{"id":12163,"date":"2016-03-11T08:00:09","date_gmt":"2016-03-11T07:00:09","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=12163"},"modified":"2016-03-10T11:57:27","modified_gmt":"2016-03-10T10:57:27","slug":"proizvodnja-bastine-nove-mobilizacije-za-staru-sofiju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=12163","title":{"rendered":"Proizvodnja ba\u0161tine: nove mobilizacije za “Staru Sofiju”"},"content":{"rendered":"

Javna polemika vezana uz za\u0161titu arhitektonske ba\u0161tine u Bugarskoj na\u010delno se vodi oko dva klju\u010dna problema: naru\u0161avanja “autenti\u010dnosti” i lo\u0161eg, “selja\u010dkog” ukusa. Pritom iz fokusa gotovo sasvim ispadaju sistemski pritisci na ba\u0161tinu koji malogra\u0111ansku fantaziju “europske” Sofije povremeno stavljaju u konflikt s gra\u0111evinskim interesima kapitala.<\/strong><\/p>\n

Borbe oko javnog prostora u Bugarskoj dosad su uglavnom vo\u0111ene radi za\u0161tite prirode i okoli\u0161a. No odnedavno su se pojavili i novi akteri \u2013 pokreti za urbanu ba\u0161tinu. Postoji odre\u0111eno slaganje izme\u0111u onog \u0161to tra\u017ee i jedni i drugi: strah od nestanka prirodnih cjelina radi projekata gra\u0111evinske industrije sli\u010dan je onom od nestanka autenti\u010dnog urbanog naslje\u0111a pred dvojnom prijetnjom “la\u017ene” ba\u0161tine i nekretninskog sektora.<\/p>\n

Teren na kojem se najsna\u017enije izra\u017eavaju antagonizmi izme\u0111u gra\u0111evinske industrije, prosvjednika i vlasti je centar Sofije, zahva\u0107en bizarnim procesom ru\u0161enja povijesnih zgrada radi izgradnje “povijesne ba\u0161tine”. Taj dio grada \u010desto se od milja naziva “Starom Sofijom” i sredi\u0161nje je mjesto nostalgije za vremenom “prije 1944. godine” (prije dolaska komunista na vlast). U idealiziranim interpretacijama upravo to je vrijeme kada je Sofija bila “europski grad”, a taj su karakter ugrozili tek komunisti svojim invazivnim projektima, prije svega izgradnjom velikog “staljinisti\u010dkog” kompleksa<\/a> u centru grada, odmah uz elegantnu devetnaestostoljetnu neoklasicisti\u010dku zgradu Narodnog sobranja. Da i ne spominjemo velika prostranstva na perifernim dijelovima grada kojima dominiraju sivi stambeni blokovi (pejorativno nazvani penelki<\/em>). Jedan poznati desni\u010darski bloger \u010dak je ustvrdio kako \u0107e “povratak Europi” koji je zapo\u010deo 1989. godine zahtijevati napu\u0161tanje blokova izgra\u0111enih u socijalizmu.<\/p>\n

O\u010dekivano, za akademske, novinarske i ostale poklonike ideje o “Staroj Sofiji” taj se termin odnosi isklju\u010divo na arhitekturu izgra\u0111enu prije 1944. godine. Ipak, ono \u0161to svi koji isti\u010du opoziciju “Stare Sofije” prema “komunisti\u010dkim devijacijama” sustavno pre\u0161u\u0107uju jest \u010dinjenica da je tek u socijalizmu, osobito 1960-ih i 1970-ih, razvijena politika za\u0161tite urbane ba\u0161tine. Drugim rije\u010dima, upravo je komunizam stvorio “Staru Sofiju”, ako ne po nazivu, onda barem za\u0161titom starih gra\u0111evina kao “arhitektonskih spomenika”. U drugim gradovima, poput Plevena, Dobri\u010da i \u0160umena, za\u0161tita ba\u0161tine nije se ograni\u010dila samo na o\u010duvanje starih, ve\u0107 je obuhvatila i izgradnju potpuno novih “starih” gradova. Sve ovo odvijalo se u trenutku kada je biv\u0161i socijalisti\u010dki re\u017eim napravio sna\u017ean zaokret prema kulturnom konzervativizmu i nacionalizmu, popra\u0107enim liberalnim reformama u ekonomskoj politici.<\/p>\n

