{"id":13040,"date":"2016-04-25T07:00:10","date_gmt":"2016-04-25T06:00:10","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=13040"},"modified":"2016-04-24T21:09:58","modified_gmt":"2016-04-24T20:09:58","slug":"vesna-pusic-na-manhattanu-neobicna-uloga-obicnih-ljudi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=13040","title":{"rendered":"Vesna Pusi\u0107 na Manhattanu: neobi\u010dna uloga obi\u010dnih ljudi"},"content":{"rendered":"

Na doma\u0107em terenu poznata po elitisti\u010dkom gardu discipliniranja neukih za eurointegracijske procese, heroina gra\u0111anske Hrvatske Vesna Pusi\u0107 se u kandidaturi za glavnu tajnicu UN-a odlu\u010dila predstaviti kao za\u0161titnica interesa “obi\u010dnih ljudi”. Iako o\u0161tro napadnuta s radikalno desnog krila vladaju\u0107e koalicije, upravo njena politi\u010dka podvojenost ukazuje na zanemarene kontinuitete u politikama ovda\u0161njih liberalnih i konzervativnih opcija.<\/strong><\/p>\n

\u010cudnovati slu\u010daj Vesne Pusi\u0107, hrvatske kandidatkinje za glavnu tajnicu UN-a, podijelio je ovih dana ne samo doma\u0107u javnost, nego i zastupnike desne parlamentarne ve\u0107ine, pa valjda zato nitko nije primijetio da se u me\u0111uvremenu neobja\u0161njivo podijelila \u010dak i sama protagonistica. Jednu njenu polovicu prepoznajemo s doma\u0107e strana\u010dke pozornice, a druga se na po\u010detku globalne kampanje uspje\u0161no predstavlja svijetu. Jednu \u010dini elitna politi\u010darka: stroga, ali pravedna sveu\u010dili\u0161na profesorica zadu\u017eena za mukotrpno tranzicijsko obrazovanje zaostalog naroda jedne isto\u010dnoevropske dr\u017eavice. Drugu zakleta demokratkinja: \u017eena koja u natjecanju za \u017eeljenu poziciju poja\u0161njava kako se od naroda mo\u017ee samo u\u010diti.<\/p>\n

Da bismo poku\u0161ali shvatiti misterij raspolu\u0107ene pretendentice na vodstvo ujedinjenih nacija, nije naodmet prethodno rekonstruirati putanju njene kandidature. Pro\u0161la Vlada, u kojoj je vodila ministarstvo vanjskih i evropskih (sic<\/em>) poslova, poku\u0161ala ju je nominirati za presti\u017enu funkciju neposredno uo\u010di hrvatskih parlamentarnih izbora, u novembru pro\u0161le godine; kako proces nominacija tada jo\u0161 nije bio slu\u017ebeno zapo\u010deo, iz New Yorka je stigla odbijenica. A kada su UN-ovi izbori napokon otvoreni, ovda\u0161nji su se ve\u0107 okon\u010dali: Vlada je zatim ponovila kandidaturu, ali u trenutku kada je tek “tehni\u010dki” obavljala svoju du\u017enost, \u010dekaju\u0107i da vlast preuzmu novi pobjednici. Njima je, opet, potez slanja nominacije iz sive zone “tehni\u010dkog vladanja” poslu\u017eio kao argument za najavu da kandidatkinju ne\u0107e podr\u017eati.<\/p>\n

Poraz gra\u0111anske Hrvatske?<\/strong><\/p>\n

Ionako bizarna situacija uistinu se, me\u0111utim, zakomplicirala tek pretpro\u0161loga tjedna, nakon \u0161to je Vesna Pusi\u0107 otputovala u SAD na premijerno predizborno predstavljanje, bez dr\u017eavne podr\u0161ke i u privatnom aran\u017emanu: prvo su se mediji raspisali o hrvatskom sramo\u0107enju “pred svijetom”, pa je premijer Ore\u0161kovi\u0107 ipak obe\u0107ao potporu, pa ga je njegov prvi potpredsjednik Tomislav Karamarko opovrgnuo, pa su Karamarka glasno podr\u017eali radikalniji \u010dlanovi parlamentarne ve\u0107ine, pa se potpredsjednik najednom predomislio izjaviv\u0161i da \u0107e stati iza kandidature iako se s njom osobno ne sla\u017ee, pa je dio protivnika prikupio protestne potpise dvadesetak zastupnika, pa je Ore\u0161kovi\u0107 primio Pusi\u0107 u slu\u017ebenu posjetu\u2026<\/p>\n

