{"id":11654,"date":"2016-02-12T08:00:46","date_gmt":"2016-02-12T07:00:46","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=11654"},"modified":"2016-02-12T09:17:15","modified_gmt":"2016-02-12T08:17:15","slug":"militarizacija-izbjeglicke-krize-na-tursko-makedonskoj-granici","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=11654","title":{"rendered":"Militarizacija izbjegli\u010dke krize na gr\u010dko-makedonskoj granici"},"content":{"rendered":"

Izbjegli\u010dka kriza svakim danom sve vi\u0161e razotkriva brojne manjkavosti Europske unije. Umjesto provo\u0111enja na\u010dela zapisanih u konvencijama, na terenu situacija postepeno poprima sve izra\u017eenije vojne dimenzije. Zanemaruju\u0107i ulaganja u prihva\u0107anje i razmje\u0161tanje izbjeglica, EU sredstva radije investira u nove “sigurnosne” organe i u intervencije van vlastitih granica.<\/strong><\/p>\n

Uz sve ve\u0107u ksenofobiju i rast desni\u010darskog populizma diljem kontinenta, izbjegli\u010dka kriza<\/a> razotkrila je u praksi apoliti\u010dnost i i licemjerje apstraktnih pojmova “europskih vrijednosti”. Na terenu postoji znatna razlika postupanja prema ljudima u odnosu na o\u010dekivanja koje ina\u010de pokrivaju termini poput “ljudskih prava” i upravo to, a ne apstraktni koncepti koji se kriju iza rezolucija i konvencija, razotkrivaju pravu politiku aktera \u0161to donose odluke o smjeru izbjegli\u010dke krize. Proklamirani temeljni ciljevi EU poput ljudskog dostojanstva, slobode kretanja, jednakosti i po\u0161tovanja ljudskih prava gurnuti su ustranu dok se prednost dala suprotnoj logici koja se krije iza tzv. dr\u017eavne sigurnosti<\/em>, pa se tako govori o “upravljanju vanjskim granicama Europske unije”, a iza \u010dega se nalazi odgurivanje<\/a> izbjeglica natrag preko Egejskog mora ili blokiranje prolaska skupinama zaglavljenima na grani\u010dnim prijelazima<\/a> i u tranzitnim kampovima<\/a>.<\/p>\n

Diskurs sigurnosti, fraze poput kontrola granica<\/em> te kontinuirana upotreba termina migranti<\/em> umjesto izbjeglice<\/em> koja sugerira proizvoljnost odlaska (ekonomski \u2013 migranti) umjesto nu\u017enost bijega iz ratom zahva\u0107enih podru\u010dja (izbjeglice) istovremeno je i uzrok i simptom sve ve\u0107e militarizacije EU. Ve\u0107 u septembru, na samom po\u010detku prolaska izbjeglica tzv. Balkanskom rutom, nastala je ideja osnivanja nove agencije pod nazivom Europska grani\u010dna i obalna stra\u017ea<\/a>, a “potreba” za njom dodatno se “pove\u0107ala” nakon oru\u017eanih napada u Parizu 13. novembra. Obalna stra\u017ea trebala je po\u010deti djelovati u septembru 2016. godine, a pod njezinu ingerenciju spadala bi mogu\u0107nost “intervencije u hitnim situacijama” onda kada Agencija procijeni da dr\u017eave \u010dlanice ne kontroliraju svoje vanjske granice u\u010dinkovito, kao \u0161to je progla\u0161eno da je slu\u010daj s Gr\u010dkom koja odbija uspostaviti stro\u017eu kontrolu na sjevernoj granici \u2013 s Makedonijom \u2013 uz obrazlo\u017eenje kako bi takvo ne\u0161to u\u010dinilo od Gr\u010dke “groblje ljudskih du\u0161a<\/a>“.<\/p>\n

Ingerencije Obalne stra\u017ee razlikovale bi se od onih postoje\u0107ih tijela poput Frontexa \u2013 Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama dr\u017eava \u010dlanica \u2013 \u010diji je djelokrug ograni\u010den na intervencije koje zatra\u017ei pojedina zemlja \u010dlanica, po tome \u0161to bi Obalna stra\u017ea mogla samostalno procjenjivati kada je njezina intervencija potrebna, dakle, i u situacijama kada zemlja \u010dlanica ne uputi zahtjev za pomo\u0107, pa \u010dak i “u slu\u010dajevima kada zemlja \u010dlanica procijeni kako ne postoji potreba za dodatnom intervencijom<\/a>“. Sve ovo navodi na zaklju\u010dak kako u skoro vrijeme ne\u0107e biti zaokreta politike vojnih intervencija i militarizacije europskih granica, ve\u0107 se u narednim mjesecima mo\u017ee o\u010dekivati sna\u017enije prisustvo vojske na vanjskim granicama EU, a tome u prilog govore i nevezane vijesti iz NATO-a u kojem se raspravlja o pove\u0107anju prisutnosti u Isto\u010dnoj Europi<\/a>.<\/p>\n

