{"id":11503,"date":"2016-02-04T08:00:12","date_gmt":"2016-02-04T07:00:12","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=11503"},"modified":"2016-02-03T20:45:06","modified_gmt":"2016-02-03T19:45:06","slug":"dolina-suza-dolina-smrti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=11503","title":{"rendered":"Program Ifo instituta: biblijske metafore i hladna logika tr\u017ei\u0161ta"},"content":{"rendered":"

Gotovo tri mjeseca nakon odr\u017eanih izbora hrvatska je javnost na uvid dobila famozni program izlaska iz krize nastao u radionici bavarskog Ifo instituta, a po narud\u017ebi HDZ-a. S iznimkom oprezne devalvacije kune, analize i preporuke sabrane u objavljenom zborniku ne donose ni\u0161ta novo u odnosu na standardni repertoar dogmatskih protr\u017ei\u0161nih reformi.<\/strong><\/p>\n

Pro\u0161li tjedan, nekako u isto vrijeme, pojavile su se dva programa s preporukama vladi kako stabilizirati ekonomiju. Jedan<\/a>\u00a0su napisali dvojica ambicioznih studenata ekonomije fokusiraju\u0107i se na fiskalnu konsolidaciju, obja\u0161njavaju\u0107i kako dr\u017eavne financije dovesti u red nakon godina neodgovornog politi\u010dkog zapu\u0161tanja i dodvoravanja. Drugi<\/a>\u00a0je program pone\u0161to zaka\u0161njeli HDZ-ov autsorsani plan ekonomskog oporavka naru\u010den kod njema\u010dkog Ifo instituta. Iako je studentski rad puno u\u017ei opsegom, generalni zaklju\u010dak bi mogao biti da su u HDZ-u mogli u\u0161tedjeti ozbiljan novac da su partijski headhunteri<\/em> tek malo obratili pozornost na istra\u017eiva\u010dka kretanja me\u0111u konzervativnom zagreba\u010dkom mlade\u017ei s ekonomije.<\/p>\n

Ovo postaje tim ozbiljnije budu\u0107i da su ekonomski fakulteti zapravo bastioni HDZ-ove omladinske pje\u0161adije, pouzdan i neiscrpan bazen budu\u0107ih kadrova svih profila koji nestrpljivo stoje u redu da \u0161efovima demonstriraju uvje\u017ebane politi\u010dke talente. No, razumljivo, u situaciji visoke nezaposlenosti mladih i nepostoje\u0107e radne perspektive, nije toliko neobi\u010dno da se i u partijskim redovima stvaraju uska grla, pa istinski talenti mogu nerijetko ostati neprimije\u0107eni. Na svu sre\u0107u to se nije dogodilo dvojici fiskalnih orli\u0107a \u010dije su vje\u0161tine baratanja javnim financijama ipak prepoznali obo\u017eavatelji tr\u017ei\u0161ta s mnogo ozbiljnih utakmica u nogama, ina\u010de okupljeni u \u017eivopisnu Udrugu poreznih obveznika nazvanu “Lipa”.<\/p>\n

Premda u studentskoj viziji uravnote\u017eenog prora\u010duna nedostaje analiti\u010dke \u0161irine, komparativnog konteksta i stilisti\u010dke obrade, temeljni sadr\u017eaj i popis preporuka savr\u0161eno bi se uklopili u tzv. ozbiljnu, institucionalnu analizu Ifo instituta. Skoro bi se moglo zaklju\u010diti i da su njema\u010dki stru\u010dnjaci na po\u010detku svojih karijera sigurno bili \u010dlanovi neke njema\u010dke “Lipe” prije nego su postali cijenjeni autoriteti za ekonomska pitanja. Alternativni zaklju\u010dak, realniji, ali i manje optimisti\u010dan, sugerira zapravo da ekonomskim poljem cirkuliraju dogme koje ekonomisti u religioznom zanosu ponavljaju poput pokvarenog gramofona. Dogme da su tr\u017ei\u0161ni mehanizmi uvijek i svugdje najbolje rje\u0161enje, a svaka dr\u017eavna intervencija i zagovor dru\u0161tvenog interesa ravni \u010distom kriminalu. A ekonomisti koji izgovaraju taj stav svedeni su tek na trbuhozborce kapitala: iako tr\u017ei\u0161ta ne govore, zato su tu razli\u010diti “neovisni” ekonomski stru\u010dnjaci da posude svoj glas. Razlikuje se tek prezentacija tog stava, ne\u0161to kao razlika izme\u0111u studentskog pamfleta s podr\u0161kom “Lipe” i analize njema\u010dkog instituta s me\u0111unarodnim ugledom. Studente je lako otpisati kao naivne, neiskusne i komi\u010dne, ali \u0161to ako to isto, ali analiti\u010dki uobli\u010deno, napi\u0161u tzv. ugledni me\u0111unarodni stru\u010dnjaci?<\/p>\n