Onome tko se probio do kraja prethodne re\u010denice jasno je da \u0107e se ovakva Vlada te\u0161ko probiti do kraja svoga mandata: disonance oko “slu\u010daja Pusi\u0107”, uostalom, samo su fragment ekspandiraju\u0107e kakofonije ra\u0161timane koalicijske vlasti. Generiraju\u0107i manihejsku podjelu politi\u010dkog polja na ultrakonzervativni i liberalni pol, ta je vlast sada upravo u kandidatkinji za \u010delnu poziciju UN-a prona\u0161la antipod svoje dominantno kleronacionalisti\u010dke svjetonazorske politike. Op\u0107eprihva\u0107enu konstelaciju lijepo sa\u017eima nedavni osvrt<\/a> u Novom listu: “Upravo je lik i djelo Vesne Pusi\u0107 ona to\u010dka na kojoj se hrvatski desni\u010dari redovito najvi\u0161e iziritiraju kad su gra\u0111anske teme u pitanju (\u2026) Smeta im ba\u0161 ona, i to cijeli njen paket, otac, brat, obiteljsko naslje\u0111e, intelektualni habitus, sve \u0161to je u politici postigla, sve \u0161to je ikada rekla, a vjerojatno i to \u0161to je \u017eena.” Uz zaklju\u010dak: stigne li prosvjedno pismo onih \u010dlanova parlamentarne ve\u0107ine koji se protive njenoj kandidaturi u sjedi\u0161te UN-a, “bit \u0107e to velika sramota za Hrvatsku, i jo\u0161 ve\u0107a za HDZ i Most. Poraz moderne, gra\u0111anske Hrvatske.”<\/p>\n

Podjela uloga je, dakle, predvidljivo crno-bijela, ali je zato ulog ovoga puta ne\u0161to ve\u0107i jer se predstava igra “pred cijelim svijetom”: u pitanju je, o\u010dito, \u010dast nacije i dr\u017eave, dilema oko toga ho\u0107emo li se na velikoj sceni osramotiti isklju\u010divo\u0161\u0107u, nesno\u0161ljivo\u0161\u0107u i sirovim provincijalizmom ili \u0107emo ondje prikazati ljep\u0161e lice otvorene, tolerantne, gra\u0111anske Hrvatske. Opsesiju slikom koju ostavljamo pred globalnom publikom ne prati, na\u017ealost, niti elementarna zainteresiranost za ono \u0161to se “u svijetu” zapravo zbiva, pa stoga taj svijet naj\u010de\u0161\u0107e poprima obrise kartonske kulise za inscenaciju lokalnih politi\u010dkih sukoba i monodramu nacionalnog narcizma.<\/p>\n

Oportunisti\u010dki zagovor demokracije<\/strong><\/p>\n

Da nije tako, netko bi, mo\u017eda, usred medijske afere stigao posvetiti pozornost samom procesu izbora novog glavnog tajnika Ujedinjenih nacija: notorno hermeti\u010dna selekcijska procedura prema kojoj se \u010dak i odabir poglavara Katoli\u010dke crkve doima kao pokazna vje\u017eba iz direktne demokracije ove je godine, naime, po prvi put u sedamdesetogodi\u0161njoj povijesti institucije koliko-toliko otvoren javnosti. Dijelom pod utjecajem inicijativa kao \u0161to je “1 za 7 milijardi<\/a>“, kandidatkinje i kandidati su pristali na su\u010deljavanja, medijske debate u\u017eivo i nepredvidljiva pitanja iz auditorija. Njujor\u0161ki nastup Vesne Pusi\u0107 odvio se u takvom kontekstu: bila je to, zapravo, skoro pa neformalna sjedjeljka<\/a> samo \u010detvero kandidatkinja i kandidata, i to isklju\u010divo onih iz Isto\u010dne Evrope, koju su izra\u017eenije favoritkinje i favoriti \u2013 poput predsjednice bugarskog UNESCO-a Irine Bokove \u2013 pritom odlu\u010dili naprosto ignorirati. U \u017eanru neobaveznog medijskog prequela<\/em>\u00a0“pravoj” predizbornoj utrci Pusi\u0107 se, me\u0111utim, sna\u0161la sjajno.<\/p>\n

