{"id":11778,"date":"2016-02-18T09:07:55","date_gmt":"2016-02-18T08:07:55","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=11778"},"modified":"2016-02-18T09:32:59","modified_gmt":"2016-02-18T08:32:59","slug":"izmedu-afera-i-otpora-izmedu-afera-i-otpora","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=11778","title":{"rendered":"Izme\u0111u afera i otpora"},"content":{"rendered":"

Odnos nove hrvatske vlade prema medijima po\u010deo je poprimati svoje konture obra\u010dunom ministra kulture s neprofitnim medijima. Posljednjih se dana pokazuje da se pritom radilo tek o zagrijavanju te kako vlada nije zadovoljna ni s radom javne radiotelevizije ni izvje\u0161tajne agencije. Ipak, usko definirani ideolo\u0161ki obra\u010dun potrebno je postaviti u kontekst kontinuiranih medijskih politika u komercijalnom sektoru.<\/strong><\/p>\n

Slu\u010dajno ili ne, jedinstveni interes medijskog mainstreama<\/em> za neprofitne medije splasnuo je to\u010dno u trenutku kada su se isti ti neprofitni mediji odlu\u010dili pozabaviti mainstreamom<\/em>: te\u0161ka retori\u010dka artiljerija usmjerena na laku metu, histeri\u010dna ofanziva na prora\u010dunske parazite i zluradi pozadinski manevri distanciranih komentatora naglo su obustavljeni odmah nakon objave egzaktnih podataka<\/a> o iznosima dr\u017eavnih potpora. Prema njima \u2013 sa\u017emimo klju\u010dno \u2013 neprofitni u raspodjeli zapravo sudjeluju na mikroskopskoj razini, dok daleko najve\u0107i dio bud\u017eeta guta duopol komercijalnog tiska, uz obilnu asistenciju lokalnih komercijalnih televizija i radija.<\/p>\n

Izdanjima Jutarnjeg lista, Ve\u010dernjeg lista, 24 sata i ostalih, naime, obje su prethodne vlade velikodu\u0161no spu\u0161tale stopu PDV-a, preusmjeravaju\u0107i im tako vi\u0161e od stotinu milijuna prora\u010dunskih kuna godi\u0161nje; \u010detrdesetak puta ve\u0107a potpora, dakle, koja bi trebala podrazumijevati i \u010detrdesetak puta vi\u0161e razloga da javnosti opravdaju za\u0161to joj prodaju ba\u0161 onaj sadr\u017eaj koji joj prodaju. Ni\u0161ta \u010dudno, utoliko, \u0161to su odabrali braniti se \u0161utnjom. Ali mo\u017eda i ne treba precijeniti utjecaj koji su ovi podaci imali na srednjestruja\u0161ki komentarijat; mo\u017eda se, naprosto, logikom medijskih ciklusa pa\u017enje spremaju zajahati novi val koji se ve\u0107 valja mainstreamom<\/em>. On je kudikamo ve\u0107i: nakon obra\u010duna Zlatana Hasanbegovi\u0107a s neprofitnim medijima, sasvim je izvjesno, slijedi udar vladaju\u0107ih na jedina dva javna medija, Hrvatsku radioteleviziju (HRT) i Hrvatsku izvje\u0161tajnu novinsku agenciju (HINA).<\/p>\n

Gdje je nestao uhljeb?<\/strong><\/p>\n

“Neka me jasno \u010duju da ta Hrvatska televizija jedne politi\u010dke opcije, jedne stranke \u2013 nije javni servis, ona nije ono \u0161to bi trebala biti jer \u017eivi upravo na tome \u0161to je vi pla\u0107ate. 1,3 milijarde kuna godi\u0161nje da nam la\u017eu i da nas \u010dine lu\u0111acima zato \u0161to smo domoljubi. Da karikiraju sve ono \u0161to govorimo i da nas sotoniziraju? Bit \u0107e promjena na Hrvatskoj televiziji! To neka znaju”, bio je poprili\u010dno jasan potpredsjednik vlade Tomislav Karamarko. Sla\u017ee se i njegov strana\u010dki kolega Andrija Mikuli\u0107, predsjednik saborskog Odbora za informiranje, informatizaciju i medije: “Ono \u0161to mogu na\u010delno re\u0107i je da \u010dovjek koji demokraciju poima na promi\u0161ljanju totalitarnih re\u017eima nema \u0161to raditi na HRT-u”, najavio je skori usud ravnatelja Gorana Radmana. Uprava Hine pro\u0161la je ne\u0161to bla\u017ee \u2013 njoj je zamjerena tek “neobjektivnost” \u2013 ali ishod \u0107e nesumnjivo biti isti.<\/p>\n

