{"id":12751,"date":"2016-04-12T07:00:42","date_gmt":"2016-04-12T06:00:42","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=12751"},"modified":"2016-04-12T08:00:36","modified_gmt":"2016-04-12T07:00:36","slug":"od-heroja-do-nule-spektakularan-uspon-i-pad-rumunjskog-predsjednika","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=12751","title":{"rendered":"Uspon i pad predsjednika Iohannisa"},"content":{"rendered":"

Sna\u017ena mobilizacija rumunjske dijaspore u drugom krugu predsjedni\u010dkih izbora 2014. godine znatno je doprinijela neo\u010dekivanoj pobjedi Klausa Iohannisa. Dijelom zbog njegovog njema\u010dkog porijekla, a jo\u0161 vi\u0161e zbog njegove nepovezanosti s realsocijalisti\u010dkom nomenklaturom, novi je predsjednik nakratko postao simbol srednjoklasnih snova o uspje\u0161noj europskoj budu\u0107nosti Rumunjske. No njegov pedigre, o\u010dekivano, nije bio dovoljan da razrije\u0161i proturje\u010dja u kojima se na\u0161la ova zemlja
\n<\/strong><\/p>\n

U suvremenoj europskoj politici ne postoji ni\u0161ta sli\u010dno: pri\u010da o aktualnom rumunjskom predsjedniku vi\u0161e se doima kakvom farsom, plodom ne\u010dije ma\u0161te, nego stvarno\u0161\u0107u. Kao \u0161to je \u010desto slu\u010daj s rumunjskim pri\u010dama, i ova bi bila zaista zabavna i duhovita, da zapravo nije tragi\u010dna. Predsjednik Klaus Iohannis na vlast je do\u0161ao u studenom 2014. godine pod neobi\u010dnim okolnostima. U prvom krugu predsjedni\u010dkih izbora on je za favoritom i tada\u0161njim premijerom Victorom Pontom zaostajao punih 10 postotnih bodova, a u javnim su\u010deljavanjima bio je poprili\u010dno neimpresivan. No, usprkos lo\u0161ijoj poziciji, pokazalo se da je bilo prerano otpisati Iohannisa. Na po\u010detku je doista malo ljudi vjerovalo da Iohannis ima ikakve \u0161anse protiv Ponte. Me\u0111utim, dogodilo se neo\u010dekivano<\/a> i Iohannis je iz drugog kruga izbora izi\u0161ao kao rumunjski predsjednik osvojiv\u0161i 10 posto glasova vi\u0161e od Ponte. Iz sigurnog gubitnika transformirao se u pobjednika izbora u svega nekoliko sati nedjelje 16. studenog 2014. godine. \u0160to se dogodilo?<\/p>\n

Ve\u0107 tijekom prvog izbornog kruga televizijske ku\u0107e prikazivale su duge redove ljudi pred glasa\u010dkim mjestima u dijaspori. Usprkos tome \u0161to je glasao ve\u0107i broj ljudi nego ikad prije, mno\u0161tvo ljudi nije uop\u0107e do\u0161lo na red. To je pak u Rumunjskoj proizvelo kontroverzu i potaknulo optu\u017ebe o namjernom sabotiranju glasanja dijaspore koja tradicionalno bira desnicu. Odgovornost za navodno sabotiranje pala je na le\u0111a premijera koji je dolazio iz redova socijaldemokrata.<\/p>\n

Vlada je na raspolaganju imala dva tjedna unutar kojih je trebala rije\u0161iti ovaj problem, no u tome nije uspjela. Na dan drugog kruga glasanja odazvao se jo\u0161 ve\u0107i broj glasa\u010da u dijaspori koji su od ranog jutra stvarali jo\u0161 du\u017ee redove ispred ambasada i konzulata. Neki su otputovali van Rumunjske kako bi mogli snimiti duga\u010dke redove, dok su mediji i dru\u0161tvene mre\u017ee tog dana obilovale informacijama o glasanju dijaspore. Stvorena je \u010dak i aplikacija koja je ljudima omogu\u0107avala check in<\/em> nakon glasanja, s ciljem poticanja ostalih glasa\u010da da iza\u0111u na izbore. Do popodneva i u zemlji su nastali redovi ispred bira\u010dkih mjesta. Do ve\u010deri, izlaznost je kontinuirano rasla, da bi do kraja dana dostigla vrtoglave visine. Istovremeno, Iohannisova Facebook stranica bilje\u017eila je sna\u017ean porast prista\u0161a iz sekunde u sekundu. Trend je postajao sve jasniji.<\/p>\n

