Ministri trgovine zemalja Europske unije sastali su se u utorak 2. februara kako bi raspravili pozitivne i negativne posljedice odobravanja statusa tr\u017ei\u0161ne ekonomije Kini. Najve\u0107oj svjetskoj ekonomiji stjecanje ovog statusa u interesu je zbog toga \u0161to bi se u tom slu\u010daju prestale primjenjivati antidampin\u0161ke tarife na uvoz kineske robu, \u010dime bi ona postala jo\u0161 jeftinija, dok bi roba proizvedena u Europskoj uniji izgubila na konkurentnosti.<\/p>\n
Status centralno planirane ekonomije Kini je dan prilikom pristupanja Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (World Trade Organisation \u2013 WTO), 2001. godine. Zbog veli\u010dine ove zemlje i opsega trgovinskih odnosa, njezinu globalnu va\u017enost nije bilo mogu\u0107e ignorirati, stoga je bilo nu\u017eno primanje u WTO, no istovremeno, kako bi za\u0161titile doma\u0107e proizvodnje, SAD i EU su nametnule antidampin\u0161ke tarife na jeftinu kinesku robu. U decembru 2016. godine isti\u010de petnaestogodi\u0161nji rok za priznavanje Kine kao tr\u017ei\u0161ne ekonomije.<\/p>\n
Centralno planiranje ili tr\u017ei\u0161te?<\/strong><\/p>\n Tada je WTO konstatirao kako se Kina ne mo\u017ee smatrati tr\u017ei\u0161nom ekonomijom ve\u0107 centralno planiranom zbog brojnih dr\u017eavnih subvencija doma\u0107oj industriji koje su sni\u017eavale cijene i tro\u0161kove proizvodnje. Radi toga je WTO u pristupni sporazum Kine implementirao odredbu prema kojoj se ona ima smatrati centralno planiranom ekonomijom narednih 15 godina. Premda je 90 zemalja poput Australije, Novog Zelanda, Saveza dr\u017eava jugoisto\u010dne Azije 1<\/a><\/sup> ve\u0107 priznalo Kini status tr\u017ei\u0161ne ekonomije, tome se i dalje protive njezini najve\u0107i trgovinski partneri \u2013 Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave, Europska unija i Japan. U posljednjoj godini va\u017eenja ove odredbe, tema je ponovno do\u0161la na dnevni red. Prema kineskom tuma\u010denju sporazuma, u decembru teku\u0107e godine njoj bi se automatski trebao priznati status tr\u017ei\u0161ne ekonomije, no tome se protive europski industrijalci i zemlje europskog Juga<\/a>.<\/p>\n Status tr\u017ei\u0161ne ekonomije va\u017ean je jer odre\u0111uje na\u010din na koji se ocjenjuje damping, odnosno prodaja robe po ‘nepravedno’ niskim cijenama. Kod tr\u017ei\u0161nih ekonomija, pokazatelj dampinga je ako je izvozna cijena nekog proizvoda ni\u017ea od cijene na doma\u0107em tr\u017ei\u0161tu. U slu\u010daju Kine doma\u0107e cijene ne smatraju se odgovaraju\u0107im kriterijem. Njezine izvozne cijene uspore\u0111uju se stoga s doma\u0107im cijenama neke druge zemlje – u nedavnom slu\u010daju oko nehr\u0111aju\u0107eg \u010delnika izabrane su bile Sjedinjene Dr\u017eave. Kriti\u010dari takvog sustava smatraju da je nepravedan prema Kini, jer su tro\u0161kovi rada u SAD-u o\u010dito vi\u0161i, a ameri\u010dki proizvo\u0111a\u010di, suo\u010deni s kineskim konkurentima, skloni su napuhivati procjene cijena. Europska komisija imala je po\u010detkom sije\u010dnja 28 otvorenih istraga zbog dampinga, od kojih se 16 odnosilo na Kinu, iako neke od njih uklju\u010duju i druge zemlje. Od 69 antidampin\u0161kih carina na snazi, samo 17 nije usmjereno protiv Kine. Carine do 65 posto nametnute su na niz proizvoda, od \u010delika do solarnih plo\u010da, pi\u0161e HINA.