{"id":1267,"date":"2014-06-11T06:50:08","date_gmt":"2014-06-11T05:50:08","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=1267"},"modified":"2021-02-25T11:06:39","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:39","slug":"istine-i-neistine-o-zagrebackoj-tvornici-riz-odasiljaci","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=1267","title":{"rendered":"Privatizacijska putanja zagreba\u010dke tvornice RIZ Oda\u0161ilja\u010di"},"content":{"rendered":"

O RIZ-u se u medijima mnogo pisalo, a za takvu su medijsku pozornost zaslu\u017eni sami radnici koji su brojnim prosvjedima, demantijima i intervjuima upozoravali javnost kako ne\u0107e dopustiti da se njihova tvornica pretvori u jo\u0161 jednu tragi\u010dnu privatizacijsku pri\u010du. Me\u0111utim, kako u medije lak\u0161e prodiru stavovi i izjave osoba na pozicijama mo\u0107i, tako se\u00a0uglavnom<\/strong> prenose samo djelomi\u010dne informacije i spinovi vje\u0161tih PR kompanija.
\n<\/strong><\/p>\n

Radnici tvrtke RIZ Oda\u0161ilja\u010di prosvjedovali su u \u010detvrtak 29. svibnja po tko zna koji put pred zgradom vlade RH. Neposredan povod prosvjeda bio je po\u010detak dijeljenja dionica dr\u017eavnog udjela firme ratnim stradalnicima. Kako bismo bolje razumjeli za\u0161to je upravo to bio povod prosvjeda, potrebno je kontekstualizirati dana\u0161nje stanje RIZ-a s obzirom na doga\u0111aje iz pro\u0161losti. Stoga \u0107emo poku\u0161ati kratko prikazati historijat RIZ-ovog stradanja u samostalnoj Hrvatskoj.<\/p>\n

Dana\u0161nja firma RIZ Oda\u0161ilja\u010di devedesete je do\u010dekala kao dio SOUR-a RIZ (Slo\u017eene organizacije udru\u017eenog rada). RIZ je osnovan 1948. kao tvornica radio aparata i oda\u0161ilja\u010dke opreme te se nastavio dalje razvijati da bi se do po\u010detka sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a program pro\u0161irio na vojnu proizvodnju, razvojni institut i proizvodnju poluvodi\u010da. Osim ovih programa RIZ je imao i dislociranu proizvodnju televizora i gramofona koji su se proizvodili u Slunju i \u0110ur\u0111evcu. Me\u0111u nekoliko radnih organizacija koje su se osamostalile kao organizacija udru\u017eenog rada u sklopu Kardeljeve reforme, nalazio se i RIZ. Oda\u0161ilja\u010di su imali\u00a0 otprilike 330 neposredno zaposlenih radnika dok je neizravno, putem kooperanata, jo\u0161 je 1.000 ljudi ovisilo o suradnji s RIZ-om. Proizvodilo se tada, kao i danas, mahom za izvoz.<\/p>\n

Direktori ove firme imali su va\u017enu ulogu u njezinoj putanji. Na toj se poziciji u razdoblju od 1986. do 1990. nalazio Mili\u0107 Bijeli\u0107 kojega je naslijedio Darko Cvjetko. U trenutku kada Cvjetko preuzima RIZ, firma na ra\u010dunima ima otprilike 25 milijuna dolara gotovine, ali operira i projektima u vrijednosti ve\u0107oj od 150 milijuna maraka. Poduze\u0107e je kasnije u pretvorbi procijenjeno na svega 13,5 milijuna maraka. Ukratko, pri\u010da koja slijedi poku\u0161aj je sa\u017eimanja novije povijesti RIZ-a s fokusom na strate\u0161ke odluke va\u017ene za opis sada\u0161njeg stanja.<\/p>\n

