{"id":12092,"date":"2016-03-08T08:00:59","date_gmt":"2016-03-08T07:00:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=12092"},"modified":"2016-03-08T01:37:44","modified_gmt":"2016-03-08T00:37:44","slug":"osmi-mart","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=12092","title":{"rendered":"Vi\u0161e od kvota: razine rodne nejednakosti"},"content":{"rendered":"

Prisustvo \u017eena u visokoj politici ili njihov proboj na visoke upravlja\u010dke funkcije \u010desto se predstavljaju kao jedan od neospornih dokaza ravnopravnosti \u017eena u odre\u0111enom dru\u0161tvu. Pritom se zanemaruje cijeli niz faktora koji oblikuju dru\u0161tveni polo\u017eaj \u017eena, a \u010dija promjena nije dosti\u017ena putem individualnih slu\u010dajeva vertikalne mobilnosti. Dovoljno se osvrnuti na nekoliko primjera, kako lokalnih tako i evropskih.<\/strong><\/p>\n

Kakvom nepa\u017eljivijem promatra\u010du moglo bi se 8. marta 2016. godine vrlo lako u\u010diniti da je pitanje rodne ravnopravnosti postalo gotovo pa izli\u0161no, odnosno da je napokon zauvijek pre\u0161lo iz politi\u010dke arene u bon-ton priru\u010dnike. Za dokaz svoje tvrdnje samo \u0107e podsjetiti na najmo\u0107nije politi\u010dke funkcije na globalnoj razini: Hillary Clinton je potencijalna budu\u0107a predsjednica SAD-a, Angela Merkel je kancelarka najmo\u0107nije evropske dr\u017eave, dok se na \u010delu jedne od najutjecajnijih svjetskih organizacija, Me\u0111unarodnog monetarnog fonda, tako\u0111er nalazi \u017eena, Christine Lagarde. Vjerojatno se ne bi pritom zanemario niti lokalni kontekst i \u010dinjenica da i Hrvatska ima predsjednicu, Kolindu Grabar-Kitarovi\u0107.<\/p>\n

Nadalje, moglo bi se ustanoviti i da fundamentalni politi\u010dki okvir u Evropi, onaj mjera \u0161tednje, tako\u0111er ima “\u017eenski” \u0161tih. Naime, jedan od klju\u010dnih ideolo\u0161kih manevara u prevo\u0111enju ekonomske krize u krizu javnog duga i dr\u017eavne rastro\u0161nosti dogodio se u prosincu 2008. godine na kongresu CDU-a (Kr\u0161\u0107ansko-demokratske unije) u Stuttgartu. U svom govoru na kongresu Angela Merkel poslu\u017eila se lokalnom “\u017eenskom” pame\u0107u: “Kad smo ve\u0107 ovdje u Stuttgartu, u Baden-W\u00fcrtembergu, mo\u017eemo pitati za mi\u0161ljenje \u0161vapsku doma\u0107icu. Ona bi nam odgovorila djeli\u0107em mudrosti koji je kratak koliko i to\u010dan: \u2018dugoro\u010dno, ne mo\u017ee se \u017eivjeti iznad svojih mogu\u0107nosti\u2019.”<\/p>\n

\u0160vapska doma\u0107ica i gr\u010dka radnica<\/strong><\/p>\n

Premda sli\u010dnih izjava koje potvr\u0111uju raskorak izme\u0111u \u017eena na istaknutim mjestima i njihovog utjecaja na ekonomske i politi\u010dke dimenzije rodne (ne)ravnopravnosti mo\u017eemo prona\u0107i i kod Hillary Clinton i Christine Lagarde, nijedna nije toliko dalekose\u017ena i ilustrativna u tom smislu kao Merkeli\u010dino pozivanje na “\u0161vapsku doma\u0107icu”. Iako se osnovni ideolo\u0161ki trik<\/a> sastoji u poistovje\u0107ivanju dr\u017eavnog i ku\u0107anskog prora\u010duna, zanimljivo je ocrtati rodnu dimenziju njegova kruga u kontekstu krize eurozone. Dakle, imaginarna “\u0161vapska doma\u0107ica” svojom je trezveno\u0161\u0107u, racionalno\u0161\u0107u, \u0161tedljivo\u0161\u0107u i radi\u0161no\u0161\u0107u nezanemarivo pridonijela rastu njema\u010dke konkurentnosti u odnosu na, recimo, Gr\u010dku. Uslijed stagnacije pla\u0107e (osnovnog razloga njema\u010dke konkurentnosti) njenog mu\u017ea zaposlenog u nekoj njema\u010dkoj izvoznoj kompaniji, na sebe je preuzela dodatne aspekte ku\u0107anskog rada koje bi eventualno ve\u0107a pla\u0107a mogla pokriti, kao \u0161to je i ideolo\u0161ki suzbila eventualno sindikalno nezadovoljstvo mu\u017ea pokazuju\u0107i mu kako se i s ovolikom pla\u0107om mo\u017ee sasvim ugodno \u017eivjeti ukoliko se tro\u0161enju pristupi racionalno i \u0161tedljivo. \u0160to se doga\u0111alo istovremeno s njenom imaginarnom gr\u010dkom “kolegicom”?<\/p>\n

