{"id":12838,"date":"2016-04-14T07:00:06","date_gmt":"2016-04-14T06:00:06","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=12838"},"modified":"2016-04-14T07:06:41","modified_gmt":"2016-04-14T06:06:41","slug":"izbori-u-hdz-u-slabosti-nepostojecih-programa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=12838","title":{"rendered":"Izbori u HDZ-u: slabosti nepostoje\u0107ih programa"},"content":{"rendered":"

U Hrvatskoj demokratskoj zajednici ovog se prolje\u0107a odvijaju izbori na svim strana\u010dkim razinama, s (anti)klimaksom u nedjelju: izborom predsjednika stranke. Formalnu specifi\u010dnost predstavlja uvo\u0111enje principa jedan \u010dlan – jedan glas, kao i ponuda samo jednog kandidata za predsjednika stranke. Me\u0111utim, od tih formalnih zanimljivosti politi\u010dki su puno va\u017eniji “propu\u0161teni” programski obrati, ili preciznije: ideolo\u0161ke prepreke njihovoj realizaciji.<\/strong><\/p>\n

Na samom po\u010detku devedesetih, jo\u0161 u razdoblju ratnog mete\u017ea, jedan od “opozicijskih” \u010delnika, Vlado Gotovac<\/a>, nanju\u0161io je manjak smisla u cijelom procesu stvaranja hrvatske dr\u017eave. Kako je prvenstveno bio okupiran hrvatskom dr\u017eavotvornom idejom, sam povod nije mogao do\u0107i “iznutra”, ve\u0107 je bio potaknut mlakom reakcijom mitskog Zapada i na\u010delnom nezainteresirano\u0161\u0107u tamo\u0161njih politi\u010dara i intelektualaca za ponovnu izgradnju “predzi\u0111a kr\u0161\u0107anstva”. Nije se nikako mogao pomiriti sa sve o\u010ditijim dokazima pa je utjehu prona\u0161ao u intimi vjere: “Ne mogu, nikako ne mogu pristati na to, da je u\u017eas hrvatskog slu\u010daja uzaludna provincijska epizoda, besmisleni eksces na rubu sna zadovoljnog svijeta blagostanja. Ja osje\u0107am, vjerujem i nalazim vi\u0161e od toga u ovoj nesre\u0107i moga naroda: izme\u0111u Vukovara i Dubrovnika Bog je ne\u0161to zamislio.”<\/p>\n

Poku\u0161avaju\u0107i shvatiti indolenciju razvijenog Zapada, Gotovac je u svojim mukotrpnim razmi\u0161ljanjima nabasao na kapitalizam i interesne motive koji su mu inherentni. Suo\u010den sa skromnim analiti\u010dkim kapacitetima po tom pitanju i, jo\u0161 va\u017enije, ideolo\u0161kom nepristojno\u0161\u0107u prokazivanja sistema \u010dije su blagodati slu\u017eile kao poluga za razbijanje biv\u0161e dr\u017eave, bio je prisiljen okrenuti se metafizici morala i utvrditi da Zapad ne nudi ni\u0161ta vi\u0161e od “gigantskog pragmatizma gospodarsko-tehnolo\u0161kih mijena”. Neprepoznavanje smisla hrvatskog projekta locirao je u besmislu kapitalizma: “Pragmati\u010dna pojedinost je svjetski bezli\u010dna, unutarnje besciljna \u2013 njezin slu\u010daj svodi se na iskop\u010davanje i ukop\u010davanje u dinamici funkcionalnih relacija.” Iako su Gotov\u010deve besane no\u0107i politi\u010dki bile krajnje bezna\u010dajna epizoda u tranzicijskom procesu, ideolo\u0161ka tenzija koju su i\u0161\u010ditale i dalje je dominantna u hrvatskom politi\u010dkom \u017eivotu. Drugim rije\u010dima, svi klju\u010dni ideologemi koji nastoje oblikovati taj \u017eivot danas iza\u0161li su ispod Gotov\u010deve kabanice.<\/p>\n