Privatizacija prije zakona<\/strong><\/p>\n

Bijeli\u0107 nam prepri\u010dava kako je tada, krajem osamdesetih i po\u010detkom devedesetih, naslu\u0107ivao budu\u0107e probleme te planirao na temelju Markovi\u0107evog privatizacijskog modela uvesti Siemens u vlasni\u010dku strukturu RIZ-a. Procjena je bila da se nove vlasti ne\u0107e usuditi igrati s interesima jake njema\u010dke firme \u010dime bi se RIZ po\u0161tedio pretvorbeno-privatizacijskih stradanja. Bijeli\u0107 se prisje\u0107a koliko je problema imao pri poku\u0161aju obja\u0161njavanja Nijemcima razloga zbog kojih bi Siemens trebao u\u0107i u RIZ jer za doma\u0107u firmu nije bilo ekonomske logike tra\u017eenja stranog suvlasnika po\u0161to je tada najve\u0107i problem bilo kamo s vi\u0161kom novca. Dogovor o ulasku Siemensa je ipak postignut, no u isto vrijeme na vlast dolazi nova HDZ-ova vlada koja stopira sve privatizacije po Markovi\u0107evom modelu. Prema Bijeli\u0107evim rije\u010dima, direktori poduze\u0107a pozvani su u Privrednu komoru gdje im je Josip Manoli\u0107, prvi predsjednik vlade, objasnio kako nova vlast ne priznaje Markovi\u0107ev zakon i kako uskoro izlazi novi zakon o pretvorbi. Poruka je bila eksplicitna \u2013 uprava RIZ-a ima se vratiti u poduze\u0107e i raspustiti radni\u010dke savjete te objasniti radnicima da samoupravljanje vi\u0161e ne vrijedi. Tada prvi predsjednik vlade naglasio je va\u017enost toga da direktori budu \u201cna\u0161i\u201d, odnosno \u010dlanovi HDZ-a \u0161to je trebao biti kriterij va\u017eniji od stru\u010dnosti. Iako novi zakoni tada jo\u0161 nisu bili doneseni, poru\u010deno im je da se po\u010dnu pona\u0161ati kao da novi zakoni ve\u0107 jesu stupili na snagu. Prisje\u0107aju\u0107i se te zgode u Privrednoj komori Bijeli\u0107 konstatira: \u201cNakon tog sastanka znao sam koliko je sati.\u201d<\/p>\n

Ubrzo nakon konstituiranja nove vlasti Bijeli\u0107 odlazi s mjesta direktora, a na njegovo mjesto dolazi spomenuti Darko Cvjetko, HDZ-ov kadar koji kasnije postaje i najve\u0107im dioni\u010darom RIZ-a. U proces pretvorbe RIZ je u\u0161ao s manjim dijelom kapitala jer je njegov ve\u0107i dio ostao zarobljen u poslovnoj banci Vojni servis koja je poslovala u sklopu Narodne banke Jugoslavije. Na ra\u010dunima u Beogradu ostalo je oko 6 milijun maraka, a dodatnih 17 milijuna dolara Vojni servis je oro\u010dio u banci u New Yorku. Zbog sankcija SR Jugoslaviji taj je novac ostao zamrznut sve do kraja devedesetih \u0161to se kasnije pokazalo klju\u010dnim faktorom za opstanak RIZ-a.<\/p>\n

U procesu pretvorbe 1992. godine prijavljuje se temeljni kapital od 13,5 milijuna maraka i na taj se iznos izdaju dionice. Od tih dionica, njih 50% prodavano je uz osnovni popust od 20% uz 1% za svaku godinu radnog sta\u017ea i obro\u010dnu otplatu na rok od pet godina. Po ovim uvjetima dionice su mogli kupiti sada\u0161nji i biv\u0161i radnici RIZ-a i umirovljenici. Ostalih 50% dionica prodavano je menad\u017eerima. Trinaest dioni\u010dara iz ove grupe dobilo je kredit Zagreba\u010dke banke odobren iz sredstava devizne \u0161tednje gra\u0111ana koja je pretvorena u javni dug.<\/p>\n