Pretpostavimo da je ona i zaposlena, npr. u \u0161koli kao u\u010diteljica, ali da je, naravno, jednakim intenzitetom zaposlena i u ku\u0107anstvu. Osim \u0161to joj je pla\u0107a u zadnjih nekoliko godina pala za nekih 30%, mu\u017e joj je ostao bez posla tako da je standard pao puno vi\u0161e. Ne samo to, mnoge socijalne usluge poput vrti\u0107a ili zdravstva su ili eliminirane mjerama \u0161tednje ili su komercijalizirane, po naputcima iz Berlina. Tako\u0111er su i optere\u0107eni kreditom za automobil proizvedenim upravo u kompaniji u kojoj radi mu\u017e racionalne “\u0161vapske doma\u0107ice” koji bi bez takvih kredita te\u0161ko i dalje bio zaposlen, a “doma\u0107ica” imala priliku da bude racionalna. Nadalje, promjena “odnosa mo\u0107i” u gr\u010dkoj obitelji s obzirom na to da je ona postala breadwinner<\/em>, prili\u010dno je optere\u0107uju\u0107a. Kako se nalazi u situaciji u kojoj ne mo\u017ee zadovoljavati svoju zami\u0161ljenu patrijarhalnu funkciju skrbni\u0161tva nad obitelji, mu\u017e postaje sve “nervozniji” i u\u010destalo ju emocionalno i psihi\u010dki maltretira. (Iako je va\u017eno naglasiti da takva maltretiranja nisu ni pravilo ni “privilegija” siroma\u0161nijih mu\u0161karaca.)<\/p>\n

Ovdje ukratko skicirani vrlo mogu\u0107i scenarij poslu\u017eio je da uka\u017ee na dubinu isprepletenosti razli\u010ditih politi\u010dkih razina, ideolo\u0161kih procesa, ekonomske logike konkurencije i rodnih odnosa. Iako se nipo\u0161to ne smiju zanemariti dosezi u\u010dinjeni u zastupljenosti \u017eena u visokoj politici, niti se inzistiranje na kvotama treba odbaciti kao samo formalno liberalno izjedna\u010davanje bez realnih u\u010dinaka, bitno je ukazati na dubinu ekonomskih i politi\u010dkih procesa koji utje\u010du na reprodukciju rodne nejednakosti i koji nisu ni pribli\u017eno rje\u0161ivi izborom \u017eene na neku od va\u017enijih politi\u010dkih funkcija. Ako na nekoliko razina posredovanja mo\u017eemo povu\u0107i kompleksnu vezu izme\u0111u strukture monetarne unije i stvaranja jaza izme\u0111u centra i periferije s mogu\u0107im pove\u0107anim stupnjem zlostavljanja u prosje\u010dnoj gr\u010dkoj obitelji, onda bi i politi\u010dki kriteriji mjerenja ravnopravnosti i emancipacije \u017eena trebalo prili\u010dno nadma\u0161ivati jednostavnu aritmetiku.<\/p>\n

