{"id":11900,"date":"2016-02-25T08:00:11","date_gmt":"2016-02-25T07:00:11","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=11900"},"modified":"2016-02-25T13:32:25","modified_gmt":"2016-02-25T12:32:25","slug":"svi-smo-mi-antitotalitaristi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=11900","title":{"rendered":"Svi smo mi antitotalitaristi"},"content":{"rendered":"

Osnovni retori\u010dki zaklon u trenutnom ideolo\u0161kom kome\u0161anju u Hrvatskoj predstavlja teza o dva totalitarizma: fa\u0161isti\u010dkom i komunisti\u010dkom. Nova formula hrvatskog dnevnopoliti\u010dkog konsenzusa pritom obavlja dalekose\u017eniji pozadinski politi\u010dki rad: eliminira ulogu liberalizma u nastanku fa\u0161izma kako bi bilo kakvu alternativu trenutnim ekonomskim politikama u\u010dinila nezamislivom.<\/strong><\/p>\n

Kada su nakon \u010detrdesetak godina \u017eivota u jednom od dvaju totalitarizama, slu\u010dajne prolaznike na Marxovom trgu u Budimpe\u0161ti pitali tko je bio Karl Marx, odgovori su bili zapanjuju\u0107e neto\u010dni, pa se \u010dak moglo \u010duti kako je doti\u010dni prevodio Lenjinove radove na ma\u0111arski. Poznati britanski povjesni\u010dar Eric Hobsbawm u svojoj knjizi “Doba ekstrema” evocira ovu anegdotu pri razmatranju politi\u010dke prirode realno postoje\u0107ih socijalizama isto\u010dnog bloka i plauzibilnosti koncepta totalitarizma za njihovo opisivanje. Hobsbawm zaklju\u010duje kako, iako brutalan i diktatorski, taj sustav nije bio totalitaran, “nije provodio u\u010dinkovitu ‘kontrolu misli’, a kamoli da je osigurao ‘preobra\u0107enje misli’, ve\u0107 je zapravo depolitizirao gra\u0111ane do zapanjuju\u0107eg stupnja”.\u00a0I dok Hobsbawmova dijagnoza ni najmanje ne slu\u017ei na \u010dast elitama zemalja sovjetskog lagera, ona barem daje povod za ponovno promi\u0161ljanje uloge koju koncept totalitarizma igra u postkomunisti\u010dkim dru\u0161tvima.<\/p>\n

Pa ipak, desetak godina po objavi ove knjige, Parlamentarna skup\u0161tina Vije\u0107a Europe donijela je rezoluciju 1481 o osudi zlo\u010dina “totalitarnih komunisti\u010dkih re\u017eima”, koja dodu\u0161e nikada nije izglasana potrebnom ve\u0107inom. Danas, ve\u0107 dvadesetak godina od Hobsbawmova epitafa “kratkom dvadesetom stolje\u0107u”, potpredsjednik hrvatske vlade Tomislav Karamarko najavljuje obra\u010dun s totalitarnim komunisti\u010dkim naslje\u0111em nazivaju\u0107i se protivnikom svih totalitarizama. Iako je imenovanje Zlatka Hasanbegovi\u0107a za ministra kulture moglo sugerirati odre\u0111enu sklonost ka jednom od “dva totalitarizma”, \u010dak je i on, pritisnut otkrivanjem filousta\u0161tva iz pro\u0161losti, pristao osuditi i onaj, neko\u0107 mu srcu blizak totalitarizam. Protivnik totalitarizama je i \u0161ef MOST-a, koji dodu\u0161e razdvaja antifa\u0161isti\u010dku borbu od totalitarizma koji je uslijedio, a sli\u010dni glasovi su se mogli \u010duti i iz redova opozicijskog HNS-a na konstituiraju\u0107oj sjednici Sabora pro\u0161li mjesec. Dodu\u0161e, od malo koga od navedenih aktera smo mogli \u010duti ikakvu refleksiju o navedenom konceptu koji je postao mjesto gotovo pa op\u0107eg konsenzusa, no to ne bi trebalo sprije\u010diti reformsku vladu stru\u010dnjaka da krene u novu ofenzivu protiv starog neprijatelja.<\/p>\n