\u010cesto ponavljana teza koja se mogla \u010duti od Radimira \u010ca\u010di\u0107a, tada prvog potpredsjednika vlade i ministra gospodarstva, a danas je iznosi Mladen Pejnovi\u0107, predstojnik Dr\u017eavnog ureda za upravljanjem dr\u017eavnom imovinom (DUUDI) i Centra za rekonstruiranje i prodaju (CERP), glasi da su radnici devedesetih dobili dionice koje su kasnije prodali i da se sada nemaju \u0161to \u017ealiti.<\/p>\n

Me\u0161etarenje dionicama<\/strong><\/p>\n

Prva neistina kojom je \u010desto ispunjen medijski prostor kad se govori o RIZ-u je da su radnicima dionice poklonjene. Radnici su svoje dionice otpla\u0107ivali Fondu za privatizaciju. Vrijednost tvrtke je podcijenjena djelomi\u010dno iz objektivnih razloga nedostupnosti imovine \u2013 80% kapitala bilo je nedostupno na ra\u010dunima u Beogradu i New Yorku \u2013 a djelomi\u010dno i zbog \u017eelje tada\u0161njih rukovode\u0107ih struktura da lak\u0161e privatiziraju tvrtku. Ne mo\u017eemo govoriti da je dr\u017eava, odnosno Fond za privatizaciju kojemu su i\u0161le uplate o\u0161te\u0107en ovakvim smanjivanjem vrijednosti jer je cijeli postupak pretvorbe bila otima\u010dina od strane dr\u017eave. Imovina tj. upravlja\u010dka prava su prvo oteta radnicima \u2013 \u010dinom pretvorbe \u2013 da bi tobo\u017ee onda dionice bile jeftino ustupljene radnicima \u2013 procesom privatizacije. Popust je bio dodjeljivan samo za 50% dionica dok je ostatak bio namijenjen menad\u017eerskim strukturama koje su u sumnjivom procesu kreditiranja do\u0161le do udjela u vlasni\u0161tvu. Cijeli ovaj proces stjecanja dionica i u RIZ-ovom slu\u010daju ostao je, naravno, neistra\u017een.<\/p>\n

Jasno je da je proces kreiran tako da se radnici tj. mali dioni\u010dari ne mogu nametnuti kao upravlja\u010di tvrtke. Dionice s popustom su 1993. godine prodavane i biv\u0161im radnicima i umirovljenicima koji nisu imali veliki motiv zadr\u017eavati ih ve\u0107 su ih prodavali dalje. Dodatni razlog za prodaju dionica bili su i doga\u0111aji kao \u0161to je smanjenje pla\u0107e za 40%, \u0161to se zbilo 1999. godine, kao i kasnija ka\u0161njenja pla\u0107a uzrokovana poslovnom politikom tada\u0161njeg direktora. Dio radnika koji su posjedovali dionice oti\u0161ao je tijekom vremena u mirovinu \u0161to je nekima bio dodatni motiv da prodaju dionice. Rezultat ovog odljeva je da su u trenutku obnove pretvorbe tj. dokapitalizacije 2008. mali dioni\u010dari dr\u017eali oko 50% dionica koje su imali 1993.<\/p>\n