“Dolina smrti”<\/strong><\/p>\n

Plan ekonomskog oporavka koji je Ifo institut pripremio za politi\u010dke potrebe HDZ-a opse\u017ean je zbornik 14 radova koji analiziraju obilje\u017eja hrvatske ekonomije i predla\u017eu mjere za izlazak iz krize. U tim radovima pokrivena je ve\u0107ina podru\u010dja klju\u010dnih za ekonomsku aktivnost, od makro-financija, tr\u017ei\u0161ta rada i javnih financija do obrazovanja, inovacija i neizbje\u017ene poduzetni\u010dke klime. Kao najva\u017eniji problemi detektirani su visoka stopa nezaposlenosti, pogotovo mladih, i ogroman odljev mozgova. Temeljna predlo\u017eena osovina oporavka je pove\u0107anje ekonomske kompetitivnosti u cilju privla\u010denja doma\u0107ih i stranih investicija i pobolj\u0161anje izvoznih kapaciteta. Autori su analize uvjereni da u dugom roku ovo predstavlja bazu za generiranje odr\u017eive zaposlenosti.<\/p>\n

Zanimljivo je da se u predgovoru spominje da program nije ni radikalan niti zaziva mjere \u0161tednje ve\u0107 je mapa za oporavak kroni\u010dno podzaposlene hrvatske ekonomije, s vjerom da se radi o atraktivnoj investicijskoj destinaciji. \u0160tovi\u0161e, nagla\u0161ava se vizija Ifo instituta da je “socijalna tr\u017ei\u0161na ekonomija najuspje\u0161niji sustav za ostvarivanje i kombiniranje ekonomskog rasta i socijalnog blagostanja”. No ve\u0107 nekoliko re\u010denica kasnije uvodi se sredi\u0161nji motiv cjelokupne analize: da bi se hrvatski ekonomski Babilon pro\u010distio i do\u017eivio katarzu, potrebno je da gra\u0111ani pro\u0111u kroz “dolinu suza”, a politi\u010dke stranke kroz “dolinu smrti”.<\/p>\n

Ova biblijska prispodoba o stadu \u0161to ne sumnja u tr\u017ei\u0161noga boga ni kad ih vodi kroz dolinu sjena smrti vi\u0161e puta se ponavlja i neprestano provla\u010di kroz sve tekstove. I to s punim pravom jer samo \u010dista i nepokolebljiva vjera mo\u017ee nekoga nagnati da povjeruje u skup mjera koje predla\u017ee Ifo institut. Nema tu nikakvih naznaka o promociji socijalnog blagostanja, a predlo\u017eeni zahvati u ekonomiju ne bi se mogli podvesti pod kriterij socijalnog \u010dak ni da se za uzor uzmu Mrsi\u0107eve mjere zapo\u0161ljavanja bez zasnivanja radnog odnosa.<\/p>\n

Devalvacija kao centralna mjera<\/strong><\/p>\n

Sredi\u0161nja narativna nit teksta oko koje se razvijaju pri\u010de o restrukturiranju, rastu kompetitivnosti, ja\u010danju izvoza i generalno oporavku ekonomije predstavljena je devalvacijom te\u010daja (predla\u017ee se da kroz 13 godina kuna nominalno deprecira 13%). Slabija kuna je svojevrsni nu\u017eni, ali ne i dovoljni uvjet ekonomskog oporavka. Autori su uvjereni da devalvacija puni uspjeh mo\u017ee posti\u0107i samo uz reformirane institucije, fleksibilno tr\u017ei\u0161te rada, povoljnu ekonomsku klimu, adekvatnu razinu obrazovanja stanovni\u0161tva i visokokvalitetnu infrastrukturu. Devalvacija bi trebala biti sredi\u0161nja to\u010dka iz koje se radijalno \u0161ire druge reformske intervencije i okru\u017euju linijom budu\u0107eg prosperiteta.<\/p>\n

