{"id":12707,"date":"2016-04-11T07:00:03","date_gmt":"2016-04-11T06:00:03","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=12707"},"modified":"2016-04-10T20:36:31","modified_gmt":"2016-04-10T19:36:31","slug":"otimanje-zemlje-i-eu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=12707","title":{"rendered":"Europske prakse otimanja zemlje"},"content":{"rendered":"

Koncentracija poljoprivrednog zemlji\u0161ta pod kontrolom velikih korporacija proces je poznat pod nazivom otima\u010dina zemlje, odnosno eng. land grabs<\/em>. Vi\u0161e od 40 posto najve\u0107ih svjetskih investitora u poljoprivredu sjedi\u0161te ima u Europi, a europske politike ih subvencioniraju na \u0161tetu malih poljoprivrednika. Posljedice su ekolo\u0161ka \u0161teta, sprje\u010davanje razvoja lokalnih zajednica i slabi rezultati u “stvaranju novih radnih mjesta”.<\/strong><\/p>\n

U posljednjih nekoliko godina, a naro\u010dito nakon svjetske krize poskupljenja hrane iz 2007. i 2008. godine, mnogo je pa\u017enje posve\u0107eno globalnoj ekspanziji velikih akvizicija poljoprivrednog zemlji\u0161ta, poznatijih kao otima\u010dina zemlje (eng. land grabs<\/em>). Investitore nalazimo u rasponu od transnacionalnih korporacija i individualnih investitora najvi\u0161eg reda do vlada. Podaci<\/a> GRAIN-a, me\u0111unarodne nevladine organizacije koja je provela relevantno istra\u017eivanje o otimanju zemlje, bilje\u017ee preko 400 slu\u010dajeva velikih otimanja, a pokrivaju gotovo 35 milijuna hektara poljoprivrednog zemlji\u0161ta u preko 60 zemalja u razdoblju od 2006. do 2012. godine. Problem s otimanjem zemlje je taj \u0161to ne doprinosi razvoju lokalnih zajednica, kao \u0161to se uporno obe\u0107ava. Kapitalno intenzivna poljoprivredna investicija ne osigurava radna mjesta i iznimno je ekolo\u0161ki destruktivna. Uz to, kao \u0161to je ustvrdio Olivier de Schutter, UN-ov posebni izvjestitelj za pravo na hranu od 2008. do 2014. godine, otimanje zemlje ima razorne posljedice po sigurnost hrane diljem svijeta.<\/p>\n

\u010cesto se pogre\u0161no pretpostavlja da je otimanje zemlje ne\u0161to \u0161to se ne ti\u010de Europe. No, ti\u010de je se iz vi\u0161e razloga: europske politike stimuliraju takvu vrstu ulaganja i europske korporacije izravno su umije\u0161ane u ove procese, a otimanje zemlje je tako\u0111er prisutno i u samoj Europi, naro\u010dito isto\u010dnoj. U recentnoj studiji<\/a>, koju je naru\u010dio Odbor za poljoprivredu i ruralni razvoj Europskog parlamenta, nalazimo “zna\u010dajan dokaz da se u EU provodi otimanje poljoprivredne zemlje”, naro\u010dito u nekim isto\u010dnoeuropskim dr\u017eavama \u010dlanicama. Primjerice, ista studija pokazuje da su se izravna strana ulaganja u poljoprivredni sektor u Estoniji pove\u0107ala pet puta u razdoblju od 2003. do 2008. godine. Studija<\/a> o otimanju zemlje u Europi, koju je objavio Transnational institute (TNI), progresivni think-tank<\/em> sa sjedi\u0161tem u Amsterdamu, procjenjuje da se samo u Rumunjskoj u rukama velikih multinacionalnih korporacija nalazi otprilike sedamsto do osamsto tisu\u0107a hektara poljoprivredne zemlje.<\/p>\n

Bugarska je, s 4% poljoprivrednih proizvo\u0111a\u010da koji kontroliraju 85% iskoristivog obradivog zemlji\u0161ta, izvrstan primjer ekstremnog otimanja zemlje unutar EU, ali na to \u0107u se vratiti na kraju \u010dlanka. Prije svega, va\u017eno je shvatiti ulogu EU u svemu tome i \u0161to zapravo otimanje zemlje podrazumijeva.<\/p>\n