Pokazna vje\u017eba iz discipliniranja neprofitnog sektora bila je, dakle, samo uvertira za ozbiljan frontalni napad; tako, barem, glasi op\u0107e mjesto aktualnih medijskih napisa. Kao i svakom op\u0107em mjestu, me\u0111utim, izmi\u010de mu poneki zanimljiv detalj: upadljivi izostanak prokazivanja poslovi\u010dnih “uhljeba” iz borbenih najava pohoda vlasti na javne servise Hine i HRT-a, recimo. Dok je ukidanje modela financiranja neprofitnih medija bilo legitimirano paralelnim strategijama retori\u010dkog tamanjenja prora\u010dunskih parazita, s jedne strane, i politi\u010dkog obra\u010duna s “lijevom hegemonijom”, s druge, ovdje je preostao samo strogi svjetonazorski obra\u010dun s “pristranim” upravama koje tendenciozno iskrivljuju stvarnost, la\u017eu\u0107i ovaj napa\u0107eni narod.<\/p>\n

To, naravno, ne zna\u010di da figura “uhljeba” ne\u0107e inercijom srozavanja predstoje\u0107e rasprave i logikom papagajske nasumi\u010dnosti relativno brzo ponovno u\u0107i u argumentacijski asortiman vladaju\u0107ih, ali stvari za sada djeluju bizarno: dok su jo\u0161 ju\u010der deri\u0161tima s dr\u017eavne sise progla\u0161avane novinarke i novinari koji u neprofitnom sektoru \u017eive od natje\u010daja do natje\u010daja, od anga\u017emana do anga\u017emana i od honorara do honorara \u2013 \u0161to je poprimilo toliko karikaturalne razmjere da se \u010dak i “Jutarnji”, koji je godinama predano promovirao anti-uhljebni\u010dku ideologiju, po\u017eelio distancirati<\/a> \u2013 sada su optu\u017ebi za parazitiranje neo\u010dekivano po\u0161te\u0111eni oni po kojima je model uhljeba prvotno i bio skrojen: radnice i radnici u javnim slu\u017ebama, neprispodobivo privilegirani redovnim pla\u0107ama i stalnim radnim mjestima.<\/p>\n

Slijepa pjega mita o nezavisnosti<\/strong><\/p>\n

Razlog za ovaj prividni argumentacijski propust je jasan: i Hina i HRT su u prethodnom razdoblju po prvi put prestali stvarati dugove, stabilizirali su poslovanje i ostvarili dobit. Ra\u010dun za ove uspjehe ispisali su, dodu\u0161e, dobrim dijelom u formi otkaza, rezanja pla\u0107a i smanjenja ostalih tzv. tro\u0161kova proizvodnje programa, ali korist je evidentna: barem im se, evo, vi\u0161e ne mo\u017ee prigovoriti da su lijeni paraziti koji samo optere\u0107uju dr\u017eavni bud\u017eet, barem je napad vlasti ekstrahiran sve do svoje “stvarne”, nacionalisti\u010dko-konzervativne ideolo\u0161ke esencije. Nije, dodu\u0161e, da \u0107e im to puno pomo\u0107i: taj \u0107e napad ionako okon\u010dati pobjedom politi\u010dki mo\u0107nijih, koji \u0107e preuzeti dezinficirane javne servise nakon \u0161to su ih prethodnici po\u010distili od parazitskih natruha, pa \u0107e zone medijskog otpora naposljetku ostati rezervirane za financijski ruinirane neprofitne medije i lijevo-liberalni komercijalni mainstream<\/em>.<\/p>\n

Ovaj izvjesni rasplet, jo\u0161 je izvjesnije, upravo \u0107e u komercijalnom mainstreamu zatim biti protuma\u010den kao nova potvrde stare teze o tome da dr\u017eava, zapravo, ne bi trebala imati nikakve veze s financiranjem i upravljanjem medijima. Teza je tvrdokorna i otporna \u010dak i na situacije u kojima se cijela srednja struja danima u kupa u novinarskom otkri\u0107u<\/a> jednog dr\u017eavno financiranog, neprofitnog medija, eksploatiraju\u0107i ga kao vlastitu ekskluzivu; logi\u010dno da je onda otporna i na \u010dinjenicu da se sama srednja struja svake godine napaja sa stotinjak milijuna kuna porezno odrezanih iz dr\u017eavnog bud\u017eeta. To je, naime, slijepa pjega medijskog mita o tr\u017ei\u0161no verificiranoj nezavisnosti komercijalnih medija od politi\u010dkih utjecaja: ba\u0161 kao \u0161to tr\u017ei\u0161te nikada nije odvojeno od dr\u017eave, nego ga ona zakonski regulira, infrastrukturno omogu\u0107uje i vrlo \u010desto izravno poti\u010de, tako i navodna nezavisnost medija prikriva brojne skrivene veze.<\/p>\n