Kontekst nastanka koncepta<\/strong><\/p>\n

Javne debate o osjetljivim pitanjima ovda\u0161nje povijesti 20. stolje\u0107a se uglavnom zavr\u0161avaju nabacivanjem brojevima \u017ertava ovog ili onog pokolja, kao da bi se iz tih brojeva mogla i trebala derivirati proporcionalna krivnja zara\u0107enih strana. U tu pri\u010du se savr\u0161eno uklapa koncept totalitarizma, kao idealan supstitut za konkretnu historijsku analizu uz pomo\u0107 kojega je sve nepodobne povijesne fenomene, ma kako oni me\u0111usobno razli\u010diti bili, mogu\u0107e staviti u isti ko\u0161 i otpremiti u ropotarnicu povijesti. Ovaj koncept, kao i mnogo toga u historijskom revizionizmu uop\u0107e, po\u010diva na nekoliko arbitrarnih apstrakcija: prije svega izoliranju povijesnih doga\u0111aja iz odgovaraju\u0107eg konteksta, te na komparaciji konkretnih povijesti nepo\u0107udnih historijskih projekata s najuzvi\u0161enijim liberalnim idealima, koji nerijetko kolidiraju sa stvarnom, znatno mra\u010dnijom povijesti zapadnih liberalnih zemalja.<\/p>\n

Koncept totalitarizma je svoje (prvo) zlatno doba do\u017eivio po\u010detkom 1950-ih godina u kontekstu zao\u0161travanja Hladnog rata kada je izraelski povjesni\u010dar Jacob L. Talmon detektirao izvore modernih totalitarnih ideologija u Rousseauovim i Marxovim radikalno demokratskim utopijama. Najpoznatija teoreti\u010darka totalitarizma iz tog vremena, Hannah Arendt, krenula je drugim putem pa je na temelju povijesti imperijalizma i rasizma nastojala rekonstruirati genezu totalitarizma, imaju\u0107i na umu prvenstveno Hitlerov re\u017eim \u2013 kolonijalno carstvo pod dominacijom bijele, arijske rase. Ipak nasuprot linijama kontinuiteta izme\u0111u zapadne kolonijalne tradicije i Tre\u0107eg Reicha, Arendt se u kona\u010dnici pribli\u017eava jedna\u010denju Hitlerova Reicha sa Sovjetskim Savezom. Umjesto kao najvi\u0161i stadij rasisti\u010dki inspiriranog imperijalizma, nacizam se kroz kategoriju totalitarizma supsumira zajedno sa Staljinovom diktaturom. Fleksibilnost koncepta i njegovu hladnoratovsku kondicioniranost dobro pokazuje to \u0161to Arendt po\u010detkom pedesetih, usprkos tada aktualnom logoru na Golom otoku, po\u0161te\u0111uje Jugoslaviju optu\u017ebe za totalitarizam, u momentu u kojemu ona obnavlja odnose sa Zapadom, dok je primjerice parlamentarni re\u017eim u Indiji, tada saveznik SSSR-a, ozna\u010den kao vjerojatni novi centar totalitarne vladavine.<\/p>\n