Simptomi politi\u010dkog bankrota<\/strong><\/p>\n

Iako raznorodnih ishodi\u0161ta, nacionalisti\u010dkih i liberalnih, kao i dosega \u2013 UDBA<\/a>, uhljebi<\/a>, lijeva kulturna hegemonija<\/a> i dr. \u2013 jednako su tako simptomi politi\u010dkog bankrota hrvatskog dr\u017eavotvornog projekta. Svi pre\u0161utno polaze od pretpostavke da se ono obe\u0107ano 1991., savr\u0161ena kombinacija nacionalne dr\u017eave i blagostanja razvijenog kapitalizma, nije ni pribli\u017eno ostvarilo te nastoje locirati krivca. Za razliku od Gotovca, nisu ni u stanju pomisliti da ne\u0161to ne \u0161tima na samom cilju tranzicijskog puta, pa krivce tra\u017ee u navodnim preostacima socijalizma koji nas i dalje sputava. Pa tako “UDBA” i dalje kroji dr\u017eavnu politiku i paralelno onemogu\u0107uje pravi nacionalni suverenitet i famozne reforme, dok uhljebi, nasljednici socijalisti\u010dkih navika, blokiraju kona\u010dan razvoj tr\u017ei\u0161ta, nenadma\u0161nog demokratskog arbitra. U me\u0111uvremenu prepredena lijeva hegemonija nikako ne dopu\u0161ta da se ostvari ono \u0161to je Bog zamislio izme\u0111u Dubrovnika i Vukovara.<\/p>\n

Upravo je to politi\u010dko-ideolo\u0161ki kontekst u kojem unutarstrana\u010dke izbore danas do\u010dekuje stranka-nositeljica tog projekta: Hrvatska demokratska zajednica. \u010cinjenica da je jedini kandidat za predsjednika stranke onaj koji trenutno obna\u0161a tu du\u017enost, Tomislav Karamarko, govori koliko o dinamici unutarstrana\u010dkih kadrovsko-interesnih preslagivanja, toliko i o kolapsu politi\u010dkih vizija hrvatske desnice. Na ovom mjestu se ne\u0107emo baviti spomenutom dinamikom iz dva razloga. Prvo, nemamo nikakve visoke neimenovane izbore u stranci koji bi nas mogli obavijestiti o tome kakvi su odnosi izme\u0111u Karamarka i Milijana Brki\u0107a ili koliko su nezadovoljni dalmatinske i slavonske podru\u017enice postizbornim kadroviranjima, a drugo, mislimo da su ta natezanja, pored toga \u0161to su i dio standardnog folklora takvih stranaka, prije svega simptom nepostojanja koherentnih i konkurentskih politi\u010dkih ideja koje bi usmjerile stranku prema ne\u010demu \u0161to nadilazi procjene o (ne)prihvatljivom doziranju ekstremnije retorike. Taj simptom nije u\u010dinak neke promijenjene konjunkture, on HDZ prati od samih za\u010detaka, a i ishodi\u0161te mu je u proturje\u010dju dvaju antikomunizama na kojima je stranka nastala: nacionalizmu kao obliku solidarnosti i slobodnom tr\u017ei\u0161tu.<\/p>\n

Politika obiteljskog ru\u010dka<\/strong><\/p>\n

Kao jedini konkurent Karamarku u mjesecima prije izbora spominjao se europarlamentarac Andrej Plenkovi\u0107, eksponent tzv. umjerene, europske struje u HDZ-u. Plenkovi\u0107 je kandidaturu, nakon odre\u0111enog perioda i\u0161\u010dekivanja, ipak odbio<\/a>, uz obja\u0161njenje da nije najbolja praksa ugro\u017eavati stabilnost stranke neposredno nakon formiranja vlasti i da je bolje da svi zajedno daju podr\u0161ku prvom potpredsjedniku Vlade. Iako ovaj Plenkovi\u0107ev razlog, prepisan valjda iz politolo\u0161kih ud\u017ebenika, mo\u017ee dr\u017eati vodu, pravo je pitanje ono politi\u010dkog dosega fantazme o HDZ-u kao umjerenoj, modernoj europskoj demokr\u0161\u0107anskoj stranci. Ne radi se o tome da HDZ to na\u010delno ne bi mogao biti, ve\u0107 je ta fantazma proizvod dubljeg politi\u010dkog nesporazuma zasnovanog na predod\u017ebi o normalnosti politi\u010dke reprezentacije u kapitalisti\u010dkim dru\u0161tvima: na jednoj strani su socijaldemokrati koji su se modernizirali raskrstiv\u0161i sa svojom socijalisti\u010dkom pro\u0161lo\u0161\u0107u, a na drugoj pristojni demokr\u0161\u0107ani koji nemaju problema s gej brakovima i ne toleriraju ekstremni nacionalizam i fa\u0161izam u svojim redovima. Ne samo da je rije\u010d o “balansu” koji je i u Europi prestao biti norma, ve\u0107 je sama ta predod\u017eba o nu\u017enosti umjerene i moderne konzervativne stranke unutar politi\u010dkog spektra da bi nam svima bilo bolje, prikladnija za aran\u017eiranje tenzija na obiteljskom ru\u010dku nego za analiziranje politi\u010dkih procesa na europskoj periferiji.<\/p>\n