Ne samo \u0161to je do\u0161la na debatu koju su njeni “ozbiljniji” oponenti zaobi\u0161li i ne samo \u0161to je ondje \u0161armantno prihvatila ulogu autsajderice, nego je i jedina me\u0111u prisutnim kandidatima podr\u017eala prijedlog inicijative “1 za 7 milijardi” da se obavljanje du\u017enosti glavnog tajnika ubudu\u0107e ograni\u010di na samo jedan petogodi\u0161nji mandat, umjesto dosada\u0161nja dva, kako bi se pove\u0107ala demokratska odgovornost \u010delnika. Usput, obe\u0107ala je i da \u0107e \u2013 bude li izabrana \u2013 pojednostaviti hiperbirokratizirani diskurs UN-a: “Nitko pri zdravoj pameti ne mo\u017ee shvatiti polovicu stvari koje ovi ljudi govore. Danima sam u\u010dila slu\u017ebene kratice i kona\u010dno pomislila: ne\u0107u ovo raditi, zato \u0161to je ridikulozno. Ovo je organizacija koja je zami\u0161ljena da slu\u017ei ljudima, da slu\u017ei najvi\u0161im te\u017enjama ljudskog roda, a nitko ne mo\u017ee shvatiti \u0161to se tu uop\u0107e doga\u0111a.”<\/p>\n

Iskoristiv\u0161i gotovo marginalnu javnu raspravu da kod ku\u0107e pritisne aktualnu politi\u010dku vlast \u2013 potenciraju\u0107i njena slaba mjesta, to\u010dke razmimoila\u017eenja i latentne interne sukobe \u2013 svijetu se dakle predstavila kao jednostavna i pristupa\u010dna kandidatkinja, posve\u0107ena supstancijalnom razvoju demokracije i zainteresirana za glasove “odozdo”: rolu underdoga<\/em> odigrala je perfektno, pa ne \u010dude procjene kako su joj \u0161anse za osvajanje mandata neo\u010dekivano porasle. Jedina je nevolja \u0161to takvu ms. Pusi\u0107, politi\u010darku koja le\u017eerno zaobilazi institucionalne okvire ne bi li pru\u017eila ruku malom, obi\u010dnom \u010dovjeku, mi u Hrvatskoj ba\u0161 i ne poznajemo.<\/p>\n

Kompradorska karijera<\/strong><\/p>\n

Ovdje je, naime, znamo kao doju\u010dera\u0161nju predsjednicu HNS-a, izrazito protr\u017ei\u0161no orijentirane stranke koja relativno slabu podr\u0161ku bira\u010da spretnim koaliranjem redovito pretvara u oslonac disproporcionalno sna\u017enih poluga mo\u0107i. Znamo je kao jednu od glasnijih zagovornica evropskih vrijednosti i evrointegracijskih procesa, koja je \u2013 kada se, neposredno uo\u010di referenduma o ulasku u EU 2013. godine, napokon pokrenula javna debata o prednostima i nedostacima Unije \u2013 s pozicije nadle\u017ene ministrice otvoreno prijetila gra\u0111ankama i gra\u0111anima da \u0107e ostati bez pla\u0107a i penzija ne glasaju li za pristup. Znamo je kao ministricu koja je nepogre\u0161ivo artikulirala vanjskopoliti\u010dke interese SAD-a, izazvav\u0161i po putu i nekoliko me\u0111unarodnih diplomatskih skandala, o \u010demu je Bilten ve\u0107 pisao<\/a>.<\/p>\n

Primjera je pregr\u0161t, ali svi se svode na dojam posve opre\u010dan onome s njujor\u0161ke debate: habitus dr. Vesne Pusi\u0107 u hrvatskom politi\u010dkom polju oslonjen je na elitisti\u010dki gard i kompradorsku operaciju privo\u0111enja zaostalog domicilnog stanovni\u0161tva provjerenim zapadnim vrijednostima, kodificiranima primarno u visokobirokratiziranom aparatu Evropske unije. Kao i svaki komprador, Pusi\u0107 je u jednom trenutku odlu\u010dila vi\u0161egodi\u0161nji napor oko prosvje\u0107ivanja domorodaca napokon naplatiti na prikladnoj adresi; kao i svaki komprador, “pred svijetom” zauzima pone\u0161to snishodljiviju pozu, a iznenadna senzibiliziranost za “obi\u010dne ljude” i njihove potrebe utoliko je tek karta na koju se \u2013 iz perspektive kandidatkinje s malim \u0161ansama i bez ozbiljnije doma\u0107e potpore \u2013 takti\u010dki isplati igrati.<\/p>\n