Jalovost formalnih analogija<\/strong><\/p>\n

Treba naglasiti kako su se svi elementi onoga \u0161to \u0107e kasnije biti definirano kao totalitarizam pojavili ve\u0107 u Prvom svjetskom ratu koji je ozna\u010dio po\u010detak onoga \u0161to se naziva “totalnim ratom”, potpuno promijenjenim poimanjem pravila rata, koji mobilizira i zahva\u0107a \u010ditavo stanovni\u0161tvo zara\u0107enih zemalja, relativizira razliku izme\u0111u ratnih ciljeva i civilnog stanovni\u0161tva i vodi se do potpunog uni\u0161tenja neprijatelja. Takav tip rata dotad je bio rezerviran isklju\u010divo za kolonijalne pohode, a upravo je kolonijalno nasilje predstavljalo model za totalne ratove 20. stolje\u0107a. Tako \u0107e se i u najliberalnijim dr\u017eavama, po\u010dev\u0161i od Prvog svjetskog rata, a kulminiraju\u0107i u vrijeme Drugog, pojaviti tipi\u010dni totalitarni elementi: koncentracijski kampovi koji ciljaju \u010ditave etni\u010dke skupine, deportacije, ja\u010danje izvr\u0161ne vlasti, ograni\u010davanje slobode govora, kontrola informiranja itd. \u010cak je i u SAD-u, iako za\u0161ti\u0107enom oceanom od mogu\u0107e strane invazije, u vrijeme Prvog svjetskog rata bilo mogu\u0107e biti osu\u0111en na 20 godina zatvora radi naru\u0161avanja klime patriotskog jedinstva. Nesumnjivo, Njema\u010dka i SSSR koji su postali epicentar “drugog tridesetogodi\u0161njeg rata” oti\u0161li su neusporedivo dalje u razvoju totalitarnog sistema. Isto tako, totalni rat nije bio isklju\u010divo objektivno stanje, ve\u0107 su ovi re\u017eimi sustavno proizvodili permanentno izvanredno stanje koje je pravdalo intenziviranje ekstremnih mjera.<\/p>\n

Mo\u017ee se re\u0107i da analogija koju postulira teza o dva totalitarizma dr\u017ei vodu u pogledu formalnih afiniteta (jednopartijska diktatura, kult vo\u0111e, teror, koncentracijski kampovi) i kriminalnih ishoda Hitlerove i Staljinove diktature, ali istovremeno potpuno ignorira njihovu povijesnu genezu i te\u0161ko mo\u017ee biti podloga za svo\u0111enje na isto \u010ditavih potpuno razli\u010ditih intelektualnih tradicija i politi\u010dkih projekata. \u010cim se odmaknemo od formalnih aspekata, stvari postaju znatno kompliciranije te nadilaze eksplanatorni doseg koncepta totalitarizma, koji previ\u0111a razli\u010dite ideolo\u0161ke korijene ovih pokreta, ali i njihove posljedice po socijalnu strukturu liberalnog dru\u0161tva.<\/p>\n

Liberalna inspiracija fa\u0161izma<\/strong><\/p>\n

Fundamentalni aspekt nacisti\u010dkog politi\u010dkog projekta bila je izgradnja rasne dr\u017eave. Glavnu inspiraciju i “znanstvenu” verifikaciju za tu ideju nacisti pronalaze u eugenici i njezinoj ideji “rasnog pro\u010di\u0161\u0107enja”, a ta je kvaziznanost razvijena upravo u zapadnoj Europi u eri klasi\u010dnog liberalizma, odakle je uspje\u0161no izvezena u SAD. Prakti\u010dni predlo\u017eak za projekt izgradnje rasne dr\u017eave nacisti su na\u0161li na jugu SAD-a, a na tamo\u0161nji model se najva\u017eniji nacisti\u010dki ideolog Alfred Rosenberg izravno referirao. \u0160irenje ameri\u010dkih kolonista na Zapad uz raseljavanje i pokolje domoroda\u010dkog stanovni\u0161tva, Hitler je uzeo kao model za svoje \u0161irenje na Istok. Poput kolonista koji su vidjeli Ameriku kao pustinju koju treba naseliti, tako je Hitler nazivao Isto\u010dnu Europu pustinjom u kojoj \u0107e se naseliti milijuni njema\u010dkih seljaka, paralelno s deportacijom milijuna slavenskih “barbara” i istrijebljenjem izgladnjivanjem milijuna drugih, a o sudbini tamo\u0161njih \u017didova da i ne govorimo. Kako primje\u0107uje talijanski povjesni\u010dar Enzo Traverso, pored svih brutalnosti kojima je obilje\u017eeno uspostavljanje sovjetske dominacije nad Isto\u010dnom Europom uklju\u010duju\u0107i dio Njema\u010dke, reduciranje Nijemaca na ropski status, a kamoli njihova fizi\u010dka eksterminacija, nisu bili me\u0111u sovjetskim ciljevima. \u0160tovi\u0161e, postratne masovne kampanje opismenjivanja, pored drugih modernisti\u010dkih projekata u Isto\u010dnoj Europi, bile su su\u0161ta suprotnost Hitlerovoj ambiciji svo\u0111enja preostalog slavenskog stanovni\u0161tva na razinu nepismenih plemena.<\/p>\n

