{"id":13049,"date":"2016-04-25T09:30:08","date_gmt":"2016-04-25T08:30:08","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=13049"},"modified":"2016-04-25T09:46:10","modified_gmt":"2016-04-25T08:46:10","slug":"austrijski-izbori-autoritarni-populizmi-nisu-rezervirani-za-istocnu-evropu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=13049","title":{"rendered":"Austrijski izbori: autoritarni populizmi nisu rezervirani za isto\u010dnu Evropu"},"content":{"rendered":"

Na ju\u010der odr\u017eanom prvom krugu austrijskih predsjedni\u010dkih izbora uvjerljivo je pobijedio<\/a> kandidat ekstremno desne Slobodarske stranke (FP\u00d6) Norbert Hofer, osvojiv\u0161i 36,4% glasova. Na drugom mjestu, kojim si je osigurao drugi krug, zavr\u0161io je formalno nezavisni kandidat (iako podr\u017ean eksplicitno od Zelenih) Alexandre Van der Bellen s 20,4% osvojenih glasova. Potpuni kolaps su na izborima do\u017eivjeli kandidati tradicionalno najsna\u017enijih stranaka u Austriji, konzervativnih “narodnjaka” (\u00d6VP) i socijaldemokrata (SP\u00d6). Zavr\u0161ili su na \u010detvrtom i petom mjestu, iza jo\u0161 jedne nezavisne kandidatkinje, osvojiv\u0161i oba oko 11% glasova. Iako su u Austriji ovlasti predsjednika prili\u010dno ograni\u010dene, manje-vi\u0161e ceremonijalne, izbore je obilje\u017eila visoka izlaznost od 70%, \u0161to dovoljno govori o zao\u0161travanju politi\u010dke situacije.<\/p>\n

Analiti\u010dari su instantno posegnuli za dva glavna obja\u0161njenja uspjeha “slobodnjaka”: op\u0107e nezadovoljstvo vladaju\u0107om Velikom koalicijom koju \u010dine narodnjaci i socijaldemokrati, kao i eksploatacija tzv. izbjegli\u010dke krize. Iako su predizborne rasprave i i\u0161\u010dekivanja bili prili\u010dno formirane u tim okvirima, razloge uspjeha kandidata Slobodarske stranke treba ipak tra\u017eiti u ne\u0161to dugotrajnijim procesima<\/a>, kako u onima koji su obilje\u017eili samu stranku tako i u onima koji su paralelno oblikovali politi\u010dku klimu u Austriji u posljednjih dvadesetak godina.<\/p>\n

Kratka povijest slobodnjaka<\/strong><\/p>\n

Nakon \u0161to je dugo godina tavorila u marginalnosti, na rubu parlamentarne prisutnosti, i prije svega obilje\u017eena koketiranjem s nacisti\u010dkom pro\u0161lo\u0161\u0107u, Slobodarska stranka je svoj uzlet do\u017eivjela na izborima 1999. godine kada je pod vodstvom\u00a0J\u00f6rga Haidera osvojila tre\u0107e mjesto i u koaliciji s narodnjacima formirala vlast. Haider je uspio modernizirati stranku koja se nalazila pred raskolom – s jedne strane stara pronacisti\u010dka frakcija, a s druge mla\u0111i “nacional-liberalni” protr\u017ei\u0161ni karijeristi – ne dopustiv\u0161i prevlast nijedne opcije. U kontekstu kraja devedesetih godina kad je postalo jasno da su poslijeratna obe\u0107anja vje\u010dnog ekonomskog rasta i op\u0107eg blagostanja stvar pro\u0161losti, Haider se poslu\u017eio sad ve\u0107 klasi\u010dnim manevrom iz populisti\u010dkog repertoara. U nedostatku relevantne lijeve opcije, uspostavljen je dvostruki antagonizam: obi\u010dni ljudi protiv elita, odnosno politi\u010dkog establi\u0161menta u vidu narodnjaka i socijaldemokrata, kao i obi\u010dni ljudi protiv varalica na socijalnoj pomo\u0107i i imigranata svih vrsta.<\/p>\n

No, ta populisti\u010dka retorika se pokazala nedovoljnim ideolo\u0161kim zaklonom pri obna\u0161anju vlasti i sva proturje\u010dja s protr\u017ei\u0161nom politikom s iza\u0161la na vidjelo. Slobodnjaci su sudjelovali u vlasti koja je vjerojatno bila najdosljednija u antiradni\u010dkoj, liberalizacijskoj i privatizacijskoj politici posljednjih desetlje\u0107a u Austriji. Potpuni gubitak uvjerljivosti njihovih pozicija rezultirao je raskolom u stranci i padom popularnosti za dvije tre\u0107ine glasova. Ipak, nakon \u0161to je stranku preuzeo Hans-Christian Stacher 2005. dolazi do rekonsolidacije i ponovnog uzleta na vrlo sli\u010dnim osnovama. Te\u0161kog politi\u010dkog bremena iz epizode obna\u0161anja vlasti rije\u0161ili su se jednim potezom: jednostavno su tu epizodu pripisali tada\u0161njim strana\u010dkim kadrovima koji su kasnije eliminirani iz stranke. Iako zasnovan na sli\u010dnim temeljima kao i uzlet iz kasnih devedesetih, ovaj dana\u0161nji se ipak doga\u0111a u pone\u0161to promijenjenim okolnostima.<\/p>\n

