{"id":12727,"date":"2016-04-08T07:00:59","date_gmt":"2016-04-08T06:00:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=12727"},"modified":"2016-04-08T08:21:47","modified_gmt":"2016-04-08T07:21:47","slug":"politika-lelujanja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=12727","title":{"rendered":"Politika lelujanja"},"content":{"rendered":"

Pro\u0161lotjedni izbori u Socijaldemokratskoj partiji zavr\u0161ili su relativno uvjerljivom pobjedom biv\u0161eg hrvatskog premijera Zorana Milanovi\u0107a. Iako se medijski nastojala napumpati pri\u010da o sudbinskim izborima, proturje\u010dni repertoar \u017eelja i zahtjeva koji su se pritom upisivali u imaginarni politi\u010dki program SDP-a dovoljno govori o tome da su sudbinske odluke odavno donesene.<\/strong><\/p>\n

Eho retori\u010dke kanonade uvreda kojima su kandidati za predsjednika SDP-a zasipali javni prostor napokon je utihnuo, pa komentatorima sada preostaje podgrijavati atmosferu naga\u0111aju\u0107i o kadrovskoj sudbini pora\u017eenih i raspletu predstoje\u0107ih izbora za klju\u010dna strana\u010dka tijela. A to je ipak premalo: nakon bizarnih usporedbi<\/a> sa \u0161takorima, vjevericama i Josephom Goebbelsom, kampanja je naprosto morala okon\u010dati razo\u010daranjem.<\/p>\n

Sam rezultat \u2013 relativno uvjerljiva pobjeda Zorana Milanovi\u0107a nad Zlatkom Komadinom, kojom nastavlja devetogodi\u0161nje vo\u0111enje stranke \u2013 tu, \u010dini se, i nije bio presudan, jer je antiklimaks kodiran jo\u0161 od po\u010detka natjecanja: izme\u0111u donedavnog premijera dr\u017eave koji kontinuitet gubitni\u010dke politike nastoji kompenzirati gardom oporbenog fajtera i njegovog izaziva\u010da, \u010dije ponu\u0111ene programske inovacije unaprijed dezavuira medijska slika inertnog apart\u010dika, te\u0161ko je odabrati opciju koja manje odgovara velikim komentatorskim o\u010dekivanjima. Jer SDP je u svim e\u0161alonima lijevo-liberalnog komentarijata, pa i nekim ljevijim, odmah nakon uspostave nove, radikalno desne, klerofilne i protr\u017ei\u0161no orijentirane vlade, promoviran u privilegiranu to\u010dku investicije mutnih nada u mogu\u0107nost ozbiljnijeg politi\u010dkog otpora.<\/p>\n

Unutarstrana\u010dki defetizam<\/strong><\/p>\n

Do ju\u010der nesposobna stranka, koja je neuspje\u0161nim mandatom vlasti otvorila prostor za rast opozicijske Domoljubne koalicije predvo\u0111ene HDZ-om, a potom traljavim postizbornim manevriranjem ispustila priliku da vlast ipak zadr\u017ei koaliraju\u0107i s Mostom, sada je odjednom trebala postati \u010dvrstom branom pred histerijom historijskog revizionizma, kleronacionalizma i prijete\u0107eg privatizacijskog cunamija: ba\u0161 su unutarstrana\u010dki izbori, valjda, pritom bili zami\u0161ljeni kao pozornica katarzi\u010dne transformacije. Bezidejno predizborno naguravanje Milanovi\u0107evog i Komadininog tabora brzo je raspr\u0161ilo iluzije, njegov rezultat zatim i doslovno potvrdio status quo<\/em>, a temeljni dojam razo\u010daranja dao se naposljetku precizno izra\u010dunati: na izbore je, naime, izi\u0161lo jedva 55 posto \u010dlanova SDP.<\/p>\n