Druga neistina koja se provla\u010di kroz javnost kada se govori o RIZ-u glasi da radnici sada tra\u017ee dionice koje su prodali kao i da je dr\u017eava svojim novcem dokapitalizirala RIZ. Pri\u010da o dr\u017eavnoj dokapitalizaciji RIZ-a pri\u010da je o 17 milijuna dolara zara\u0111enih u Iraku koji su ostali zamrznuti u New Yorku. Cijeli proces makinacija novcem iz Iraka radnicima RIZ-a bio je nepoznat do 2005. kada je biv\u0161i direktor Bijeli\u0107, prate\u0107i stranu \u0161tampu preko interneta, pro\u010ditao da su se dr\u017eave dogovorile oko sukcesije deviznih depozita u \u0160vicarskoj nakon \u010dega je na njegov nagovor sindikalni povjerenik Safet \u010cu\u010duk napisao dopis HNB-u u kojem tra\u017ei odgovor o RIZ-ovih 17 milijuna. Odgovor HNB je bio da to vi\u0161e nije pitanje HNB-a ve\u0107 Ministarstva financija. Tada je po\u010deo proces ulaska u trag nestalim milijunima te se od prijeratnih beogradskih bankarskih partnera do\u0161lo do informacija da je novac 29. svibnja 2003. preko Banke za poravnanje u Baselu dozna\u010den na ra\u010dun Ministarstva financija RH. Tada aktualni direktor RIZ-a znao je za taj novac. Ukoliko bi taj novac sjeo na ra\u010dun RIZ-a d.d. kroz obnovu pretvorbe, to bi pove\u0107alo temeljni kapital, \u0161to bi u kona\u010dnici dovelo do pada vlasni\u010dkog udjela tada aktualnog direktora zbog \u010dega bi on izgubio poziciju najve\u0107eg dioni\u010dara i mogu\u0107nost kontroliranja firme. Da je tada\u0161nji direktor Cvjetko<\/a> uspio do\u0107i do 95% dionica, mogao je preregistrirati tvrtku u d.o.o., a 17 milijuna dolara umjesto kao temeljni kapital knji\u017eiti kao direktan prihod. Cvjetko 2003. po\u010dinje kupovati dionice RIZ-a, za \u0161to dobiva novac od Zagreb osiguranja. Kasnije im ustupa oko 23% dionica \u010dime zatvara kredit. Zagreb osiguranje pak 2007. te dionice prodaje investicijskim fondovima pod kontrolom Tomislava Tuki\u0107a. U pri\u010du uskoro ulazi i Michael Ljubas, mladi poduzetnik, najpoznatiji po optu\u017ebama za uni\u0161tavanje tvrtke Elektropromet.<\/p>\n

Atraktivno zemlji\u0161te<\/strong><\/p>\n

Uz me\u0161etarenje dionicama tada\u0161nji direktor pove\u0107ava i vlasni\u0161tvo nad nekretninama. RIZ kupuje parcele drugih propalih firmi koje su bile u sklopu biv\u0161eg SOUR-a RIZ kako bi okrupnio posjed na atraktivnoj lokaciji pogodnoj za gradnju luksuznih stanova. Na nadzornom odboru RIZ-a, prema rije\u010dima prisutnih, prezentiran je projekt \u201cBiser maksimirske \u0161ume\u201d, gdje bi RIZ uz partnera Stipi\u0107 Grupu na sada\u0161njoj lokaciji tvornice gradio ekskluzivne stanove za elitu. Izvla\u010denje novca iz proizvodnje i ulaganje u kupovinu zemlji\u0161ta tvrtku dovodi u velike probleme i na rub ste\u010daja.<\/p>\n

Sindikat godine 2006. podnosi kaznenu prijavu protiv tada\u0161njeg direktora RIZ-a Darka Cvjetka zbog nesavjesnog poslovanja. Prijava nikad nije procesuirana, a radnici RIZ-a tako\u0111er smatraju simptomati\u010dnim da je u DORH-u, na poziciji zamjenice glavnog dr\u017eavnog odvjetnika, tada radila Cvjetkova supruga. Tada\u0161nji direktor u medijima izjavljuje kako sindikat stvara nepotrebnu buku oko 17 milijuna dolara jer neki \u017eele u mirovinu s velikim otpremninama.<\/p>\n

Dr\u017eavno odvjetni\u0161tvo i Hrvatski fond za privatizaciju neprestano su odugovla\u010dili s dostavom RIZ-ovih sredstava na ra\u010dun firme. U po\u010detku su potpuno negirali pravo RIZ-a na tih 17 milijuna da bi 2007. godine do\u0161lo do promjene stava i odluke da se novac ipak vrati kroz obnovu pretvorbe.<\/p>\n