Simptom krize<\/strong><\/p>\n

Za po\u010detak, dogodila se ekonomska kriza koja je rezultirala i politi\u010dkom krizom na svim nivoima Europske unije. Iako se Austrija relativno bezbolno provukla kroz krizu u odnosu na neke druge \u010dlanice, a prije svega zbog integriranosti u njema\u010dki izvozni model, razina nezaposlenosti nikad nije bila ve\u0107a od 1945., a definitivno je uznapredovala i socijalna nesigurnost, najvidljivija u tzv. nesigurnim oblicima radnih odnosa. Slobodnjaci su tu situaciju iskoristili za kritiku Bruxellesa i upravljanja eurokrizom, \u0161to im je donijelo prili\u010dnu popularnost jer su stranke establi\u0161menta i dalje ostale na bezostatno prooevropskim pozicijama. Tako\u0111er je uslijed krize do\u0161lo i do nestanka parlamentarnog “sanitarnog kordona” za ekstremnu desnicu u Europi. Drugim rije\u010dima, cijeli politi\u010dki spektar se pomaknuo toliko udesno da su se radikalnije pozicije slobodnjaka normalizirale, toliko da koaliraju sa socijaldemokratima na lokalnom nivou.. I tre\u0107a stvar, za razliku od prethodnog perioda i raspr\u0161enih \u017ertvenih jaraca, ovaj put su se fokusirali isklju\u010divo na muslimane, jo\u0161 i prije pojave izbjeglica.<\/p>\n

Premda je izbjegli\u010dka kriza pripomogla njihovoj popularnosti, ona se kre\u0107e na razini od 30% u svim ispitivanjima javnog mnijenja jo\u0161 od aprila pro\u0161le godine. To jest, izbjeglice nisu poslu\u017eile kao okida\u010d za ekstremni rast popularnosti, ve\u0107 vi\u0161e kao navodna potvrda onog \u0161to su slobodnjaci odavno govorili. Osnovna politi\u010dka lekcija koja se mo\u017ee izvu\u0107i iz promjene politi\u010dke dinamike u Austrija jest ta da autoritarni populizmi nisu rezervirani samo za biv\u0161e socijalisti\u010dke zemlje poput Poljske i Ma\u0111arske koje se navodno vra\u0107aju u okrilje autokrata jer nisu bile spremne usvojiti demokratske lekcije tranzicijskog procesa, a kako nas \u017eele uvjeriti gra\u0111anski analiti\u010dari. Kao i u slu\u010daju uspona Marie Le Pen koja je odmah \u010destitala pobjedniku prvog kruga, razloge za uspon ekstremne desnice treba tra\u017eiti u proma\u0161enim politikama socijaldemokrata tre\u0107eg puta, nepostojanju lijeve alternative i kapitalisti\u010dkim procesima koji proizvode dru\u0161tvenu atomizaciju i nesigurnost. Izostanak sindikalnih i drugih oblika organiziranja na principima univerzalne solidarnosti otvara prostor organiziranju zasnovanom na diskriminatornoj solidarnosti: bez obzira radilo se o Be\u010du, Parizu ili Var\u0161avi i bez obzira \u0161to je rije\u010d o krajnje proturje\u010dnim politikama.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na ju\u010der odr\u017eanom prvom krugu austrijskih predsjedni\u010dkih izbora uvjerljivo je pobijedio kandidat ekstremno desne Slobodarske stranke (FP\u00d6) Norbert Hofer, osvojiv\u0161i 36,4% glasova. Na drugom mjestu, kojim si je osigurao drugi krug, zavr\u0161io je formalno nezavisni kandidat (iako podr\u017ean eksplicitno od Zelenih) Alexandre Van der Bellen s 20,4% osvojenih glasova. Potpuni kolaps su na izborima do\u017eivjeli […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":13054,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[243,12,25],"theme":[456],"country":[],"articleformat":[205],"coauthors":[16],"class_list":["post-13049","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","tag-eu","tag-izbori","tag-nacionalizam","theme-politika","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13049","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=13049"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13049\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":13056,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13049\/revisions\/13056"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/13054"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=13049"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=13049"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=13049"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=13049"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=13049"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=13049"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=13049"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}