Novo srednjovjekovlje<\/strong><\/p>\n

Institucija zadu\u017eena za za\u0161titu urbane ba\u0161tine je Nacionalni institut za kulturne spomenike osnovan<\/a> 1957. godine, a njegov aktualni naglasak na za\u0161titi bugarske srednjovjekovne ba\u0161tine duguje doslovno sve izgradnji (u svakom smislu te rije\u010di) te ba\u0161tine tijekom nacionalisti\u010dkog perioda bugarskog realsocijalizma. Kako to \u010desto biva, ideolo\u0161ka desnica sasvim je nesvjesna \u010dinjenice koliko svojih kriti\u010dkih resursa usmjerenih protiv komunizma duguje upravo \u2013 komunizmu. Brojni lokaliteti u zemlji proteklih su godina pretvoreni u velika gradili\u0161ta neosrednjovjekovnih tvr\u0111ava, \u0161to je potaknuto jednako komercijalnim, koliko i nacionalisti\u010dim motivima. Projekte danas uglavnom financira Europska unija radi razvoja siroma\u0161nih regija, no postoji \u010dak i nekoliko potpuno privatnih tvr\u0111ava.<\/p>\n

Rije\u010d je o nekoj vrsti srednjovjekovnog (umjesto anti\u010dkog gr\u010dkog) projekta “Skopje 2014”, koji dodu\u0161e obuhva\u0107a cijelu zemlju. Do sad je izgra\u0111eno dvadeset<\/a> tvr\u0111ava na \u0161to je potro\u0161eno 106 milijuna leva, uz glasno negodovanje liberalnih intelektualaca koji ih nazivaju “\u010dalgom” (ki\u010d, cajka; univerzalni krivac za sve neda\u0107e tranzicije) ili “butaforijom” (od talijanskog butta fuori<\/em>, \u0161to zna\u010di “odbaciti”), odnosno rekvizitima ili kazali\u0161nom scenografijom. Najnovija borba protiv “butaforija” usmjerena je protiv restauracije rimskih ostataka u centru Sofije koja uklju\u010duje izgradnju novih zidina povrh starih, a financirao ju je Europski fond za regionalni razvoj sa sedam i pol milijuna eura. Pri tome je najvi\u0161e kritika izazvala odluka da se, prakti\u010dnosti radi, stari ulaz zagradi<\/a> aluminijskim gara\u017enim vratima.<\/p>\n

\"rimske<\/a>Foto: Plo\u0161\u0107ad Slavejkov<\/a>. Novi rimski ostaci. Originalne cigle jedva su vidljive na dnu konstrukcije.<\/em><\/span><\/p>\n

Nakon pritisaka, gara\u017ena su vrata ipak uklonjena, a cijeli projekt privremeno zaustavljen. Formirana je i posebna komisija sastavljena od arhitekata i predstavnika “civilnog sektora” koja bi trebala procijeniti \u0161tetu napravljenu na originalnom nalazi\u0161tu. Ministar kulture Ve\u017edi Ra\u0161idov, kao i zloglasni direktor Nacionalnog povijesnog muzeja Bo\u017eidar Dimitrov (\u010desto prozivan kao suradnik tajne slu\u017ebe u socijalizmu), najglasniji su zagovornici projekta “restauracije”, zbog \u010dega ih liberalni kriti\u010dari redovito prozivaju kao nastavlja\u010de praksi od kojih se “davno odustalo” (aluzija na komunizam). O\u010dekivano, direktor muzeja svojim je kriti\u010darima uzvratio<\/a> prozvav\u0161i ih tako\u0111er da su komunisti. No uzajamne optu\u017ebe zapravo skrivaju komercijalne motive za izgradnju rimskih zidina koje, rije\u010dima Dimitrova, treba “ili pretvoriti u turisti\u010dku atrakciju ili zakopati”. Liberalni kriti\u010dari pak opasnost od “uni\u0161tavanja povijesne autenti\u010dnosti” vide<\/a> upravo u smanjenoj mogu\u0107nosti ekonomskog iskori\u0161tavanja. Drugim rije\u010dima, obje strane inzistiraju na komercijalnoj vrijednosti ba\u0161tine.<\/p>\n

Dobri ukusi i investitorska logika<\/strong><\/p>\n

Sli\u010dna se rasprava povela oko postavljanja skulpture srednjovjekovnog cara Samuila u samom centru Sofije. Skulptura je postala poznata prije svega zbog odluke kipara da careve o\u010di svijetle, kao i zbog njegovog odabira careve odore koja podsje\u0107a na kostimografiju “Gospodara prstenova”. Za liberalnu kulturnu elitu, ova skulptura predstavlja sve \u0161to je pogre\u0161no s estetikom tranzicije: od nacionalizma<\/a>, navodnog nastavljanja komunizma<\/a> do populizma<\/a> (“ki\u010d koji se ulaguje ukusu masa”). Spomenik je neukusan, neautenti\u010dan (arheolozi su tako\u0111er upozorili da je kruna na Samuilovoj glavi ugarska “\u017eenska”, a ne bugarska kruna) i op\u0107enito nedostojan. Ukratko \u2013 \u010dalga<\/a>.<\/p>\n