Mada devalvaciju definitivno treba razmotriti kao jednu od mjera za poticanje ekonomske aktivnosti, glavno mjesto prijepora u na\u010dinu izvedbe nalazi se u visokoeuriziranoj hrvatskoj ekonomiji, gdje je 70% kredita denominirano u nekoj stranoj valuti (najvi\u0161e u Europi). Logi\u010dno je postaviti pitanje tko bi snosio teret devalvacije s obzirom na mogu\u0107i rast otplate kredita s valutnom klauzulom. Autori posve jasno i precizno navode sve rizike, te posve otvoreno zapisuju da prilago\u0111avanje ne\u0107e biti za sve jednako i da slijedi pove\u0107anje stresa za mnoga ku\u0107anstva. Ipak ne predla\u017eu prethodno ukidanje valutne klauzule, \u0161to bi otklonilo tro\u0161ak devalvacije na ra\u010dun du\u017enika, ve\u0107 u slu\u010daju nemogu\u0107nosti otplate predla\u017eu zakon o osobnom bankrotu koji bi omogu\u0107io restrukturiranje kredita.<\/p>\n

I to je zapravo klju\u010d za razumijevanje ove i svih drugih strukturnih mjera. Ve\u0107 na samom po\u010detku dobivamo odgovor na pitanje tko snosi tro\u0161kove prilago\u0111avanja, kome je zapravo rezervirano putovanje kroz dolinu bola i suza. Reformske mjere nisu namijenjene nositeljima politi\u010dke i ekonomske mo\u0107i, vlasnicima banaka i korporacija, nego du\u017enicima i radnicima. Tro\u0161ak devalvacije podnijeli bi prije svega du\u017enici, a ne banke koje u\u017eivaju ogromnu dobit osiguranu valutnom klauzulom.<\/p>\n

Fleksibilizacija tr\u017ei\u0161ta rada<\/strong><\/p>\n

Autori zato ekonomski pogo\u0111enima nude utjehu blagostanja u srednjem i dugom roku. Ali dok je teret tro\u0161kova devalvacije za du\u017enike ishod koji nastupa odmah, dugoro\u010dna perspektiva “rapidnih pozitivnih efekata” samo je obe\u0107anje nekoliko ekonomista iz njema\u010dkog Ifo instituta, \u010dija je nepogre\u0161iva stru\u010dnost u startu na strani kapitala. Vjerovati “neovisnim ekonomskim stru\u010dnjacima” zapravo nije ni\u0161ta drugo nego vjerovati da \u0107e klasa kapitalista osigurati budu\u0107e blagostanje svima.<\/p>\n

U nastavku se ni\u017eu sektorske analize identi\u010dnog karaktera ispisane mjerama nemilosrdnog prilago\u0111avanja potrebama tr\u017ei\u0161ta, uz neminovan motiv bola u svakom prijedlogu. Zagovara se daljnja fleksibilizacija tr\u017ei\u0161ta rada s naglaskom na olak\u0161avanje otpu\u0161tanja i zapo\u0161ljavanja. Vrlo precizno se obja\u0161njava da treba pove\u0107ati dnevno, tjedno i mjese\u010dno radno vrijeme (iako Zakon o radu ve\u0107 sada dopu\u0161ta ugovaranje 60 satnog radnog tjedna kolektivnim ugovorom). Stru\u010dnjaci s Ifo instituta dalje sugeriraju smanjivanje broja dr\u017eavnih praznika i dana godi\u0161njeg odmora, pa \u010dak navode da premali broj radnika radi subotom, na ve\u010der ili po no\u0107i, kompariraju\u0107i ove stavke s balti\u010dkim zemljama, Slovenijom, \u010ce\u0161kom i Slova\u010dkom. Dok se pove\u0107ava radno vrijeme, sugerira se da pla\u0107e ostanu konstantne.<\/p>\n

U analizi sustava socijalne za\u0161tite dolazi se do zaklju\u010dka o prevelikim socijalnim naknadama za nezaposlene i socijalno ugro\u017eene (ove naknade su ina\u010de znatno smanjene u pro\u0161lom SDP-ovom mandatu), a tra\u017ei se i strogo spre\u010davanje prijevremenih i invalidskih mirovina, kao i rast dobi za odlazak u mirovinu. Za one koji primaju socijalnu naknadu predvi\u0111a se obvezni rad u sustavu javnih radova (tzv. workfare<\/em> sustav), kao o\u0161tro upozorenje svim potencijalnim parazitima u socijalnom sustavu da nema besplatnog ru\u010dka. Drugim rije\u010dima, krivnja za nezaposlenost prebacuje se na samog nezaposlenog, ako nema posla on sam postaje kriv \u0161to ga nije prona\u0161ao, bez obzira na stanje u ekonomiji.<\/p>\n