Narodna mobilizacija<\/strong><\/p>\n

Do kraja ve\u010deri vi\u0161e grupa pozvalo je na okupljanja na sredi\u0161njim trgovima diljem zemlje s ciljem prosvjedovanja protiv onoga \u0161to se percipiralo kao o\u010diti poku\u0161aj vlasti da blokira glasanje dijaspore i pomogne premijeru da zauzme predsjedni\u010dku poziciju. Dok su ljudi izlazili na ulice mediji su objavljivali snimke policije koja rastjeruje redove za glasanje u Italiji i Francuskoj \u0161to je, posebno u Bukure\u0161tu, dodatno zakuhalo nezadovoljstvo te se gra\u0111ani odlu\u010duju na juri\u0161 na sto\u017eer socijaldemokratske stranke putem pale\u0107i premijerov propagandni materijal.<\/p>\n

O\u010dekivalo se da \u0107e izborna no\u0107 biti duga i uzavrela, no ubrzo po zatvaranju birali\u0161ta premijer je neo\u010dekivano priznao poraz i nazvao Iohannisa \u010destitav\u0161i mu na pobjedi. Tenzije su se pretvorile u euforiju, a prosvjednici su po\u010deli slaviti kao da su sami pobijedili. Simboli\u010dkom gestom, novoizabrani predsjednik sastao se sa \u00a0svojim prista\u0161ama na Sveu\u010dili\u0161nom trgu, \u0161to je pomalo nalikovalo na sli\u010dnu scenu iz 1996. godine kada je desni kandidat pobijedio prvog postsocijalisti\u010dkog predsjednika Iona Iliescua, Pontinog strana\u010dkog kolegu. Analogija i njena politi\u010dka poruka svima su bile savr\u0161eno jasne.<\/p>\n

Dakle, Iohannis je imao najvi\u0161e koristi od ne\u010duvene mobilizacije toga dana (odaziv od 64 posto, jedan od najve\u0107ih u postsocijalisti\u010dkom razdoblju) i postao je neo\u010dekivani junak izbora. Njegova popularnost u ovoj fazi vinula se u nebo. Od opskurnog, mirnog, nekarizmati\u010dnog i jedva poznatog provincijskog gradona\u010delnika \u2013 premda s pedigreom Nijemca koji je grad Sibinj (Sibiu) preobrazio u cijenjenu prijestolnicu kulture \u2013 Iohannis je postao popularna zvijezda doslovno preko no\u0107i. Pobudio je toliko nade da \u0107e se stvari promijeniti na bolje i izmamio toliko javnog entuzijazma da su \u010dak i neki od njegovih najbli\u017eih prista\u0161a i savjetnika shvatili da to mo\u017eda nisu tako dobre vijesti. Na primjer, na promociji njegove knjige dva tjedna nakon izbora pojavilo se oko 5.000 ljudi. Oni su \u2013 ironi\u010dno \u2013 satima \u010dekali u redu da bi dobili potpis i fotografiju novog predsjednika.<\/p>\n