Otprilike koliko i pro\u0161li put, 2012. godine, kada je Milanovi\u0107 s pozicije premijera nastupio kao jedini kandidat: niti nedavni poraz na parlamentarnim izborima, niti sraz dvojice oponenata, niti verbalna \u017eestina sukoba nisu, dakle, bili dovoljni za minimalnu mobilizaciju onih kojima bi, po logici stvari, trebalo biti najvi\u0161e stalo do sudbine stranke. Pritom, usprkos brojnim predvi\u0111anjima naglog pada popularnosti SDP zbog unutarstrana\u010dkog predizbornog “raskola”, istra\u017eivanja<\/a> pokazuju kako je rejting socijaldemokrata me\u0111u hrvatskim bira\u010dima u pro\u0161lom mjesecu ostao manje-vi\u0161e isti. U zbroju, vi\u0161etjedna medijska inscenacija tektonskih poreme\u0107aja zavr\u0161ena je prizorom statisti\u010dki intaktne indiferencije glasa\u010da, ali taj su paradoksalni epilog komentatori \u2013 uz rijetke iznimke \u2013 odlu\u010dili pre\u0161utjeti, jer su deplasiranu sliku izvanrednog stanja prethodno uglavnom i sami proizvodili.<\/p>\n

Poetika “pristojne agresije”<\/strong><\/p>\n

Ako je razo\u010daravaju\u0107i rasplet tek izvrnuti odraz njihovih pretjeranih o\u010dekivanja, onda bi \u2013 s obzirom na to da od SDP-a, po svemu sude\u0107i, nema smisla tra\u017eiti ni\u0161ta posebno novo \u2013 mo\u017eda valjalo provjeriti u \u010demu su se o\u010dekivanja to\u010dno sastojala. Na prvi pogled jasna i samorazumljiva, vizija kompaktnog bloka otpora razularenoj desnici prikriva zapravo niz disonanci i pukotina. Ima tu svega, repertoar je (iznevjerenih) \u017eelja kakofoni\u010dan: od prigovora<\/a> da je SDP napustio “ostav\u0161tinu ljevice kao uto\u010di\u0161ta pristojne Hrvatske” do indirektnih pohvala<\/a> taktici “politi\u010dkog huliganizma”, od zazivanja<\/a> discipliniranije kadrovske konsolidacije stranke do rezigniranog zaklju\u010dka<\/a> kako ona nije sposobna organizirati raspr\u0161enu pobunu kulturnjaka, povjesni\u010dara, novinara i aktivista u neku vrstu antifa\u0161isti\u010dke narodne fronte, od niza poziva da se partija vrati “istinskoj socijaldemokraciji” do apela<\/a> da se reorijentira gledaju\u0107i prema inovativnim primjerima Bernieja Sandersa, Jeremyja Corbyna, Sirize ili Podemosa\u2026<\/p>\n

Gotovo da ih je bezobrazno stavljati u isti niz, jer svaka svjedo\u010di o nesumjerljivim razinama politi\u010dke (ne)pismenosti njihovih autorica i autora. Kako, recimo, shvatiti pasatisti\u010dko sanjarenje o “pristojnoj Hrvatskoj” nego kao srednjoklasnu fantaziju ispra\u017enjenu od bilo kakvog politi\u010dkog sadr\u017eaja? U \u010demu bi se to\u010dno sastojao pseudoautenti\u010dni “povratak istinskoj socijaldemokraciji” stranke osnovane onda kada se socijaldemokracija globalno pretvarala u puku ekspozituru galopiraju\u0107ih zahtjeva kapitala, odustav\u0161i tako od osnovnih vrijednosti za koje se poku\u0161avala boriti u prethodnim decenijama? Kakvu kadrovsku reanimaciju zapravo zami\u0161ljate ako njeno osnovno na\u010delo<\/a> vidite u \u010dudnovatom “otporu sveop\u0107oj srbizaciji na\u0161eg dru\u0161tva”, uz jo\u0161 \u010dudniju napomenu da je rije\u010d “srbizacija” “tehni\u010dki termin”?<\/p>\n