Status Osmog marta<\/strong><\/p>\n

Okrenimo se na trenutak lokalnoj situaciji i politi\u010dkim i ideolo\u0161kim trendovima, da bi se na kraju vratili nekim strate\u0161kim politi\u010dkim pitanjima. \u0160to uop\u0107e predstavlja Osmi mart u javnom prostoru? \u010cini se da postoje dva dominantna na\u010dina obilje\u017eavanja. U visokoj politici i medijima na taj se dan ne\u0161to vi\u0161e obrati pa\u017enja na statistiku, primjerice o zlostavljanju u obitelji, o broju zastupnica ili o rodnom jazu u pla\u0107ama. Eventualno se i dodatni prostor ustupi Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova. Drugi na\u010din, bli\u017ei reklamnim agencijama i PR sektoru, Osmi mart tretira kao svojevrsni, kalendarski pode\u0161en, spin off<\/em> Valentinova. Pa se nude i razni paket aran\u017emani i popusti za parove usredoto\u010deni na “\u017eenske” potro\u0161a\u010dke navike. Cijela je pri\u010da retori\u010dki fokusirana na njene \u017eelje. Odnosno, radi se o posebnom danu u kojem bi mu\u0161karac trebao udovoljavati ina\u010de ekscesivnim i iracionalnim \u017eeninim emocionalnim i potro\u0161a\u010dkim \u017eeljama. Barem na jedan dan i te \u017eelje imaju legitiman dru\u0161tveni status protkan pri\u017eeljkivanim komercijalnim utr\u0161kom. Manje-vi\u0161e, seksisti\u010dka patologizacija \u017eene u reklamne svrhe.<\/p>\n

Zanimljive su i reakcije na poku\u0161aje politizacije samog Osmog marta ili ukazivanje na dana\u0161nju ispra\u017enjenost sadr\u017eaja. Kao politi\u010dki najindikativnija mo\u017ee se uzeti ona koja diskreditira status Osmog marta u Jugoslaviji kako bi odrekla bilo kakvu politi\u010dku relevantnost pitanju rodne ravnopravnosti danas. Radi se pritom o uobi\u010dajenoj taktici ovda\u0161nje desnice, kako nacionalisti\u010dke tako i liberalne. Trik se sastoji u tome da se uo\u010deni i postoje\u0107i raskorak izme\u0111u proklamiranih socijaliti\u010dkih politika u biv\u0161oj dr\u017eavi i njihovih konkretnih provedbi uzima kao dokaz za: a) licemjernost i hipokriziju lijevih i progresivnih aktera b) utopijsku, a \u010desto i distopijsku narav bilo kakvih egalitarnih politika. Pa se tako za slu\u010daj Osmog marta ka\u017ee: ma bila je to samo izlika za sindikalne izlete i poklanjanje cvije\u0107a. Iako se ne mo\u017ee osporiti \u010desto samo ornamentalna funkcija tog praznika (ali koje bi druge funkcije sami praznici i mogli imati), bez obzira na iznevjerena o\u010dekivanja jugoslavenske politike spram rodne ravnopravnosti, \u010ditav niz nezanemarivih dosega po pitanju rodne ravnopravnosti, od emancipacije u Narodnooslobodila\u010dkoj borbi preko razvijanja sustava socijalne za\u0161tite, neosporiv je, pogotovo ako za kriterij uzmemo polo\u017eaj \u017eena u Kraljevini Jugoslaviji, a ne ahistorijske liberalne kriterije, slijepe na klasnu nejednakost. Politi\u010dki trend diskreditacije svega “totalitarnog” u Hrvatskoj dovodi nas i do predsjednice Kolinde Grabar-Kitarovi\u0107.<\/p>\n

Za ilustraciju predsjedni\u010dinog odnosa spram vlastitog spola mo\u017eemo uzeti dva primjera: nacionalni i klasni. Premda predsjednica \u010desto poku\u0161ava svoje skromne ovlasti pro\u0161iriti do krajnjih granica ili barem ih rastegnuti toliko da ju dovedu u fokus javnosti i samim time daju dodatnu snagu njenim rije\u010dima, funkcija koju zauzima prili\u010dno ju limitira u postizanju nekih relevantnijih u\u010dinaka. No zapravo, isklju\u010divo oslanjanje na medijsku prisutnost i PR taktike dovodi ju u prednost spram onih koji misle da imaju utjecajnije funkcije, a opet sve \u0161to im preostaje i na \u010demu grade politiku jest tzv. imid\u017e, sebe, nacije ili poslovne klime.<\/p>\n