Predsjednik stjecajem okolnosti
\n<\/strong><\/p>\n

No svega \u0161esnaest mjeseci kasnije, nakon jedne predsjednikove nesmotrene izjave za javnost, Iohannisova Facebook stranica gubi tisu\u0107e sljedbenika dnevno koji “anlajkaju” njegovu stranicu u znak prosvjeda. Facebook stranica kreirana na dan izbora prvi je medij u kojem se artikulira javno nezadovoljstvo, iako se na prvi pogled mo\u017ee \u010diniti da je rije\u010d o trivijalnoj stvari. Nezadovoljstvo predsjednikom mnogo je ra\u0161irenije, a gradilo se prethodnih mjeseci. Nakon jedva godinu dana na vlasti, Iohannis je izgubio gotovo svu podr\u0161ku i kredibilitet, uklju\u010duju\u0107i i neke od najvjernijih obo\u017eavatelja. \u010cak se i stranka koja ga je promovirala, nadaju\u0107i se i sama okoristiti javnim entuzijazmom na lokalnim i parlamentarnim izborima 2016. godine, sada oprezno dr\u017ei na distanci. \u0160to je moglo po\u0107i toliko po zlu da se ovaj \u010dovjek u rekordnom vremenu sroza od izbornog heroja do politi\u010dke nule?<\/p>\n

Neposredno obja\u0161njenje je da Iohannis zapravo nije imao pravih prista\u0161a. Ili, ako ih je imao, ta podr\u0161ka nije bila ve\u0107a od njegove lokalne izborne jedinice u Sibinju \u2013 osebujnom gradu od 100.000 stanovnika \u2013 i nekolicine poklonika me\u0111u vodstvom Liberalne stranke te intelektualcima koji su uvidjeli njegov politi\u010dki potencijal. No taj politi\u010dki potencijal se jednostavno sastojao od kreiranja fantazije ili, da budemo precizniji, od nu\u0111enja li\u010dnosti na koju bi se mogla projicirati ve\u0107 postoje\u0107a, lokalna fantazija. No, kao \u0161to znamo od \u017di\u017eeka i Lacana, jednom kada je netko zarobljen u tu\u0111im fantazijama i snovima, on je u ozbiljnom problemu.<\/p>\n

To je upravo ono \u0161to se dogodilo rumunjskom predsjedniku. Njegova izborna pobjeda bila je rezultat slo\u017eenog politi\u010dkog stjecaja okolnosti. S jedne strane, glas za njega zapravo je bio glas protiv njegovog konkurenta. Victor Ponta, unato\u010d svojim neospornim uspjesima na poziciji premijera, nije bio u stanju izazvati i\u0161ta vi\u0161e od mr\u017enje. Dakako, neki od njegovih postupaka (primjerice, organiziranje proslave vlastitog ro\u0111endana na stadionu sa 60.000 ljudi, u stilu Ceau\u0219escua) i bahatost nisu mu pomogli u tome. Ponta je me\u0111utim op\u0107enito ozna\u010den kao utjelovljenje “korupcije”. To \u0161to je bio \u0161ef Socijaldemokratske stranke \u2013 povijesno povezane s postsocijalisti\u010dkom korupcijom i potkupljivim politi\u010darima \u2013 eksponencijalno je umno\u017eilo njegovu odbojnost i smjestilo ga u dugi niz pokvarenjaka kojih je postao glavni predstavnik.<\/p>\n

S druge strane, Iohannis je utjelovio sasvim druga\u010diju fantaziju: u odnosu na njega Rumunji su mogli mobilizirati svoje narative samomr\u017enje i samopodcjenjivanja, osje\u0107aje koji su sastavni dio rumunjske modernosti i njene potrage za civilizacijom. Iohannis je bio dobar, radi\u0161an i civiliziran Nijemac, koji se bavio administracijom, a ne politikom, za koju je bio nezainteresiran, a uz to i nekorumpiran. On je bio zna\u010dajna drugost, Drugi koji je bolji, druga\u010diji i civiliziraniji, onaj koji je u stanju povesti narod prema civilizaciji. Iohannis se pojavio kao suvremeni Karlo I, njema\u010dki princ koji je 1866. godine pristao biti rumunjski kralj i povesti zemlju na put ka modernosti i civilizaciji pomo\u0107u svog plemenitijeg porijekla i superiornog polo\u017eaja.<\/p>\n