Globalni proces
\n<\/strong><\/p>\n

Europska unija, kao \u0161to je pokazalo TNI-ovo istra\u017eivanje, zna\u010dajan je akter u globalnoj groznici otimanja zemlje. Vi\u0161e od \u010detrdeset posto najve\u0107ih investitora iz tog polja ima sjedi\u0161te u Europi. Na primjer, britanski Landkom<\/em> je u 2008. i 2009. imao u koncesiji preko 100.000 hektara zemlje u Ukrajini. Uz to, kao \u0161to smo naveli, politika EU stimulira otimanje zemlje. Direktiva o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora, donesena 2009. godine, zahtijeva da 20% energije koja se koristi unutar EU, kao i 10% goriva za prijevoz u pojedinim zemljama \u010dlanicama, dolazi iz takozvanih “obnovljivih” izvora. To dovodi do ja\u010danja industrije biogoriva stvaranjem stabilnog i povoljnog okru\u017eenja za ulaganja u profitabilne usjeve (ili usjeve koji nose dobit, eng. cash crops<\/em>), poput kukuruza, koji se mogu pretvoriti u gorivo: rije\u010d je o velikom poticaju globalnoj groznici otimanja zemlje. Isti TNI-jev izvje\u0161taj pokazuje da zapravo postoji niz sli\u010dnih politika EU, poput politika vanjskih investicija, trgovinskih ili unutarnjih poljoprivrednih politika koje aktivno doprinose globalnom \u0161irenju otimanja zemlje. Bilo je pojedina\u010dnih kriti\u010dnih glasova EU du\u017enosnika. Na primjer, 2009. godine Stefano Manservisi, generalni direktor za razvoj u Europskoj komisiji, izjavio je kako se radi “o jo\u0161 jednom na\u010dinu iskori\u0161tavanja zemalja u razvoju… [\u0161to je] savr\u0161en primjer neokolonijalizma”. No, cjelokupna politika EU ostaje neosporena.<\/p>\n

Inicijativa Sve osim oru\u017eja (Everything But Arms, EBA), koju je EU prihvatila 2001. godine, ciljano promi\u010de europski uvoz, svega osim oru\u017eja, iz najnerazvijenijih zemalja, a time i integriranje tih zemalja u globalnu ekonomiju. Me\u0111utim, to je u praksi doprinijelo intenziviranju procesa otimanja zemlje. U Kambod\u017ei je, na primjer, EBA promovirala ukidanje carine na uvoz kambod\u017eanskog \u0161e\u0107era u EU. Ova mjera je trebala stvoriti nova radna mjesta, ali je zapravo potaknula kambod\u017eansku vladu da otjera poljoprivrednike s njihove zemlje kako bi zemlji\u0161te dala u zakup velikim me\u0111unarodnim investitorima. Kao odgovor na to 400 poljoprivrednih obitelji pokrenulo je parnicu protiv umije\u0161anih multinacionalnih korporacija na Visokom sudu u Londonu<\/a>.<\/p>\n

Postoje sli\u010dni pojedina\u010dni slu\u010dajevi kada je u otimanje zemlje u dr\u017eavama \u010dlanicama EU uklju\u010deno izravno politi\u010dko nasilje. Nizozemska bankarska korporacija Rabobank anga\u017eirana je u stjecanju vi\u0161e od 21.000 hektara poljoprivrednog zemlji\u0161ta u Rumunjskoj. Zarand, rumunjsko selo s vi\u0161e od 2.500 stanovnika, smje\u0161teno je u podru\u010dju u kojem podru\u017enice nizozemskog diva otimaju zemlju. Mje\u0161tani su optu\u017eili te tvrtke da uzimaju njihovu zemlju bez ikakvog formalnog pristanka. Nacionalna agencija za borbu protiv korupcije osudila je gradona\u010delnika sela za sudjelovanje u krivotvorenju dokumenata i kra\u0111i poljoprivrednog zemlji\u0161ta lokalaca<\/a>.<\/p>\n

Uloga Unije
\n<\/strong><\/p>\n

Otimanje zemlje sigurno je lak\u0161e prepoznati kada je umije\u0161ana izravna politi\u010dka prisila, kao u spomenutim slu\u010dajevima iz Kambod\u017ee i Rumunjske. Me\u0111utim, \u010de\u0161\u0107e je rije\u010d o puno suptilnijim na\u010dinima za tjeranje malih poljoprivrednika i seoskih zajednica s njihove zemlje koji su ujedno klju\u010dni za shva\u0107anje razmjera otimanja zemlje, posebno unutar EU.<\/p>\n

Primjerice, zajedni\u010dka poljoprivredna politika EU (Common Agricultural Policy, CAP), koja \u010dini polovicu njenog prora\u010duna, poti\u010de subvencioniranje velikih poljoprivrednih investitora. Time stvara nejednake tr\u017ei\u0161ne poticaje, stimuliraju\u0107i velike poljoprivredne investitore i marginaliziraju\u0107i male, doprinose\u0107i, zajedno s drugim europskim politikama koje se ti\u010du zemlje, procesima koncentracije poljoprivrednog zemlji\u0161ta unutar EU. U tom je smislu va\u017eno preispitati zna\u010denje otimanja zemlje, a ne suziti njegovu definiciju samo na slu\u010dajeve u kojima je prisutno nasilje, niti na investicijske projekte transnacionalnih aktera u zemljama u razvoju.<\/p>\n

Mainstream<\/em> mediji obi\u010dno zauzimaju su\u017eenu perspektivu (fokusiraju\u0107i se na politi\u010dku prisilu i strane investitore). \u010cak su i neke kriti\u010dne nevladine organizacije usvojile ovaj pogled. Su\u017eena perspektiva, me\u0111utim, mo\u017ee ostati slijepa na \u010dinjenicu da nacionalni investitori mogu biti jednako “strani” lokalnim zajednicama kao i transnacionalni, ako ulaganje dovodi do smanjenja zaposlenosti i male poljoprivrednike razvla\u0161\u0107uje te ako od ste\u010denog profita lokalne zajednice nemaju nikakve koristi.<\/p>\n