Nacionalno i klasno prije rodnog<\/strong><\/p>\n

Prvi primjer je predsjedni\u010din odgovor na pismo Milorada Pupovca o porastu netrpeljivosti prema srpskoj nacionalnoj manjini u kojem ju je pozvao na odgovornost i prikladnu reakciju. Kako bi legitimirala svoj odgovor predsjednica je u uvodu napomenula kako razumije poziciju iz koje Pupovac govori jer je i sama u svojoj karijeri do\u017eivjela brojne diskriminacije i neugodnosti zbog toga \u0161to je \u017eena. To je sigurno to\u010dno, a i vidljivo i danas, \u010dak i u komentarima liberalnih kriti\u010dara trenutne vlasti. No, sama legitimacija bila\u00a0je u funkciji politi\u010dke delegitimacije srpske manjine. Slu\u017ee\u0107i se “argumentacijskim manevrom” branitelja silovanja predsjednica je poru\u010dila hrvatskim Srbima da su si sami krivi jer \u2013 provociraju. Dakle, ne samo da je svoje iskustvo rodne diskriminacije iskoristila kao sredstvo za poticanje nacionalne diskriminacije ve\u0107 je u cijelu pri\u010du ubacila “argument” naj\u010de\u0161\u0107e upotrebljavan u kontekstu silovanja. \u010cinjenica da je nacionalnu pripadnost nadredila rodnoj dovoljno govori o neposrednom pozitivnom utjecaju dolaska \u017eena na pozicije u visokoj politici. Pored nacionalnog, spomenimo i klasni primjer.<\/p>\n

Predsjednica je prije nekih mjesec i pol udruzi Kamensko, koju \u010dini minorni broj od ukupnog broja \u017eena zaposlenih u toj propaloj tvornici, poklonila industrijsku peglu i pritom ih pohvalila za poduzetni\u010dki duh. Tako se nadovezala na kori\u0161tenje biv\u0161ih radnica Kamenskog u politi\u010dko-reklamne svrhe, na tragu poklona koje su prije donosili Ivo Josipovi\u0107 i Milan Bandi\u0107. Predsjednica je tako\u0111er prikladno pozirala za nekoliko selfieja<\/em>, kako to ve\u0107 i radi na svojim PR dru\u017eenjima s “narodom”. Dakle, ne samo \u0161to je bila \u010dlanica stranke koja je uvela i sustavno provodila politike koje su uni\u0161tavale ovakve tvornice i \u0161to se ni\u010dim nije ogradila od takvih politika niti je dovela u pitanje rodnu distribuciju njihovih posljedica, predsjednica je cini\u010dno fingirala “rodnu solidarnost” kako bi stekla PR poene neophodne za sudjelovanje u daljnjim doprinosima politici odgovornoj za deindustrijalizaciju i osiroma\u0161enje.<\/p>\n

S druge strane, sastav nove hrvatske vlade prili\u010dno kaska po pitanju rodne ravnopravnosti. Iznimno mali broj ministrica potpredsjednik vlade Tomislav Karamarko opravdao je “vi\u0161kom emancipacije”: toliko su rodno ravnopravni da su inzistirali samo na stru\u010dnosti, tako da se mogao dogoditi i sasvim druk\u010diji omjer, ali eto slu\u010dajno nije. Pa i u takvom sastavu vlade mogu se prona\u0107i primjeri na tragu gore navedenih. Tako je u intervjuu<\/a> pro\u0161li vikend ministrica socijalne politike i mladih Bernardica Jureti\u0107 najavila promjene u socijalnoj politici. Iako se radi o prili\u010dno apstraktnim naznakama, odlu\u010dnija\u00a0promjena politi\u010dkog kursa vi\u0161e je nego jasna.<\/p>\n

Ministrica je naglasila da \u0107e se u njenom mandatu promijeniti funkcija socijalne pomo\u0107i. Naime, vi\u0161e se ne\u0107e raditi na saniranju posljedica, ve\u0107 na njihovoj prevenciji. Drugim rije\u010dima, socijalna politika ne\u0107e vi\u0161e putem redistribucije poku\u0161avati ubla\u017eiti nepovoljne u\u010dinke tr\u017ei\u0161nih oscilacija, ve\u0107 \u0107e nekim tipom subvencija poticati socijalno ugro\u017eene da se sami odr\u017ee na tom tr\u017ei\u0161tu. Tako\u0111er, najavila je da \u0107e se njen resor sve vi\u0161e orijentirati prema europskim projektima umjesto da se oslanja isklju\u010divo na dr\u017eavni prora\u010dun. Prevedeno, umjesto neuvjetovane skrbi za socijalno ugro\u017eene, njihova situacija \u0107e ovisiti o projektnim uspjesima i tako im samo priskrbiti jo\u0161 jedan sloj \u017eivotne neizvjesnosti. Budu\u0107i da su promjenama kursa socijalne politike izlo\u017eenije \u017eene, od ve\u0107eg rizika siroma\u0161tva do skrbi za nemo\u0107ne i djecu, najave ministrice poprili\u010dno su rodno slijepe. Postavljanje \u017eene na \u010delo “\u017eenskog” ministarstva ne\u0107e ni pribli\u017eno pozitivno utjecati na “stanje na terenu”. \u010cini se da mo\u017eemo o\u010dekivati sasvim suprotne u\u010dinke..<\/p>\n