Naravno, u danima kada doma\u0107a vlast agresivno napada temeljne vrijednosti slobode govora, prava manjina i civilnoga dru\u0161tva, bilo kakav prigovor jednoj od njenih naj\u017ee\u0161\u0107ih svjetonazorskih protivnica mogao bi djelovati kao bezobrazno potkopavanje ionako oslabljenih liberalnih pozicija: \u010dak i ako je na\u0161a kandidatkinja dvoli\u010dna, glasio bi pomirljiviji zaklju\u010dak, barem je prema svijetu okrenula ljep\u0161e lice “moderne, gra\u0111anske Hrvatske”. Ve\u0107 je to dovoljan razlog da je javno podr\u017eimo.<\/p>\n

Potisnuti kontinuiteti<\/strong><\/p>\n

Osnovni nedostatak takvog zaklju\u010dka sastoji se u \u010dinjenici da Vesni Pusi\u0107 javna podr\u0161ka ne treba kako bi ostala boriti se protiv raspomamljenih nacionalista i revizionista koji danas krstare ru\u0161evinama njenoga evropskoga sna, nego da bi iz te no\u0107ne more pobjegla u New York. I mo\u017eda ba\u0161 zato “slu\u010daj Pusi\u0107” ne valja tuma\u010diti kroz dominantnu prizmu blokovskog sukoba mra\u010dne desnice i liberalnog gra\u0111anstva, nego ga \u010ditati kao metaforu kona\u010dnog iscrpljivanja varljivog tranzicijskog narativa koji je regulirao cijelu pred-evrounijsku politi\u010dku putanju dr\u017eave. Ako nam je, naime, dugoo\u010dekivani zavr\u0161etak integracijskih procesa naposljetku donio Tomislava Karamarka, Ivana Tepe\u0161a i Ladislava Il\u010di\u0107a, onda se valjda barem dio problema krije u samim procesima; ako smo na mjestu nekada\u0161njih obe\u0107anja ure\u0111enog dru\u0161tva i ekonomskog prosperiteta dobili nacionalnu isklju\u010divost, ustavno ovjerenu homofobiju, reviziju antifa\u0161isti\u010dke borbe i demonta\u017eu socijalnih usluga, onda makar komadi\u0107 nevolje valja potra\u017eiti u iznevjerenim obe\u0107anjima.<\/p>\n

Zar nije, uostalom, referendum o ograni\u010davanju prava na brak \u2013 prva velika ofenziva novog desni\u010darskog pokreta \u2013 uspio zato \u0161to je prethodno ukinuta odredba o natpolovi\u010dnoj izlaznosti, ne bi li godinu ranije mogao pro\u0107i referendum o pristupu EU? I ne legitimiraju li pobornici relativizacije fa\u0161isti\u010dkih zlo\u010dina, skrivaju\u0107i se iza teze o “dva totalitarizma”, svoju poziciju slu\u017ebenim deklaracijama Evropskoga vije\u0107a? Ne crpi li, kona\u010dno, hrvatska desnica \u2013 ba\u0161 poput svih njenih kontinentalnih parnjaka, neovisno o brojnim me\u0111usobnim razlikama \u2013 snagu iz konstitutivne nesposobnosti vladaju\u0107e evropske ekonomske paradigme da sa\u010duva mre\u017eu osnovne socijalne sigurnosti?<\/p>\n

Goleme su razlike izme\u0111u vladaju\u0107e hrvatske desnice i njene liberalne opozicije, razmaknute su cijelim dijapazonom svjetonazorskog spektra i zastra\u0161uju\u0107om dilemom oko sudbine osnovnih gra\u0111anskih sloboda; pa ipak, nisu tolike da se u pozadini ne bi dale naslutiti izvjesne linije kontinuiteta, tragovi nesretno abortirane tranzicijske politike. A to \u0161to \u0107e tranzicija jedne politi\u010darke iz Zagreba u New York i s evropske poluperiferije u centar svjetskih zbivanja naposljetku mo\u017eda i zavr\u0161iti hepiendom, ba\u0161 nimalo ne mijenja na \u010dinjenici da je tranzicija cijele jedne dr\u017eave prije toga neslavno i neopozivo propala.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u010cudnovati slu\u010daj Vesne Pusi\u0107, hrvatske kandidatkinje za glavnu tajnicu UN-a, podijelio je ovih dana ne samo doma\u0107u javnost, nego i zastupnike desne parlamentarne ve\u0107ine…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":13042,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[34],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-13040","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-tranzicija","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13040","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=13040"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13040\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":13045,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/13040\/revisions\/13045"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/13042"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=13040"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=13040"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=13040"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=13040"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=13040"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=13040"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=13040"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}