Proma\u0161ene strategije<\/strong><\/p>\n

Opisani trend simptomati\u010dan je za hijerarhiju humanosti upisan u europske migracijske politike koje ograni\u010davaju slobodu kretanja na na\u010din da je se od op\u0107eg vrijednosnog na\u010dela pretvara u povlasticu isklju\u010divo gra\u0111ana Europske unije. Istovremeno, fokusiranjem rasprava na ograni\u010denje slobode kretanja, zanemaruje se drugi, znatno va\u017eniji aspekt, taj da Unija koja broji ne\u0161to vi\u0161e od pola milijarde stanovnika nije uspjela prona\u0107i u\u010dinkovit na\u010din zbrinjavanja 1.8 milijuna izbjeglica (ova brojka bi prema procjenama trebala narasti za jo\u0161 milijun, na ukupno 2.8 milijuna ljudi do kraja 2016.). No, jo\u0161 va\u017enije, nije u\u010dinila ni\u0161ta konkretno kako bi sprije\u010dila budu\u0107e potrebe za zbrinjavanjem velikog broja ljudi prijekom nu\u017edom protjeranih iz vlastitih domova.<\/p>\n

Nadalje, od januara 2016. samo je 17 EU zemalja prona\u0161lo ukupno 4.200 mjesta za smjestiti izbjeglice, dok je plan<\/a> bio smje\u0161tanje barem njih 160.000. Od smje\u0161tenih izbjeglica, tek je njih 272 popunilo kvote raspore\u0111ene prema realokacijskom planu. Iz Gr\u010dke su pritom, prema ovoj shemi, otputovale tek 82 osobe, \u0161to obja\u0161njava nevoljkost te zemlje za uspostavljanjem stro\u017ee kontrole na sjevernim granicama<\/a>. Kontinuirani neuspjeh uspostave solidarnosti na razini \u010dlanica, disfunkcionalan sustav azila i odgovaraju\u0107a odlu\u010dnost zemalja EU pri onemogu\u0107avanju budu\u0107ih realokacija izbjeglica nalaze se u korijenu dvije dominantne strategije odgovora Unije na izbjegli\u010dku krizu.<\/p>\n

Prva je tzv. Merkel-Samson<\/a> strategija koju je 28. januara prezentirao predsjednik nizozemskih laburista Diederik Samsom. Ona se temelji na razmje\u0161tanju velikog broja izbjeglica koje se nalaze u Turskoj te zatvaranje balkanske izbjegli\u010dke rute putem kontrole Egejskog mora boljom suradnjom<\/a> Gr\u010dke i Turske. EU je pripremila fond pomo\u0107i Turskoj za zbrinjavanje izbjeglica te\u017eak tri milijarde eura dogovoren u sklopu pogodbe o kojem ovisi uspjeh ove strategije. No, problem je u tome \u0161to se plan temelji na mnogim klimavim i potencijalno \u0161tetnim pretpostavkama, poput realokacijskog plana koji do sada, kako smo vidjeli, nije profunkcionirao. Druga takva pretpostavka je da \u0107e Turska sura\u0111ivati na razbijanju mre\u017ee krijum\u010dara ljudima<\/a> i osigurati izbjeglicama zadovoljavaju\u0107e uvjete smje\u0161taja u kampovima dok se za njih ne prona\u0111u mjesta u EU.<\/p>\n

Druga strategija je tzv. Orban-Cerar plan za sprje\u010davanje prolaska izbjeglica podizanjem visokih ograda poput onih koje postoje na ju\u017enim ili isto\u010dnim granicama Bugarske, Ma\u0111arske, Slovenije, Austrije i cijelom du\u017einom sjeverne gr\u010dke granice prema Makedoniji, Albaniji i Bugarskoj. Strategiju je prvi predlo\u017eio slovenski premijer Miro Cerar kazav\u0161i<\/a> kako bi EU trebala poja\u010dati ve\u0107 postoje\u0107u ogradu na granici Makedonije i Gr\u010dke kako bi se onemogu\u0107ila balkanska izbjegli\u010dka ruta. Ovaj plan podr\u017eao je i predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker dodav\u0161i kako bi EU trebala pru\u017eiti pomo\u0107 Makedoniji u ljudstvu i opremi, i to usprkos tome \u0161to pravila Frontexa omogu\u0107avaju intervenciju samo unutar granica EU, ali ne i razmje\u0161tanje snaga na teritorija tre\u0107ih zemalja u slu\u010dajevima izvo\u0111enja zajedni\u010dkih akcija.<\/p>\n