Dvije vrste nacionalizma<\/strong><\/p>\n

Cijela povijest ovih samokoloniziraju\u0107ih i samoorijentaliziraju\u0107ih politi\u010dkih osje\u0107aja o\u017eivljena je oko Iohannisa. Protiv staromodnog nacionalizma Pontine kampanje (\u010diji je glavni slogan bio “Ponosan \u0161to sam Rumunj”), Iohannisova kampanja tako\u0111er je bila nacionalisti\u010dka, ali preko samomr\u017enje: Rumunji su inferiorni, \u0161to trebaju nadoknaditi i postati civilizirani kako bi do kraja pripali europskoj civilizaciji.<\/p>\n

Jednom kada je sukob postavljen na ovaj na\u010din, postalo je odmah jasno da su svi koji glasaju za Pontu zapravo zaostali barbari (uglavnom siroma\u0161ni, stariji i obespravljeni dijelovi populacije kojima su socijaldemokrati i dalje nudili minimum redistribucije), dok su oni koji su glasaju za Iohannisa prosvijetljeni, civilizirani, napredni \u010dlanovi dru\u0161tva koji vole Europu. Dakle kampanja za Iohannisa je paradoksalno uspjela mobilizirati dva naizgled kontradiktorna osje\u0107aja: u prvom redu osje\u0107aj skromnosti i samomr\u017enje, a potom osje\u0107aj aspiracijske, pozitivne afirmacije civilizacije, vrsno\u0107e i uljudnosti. Tome je tako jer u Rumunjskoj samomr\u017enja nije tako nasilan \u010din u odnosu na subjekt kao \u0161to se \u010dini. Ona je prvi korak u afirmaciji subjektove civiliziranosti, dakle toga da je u stanju prepoznati razliku i prihvatiti europske vrijednosti. Upravo zato ljudi koji se deklariraju kao najve\u0107i Europljani osje\u0107aju tako\u0111er potrebu da se znatno distanciraju od svega lokalnog, da umanje vrijednost svoje sredine i pove\u017eu je s barbarstvom.<\/p>\n

Me\u0111utim, sada nam valja postaviti sljede\u0107e pitanje: za\u0161to je upravo Iohannis bio najpodobniji artikulirati tu fantaziju, osim svog o\u010ditog njema\u010dkog porijekla (i mitologije koja okru\u017euje tu etni\u010dku pripadnost)? Za\u0161to on, a ne neki drugi rumunjski Nijemac?<\/p>\n

Uloga klase<\/strong><\/p>\n

Ovdje je i klasa odigrala mo\u0107nu ulogu. Iohannis predstavlja skorojevi\u0107a postsocijalisti\u010dke provincijske sitne bur\u017eoazije (nastavnici, profesori, javni bilje\u017enici, visokokvalificirani in\u017eenjeri, lije\u010dnici itd.). Prije 1989., ve\u0107ina tih ljudi bila je u svakom smislu podre\u0111ena i vi\u0161im i lokalnim instancama partije, kao i tehni\u010dkoj inteligenciji. Borba izme\u0111u ove dvije kategorije kasnije je oblikovala politi\u010dki i socijalni prostor u tranzicijskom razdoblju, prepu\u0161taju\u0107i provincijsku sitnu bur\u017eoaziju samoj sebi. Neki \u010dlanovi (poput seoskih lije\u010dnika i nastavnika, poljoprivrednih in\u017eenjera ili \u010dak tehni\u010dara) postali su “gubitnici tranzicije” i morali su migrirati ili se zadovoljiti \u017eivotom na rubu bijede. Drugi, poput Iohannisa, uspjeli su okrenuti stvari u svoju korist. Kao srednjo\u0161kolski nastavnici, gospodin i gospo\u0111a Iohannis uspjeli su ste\u0107i ni manje ni vi\u0161e nego 6 ku\u0107a \u2013 “ku\u0107ica”, kako ih on naziva, jer se one uistinu ne mogu usporediti s ku\u0107ama urbane bur\u017eoazije. Na pitanje \u0161to misli o svom bogatstvu i \u0161to bi rekao svojim srednjo\u0161kolskim kolegama koji su imali manje sre\u0107e i kao nastavnici jedva spajaju kraj s krajem, Iohannis je dao iskren odgovor koji se mo\u017ee pro\u010ditati i kao politi\u010dka presuda. Rekao je: peh. Uistinu, za mnoge \u010dlanove postsocijalisti\u010dke provincijske sitne bur\u017eoazije sre\u0107a, ili njen nedostatak, odredila je smjer socijalne mobilnosti.<\/p>\n