Nacisti\u010dki genocidni rasizam nije imao ekvivalent u svom totalitarnom neprijatelju, ali se itekako imao \u010dime inspirirati na suprotnoj strani svijeta. Antisemitizam, rasizam, imperijalizam i ideja istrijebljenja ni\u017eih rasa \u2013 sve su to elementi nastali i kultivirani u zapadnim imperijalnim silama puno prije pojave nacizma koji ih je na najradikalniji na\u010din primijenio u svom poku\u0161aju kolonizacije Isto\u010dne Europe. Prakti\u010dki sve klju\u010dne nacisti\u010dke kategorije povezane su sa zapadnom kolonijalnom tradicijom, od “rasne higijene” do koncentracijskih logora. Zapadni Europljani su imperijalne ratove 19. stolje\u0107a percipirali kao zauzimanje “\u017eivotnog prostora”, \u010desto pra\u0107eno uni\u0161tenjem “ni\u017eih rasa”, dok je Hitlerov pohod na istok bio poku\u0161aj stvaranja “njema\u010dke Indije”. \u010cak je i kovanica untermensch<\/em> preuzeta od ameri\u010dkog autora Lothropa Stoddarda, dok se “kona\u010dno rje\u0161enje” prvi put javlja u SAD-u u kontekstu “potrebe” rje\u0161avanja “crna\u010dkog pitanja”.<\/p>\n

Druga o\u010digledna razlika koja dovodi u pitanje sveobuhvatnu upotrebljivost koncepta totalitarizma je odnos komunisti\u010dkih i fa\u0161isti\u010dkih re\u017eima prema tradicionalnim elitama. Dok su komunisti\u010dke revolucije u pravilu donosile radikalnu promjenu i uni\u0161tenje dru\u0161tvene elite, uspon njema\u010dkog nacizma, kao i drugih varijacija europskog fa\u0161izma, dogodio se uz pomo\u0107 tradicionalnih elita. One su bile integrirane u novi sustav, \u0161to se podjednako odnosilo na vojne i administrativne, kao i na ekonomske elite. I dok je kontinuitet elita o\u010duvan, glavna meta napada fa\u0161isti\u010dkih vlasti bila je demokracija i organizirani radni\u010dki pokret, \u0161to predstavlja posebno neugodan izazov za apologete teze o potpunoj stranosti i suprotstavljenosti fa\u0161izma liberalnom poretku koji mu je prethodio.<\/p>\n

Politi\u010dka funkcija “antitotalitarizma”<\/strong><\/p>\n

Usprkos svemu navedenom, teza o dva totalitarizma ni izbliza nije izgubila na svojoj popularnosti po okon\u010danju Hladnog rata, ve\u0107 se uspje\u0161no pro\u0161irila na postsocijalisti\u010dke zemlje u kojima danas di\u0161e punim plu\u0107ima. U tom pogledu, zanimljiva je Traversova opaska<\/a> o specifi\u010dnosti tih zemalja, odnosno bar\u0161unastih revolucija 1989. koje su oblikovale njihove dana\u0161nje re\u017eime. Dok su revolucije uobi\u010dajeno bile momenti vrenja koji su proizvodili nove nade, nove ideje i utopijske vizije budu\u0107nosti, to sve je izostalo u momentu pada Berlinskog zida. Umjesto vizije bolje budu\u0107nosti, te revolucije su proizvele dru\u0161tva opsjednuta svojom pro\u0161lo\u0161\u0107u.\u00a0Izraz takvog stanja je i popularnost teze o dva totalitarizma, koja konzervira cini\u010dni stav o nepostojanju alternative nasuprot sve jasnijem neuspjehu tranzicijskog puta u blagostanje.<\/p>\n

