\u010denice prelazi na teren osnovno\u0161kolske sociologije kulturne proizvodnje i zaklju\u010duje kako sve to “kad je kultura posrijedi, definitivno nije sredina koja bi pogodovala pojavi senzibilnih kantautora u \u010dije se glavno oru\u017eje ubrajaju akusti\u010dna gitara, introspektivni stihovi, melankolija, fragilna svirka bez podizanja glasa \u2013 i folk”. Kao da bi sve izgledalo puno bolje kada bismo posjedovali ne\u0161to istan\u010daniji kolektivni glazbeni ukus.<\/p>\n

\u017dargon autenti\u010dnosti<\/strong><\/p>\n

Ovakav medijski tretman hrvatskog (i regionalnog) akusti\u010darskog pokreta \u2013 bezrezervno prihva\u0107an i iznutra \u2013 kao ugodnog kulturnog uto\u010di\u0161ta od tranzicijskih zala i jednog od pristupa\u010dnijih mjesta distinkcije naspram nesofisticiranih tranzicijskih zlikovaca reproduciran je i jo\u0161 se uvijek reproducira do besvijesti. Tako\u0111er, kada je u pitanju glazbeno-kriti\u010darsko vrednovanje, \u010dinjenica da ste u posljednjih pet godina u ruke uzeli akusti\u010dnu gitaru i ne\u0161to snimili u svom dnevnom boravku ili spava\u0107oj sobi funkcionirala je kao jamstvo da kod kriti\u010dara u najgorem slu\u010daju mo\u017eete pro\u0107i tek solidno. Bitnih razlika izme\u0111u srednjestruja\u0161ke medijske glazbene kritike i njezine ina\u010de pametnije hobisti\u010dke internetske sestre po tom pitanju nije bilo, a zainteresirani \u010ditatelji mogli su otprilike ste\u0107i dojam kako zagreba\u010dkim ulicama hodaju malene Lucinde Williams ili maleni Bob Dylani.<\/p>\n

Uz povoljnu kriti\u010darsku recepciju i ne tako slab medijsko-marketin\u0161ki vjetar u le\u0111a, neke su se stvari ipak odradile \u2013 potpisali su se neki diskografski ugovori, odlazilo se na turneje, sviralo se i vani, \u010dak je i snimljeno par smislenih albuma. A cijela pri\u010da, zahvaljuju\u0107i prije svega liberalno-malogra\u0111anskoj inerciji kulturnih rubrika dnevnih novina, nastavlja se istim intenzitetom gurati i dalje. Tako je, primjerice, u glazbenom “Rif magazinu” rije\u010dkog Novog lista prije ne\u0161to vi\u0161e od \u0161est mjeseci objavljena reporta\u017ea<\/a> naslova “Procvjetala hrvatska kantautorska scena: mali vodi\u010d kroz scenu modernih trubadura”.\u00a0(Tu se neka ve\u0107 poznata veteranska imena, ima i onih neiskusnijih, neki su u me\u0111uvremenu propali.) Unato\u010d cvjetanju koje je, kada je o cvjetanjima rije\u010d, trajalo neobi\u010dno dugo, glazbeni ukus nacije ba\u0161 se i nije popravio \u2013 zainteresirane za samostalni koncert nekog od “predstavnika” hrvatske kantautorske scene uglavnom se jo\u0161 uvijek mo\u017ee sasvim ugodno smjestiti unutar zidova nekog prostranijeg kafi\u0107a u centru grada.<\/p>\n

Uklopljenost u dru\u0161tvenu dinamiku<\/strong><\/p>\n

S druge strane, hrvatski hip-hop u posljednjih se nekoliko godina razvijao bez ovakvog tipa infrastrukturne medijske podr\u0161ke. Startne pozicije bile su vi\u0161e-manje iste \u2013 ku\u0107na snimanja, besplatna digitalna distribucija snimljenog materijala, pro\u0161irivanje fanovske baze za hrvatske prilike gustim koncertnim rasporedima itd. Zanimljivo je, primjerice, kako su u hrvatskoj srednjestruja\u0161koj glazbenoj kritici, koja jo\u0161 uvijek bez iznimke pada na kvalitetu “autenti\u010dnosti”, ranije etape ovih svje\u017eih previranja u doma\u0107em hip-hopu ostale gotovo u potpunosti neregistirane (\u0161to s internetskom kritikom na sre\u0107u nije bio slu\u010daj).<\/p>\n

