{"id":12868,"date":"2016-04-15T07:00:24","date_gmt":"2016-04-15T06:00:24","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=12868"},"modified":"2016-04-15T08:36:07","modified_gmt":"2016-04-15T07:36:07","slug":"borba-za-posjed-novi-rentijeri-i-albanska-tranzicija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=12868","title":{"rendered":"Borba za posjed i novi-stari rentijeri u Albaniji"},"content":{"rendered":"

Poput ve\u0107ine njihovih kolega u drugih postsocijalisti\u010dkim zemljama, albanske su vlasti 1990-ih nastojale poni\u0161titi nacionalizaciju u nadi da \u0107e dominacija privatnog vlasni\u0161tva omogu\u0107iti razvoj i blagostanje. Proces je u toj zemlji, me\u0111utim, bio ne\u0161to kompleksniji, prije svega zato \u0161to su se njime poku\u0161avali posti\u0107i proturje\u010dni ciljevi ubrzanja neoliberalne transformacije i saniranja najte\u017eih posljedica albanske tranzicije.<\/strong><\/p>\n

Prije nekoliko tjedana, Europski sud za ljudska prava je donio odluku o tu\u017ebi koju su tri privatne osobe podnijele protiv albanske dr\u017eave. Prema presudi, Republika Albanija du\u017ena je istim osobama isplatiti 12 milijuna eura kompenzacija zbog toga \u0161to im je propustila vratiti imovinu koju im slu\u017ebeno priznaje kao njihovu. To nije prvi puta da je isti sud kaznio Albaniju zbog kr\u0161enja prava na imovinu koje smatra osnovnim ljudskim pravom, no vrijedi primijetiti kako sudska institucija Vije\u0107a Europe nije ovime zauzela stranu u ideolo\u0161kim i politi\u010dkim sukobima vezanim za karakter ove imovine. Presuda je naime samo utvrdila da sama albanska dr\u017eava u svom pravnom sustavu nekim svojim gra\u0111anima priznaje posebna prava (ili \u010dak privilegije) vezane uz odre\u0111enu imovinu.<\/p>\n

Da bi se razumio problem zemlji\u0161nih odnosa u ovoj zemlji, nu\u017eno je podsjetiti na povijesni kontekst. Nakon oslobo\u0111enja od nacisti\u010dke okupacije, komunisti\u010dka vlada poduzela je niz radikalnih mjera po pitanju vlasni\u010dkih odnosa. S obzirom da su veliku ve\u0107inu boraca antifa\u0161isti\u010dkog otpora \u010dinili siroma\u0161ni seljaci bezemlja\u0161i, pitanje agrarne reforme postavilo se odmah nakon pobjede u ratu kao klju\u010dno. Reforma je na selu prije svega uklju\u010divala eksproprijaciju velikih zemlji\u0161nih posjeda i njihovu distribuciju seljacima. U skromnim urbanim naseljima, imovina je prvo oduzeta onima koji su sura\u0111ivali s njema\u010dkim (i ranije talijanskim) okupatorima, osobito ako su bili vlasnici trgovina i industrijskih postrojenja. Drugi veliki trgovci su dodatno oporezovani, zbog \u010dega je s vremenom ve\u0107ina imovine u vidu infrastrukture i robe predana dr\u017eavi na ime neispla\u0107enih davanja. Uz to, imovina ranije raspodijeljena sitnim seljacima 1960-ih je prisilno kolektivizirana u sklopu okrupnjavanja zemlji\u0161ta.<\/p>\n

Raspad albanskog dr\u017eavnog socijalizma 1991. godine posljedica je prije svega nezadovoljstva radnika i studenata u velikim gradovima, no klasni odnosi i savezni\u0161tva pokazali su se znatno kompliciranijima no \u0161to se predvi\u0111alo. Naime, na prvim vi\u0161estrana\u010dkim izborima u o\u017eujku 1991. godine Partija rada Albanije (na vlasti od 1944.) uvjerljivo je pobijedila. Iako su biv\u0161i komunisti izgubili u gotovo svim ve\u0107im gradovima, sa\u010duvali su vjernost selja\u010dkog stanovni\u0161tva, koje je tada \u010dinilo 60% stanovni\u0161tva. Unato\u010d nevoljama koje su do\u017eivjeli za vrijeme prisilne kolektivizacije, seljaci su se vi\u0161e bojali mogu\u0107nosti da izgube zemlju ako bi ona bila “vra\u0107ena” biv\u0161im vlasnicima, uglavnom velikim zemljoposjednicima \u010dije je interese zastupala nova antikomunisti\u010dka Demokratska stranka.<\/p>\n