Povezanost politi\u010dke i ekonomske diskriminacije<\/strong><\/p>\n

Iako je zastupljenost \u017eena u politici iznimno vrijedan i nezanemariv doprinos smanjivanju rodne neravnopravnosti, posljedice tih kadrovskih napredovanja na polo\u017eaj \u017eena daleko su od automatskih, a u mnogim slu\u010dajevima su i negativne, \u010desto ba\u0161 legitimirane \u010dinjenicom da ih provodi \u017eena. Politi\u010dka povijest Osmog marta bi nas trebala podsjetiti na to koliko je borbe jo\u0161 pred nama i koliko su duboko rodne neravnopravnosti upisane u svakodnevni \u017eivot i u reprodukciju kapitalisti\u010dkih dru\u0161tvenih odnosa. Iako nezaobilazna mjera, doseg sistema kvota, osim \u0161to je klasno slijep, vidljiv je ve\u0107 na sastancima ili neformalnim dru\u017eenjima, \u010dak i me\u0111u progresivnijim dru\u0161tvenim skupinama. Dovoljno je da registrirate distribuciju pa\u017enje kad se u \u0161irem dru\u0161tvu pre\u0111e s neke “svakodnevne” teme na recimo monetarnu politiku. Gotovo “instinktivno” mu\u0161karci postanu jedini govornici, a \u010dak je i njihov pogled u i\u0161\u010dekivanju odgovora ili doprinosa usmjeren gotovo isklju\u010divo prema drugim mu\u0161karcima u dru\u0161tvu.<\/p>\n

Tako\u0111er, progresivne promjene u politi\u010dkoj zastupljenosti \u017eena nemogu\u0107e je ostvariti ukoliko u obzir ne uzmemo i u\u010dinke koje obavljanje ku\u0107anskog rada i preuzimanje nesagledivo ve\u0107eg tereta dru\u0161tvene reprodukcije imaju na politi\u010dku aktivaciju \u017eena. Vrlo jednostavno, njihovi vremenski resursi prili\u010dno su oskudniji. Odnosno, izra\u017eenija \u017eenska aktivacija u politici u izravnoj \u00a0je vezi s njihovom ekonomskom potla\u010deno\u0161\u0107u. Upravo je to nezaobilazna ulazna to\u010dka bilo kakvog lijevog politi\u010dkog anga\u017emana po pitanju rodne ravnopravnosti. I to takvog da svojim na\u010dinom funkcioniranja i formiranja programa politi\u010dki eliminira konjukciju: ljevica i feminizam. I da otkloni bilo kakvu raspravu o “prioritetima”: klasno ili rodno, \u0161to je va\u017enije? Ve\u0107 sama bolno banalna \u010dinjenica da \u017eene \u010dine polovicu stanovni\u0161tva \u010dini to pitanje izli\u0161nim i politi\u010dki opasnim. To je osnovna lekcija koju ljevici pru\u017ea politi\u010dka povijest Osmog marta.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kakvom nepa\u017eljvijem promatra\u010du moglo bi se 8. marta 2016. godine vrlo lako u\u010diniti da je pitanje rodne ravnopravnosti postalo gotovo pa izli\u0161no…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":5662,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[243,174,66],"theme":[458,456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-12092","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-eu","tag-feminizam","tag-klasa","theme-drustvo","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12092","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=12092"}],"version-history":[{"count":19,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12092\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12118,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12092\/revisions\/12118"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/5662"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=12092"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=12092"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=12092"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=12092"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=12092"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=12092"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=12092"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}