Direktor Cvjetko deklarativno podr\u017eava obnovu pretvorbe dok Tuki\u0107 i Ljubas stvaraju blok koji se tome protivi, ina\u010de kr\u0161e\u0107i cijeli niz odredbi Zakona o preuzimanju trgova\u010dkih dru\u0161tava. U vezi kr\u0161enja spomenutog Zakona posebno je zna\u010dajno \u0161to su, djeluju\u0107i preko skrbni\u010dkih ra\u010duna<\/a> kod Zagreba\u010dke banke i Hypo Alpe Adria-Bank u Klagenfurtu, skrivali pravu visinu udjela u RIZ Oda\u0161ilja\u010dima i propustili objaviti namjeru o preuzimanju. Na dioni\u010dkoj skup\u0161tini glasaju protiv pove\u0107anja temeljnog kapitala (tj. povratka 17 milijuna dolara u RIZ) a odluku skup\u0161tine potom osporavaju na sudu. Da su uspjeli u svojoj nakani, RIZ bi sigurno zavr\u0161io u ste\u010daju. Dokapitalizacija kroz obnovu pretvorbe ipak 2008. prolazi na Skup\u0161tini dioni\u010dara, novac sjeda na RIZ-ov ra\u010dun, a dr\u017eava postaje vlasnik novoemitiranih dionica, dakle 64% vlasni\u0161tva tvrtke. Obe\u0107anje Sanaderove vlade da \u0107e se od tih dionica oformiti radni\u010dko dioni\u010darstvo ostaje samo obe\u0107anje jer se \u010deka pravomo\u0107nost odbacivanja Tuki\u0107evih i Ljubasovih \u017ealbi \u0161to se de\u0161ava tek u studenom 2011. Nakon toga odr\u017eavaju se izbori, u dr\u017eavi na vlast dolazi nova koalicija, a u RIZ novo stradanje.<\/p>\n

Jo\u0161 jedna neistina koja se \u010desto mo\u017ee \u010duti u javnosti ka\u017ee da je dr\u017eava dokapitalizirala tvrtku vlastitim novcem. Osim \u0161to su Fond za privatizaciju i DORH zavla\u010dili povrat RIZ-ovih 17 milijuna dolara<\/a> zara\u0111enih u Iraku, \u0161to je umalo dovelo do ste\u010daja tvrtke, dr\u017eava je ostala du\u017ena za dodatnih 103 milijuna kuna zbog te\u010dajne razlike i kamate petogodi\u0161njeg zadr\u017eavanja novca na ra\u010dunu Ministarstva financija. \u0160to se ti\u010de radni\u010dkog dioni\u010darstva, stav nove vlade je da ih ne zanimaju nikakva obe\u0107anja dana radnicima i da \u0107e dr\u017eava samostalno raspolagati svojom imovinom. Nova vlast postavlja sebi blisku upravu \u010dija \u0107e kratka vladavina me\u0111u radnicima ostati upam\u0107ena po anga\u017eiranju za\u0161titarske agencije koja se sukobila s radnicima, a koja je bila pla\u0107ena nekoliko stotina tisu\u0107a kuna za mjesec dana rada, zatim po anga\u017eiranju PR agencije Kre\u0161imira Macana za 50 tisu\u0107a kuna<\/a> i nano\u0161enju direktne \u0161tete poduze\u0107u u iznosu od oko deset milijuna kuna.<\/p>\n