Svi su potrebni preduvjeti bili tu, ali \u010dini se kako se staromodna normativna re\u0161etka mo\u017ee aktivirati isklju\u010divo u opho\u0111enju sa \u017eanrovima u kojima elektri\u010dna (ili akusti\u010dna) gitara zauzima centralno mjesto, a takvo stanje stvari, zajedno s \u010dinjenicom da je spomenuta kategorija uop\u0107e jo\u0161 uvijek operativna, predstavlja glazbenokriti\u010darsko dno koje te\u0161ko mo\u017ee postati dublje. Ono \u0161to je jo\u0161 zanimljivije, me\u0111utim, jest to da je suvremeni hrvatski hip-hop u usporedbi s izvo\u0111a\u010dima s kantautorske scene, unato\u010d za tako ne\u0161to nepovoljnijim uvjetima, na koncu uspio napraviti nekoliko krupnijih koraka vi\u0161e \u2013 i to ne samo na, kako se to obi\u010dno ka\u017ee, kreativnom planu, ve\u0107 i po pitanju okupljanja jedne prili\u010dno \u0161iroke i \u0161arolike slu\u0161ateljske baze.<\/p>\n

O inherentnim \u017eanrovskim kapacitetima i limitima za masovnu glazbenu komunikaciju u ovom se slu\u010daju mo\u017ee ali i ne mora nu\u017eno raspravljati. Tako\u0111er, ne radi se niti o tome da je drugo bolje ili lo\u0161ije od prvog zbog toga \u0161to su se prvog u ve\u0107oj mjeri dohvatili zli operativci iz jedne slaba\u0161ne glazbene industrije koji, poput svojih mo\u0107nijih inozemnih kolega, sve \u0161to je u po\u010detku lijepo na kraju ionako moraju pretvoriti u ne\u0161to ru\u017eno. Ono \u0161to vjerojatno valja prije svega imati na umu jest \u010dinjenica kako je hip-hop jedini hrvatski popularnoglazbeni \u017eanr koji je na bilo koji na\u010din registrirao socijalne posljedice jednog propalog tranzicijskog projekta.<\/p>\n

Demokratski potencijal<\/strong><\/p>\n

A u posljednjih pet-\u0161est godina to se tematsko upijanje po\u010delo odvijati i na ne\u0161to druga\u010dije na\u010dine. O kakvom se unutar\u017eanrovskom pomaku radi vjerojatno najbolje ilustrira usporedba novijih izdanja s onima splitskog TBF-a, sto\u017eernog hip-hop sastava prethodne generacije, \u010diji \u010dlanovi muku nisu mu\u010dili s brojem posjetiteljima na vlastitim koncertima, ali su ipak zauzimali autorsku pozu inteligentnih, pristojnih momaka koji stvari preferiraju komentirati sa sigurnih udaljenosti.<\/p>\n

Ipak, izgleda kako danas opisi teku\u0107eg dru\u0161tvenog konteksta kao “krek-ku\u0107e” nad kojom “okru\u017een ku\u010dkama”, lebdi “osmijeh Franje Tu\u0111mana” \u2013 za razliku od apokalipti\u010dke-elitisti\u010dke dijagnostike \u010diji smo samo jedan primjer citirali u ranijem dijelu teksta, i to onaj izveden u najboljoj maniri uvijek popularnog devetnaestostoljetnog \u017eanra moralne panike \u2013 ne\u0161to uspje\u0161nije rezoniraju sa \u0161irom popularnoglazbenom publikom koja je u istom tom kontekstu prisiljena egzistirati. Stoga suvremeni hrvatski hip-hop nije ne\u0161to \u017eivo i uzbudljivo samo zbog svoj unutarnje dinamike, ve\u0107 i zbog toga \u0161to je posrijedi \u017eanr koji \u2013 koliko god moglo zvu\u010dati pateti\u010dno \u2013 jedini posjeduje kakve-takve demokratske potencijale.<\/p>\n

Kada bi se netko prihvatio ozbiljnije analize njegove publike (ili publika) te\u0161ko da bi mogao do\u0107i do bitno druga\u010dijeg zaklju\u010dka. Pa ako jo\u0161 uvijek ima onih koji na hrvatskoj popularnoglazbenoj mapi naivno tragaju za folk vrijednostima, barem otprilike u onom smislu ne\u010dega \u0161to nastaje od ljudi i za ljude, pogled mu ne bi bilo lo\u0161e uperiti u suprotnom smjeru od istoimene stilske etikete.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U posljednjih pet ili \u0161est godina dva su \u017eanrovska bloka prevalila put od doma\u0107e proizvodnje klika\u0161kog dometa do ne\u0161to ugodnije strukturne egzistencije u blizini granica…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":13143,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[74],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[266],"class_list":["post-13134","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-kultura","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13134","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=13134"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13134\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":13152,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13134\/revisions\/13152"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/13143"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=13134"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=13134"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=13134"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=13134"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=13134"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=13134"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=13134"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}