To \u0161to je opseg dostupnih politika bilo koje hrvatske vlade u okvirima Europske unije takav da je sfera kulture ostala jedino mjesto mogu\u0107eg politi\u010dkog distingviranja, ne \u010dini ofenzivu nove vlasti na polju politike sje\u0107anja manje stvarnom i manje opasnom. Dok je budu\u0107nost jasno zacrtana Unijinim procedurama prekomjernog deficita i ograni\u010denjima javnog duga, pa ekonomski program nove vlade ovisi o blagoslovu kreditora iz Kitzb\u00fchela, vladaju\u0107ima ne preostaje drugo nego da jo\u0161 jednom prekroje pro\u0161lost. No kako sada stvari stoje \u010dini se da bi kao prva \u017ertva obra\u010duna s totalitarnim naslje\u0111em, nesumnjivo, sukladno \u017eeljama vjerovnika, moglo pasti univerzalno, “totalitarno” javno zdravstvo, a u korist “slobode” izbora izme\u0111u standardne i nadstandardne zdravstvene za\u0161tite. Ba\u0161 zato, adekvatan odgovor na ovu (kulturnu) ofenzivu nu\u017eno mora uzeti u obzir i nu\u0111enje pozitivne, razvojne alternative u odnosu na bankrotirani tranzicijski status quo<\/em>, nasuprot fantazijama<\/a> o ujedinjenom antifa\u0161isti\u010dkom frontu predvo\u0111enom duboko kompromitiranim strankama (lijevog) centra.<\/p>\n

Uostalom, klju\u010dna poanta revizionisti\u010dke historiografije uop\u0107e, pa tako i teze o dva totalitarizma, jest ta da alternative nema. Najpoznatiji francuski revizionisti\u010dki historiograf Francois Furet, u trijumfalnom zanosu, napisao je sredinom devedesetih: “Ideja o druk\u010dijem\u00a0dru\u0161tvu<\/em> postala je gotovo nezamislivom i nitko je u dana\u0161njem svijetu uostalom i ne spominje, \u010dak niti kako bi joj skicirao novi sadr\u017eaj. Osu\u0111eni smo na \u017eivot u svijetu takvome kakav jest.”\u00a0Tom cinizmu treba suprotstaviti o\u017eivljavanje onih elemenata socijalisti\u010dke povijesti koji mogu biti inspiracija za gra\u0111enje pravednije budu\u0107nosti. To podrazumijeva ne samo otpor uni\u0161tavanju “totalitarnih” dostignu\u0107a poput univerzalnog javnog zdravstva, ve\u0107 i obnavljanje neostvarenih utopijskih horizonata poput eksperimenata u sferi ekonomske demokracije. Zanimljivo, na\u0161im gra\u0111anskim antifa\u0161istima ne pada na pamet pozvati se na radni\u010dko samoupravljanje kada osporavaju tezu o totalitarnosti socijalisti\u010dke Jugoslavije.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kada su nakon \u010detrdesetak godina \u017eivota u jednom od dvaju totalitarizama, slu\u010dajne prolaznike na Marxovom trgu u Budimpe\u0161ti pitali tko je bio Karl Marx, odgovori su bili zapanjuju\u0107e neto\u010dni…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":11899,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[144],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[88],"class_list":["post-11900","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-revizionizam","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11900","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11900"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11900\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11926,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11900\/revisions\/11926"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/11899"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11900"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11900"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11900"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=11900"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=11900"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=11900"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=11900"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}