Osnovni problem SDP-a, me\u0111utim, nije u tome \u0161to ne mo\u017ee odgovoriti na bilo koji od ovih raznorodnih zahtjeva: njegov je problem, \u010dini se, \u0161to bi mogao odgovoriti na sve njih, i to istovremeno. Kada je Zoran Milanovi\u0107 u svojoj posljednjoj predizbornoj poruci, ve\u010der prije nego \u0161to \u0107e postati novi-stari predsjednik stranke, opipao prag oksimoronske politike opisav\u0161i svoje budu\u0107e usmjerenje kao “pristojnu agresiju” i stopiv\u0161i tako ulju\u0111ene srednjoklasne sanjarije s uzbudljivom dinamikom “politi\u010dkog huliganizma”, mogli smo naslutiti kamo bi SDP idu\u0107ih mjeseci mogao po\u0107i.<\/p>\n

Otvoreni koridori za politi\u010dku improvizaciju<\/strong><\/p>\n

Posve je zamislivo da se obra\u010dunava sa “srbizacijom dru\u0161tva” crpe\u0107i nova lica iz dubokog bazena mladih tehnomenad\u017eerskih lavova i da pukom verbalnom eholalijom istodobno utrostru\u010duje buku pobunjenih kulturnjaka bilje\u017ee\u0107i unaprijed nove glasove, podjednako mogu\u0107e da govori o”istinskim socijaldemokratskim vrijednostima” i da potegne “tvr\u0111u” lijevu retoriku \u010dim krene novi val privatizacijskih udara. Nije li, uostalom, samo za vrijeme pro\u0161loga mandata promijenio i preklopio nekoliko paradigmi, vrludaju\u0107i neobavezno od samodeklariranog liberalizma do frajerskog suprotstavljanja bankama, od otvaranja HOS-ovskih spomenika do prizivanja partizanskih predaka i od anga\u017emana ameri\u010dkog PR-stru\u010dnjaka do poliranja Tu\u0111manovog oltara?<\/p>\n

Dare\u017eljive koordinate ove politike lelujanja zadane su opusto\u0161enim prostorom \u0161to ga doma\u0107i mediji prepoznaju pod avetinjskim nazivom “centar i lijevo od njega”, tamo gdje SDP \u2013 oboru\u017ean dvostruko ve\u0107om potporom nego \u0161to je imaju socijaldemokratske partije ve\u0107ine ostalih tzv. posttranzicijskih zemalja \u2013 samo povremeno u prolazu dotakne ponekog koalicijskog partnera s podr\u0161kom na razini statisti\u010dke gre\u0161ke, civilnodru\u0161tvenog zagovara\u010da s navikom distance spram politi\u010dkog polja ili novonastalu inicijativu “odozdo”, tek probu\u0111enu i jo\u0161 uvijek politi\u010dki bunovnu. Na potezu od liberalnih promotora ure\u0111enog gra\u0111anskog dru\u0161tva sve do neorganiziranih lijevih aktera teren je dakle otvoren: da nije tako, ne bi se onako disparatne \u017eelje i o\u010dekivanja komentatora mogle upisati na posve isto mjesto.<\/p>\n

Ovo, naravno, ne zna\u010di da SDP ne\u0107e biti klju\u010dna to\u010dka parlamentarnog otpora u predstoje\u0107em razdoblju; o\u010dekivati od njega da se pritom dosljednije ideolo\u0161ki profilira bilo bi ipak pretjerano. I to ne zato \u0161to je stranka puna kalkulanata i oportunista, kao \u0161to to uporno sugeriraju medijski krokiji, nego stoga \u0161to je politi\u010dki prostor oko nje \u2013 ondje gdje bi se mogli organizirati svi koji nisu ni kalkulanti ni oportunisti \u2013 uglavnom ostao prazan.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Eho retori\u010dke kanonade uvreda kojima su kandidati za predsjednika SDP-a zasipali javni prostor napokon je utihnuo, pa komentatorima sada preostaje podgrijavati atmosferu…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":12730,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[12],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-12727","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-izbori","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12727","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=12727"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12727\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12731,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12727\/revisions\/12731"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/12730"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=12727"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=12727"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=12727"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=12727"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=12727"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=12727"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=12727"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}