Situacija za HDZ nije puno povoljnija niti \u0161to se ti\u010de radikalnijeg desnog repertoara ideja, ma da to ne zna\u010di da su stvari zbog toga povoljnije i za cijelu dr\u017eavu. Naime, zbog specifi\u010dne ideolo\u0161ke prtljage hrvatskog dr\u017eavotvornog projekta, a i perioda koji mu je prethodio, HDZ svoju radikalniju retoriku kojoj smo svjedoci u posljednje vrijeme vrlo te\u0161ko<\/a> mo\u017ee pretvoriti u desnu politi\u010dku snagu sli\u010dnu onoj koju mo\u017eemo vidjeti u Poljskoj ili Ma\u0111arskoj. Kako je slom Jugoslavije i uspostavu samostalne Hrvatske presudno obilje\u017eio narativ o “povratku u Europu” i bijegu s Istoka i Balkana, a HDZ se nijednom u posljednjih dvadeset i pet godina nije usudio dovesti u pitanje niti jedan aspekt kapitalizma ili odnose mo\u0107i unutar Europe, iskorak ka optu\u017eivanju Bruxellesa ili Berlina za ovda\u0161nje socijalne neda\u0107e gotovo je nemogu\u0107, a da o nekim konkretnim politikama da i ne pri\u010damo. S obzirom na to da je i Tu\u0111man devedesetih zborio o stranim investicijama kao spasonosnom rje\u0161enju, bilo kakav sna\u017eniji gard prema stranom kapitalu ili porezno optere\u0107enje u svrhu redistribucije prakti\u010dki su ideolo\u0161ki blokirani. \u0160to je iznova potvrdio i Karamarko na ju\u010dera\u0161njoj sjednici Sabora upitan za stav oko me\u0111unarodne arbitra\u017ee s bankama u slu\u010daju franak, rekav\u0161i da je SDP-ova mjera konverzije bila populisti\u010dka gesta. Za razliku od Orbana ili poljskih \u010delnika, HDZ je i vi\u0161e nego poslu\u0161ni sluga Njema\u010dke, kao i SAD-a.<\/p>\n

Nevolje s ideolo\u0161kim naslje\u0111em<\/strong><\/p>\n

Postoje jo\u0161 dva razloga izostanka koherentnije nacionalisti\u010dko-socijalne politike na desnici. Pomalo paradoksalno, retorika o povijesnoj borbi Hrvata protiv stranih okupatora nije bila monopol desnice, ve\u0107 Komunisti\u010dke partije Jugoslavije. Nastoje\u0107i smjestiti Narodnooslobodila\u010dku borbu u povijesni kontinuitet, KPJ je, pogotovo u \u0161kolskim ud\u017ebenicima, isticala vi\u0161estoljetnu borbu ju\u017enoslavenskih naroda protiv stranih okupatora. Tu je HDZ ostao kratkih rukava, tako da smo prije nepunih mjesec dana mogli svjedo\u010diti izjavi HDZ-ovog ministra vanjskih poslova u kojoj je mrtav-hladan ustvrdio da su Hrvatska i Ma\u0111arska oduvijek bile prijateljske zemlje, iako mu na glavnom trgu glavnog grada stoji spomenik Josipu banu Jela\u010di\u0107u, be\u010dkom pla\u0107eniku<\/a> koji je 1848. pomagao gu\u0161enju ma\u0111arske revolucije. Tako da desnica ima monopol samo na ratovanje sa Srbima, ali ni tu nisu stvari ba\u0161 najsretnije.<\/p>\n