One se pritom ne otkrivaju samo u cikli\u010dkim kampanjama u korist ove ili one frakcije unutar vlasti \u2013 poput orkestriranog napada na ideju ukidanja drugog mirovinskog stupa ili senzacionalisti\u010dkog sapunjanja daske ravnatelju obavje\u0161tajne slu\u017ebe nakon \u0161to ga je predsjednica dr\u017eave odlu\u010dila smijeniti, da se prisjetimo samo najsvje\u017eijih \u2013 nego i u strpljivijem, upornijem i neusporedivo dalekose\u017enijem odr\u017eavanju temeljnog konsenzusa koji obuhva\u0107a sve parlamentarne politi\u010dke snage, a svodi se na imperative prora\u010dunske discipline i poticanja “poduzetni\u010dkog duha”.<\/p>\n

Vlada s bipolarnim poreme\u0107ajem<\/strong><\/p>\n

I ba\u0161 je zato va\u017ean podatak o financiranju komercijalnih medija preko dr\u017eavnog bud\u017eeta: on podsje\u0107a na kontinuitet medijskih politika s onu stranu promjena vlasti i periodi\u010dnog preuzimanja upravlja\u010dkih poluga, s onu stranu licitiranja imenima ravnatelja i kratkoro\u010dnih afera poput najnovije, uglavnom neinformirane rasprave o neprofitnima. U taj kontinuitet spadaju sni\u017eavanja porezne stope komercijalnom tisku, koja su razli\u010dite vlade provodile bez obzira na me\u0111usobne razlike; u njega spada postupno financijsko discipliniranje javnih medija, koji sada dobro paze da ne ostvare gubitke; u njega, primjerice, ulazi i rasprodaja digitalne dividende, radiofrekvencijskog spektra oslobo\u0111enog prelaskom s analognog na digitalno emitiranje, mo\u0107nim mobilnim operaterima… Izvan njega, za to vrijeme, ostaje mogu\u0107nost da se prihodi od sni\u017eavanja poreza ne usmjere prema vlasnicima, nego prema medijskim radnicima; izvan njega ostaje stav da se ono \u0161to javni mediji proizvode nikada ne mo\u017ee do kraja svesti na tr\u017ei\u0161nu logiku; izvan njega ostaju zamisli tretiranja radiofrekvencijskog spektra, tog neizmjerno va\u017enog resursa, kao javnog dobra.<\/p>\n

A na ovom mjestu pri\u010da o medijima prestaje biti samo pri\u010da o medijima: strukturno postavljeni u pozu fingiranog antietatizma, komercijalni mediji \u2013 uz, naravno, rijetke iznimke \u2013 ne\u0107e ostati slijepi samo na vlastitu ovisnost o dr\u017eavi kojoj se navodno suprotstavljaju, nego i na skoro sve protr\u017ei\u0161ne, privatizacijske i proturadni\u010dke politike koje \u0107e ta dr\u017eava provoditi. Ususret mandatu vlade s uznapredovalim bipolarnim poreme\u0107ajem \u2013 koji ubrzano oscilira izme\u0111u svjetonazorskog ultrakonzervativizma i prora\u010dunskog asketizma \u2013 njihova kritika stoga ne mo\u017ee nego biti polovi\u010dna, orijentirana isklju\u010divo na zagovor liberalnih vrijednosti i prizivanje imaginarne gra\u0111anske normalnosti. Na ovom mjestu, me\u0111utim, i pri\u010da o neprofitnim medijima prestaje biti samo pri\u010da o uvertiri u pohod raspomamljene desnice na kontrolu javnog prostora: napadnuti, s jedne strane, oru\u017ejem konzervativnih “antikomunista”, a s druge prokazani kao prora\u010dunski paraziti, pretvorili su se u ogledni primjer slo\u017enog rada oba klju\u010dna ideolo\u0161ka mehanizma nove vlasti. Pa \u0107e, po svemu sude\u0107i \u2013 kada se pra\u0161ina oko prestanka njihovog financiranja napokon slegne, a medijska pa\u017enja refokusira prema novim skandalima \u2013 ba\u0161 oni ostati jedino mjesto na kojem \u0107e se oba ta mehanizma mo\u0107i razmontirati.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Slu\u010dajno ili ne, jedinstveni interes medijskog mainstreama za neprofitne medije splasnuo je to\u010dno u trenutku kada su se isti ti neprofitni mediji odlu\u010dili pozabaviti mainstreamom: te\u0161ka retori\u010dka artiljerija usmjerena na laku metu…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":11779,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[28],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-11778","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-mediji","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11778","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11778"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11778\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11787,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11778\/revisions\/11787"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/11779"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11778"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11778"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11778"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=11778"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=11778"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=11778"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=11778"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}