Od selja\u010dkog do gra\u0111evinskog pitanja<\/strong><\/p>\n

To je proizvelo neku vrstu pat-pozicije, u kojoj su radnici u velikim gradovima, uz potporu Demokratske stranke, zapo\u010deli generalni \u0161trajk i time prakti\u010dki onemogu\u0107ili funkcioniranje institucija vlasti. Iako nije uspjela preuzeti vlast, Demokratska je stranka barem uspjela onemogu\u0107iti svoje konkurente da vladaju. Situacija je razrje\u0161ena tek u lipnju 1991. godine, kada je postignut historijski sporazum izme\u0111u Demokratske i Socijalisti\u010dke stranke (biv\u0161e Partije rada) kojim je usvojen zakon br. 7051, \u010dime je kolektivizirana zemlja ponovno preraspodijeljena selja\u010dkim obiteljima. S obzirom da je pitanje poljoprivrednog zemlji\u0161ta time privremeno rije\u0161eno, Demokratska je stranka uspjela ukloniti glavnu prepreku svom dolasku na vlast i uvjerljivo pobijedila na izborima koji su se odr\u017eali sljede\u0107e godine.<\/p>\n

Nova vlada smjesta je pokrenula opse\u017eno neoliberalno restrukturiranje albanske ekonomije. Nasljednici velikih zemljoposjednika su se, me\u0111utim, osje\u0107ali izdanima od strane Demokrata, a nova je ekonomska strategija tako\u0111er sasvim zanemarila tehnolo\u0161ki razvoj sela, smanjuju\u0107i perspektive za odr\u017eivost \u017eivota van gradova. Paralelno, s obzirom na migracije prema gradovima i ekonomski naglasak upravo na urbanim naseljima, zemlji\u0161no pitanje sve se vi\u0161e po\u010delo ticati upravo gradova. S obzirom na brz rast gradova u socijalisti\u010dkom periodu mnoga biv\u0161a poljoprivredna imanja sada su obuhva\u0107ala urbana naselja, \u0161to je poja\u010dalo zahtjeve za povratom koje vi\u0161e nisu podnosili samo biv\u0161i veliki trgovci i rentijeri.<\/p>\n

Ekspanzija gra\u0111evinske industrije, koja se temeljila na doznakama migrantskih radnika iz inozemstva, pokazala se kao atraktivna prilika za sve koji su mogli polagati pravo na neko predratno vlasni\u0161tvo, \u010dak i ako je eksproprijacija provedena zbog prakti\u010dnih ili infrastrukturnih razloga. Potra\u017eivanje zemlji\u0161ne \u010destice u gradu za mnoge je bio najbr\u017ei put klasnog uspona: vra\u0107ena \u010destica uglavnom bi bila prodana gra\u0111evinskoj firmi u zamjenu za jedan ili vi\u0161e stanova ili lokala u novoj zgradi. Ovaj je neo\u010dekivani boom<\/em> potaknuo Demokratsku stranku da neselektivno poni\u0161ti sve eksproprijacije provedene u urbanim naseljima u socijalisti\u010dkom periodu (osim za dio kolaboracionista), pri \u010demu je bilo predvi\u0111eno da se zemlji\u0161te na kojem su u me\u0111uvremenu izgra\u0111ene klju\u010dne javne institucije nov\u010dano kompenzira biv\u0161im vlasnicima ili ponudi drugo u zamjenu, osobito ono na albanskoj rivijeri.<\/p>\n

Dvostruki pritisci<\/strong><\/p>\n

Iako se dakle na\u010delno poku\u0161alo sa\u010duvati va\u017ene institucije od privatizacije, slu\u010dajevi da su biv\u0161im vlasnicima (uz pomo\u0107 zakonski sumnjivih radnji) “vra\u0107ene” \u010dak i \u0161kole ili muzeji izgra\u0111eni u socijalisti\u010dkom periodu na njihovom biv\u0161em zemlji\u0161tu nisu rijetki. Jo\u0161 su \u010de\u0161\u0107i slu\u010dajevi izbacivanja stanara iz biv\u0161ih dr\u017eavnih stanova iako su ovi tamo \u017eivjeli i po \u0161ezdeset ili sedamdeset godina i to sve uz politi\u010dko opravdanje prema kojem su stanari – biv\u0161i komunisti. Ubrzo se pokazalo kako, u kontekstu velikih dru\u0161tvenih transformacija kroz koje je prolazila Albanija, predlo\u017eena “rje\u0161enja” ne\u0107e pro\u0107i bez ozbiljnih socijalnih trzavica, prije svega jer su se osigurane male \u010destice na selu pokazale ekonomski sasvim beskorisnima.<\/p>\n

To je dramati\u010dno pove\u0107alo bijeg sa sela u gradove, osobito Tiranu, Dra\u010d, Vloru i Skadar te na privremeni rad u Gr\u010dku i Italiju gdje su biv\u0161i albanski seljaci \u010dinili najni\u017ei sloj radni\u010dke klase. U predgra\u0111ima albanskih gradova, ti su unutra\u0161nji migranti bez ikakvih dozvola gradili svoje skromne ku\u0107ice i postali dio brojne prekarne radne snage ili urbanih nezaposlenih. Ova ilegalna naselja \u010desto su osnivana po prastarim plemenskim principima, koji su se unato\u010d agresivnoj socijalisti\u010dkoj modernizaciji jo\u0161 uvijek zadr\u017eali, osobito na sjeveru zemlje. Migrantsko je stanovni\u0161tvo postalo klju\u010dna izborna baza Demokratske stranke, koja je bila prisiljena podupirati njihovo naseljavanje na okupiranoj zemlji, iako je to pitanje unutar albanske desnice ostalo kontroverzno.<\/p>\n