<\/p>\n Tri opcije Europske komisije<\/strong><\/p>\n Na sastanku<\/a> odr\u017eanom u utorak Europska komisija predstavila je ministrima tri mogu\u0107e opcije na temelju kojih bi zemlje \u010dlanice trebale donijeti odluke o tome protive li se ili prihva\u0107aju odobravanje Kini statusa tr\u017ei\u0161ne ekonomije. Sve tri opcije koje je ponudila Komisija svode se na promjenu europske legislative kako bi se ekonomije zemalja \u010dlanica \u0161to bolje prilagodile povoljnijem polo\u017eaju kineskih roba u Europi u budu\u0107nosti.<\/p>\n Prva opcija podrazumijeva nastavak nametanja antidampin\u0161kih cijena ako se doka\u017ee da je roba iz ne-EU zemalja u Uniju uvezena po dampin\u0161kim cijenama, \u010dime \u0161teti doma\u0107im ekonomijama. Druga ponu\u0111ena opcija je jednostavna promjena antidampin\u0161ke zakonske regulative micanjem Kine s popisa zemalja koje nemaju tr\u017ei\u0161nu ekonomiju. Ova opcija, prema konzervativnim po\u010detnim procjenama EK ko\u0161tala bi EU izme\u0111u 63.600 i 211.000 radnih mjesta, ako se u obzir uzmu izravni radnici u sektorima za\u0161ti\u0107enima antidampin\u0161kim tarifama (npr. \u010deli\u010dane<\/a>, keramika, industrija papira, tekstilna…).<\/p>\n Udru\u017eenje europskih industrijalaca AEGIS<\/a>, me\u0111utim izrazito se protivi ovoj procjeni EK, smatraju\u0107i je povr\u0161nom i pogre\u0161nom jer se temelji na uva\u017eavanju samo trenutno postoje\u0107ih anti-dampin\u0161kih tarifa, no EU je ve\u0107 u proceduri nametanja novih ovakvih tarifa, a dodatne su planirane za skoru budu\u0107nost. Njihov cilj je za\u0161tita jo\u0161 100.000 radnih mjesta u EU, no i to je tek po\u010detak jer je iz kineskog novog petoljetnog plana jasno da ta zemlja planira penetraciju u nove industrije u EU koje bi u kona\u010dnici mogle dovesti do gubitka milijun europskih radnih mjesta.<\/p>\n Tre\u0107a opcija koju je EK ponudila ministrima sadr\u017ei kombinaciju osiguravanja postoje\u0107ih antidampin\u0161kih cijena, nametanje novih s ciljem za\u0161tite pojedinih industrija i nametanje drugih zakonskih mjera za za\u0161titu europske proizvodnje.<\/p>\n Kao jedan od va\u017enijih argumenta u raspravi o posljedicama ove odluke za Europsku uniju, navodi se i istra\u017eivanje<\/a> koje je proveo Institut za politi\u010dku ekonomiju<\/a> sa sjedi\u0161tem u Washingtonu u SAD-u. Prema tom istra\u017eivanju, antidampin\u0161ke mjere koje su trenutno na snazi, pokrivaju oko 5 milijardi eura uvoza i osiguravaju 30 posto vi\u0161u cijenu kineske robe. Ukidanjem tih mjera, EU o\u010dekuje pove\u0107anje uvoza od 71 do 140 milijardi eura godi\u0161nje<\/a>. To bi uzrokovalo trgova\u010dki deficit \u0161to bi dovelo do pada europskog BDP-a za oko 114.1 i 228 milijardi eura u prvih pet godina od ukidanja antidampin\u0161kih tarifa \u0161to bi pak dovelo do trajnog gubitka izme\u0111u 1,7 (direktni gubici) do 3,5 (kooperanti) milijuna radnih mjesta u Europi. Ekonomije koje bi najvi\u0161e izgubile ovime su Bugarska, Rumunjska i Ma\u0111arska.<\/p>\n