Iohannis je svakako bio me\u0111u sretnicima, ali sre\u0107a nikada ne dolazi sama od sebe: treba je namamiti. Za Iohannisa sre\u0107a je do\u0161la u obliku krivotvorenih dokumenata pomo\u0107u kojih je, kao gradona\u010delnik, uspio postati vlasnik svoje prve ku\u0107e u centru Sibinja. Tada je ku\u0107a iznajmljena u komercijalne svrhe, \u0161to je Iohannisu donijelo stotine tisu\u0107a eura. Danas postoji sudsko rje\u0161enje, temeljeno na potvrdi da su prvotni dokumenti la\u017eni, prema kojem Iohannis ku\u0107u mora vratiti vlasnicima. No, budu\u0107i da predsjednik ima imunitet, jo\u0161 uvijek nije podignuta prijava za krivotvorenje protiv njega ili njegove supruge.<\/p>\n

Ovo otkri\u0107e je uni\u0161tilo antikorupcijsku auru predsjednika, ali zapravo nije bilo veliko iznena\u0111enje. Rije\u010d je o toliko tipi\u010dnoj pri\u010di boga\u0107enja sitne bur\u017eoazije nakon 1989. da je ona u velikoj mjeri bila registrirana kao stvar unutarklasnog suu\u010desni\u0161tva ili, naposljetku, kao znak solidarnosti. Dakle, Iohannisov uspjeh nije omogu\u0107en samo njegovom prikladno\u0161\u0107u za fantaziju srednje klase, ve\u0107 i tim tajanstvenim klasnim savezom izme\u0111u postsocijalisti\u010dke srednje klase (ovdje ubrajam i centralnu birokraciju dr\u017eave koja predstavlja Iohannisove glavne prista\u0161e upravo zbog \u010dinjenice da je on obe\u0107ao da se uop\u0107e ne\u0107e mije\u0161ati u njen rad, garantiraju\u0107i time njihovu dugo o\u010dekivanu autonomiju od politike) i skorojevi\u0107evske provincijske sitne bur\u017eoazije. Srednja klasa je ponudila politi\u010dku mo\u0107 sitnoj bur\u017eoaziji podr\u017eavaju\u0107i Iohannisa za predsjednika (a ponudit \u0107e joj jo\u0161 vi\u0161e mo\u0107i tijekom lokalnih izbora 2016.), kako bi time dr\u017eala pod kontrolom narodne klase i umanjila njihovu politi\u010dku zastupljenost te dodatno nagrizla mo\u0107 tradicionalnih politi\u010dara. (Situacija koja se ne razlikuje puno od situacije u 1866., kada je Karlo I doveden na vlast upravo kako bi se isklju\u010dila svaka mogu\u0107nost reforme nakon 1848. i nagrizla mo\u0107 politi\u010dara nakon ujedinjenja).<\/p>\n

Der Dilettant<\/strong><\/em><\/p>\n

Naravno da je Iohannis morao prije ili kasnije podbaciti u odnosu na o\u010dekivanja koja je pred njega postavila ma\u0161ta njegovih prista\u0161a. On nije mogao biti novi Karlo I, pravi modernizator, itd. No, \u0161to je jo\u0161 gore, on nije uspio utjeloviti ni skromnije fantazije njemstva. Ispostavilo se da je ono \u0161to se doimalo mudro\u0161\u0107u ustvari ignorancija. Njegova duga odsustva iz javne sfere i njegova sklonost da komunicira isklju\u010divo preko Facebooka isprva su pozdravljeni kao druga\u010dija strategija u odnosu na biv\u0161eg predsjednika, da bi se kasnije protuma\u010dili kao nezainteresiranost. Slika radi\u0161nog administratora ubrzo se raspr\u0161ila pred slikom predsjednika koji je uvijek na skupim dr\u017eavnim posjetama ili na egzoti\u010dnim odmorima. A to se dogodilo \u010dak i prije stvarnih politi\u010dkih pogre\u0161aka, poput one koja je potaknula previranja na Facebooku ili pak one koja je odredila da Der Spiegel objavi osu\u0111uju\u0107i uvodnik nedvosmisleno naslovljen “Der Dilettant”.<\/p>\n