Reforma javnog sektora<\/strong><\/p>\n

\u0160to se ti\u010de zaposlenih u javnom sektoru treba ih “stimulirati atraktivnim izlaznim opcijama za privatni sektor”. Pla\u0107e zaposlenima u javnom sektoru “treba smanjiti s ciljem sni\u017eavanja pla\u0107a u privatnom sektoru”, jer trenutno slu\u017ee kao kriterij za odre\u0111ivanje pla\u0107a \u0161to onemogu\u0107ava privatni sektor da pove\u0107a zaposlenost po ni\u017eim pla\u0107ama. Problem javnog duga adresira se kroz zagovor dvofazne privatizacije. U prvoj fazi treba rasprodati komercijalne sektore (proizvodnja, bankarstvo, ugostiteljstvo, hoteli), a u drugoj fazi privatizirati infrastrukturu (\u017eeljeznice, autoceste, ceste), telekomunikacije, energetiku i kanalizacijski sustav. Trebalo je mo\u017eda upozoriti njema\u010dke stru\u010dnjake da je ve\u0107i dio ovoga ve\u0107 pro\u0161ao kroz privatizacijske procese, ne naro\u010dito uspje\u0161no.<\/p>\n

Treba tako\u0111er primijetiti da se kroz analizu neprestano provla\u010di usporedba s Latvijom, kao zemljom koja je uspje\u0161no provela radikalne rezove odmah na po\u010detku krize (smanjenje pla\u0107a i zaposlenih u javnom sektoru za 25%, zatvorene mnoge javne ustanove, \u0161kole i bolnice). No uspjeh je do\u0161ao po cijeni eksplozije siroma\u0161tva do razine da je socijalna isklju\u010denost u Latviji danas gora nego u Hrvatskoj, a 15% stanovni\u0161tva je napustilo zemlju. Iako se spominje masovna emigracija, s punim cinizmom se zaklju\u010duje da je to pozitivno utjecalo na pad nezaposlenosti.<\/p>\n

Ledenom, strogom logikom prilago\u0111avanja potrebama tr\u017ei\u0161ta stru\u010dnjaci sa Ifo instituta do zadnjeg detalja zapisuju mjere \u0161to ih HDZ-ova vlada treba provesti. Nema tu nikakvog ustru\u010davanja koje karakterizira politi\u010dare u trenutku kad preuzmu dr\u017eavne funkcije, pa se pod pritiscima razli\u010ditih dru\u0161tvenih aktera po\u010dnu kolebati i znojiti. Zato na Ifo institutu znaju da je provedba ovih reformskih zahtjeva “dolina politi\u010dke smrti”, ali opcija “odr\u017eivog dinami\u010dnog ekonomskog rasta koji generira zaposlenost nije oslobo\u0111ena inicijalnog bola”.<\/p>\n

Predlo\u017eene mjere rezanja, zamrzavanja pla\u0107a, privatizacije dr\u017eavne imovine i ustavne zabrane deficita \u0161to su ih predlo\u017eili autokratski nastrojeni puleni doma\u0107e analiti\u010dke elite, u usporedbi s mjerama Ifo instituta ispadaju \u010dak i suzdr\u017eani. Na kraju dana “u\u010ditelji” su ipak nadma\u0161ili “u\u010denike”, demonstrirali izbru\u0161enu vje\u0161tinu predlaganja svega onog \u0161to svaki dan poput papagaja ponavljaju trbuhozborci korporativnih interesa, svega \u0161to treba odsje\u0107i, skresati, otfikariti kako bi sutra tobo\u017ee svi \u017eivjeli bolje. Ili kako bi rekao mladi dvojac: “Nismo sadisti, ali treba sve to odmah u po\u010detku odrezati.” Mo\u017eda da se ipak zapo\u010dne sa ulogom stru\u010dnjaka u javnom prostoru?<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pro\u0161li tjedan, nekako u isto vrijeme, pojavile su se dva programa s preporukama vladi kako stabilizirati ekonomiju. Jedan su napisali dvojica ambicioznih studenata ekonomije fokusiraju\u0107i se na fiskalnu konsolidaciju…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":11508,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[228],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[111],"class_list":["post-11503","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-ekonomija","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11503","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11503"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11503\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11511,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11503\/revisions\/11511"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/11508"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11503"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11503"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11503"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=11503"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=11503"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=11503"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=11503"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}