Demokrati su dakle istodobno bili zastupnici starih predsocijalisti\u010dkih elita, ideolo\u0161ki lu\u010dono\u0161e antikomunizma i neoliberalizma, ali su tako\u0111er zadobili sna\u017enu potporu rastu\u0107eg siroma\u0161nog stanovni\u0161tva u predgra\u0111ima velikih gradova \u010dije su doseljavanje poduprijeli legalizacijom ilegalnih naselja. Ni konkurentski socijalisti nisu osporavali legalizacije, ali kod njih je pitanje bilo manje kontroverzno jer nikada nisu u\u017eivali potporu biv\u0161ih elita. Legalizacija naseljavanja onemogu\u0107ila je kompenzaciju biv\u0161ih vlasnika osim kroz dr\u017eavni nov\u010dani otkup \u0161to je sukob izme\u0111u biv\u0161ih zemljoposjednika i novih naseljenika pretvorilo u sukob vlasnika s dr\u017eavom. Problem je zao\u0161tren kada je utvr\u0111eno da bi isplata punih iznosa kompenzacija zapravo dovela do sloma dr\u017eavnih financija.<\/p>\n

Poku\u0161aj ubla\u017eavanja katastrofe<\/strong><\/p>\n

Prema nekim procjenama, dr\u017eava biv\u0161im vlasnicima duguje do 50 milijardi dolara, \u0161to predstavlja iznos gotovo osmerostruko vi\u0161i od godi\u0161njeg dr\u017eavnog prora\u010duna. Stoga je, o\u010dekivano, tek mali dio biv\u0161ih vlasnika nov\u010dano kompenziran, a iznosi su bili daleko od o\u010dekivanih. Pod pritiskom Europske unije, 2004. godine je donesen novi zakon koji je potvrdio prava biv\u0161ih vlasnika na kompenzaciju, ali ujedno im omogu\u0107io i da tu\u017ee dr\u017eavu na Europskom sudu za ljudska prava koji je do sad u pravilu presu\u0111ivao u njihovu korist. Da bi stvar bila gora, novi je zakon tako\u0111er ukinuo i odredbu koja isklju\u010duje kolaboracioniste okupacije iz prava na kompenzaciju, dakako uz poku\u0161aje legitimiranja njihove kolaboracije kao \u010dina antikomunisti\u010dkog patriotizma.<\/p>\n

Kako su se tu\u017ebe zaredale, \u010dine\u0107i neizdr\u017eivi pritisak na dr\u017eavni bud\u017eet, socijalisti\u010dka je vlada pro\u0161le godine donijela novi zakon kojim se priznaju prava biv\u0161ih vlasnika, ali i predvi\u0111a nova metodologija procjene vrijednosti zemlji\u0161ta. Umjesto prema tr\u017ei\u0161noj cijeni atraktivnog gra\u0111evinskog zemlji\u0161ta, sada se cijena odre\u0111uje na temelju vrijednosti poljoprivrednog zemlji\u0161ta na sli\u010dnoj lokaciji. Obrazlo\u017eenje za ovu promjenu proizlazi iz \u010dinjenice da su zemlji\u0161ta preuzeta u socijalisti\u010dkom periodu bila poljoprivredna, a ne gra\u0111evinska. Promjena njegovog karaktera samo je posljedica modernizacije u socijalisti\u010dkom i postsocijalisti\u010dkom periodu. Novi je zakon o\u010dekivano izazvao \u017eestoki otpor zainteresiranih stranaka, a ostaje upitno i ho\u0107e li Europski sud prihvatiti promjenu.<\/p>\n

No bez obzira na to, ostaje \u010dinjenica da je vrlo malena manjina, iako ideolo\u0161ki vrlo agresivna, uspjela nametnuti vlastiti rentijerski interes dr\u017eavi, a na \u0161tetu stanovni\u0161tva.<\/p>\n

S engleskog preveo: Nikola Vukobratovi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prije nekoliko tjedana, Europski sud za ljudska prava je donio odluku o tu\u017ebi koju su tri privatne osobe podnijele protiv albanske dr\u017eave. Prema presudi, Republika Albanija du\u017ena je istim osobama isplatiti 12 milijuna eura kompenzacija zbog toga \u0161to im je propustila vratiti imovinu koju im slu\u017ebeno priznaje kao njihovu…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":12876,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[34],"theme":[455],"country":[65],"articleformat":[450],"coauthors":[57],"class_list":["post-12868","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-tranzicija","theme-rad","country-albanija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12868","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=12868"}],"version-history":[{"count":15,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12868\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12884,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12868\/revisions\/12884"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/12876"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=12868"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=12868"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=12868"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=12868"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=12868"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=12868"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=12868"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}