Solidarizacija s desna <\/strong><\/p>\n

Kako su Austrija, Ma\u0111arska i \u010ce\u0161ka rado prihvatile ovaj plan, razmje\u0161tanje vojnika i policajaca EU na granicu izme\u0111u Makedonije i Gr\u010dke samo je pitanje vremena, dok pitanja legalnosti i humanosti ovakvog \u010dina sve vi\u0161e gube na va\u017enosti i sve se manje postavljaju. Kako Makedonija nije \u010dlanica EU, zemlje \u010dlanice bi pojedina\u010dno morale bilateralnim putem sklapati ugovore sa slu\u017ebenim Skopljem o razmje\u0161tanju policijskih snaga na makedonsko-gr\u010dkoj granici, no ako su u planu kakvi bilateralni sastanci na ovu temu, javnosti to jo\u0161 nije obznanjeno. No, za danas (petak, 12. februara) je ipak dogovorena je posjeta Skoplju austrijskog (i \u010de\u0161kog<\/a>) ministra vanjskih poslova, 29-ogodi\u0161njeg Sebastiana Kurtza, ina\u010de jednog od najvokalnijih zagovornika ovog plana, a koji je na sastanku u Amsterdamu po\u010detkom ovog mjeseca izjavio “ako Gr\u010dka ne \u017eeli primiti pomo\u0107, Makedonija i Srbija spremne su to u\u010diniti<\/a>“.<\/p>\n

I zaista, nakon sastanka u Amsterdamu, makedonski ministar vanjskih poslova Nikola Poposki, potvrdio je spremnost ove zemlje da “doprinese planu” kazav\u0161i kako je “nu\u017eno da Makedonija dobije pomo\u0107 u ljudstvu i opremi kako bi mogli kontrolirati granicu i registraciju vr\u0161iti na mjestima na kojima bi se prelasci granice trebali odvijati”. Osim vladinih aktera, i vo\u0111a opozicije, Zoran Zaev<\/a>, slo\u017eio se s planom predaje kontrole granica Frontexu. Kao rezultat ovih usugla\u0161avanja, makedonska je vojska u ponedjeljak (8. februara) po\u010dela podizati ogradu na granici s Gr\u010dkom, koju najve\u0107im dijelom financira Ma\u0111arska, a radi se tek o po\u010detku ve\u0107e “misije” koja bi uskoro trebala dobiti svoje pune konture. Za razliku od Merkel-Samson plana, ovaj uop\u0107e ne uklju\u010duje razmje\u0161tanje izbjeglica u EU, ili barem to jasno ne obja\u0161njava. Umjesto toga, fokus ovog plana je gotovo isklju\u010divo na pretvaranje makedonske ju\u017ene granice u front koji predstavlja vojno salutiranje humanitarnoj katastrofi.<\/p>\n

Implementacija ovoga plana mogla bi izazvati humanitarnu katastrofu velikih razmjera jer je vjerojatno sve u\u010destalije sukobljavanje “organa reda” s izbjeglicama kao i padanje izbjeglica u ruke krijum\u010dara \u010diji \u0107e se obujam posla tako\u0111er ponovno pove\u0107ati jer je prili\u010dno izvjesno da izbjeglice ne\u0107e samo mirno poni\u017eeno sjediti u kampovima u nehumanim uvjetima, ve\u0107 \u0107e usprkos ogradi, biti ilegalnih prelaza na slabije \u010duvanim mjestima. Ovaj plan, opasan je i politi\u010dki jer \u0107e EU, usprkos protivljenju<\/a> dijela svojih \u010dlanica pomagati zemlji koja to nije, da podigne fizi\u010dku barijeru na svojim granicama.<\/p>\n

Operacija na gr\u010dko-makedonskoj granici slu\u017ei, \u010dini se, kao poligon za uvje\u017ebavanje Obalne stra\u017ee u osnivanju, a pitanje koje se ne postavlja je kakve \u0107e ovo imati posljedice za unutarnju politiku obiju ovih zemalja, te njihove naru\u0161ene bilateralne odnose. Umjesto formiranja ogromnih “hot-spotova” Gr\u010dkoj bi vjerojatno bolje do\u0161ao oprost dugova i pomo\u0107 s rje\u0161avanjem nakupljenih socio-ekonomskih problema. \u010cinjenica da europske politi\u010dke elite prihva\u0107aju plan prema kojem se izbjegli\u010dka kriza mora rje\u0161avati na vanjskim granicama EU, dovodi Makedoniju u povoljnu pregovara\u010dku poziciju, posebno ako se u obzir uzme uzajamno podr\u017eavanje ma\u0111arske, austrijske, \u010de\u0161ke i makedonske desnice. Stoga je pitanje \u0161to \u0107e u igri u kojoj je glavno pravilo “ruka ruku mije”, za sebe ispregovarati korumpirana makedonska vlada?<\/p>\n

S engleskog prevela Andrea Milat<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Uz sve ve\u0107u ksenofobiju i rast desni\u010darskog populizma diljem kontinenta, izbjegli\u010dka kriza razotkrila je u praksi apoliti\u010dnost i i licemjerje apstraktnih pojmova “europskih vrijednosti”…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":11659,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[243,226,46],"theme":[458,456],"country":[24],"articleformat":[450],"coauthors":[254],"class_list":["post-11654","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-eu","tag-grcka","tag-migracije","theme-drustvo","theme-politika","country-makedonija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11654","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11654"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11654\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11667,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11654\/revisions\/11667"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/11659"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11654"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11654"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11654"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=11654"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=11654"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=11654"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=11654"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}