Naime, osim \u0161to sa Srbijom vi\u0161e nemamo gotovo nikakve veze, ideolo\u0161ka pri\u010da o ekonomskom ugnjetavanju Hrvatske u biv\u0161oj Jugoslaviji te\u0161ko mo\u017ee poslu\u017eiti kao formalni oslonac za “vje\u017ebanje suverenosti” u Europskoj uniji. Iako je analogija izme\u0111u EU i biv\u0161e Jugoslavije prikladna po pitanju centra i periferije i razli\u010ditih razina razvijenosti, Hrvatska se u ove dvije formacije nalazila na razli\u010ditim mjestima. Dok su se nacionalisti u Jugoslaviji bunili da Srbija i ostale slabije razvijene republike i pokrajine otimaju “hrvatski novac”, pogotovo turizmom priskrbljene devize, danas hrvatski nacionalisti nemaju ni hrabrosti niti politi\u010dkog znanja da se pobune protiv zemalja centra Europske unije i zatra\u017ee pravedniju fiskalnu i monetarnu politiku koja bi pridonosila ravnomjernom ekonomskom razvoju \u010dlanica Unije.<\/p>\n

Potencijal nacionalisti\u010dko-socijalne opcije<\/strong><\/p>\n

I zato HDZ-u i satelitima, u situaciji politi\u010dkog bankrota i u nemogu\u0107nosti bilo kakve nacionalisti\u010dke socijalne retorike koja bi prozvala centre mo\u0107i, preostaje samo jedna ideolo\u0161ka mogu\u0107nost na raspolaganju.\u00a0A ona se sastoji u intenzivnoj diskreditaciji i difamaciji biv\u0161e dr\u017eave. Zbog vrlo jednostavnog razloga, \u0161to god Jugoslaviju u\u010dinimo mra\u010dnijom i totalitarnijom, manje vidljiv \u0107e biti i politi\u010dki bankrot i socijalna bijeda koje je sa sobom donijelo ono \u0161to se dogodilo poslije. A pritom posebnu politi\u010dku mizeriju predstavlja transfer neartikuliranog socijalnog bunta protiv rezova i nezaposlenosti s briselskih odaja i krupnog kapitala na tobo\u017enje jugoslavenske aveti. No, u nedostatku suvislog otpora s druge strane to i dalje nekako prolazi.<\/p>\n

No, pitanje je dokle? U moru \u0161pekulacija o kursu HDZ-a nakon izbora pojavljuju se i one o prigu\u0161ivanju retorike<\/a> i zauzdavanju prousta\u0161kog sentimenta. Te\u0161ko je spekulirati o mogu\u0107im raspletima, ali vrlo je razvidno da \u0107e i s “moderno-demokr\u0161\u0107anskom” i s radikalnijom opravom, HDZ varirati od 20% glasova (u vrijeme Sanaderova pada) do nekih tridesetak posto. Bez socijalnih politika koje \u0107e ponuditi odre\u0111ene ne-klijentelisti\u010dke ustupke radni\u010dkoj i srednjoj klasi, samostalno obna\u0161anje vlasti te\u0161ko da \u0107e biti mogu\u0107e. Nijedna od dvije navedene opcije ne nudi tu varijantu. Fingiranje aspolutne vlasti kroz medijsko-kulturne politike nije dovoljan jamac.<\/p>\n

Ono \u0161to je najzanimljivije na unutarstrana\u010dkim izborima u HDZ-u nije zapravo vezano za sam HDZ, ve\u0107 uz pitanje postoji li na hrvatskoj desnici politi\u010dka snaga van HDZ-a (ili neka frakcija unutar) koja bi se mogla profilirati kao radikalno nacionalisti\u010dka, antievropska i socijalna. \u010cini se da u elektoratu potencijala ima, ali u kadrovima vrlo te\u0161ko. A o\u010dito ni Bog nije ni\u0161ta zamislio.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na samom po\u010detku devedesetih, jo\u0161 u razdoblju ratnog mete\u017ea, jedan od “opozicijskih” \u010delnika, Vlado Gotovac, nanju\u0161io je manjak smisla u cijelom procesu stvaranja hrvatske dr\u017eave…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":12842,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[25],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-12838","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-nacionalizam","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12838","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=12838"}],"version-history":[{"count":15,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12838\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12854,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12838\/revisions\/12854"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/12842"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=12838"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=12838"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=12838"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=12838"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=12838"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=12838"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=12838"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}