U Bugarskoj je klasa nacionalnih poljoprivrednih investitora u\u010dinkovito monopolizirala poljoprivredu uspostavljanjem jake veze s nacionalnom politi\u010dkom elitom i iskori\u0161tavanjem poljoprivrednih subvencija EU koje favoriziraju velike investitore. Nadalje, ti investitori bili su vrlo u\u010dinkoviti u integriranju svog poslovanja na me\u0111unarodna poljoprivredna tr\u017ei\u0161ta.<\/p>\n

Sudbina malih proizvo\u0111a\u010da<\/strong><\/p>\n

Studija o koncentraciji zemlji\u0161ta u Bugarskoj, koju je pro\u0161log mjeseca objavio Za Zemiata<\/a>, bugarski \u010dlan Prijatelja zemlje (Friends of the Earth<\/em>), pokazuje da broj poljoprivrednika u posljednjih 15-20 godina konstantno opada. U 2003. godini bilo je vi\u0161e od 650.000 registriranih proizvo\u0111a\u010da, a u 2013. njihov broj je pao na oko 250.000. Zadru\u017ene farme su tako\u0111er u stalnom opadanju. Izme\u0111u 2003. i 2010. godine njihov broj, kao i zemlja koju koriste, smanjio se za oko 50%, dok su u isto vrijeme privatni poljoprivredni investitori do\u017eivjeli visoku razinu rasta.<\/p>\n

Unato\u010d tome \u0161to jo\u0161 uvijek postoji mnogo malih proizvo\u0111a\u010da, oni imaju vrlo ograni\u010den pristup zemlji. Samo 4% velikih proizvo\u0111a\u010da kontrolira 85% poljoprivrednog zemlji\u0161ta. Slu\u010daj je isti sa sto\u010darstvom gdje 1,5% proizvo\u0111a\u010da u sektoru koristi 66% zemlji\u0161ta. Mali proizvo\u0111a\u010di i dalje dominiraju na tr\u017ei\u0161tu, ali samo u smislu brojnosti, a ne u pristupu zemlji. Vi\u0161e od 80% poljoprivrednika koristi manje od 2 hektara zemlje. Ova brojka stavlja ve\u0107inu poljoprivrednika u Bugarskoj u istu situaciju u kojoj se nalazi ve\u0107ina njihovih kolega u europskoj oto\u010dnoj naciji Malti, gdje tako\u0111er 80% poljoprivrednika ima manje od 2 hektara zemlje.<\/p>\n

Mainstream<\/em> mediji i politi\u010dari hvalili su “impresivan” rast u bugarskom poljoprivrednom sektoru. Ne obaziru\u0107i se na ekstremnu centralizaciju iskori\u0161tavanja zemlje, gotovo sve bugarske vlade u posljednja dva desetlje\u0107a preferirale su da nekoliko velikih poljoprivrednih tvrtki konsolidira zemlji\u0161ta. Aktualni ministar poljoprivrede, koji je nekada bio direktor jedne od najutjecajnijih bugarskih poljoprivrednih korporacija, konstantno tvrdi da najve\u0107i izazov za vladu predstavlja ubrzavanje konsolidacije zemlji\u0161ta.<\/p>\n

Zavr\u0161imo ipak u pozitivnom tonu. Usred ove sumorne slike neki seljaci, poljoprivredni radnici, kao i aktivisti za hranu i za\u0161titu okoli\u0161a iz isto\u010dne Europe po\u010deli su se organizirati naspram ovih krajnje nepravednih zemlji\u0161nih politika. Sljede\u0107i Europski zeleni forum za prehrambeni suverenitet, koji objedinjuje progresivne organizacije u oblasti zemlji\u0161nih i poljoprivrednih politika, odr\u017eat \u0107e se ove jeseni u Rumunjskoj<\/a>. Mo\u017eda se mo\u017eemo nadati da je rije\u010d o indikatoru intenzivnije politizacije borbe protiv dru\u0161tveno destruktivnih u\u010dinaka neoliberalizma u poljoprivrednom sektoru, tako bolno vidljivih u isto\u010dnoj Europi.<\/p>\n

S engleskoga prevela Sana Peri\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U posljednjih nekoliko godina, a naro\u010dito nakon svjetske krize cijena hrane iz 2007. i 2008. godine, mnogo je pa\u017enje posve\u0107eno globalnoj ekspanziji velikih akvizicija poljoprivrednog zemlji\u0161ta, poznatijih kao otima\u010dina zemlje…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":12712,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[243,70],"theme":[456,455],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[61],"class_list":["post-12707","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-eu","tag-poljoprivreda","theme-politika","theme-rad","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12707","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=12707"}],"version-history":[{"count":14,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12707\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12765,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12707\/revisions\/12765"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/12712"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=12707"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=12707"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=12707"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=12707"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=12707"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=12707"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=12707"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}