Sprje\u010davanje radni\u010dkog dioni\u010darstva<\/strong><\/p>\n

Radni\u010dko dioni\u010darstvo do danas nije formirano, a dr\u017eavne institucije onemogu\u0107avaju radnicima da do\u0111u do dionica koje su izdane na temelju novca koji su radnici u sklopu samoupravnog poduze\u0107a RIZ Oda\u0161ilja\u010di zaradili u Iraku. Da stvar bude gora, nominalno socijaldemokratska vlast 15. srpnja 2013. po hitnom postupku donosi Zakon o upravljanju dr\u017eavnom imovinom gdje se prodaja udjela u okviru radni\u010dkog dioni\u010darstva ograni\u010dava na 25% temeljnog kapitala. Ovih dana DUUDI je po\u010deo dijeliti svoje dionice ratnim stradalnicima. Radnici strahuju da \u0107e ve\u0107ina tih dionica zavr\u0161iti budza\u0161to u rukama interesnih skupinama kojima proizvodnja nije primarni cilj.<\/p>\n

Pobrojimo stoga jo\u0161 jednom neke od neistina koje se u javnosti \u010desto ponavljaju kad se govori o RIZ Oda\u0161ilja\u010dima.<\/p>\n

Neistina je da su radnici kontrolirali tvrtku pa prodali dionice. Ve\u0107inski vlasnici su od po\u010detka bili direktor Darko Cvjetko i manja skupina menad\u017eera. Pretvorba i privatizacija su kreirane na na\u010din da pojedinci odabrani od strane vlasti preuzmu tvrtke.<\/p>\n

Nije to\u010dno da je dr\u017eava dokapitalizirala RIZ Oda\u0161ilja\u010de jer je 64% dionica koje posjeduje dr\u017eava izdano na temelju RIZ-ovog novca zara\u0111enog u Iraku. Taj dio RIZ-ovog kapitala nije bio predmet pretvorbe i privatizacije 1992. godine jer je bio nedostupan \u2013 \u0161to je zapravo spasilo RIZ. Radnicima nikad nije ponu\u0111ena privatizacija tih 64% udjela u poduze\u0107u. Dr\u017eava nije ulo\u017eila u RIZ ni kune. Dr\u017eava duguje 103 milijuna kuna RIZ-u na ime te\u010dajne razlike i kamate zbog petogodi\u0161njeg zadr\u017eavanja novca na ra\u010dunu Ministarstva financija.<\/p>\n

Slu\u010daj RIZ tipi\u010dan je primjer privatizacije hrvatske industrije. Jedna visokotehnolo\u0161ka i perspektivna tvrtka koja ima tradiciju izvoza na svjetska tr\u017ei\u0161ta postala je poligon za razvla\u010denje od strane raznih me\u0161etara i interesnih grupa premre\u017eenih sa institucijama vlasti. Preostalih 230 zaposlenih koji zara\u0111uju svoju pla\u0107u, iskustvo i znanje akumulirano godinama i poslovne veze sa cijelim svijetom o\u010dito su ni\u0161ta u odnosu na prioritet gradnje ekskluzivnih stanova. Motiv radnika RIZ-a da ostvare radni\u010dko dioni\u010darstvo nisu ni profiti ni dividende ve\u0107 sprje\u010davanje uni\u0161tavanja tvrtke od strane raznih poduzetni\u010dko-strana\u010dkih interesnih grupacija. Tragedija i ironija je tim ve\u0107a \u0161to \u0107e sutra isti oni koji uni\u0161tavaju perspektivnu visokotehnolo\u0161ku tvrtku koja puni prora\u010dun zazivati bolne rezove, outsourcing<\/em> i kresanje radni\u010dkih prava.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Radnici tvrtke RIZ Oda\u0161ilja\u010di prosvjedovali su u \u010detvrtak 29. svibnja po tko zna koji put pred zgradom vlade RH. Neposredan povod prosvjeda…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":1281,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[51],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[119],"class_list":["post-1267","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-privatizacija","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1267","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1267"}],"version-history":[{"count":19,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1267\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36880,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1267\/revisions\/36880"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1281"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1267"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1267"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1267"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=1267"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=1267"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=1267"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=1267"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}