No usporedba ki\u010da ove skulpture s popularnim muzi\u010dkim \u017eanrom prikriva \u010dinjenicu da je ona zapravo proizvod javno-privatnog partnerstva. Njezinu je izgradnju naime financirala<\/a> fondacija patriotski orijentiranog poduzetnika Milena Vrabevskog dok su lokaciju osigurale gradske vlasti. Drugim rije\u010dima, suprotno lamentacijama intelektualaca nad apstraktnim “ukusom masa” koji uni\u0161tava estetiku Sofije, skulptura je upravo proizvod konkretnog ukusa elita koji njihove prozivke posredno opravdavaju. Sli\u010dno vrijedi za kritike “narodnog ukusa” tijekom kontroverzi<\/a> vezanih uz obnovu poznate vile iz 1920-ih, \u010diji je vlasnik, direktor Lukoila Bugarska Valentin Zlatev i jedan od najbogatijih poduzetnika u zemlji, tvrdio da se ne mo\u017ee popraviti te predlo\u017eio da je sasvim sru\u0161i i izgradi novu (ali “istu”) na njezinom mjestu.<\/p>\n

\"Foto:<\/a>Foto: OffNews<\/a>. Car Samuilo.<\/em><\/span><\/p>\n

Prijedlog je izazvao proteste<\/a> i reakcije arhitekata, in\u017eenjera te drugih stru\u010dnjaka kao i zabrinutih gra\u0111ana koji su rado isticali kako je Zlatevljev otac bio gradona\u010delnik Pravca, rodnog mjesta Todora \u017divkova, a njegov djed \u2013 svinjar<\/a>. Drugim rije\u010dima, njegovo selja\u010dko porijeklo je razlog za\u0161to Zlatev nije sposoban cijeniti veli\u010danstvenu vilu koju posjeduje. Vidjeti seljaka u kapitalisti\u010dkoj eliti mogu samo oni koji odbijaju suo\u010diti se sa strukturnim uzrocima problema: konkretno, potrebom kapitala da se rije\u0161i “zastarjelih” zgrada kako bi otvorio prostor za nove gra\u0111evinske ili turisti\u010dke investicije. Lak\u0161e je dakako za sve optu\u017eiti osobne nedostatke, osobito “kulturne deficite” koji omogu\u0107avaju da krivac jo\u0161 jednom budu “narodne mase”.<\/p>\n

Kako bilo, dok su trajale polemike oko ovih projekata donesen je novi zakon<\/a> koji je u osnovi decentralizirao odlu\u010divanje o gra\u0111evinskim projektima i time znatno olak\u0161ao zaobila\u017eenje procjene utjecaja na ba\u0161tinu. Istim je zakonom uveden i institut “pre\u0161utnog pristajanja” koji predvi\u0111a rok za izdavanje potvrde za projekte nakon kojeg \u2013 ako institucija ne odgovori \u2013 investitor ima pravo smatrati da je njegov plan odobren. Kriti\u010dari koji su upozorili kako \u0107e to pove\u0107ati opasnosti za urbanu ba\u0161tinu ponovno jedini problem vide u vjerojatnoj korupciji lokalnih slu\u017ebenika, a nikako u sustavnom pogodovanju investitorima. Borba protiv butaforije<\/em> u Bugarskoj vodi se dakle jednako protiv ru\u0161enja kao i protiv nasilnog umetanja u urbano tkivo te u tom smislu mo\u017ee igrati va\u017enu ulogu u otporu pritiscima kapitala, \u010dak i kad ne koristi antikapitalisti\u010dku retoriku. No njegova mogu\u0107nost da odigra tu ulogu uvelike ovisi o sposobnosti da se rije\u0161i demofobnih fantazija o “\u010dalga-komunizmu” koji uni\u0161tava “Staru Sofiju”.<\/p>\n

S engleskog preveo Nikola Vukobratovi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Borbe oko javnog prostora u Bugarskoj dosad su uglavnom vo\u0111ene zbog za\u0161tite prirode, no odnedavno su se pojavili i novi akteri \u2013 pokreti za urbanu ba\u0161tinu. Postoji odre\u0111eno slaganje izme\u0111u onog \u0161to tra\u017ee i jedni i drugi…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":12169,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[103,74],"theme":[458,456],"country":[48],"articleformat":[450],"coauthors":[191],"class_list":["post-12163","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-ideologija","tag-kultura","theme-drustvo","theme-politika","country-bugarska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12163","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=12163"}],"version-history":[{"count":18,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12163\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12202,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12163\/revisions\/12202"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/12169"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=12163"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=12163"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=12163"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=12163"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=12163"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=12163"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=12163"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}