Od slike ozbiljnog i pouzdanog predsjednika, Iohannis je sveden na memove koje ismijavaju njegove smije\u0161ne i ne ba\u0161 vjerodostojne izjave. Prilikom nedavne slu\u017ebene posjete Izraelu, Iohannis je priznao da je u pro\u0161lom \u017eivotu sanjao o tome da ga posjeti. Naravno, ono \u0161to je htio re\u0107i je da je u svom \u017eivotu prije no \u0161to je postao predsjednik sanjao o dolasku u Izrael. Kao \u0161to je primijetio lokalni novinar, Iohannis lo\u0161e govori i rumunjski i njema\u010dki. Njegovi savjetnici bili su ismijavani jo\u0161 otkako je postao predsjednik, a \u010dini se da ni sada nisu od pomo\u0107i.<\/p>\n

Vjerujem da je pravo obja\u0161njenje nevjerojatnog pada popularnosti predsjednika ponovno klasa. Ako je tijekom kampanje njegov provincijski sitnobur\u017eujski bekgraund bio bonus, kada je do\u0161ao na vlast ubrzo mu je postao prepreka. Ako je njegova nezainteresiranost za profesionalnu politiku i centralne borbe bila plus, od kada je do\u0161ao na vlast ona se doima samo kao interes za male pogodnosti posla: dr\u017eavne posjete, novi, vrlo skupi Mercedes (jedna od prvih akvizicija predsjedni\u0161tva nakon \u0161to je Iohannis do\u0161ao na vlast), besplatne stvari itd. To \u0161to nije bio u stanju otresti svoj skorojevi\u0107ki klasni bekgraund otu\u0111ilo je predsjednika od svih njegovih dosada\u0161njih prista\u0161a. On je \u017ertva tu\u0111ih fantazija, ali i vlastite klasne pozicije, uvjerenja i ukusa.<\/p>\n

Na po\u010detku svoje knjige Late Victorian Holocausts<\/em>, Mike Davis pi\u0161e o velikom putu oko svijeta biv\u0161eg ameri\u010dkog predsjednika Ulyssesa S. Granta “koji bi posramio \u010dak i Aleksandra Velikog”. Ne plativ\u0161i ni jedan dolar, uz prijevoz koji mu je osigurala ameri\u010dka mornarica, Grantovi su pre\u0161li raznolika mjesta poput Indije i Italije, Burme i \u0160panjolske, i za sobom ostavili cijeli niz netakti\u010dnih postupaka. To ne bi bio lo\u0161 opis ni za putovanja Iohannisovih, uz samo jedan izuzetak \u2013 oni nisu ni sa\u010dekali da im zavr\u0161i mandat. Ipak, \u010dini se da ni\u00a0na to ne\u0107emo \u010dekati jo\u0161 dugo.<\/p>\n

S engleskoga prevela Sana Peri\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U suvremenoj europskoj politici ne postoji ni\u0161ta sli\u010dno ovoj pri\u010di. A mo\u017eda nikada ranije ni nije zabilje\u017eeno…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":12753,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[12],"theme":[456],"country":[99],"articleformat":[450],"coauthors":[98],"class_list":["post-12751","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-izbori","theme-politika","country-rumunjska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12751","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=12751"}],"version-history":[{"count":15,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12751\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12797,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12751\/revisions\/12797"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/12753"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=12751"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=12751"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=12751"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=12751"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=12751"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=12751"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=12751"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}