{"id":11327,"date":"2016-01-27T08:00:33","date_gmt":"2016-01-27T07:00:33","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=11327"},"modified":"2016-01-26T21:55:35","modified_gmt":"2016-01-26T20:55:35","slug":"nnepovezan-staz","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=11327","title":{"rendered":"Konjuh: umjesto u penziju, u \u0161trajk gla\u0111u"},"content":{"rendered":"

Fabrike privatizirane u kuponskoj, odnosno certifikacijskoj privatizaciji, nastavile su poslovati u te\u0161kim uvjetima u kojima im je dr\u017eava tolerirala neisplatu radni\u010dkih doprinosa za penziono i zdravstveno osiguranje. Dvadeset godina kasnije, suo\u010deni s prestankom radnog odnosa, umjesto u\u017eivanja u mirovinama, radnici Konjuha primorani su na \u0161trajk gla\u0111u kao jedinu preostalu opciju. <\/strong><\/p>\n

Ima ne\u0161to u gestikulaciji o\u010dajnih ljudi \u0161to ne izaziva empatiju nego nelagodu zbog koje poznanici, kolege, \u010dak i oni najbli\u017ei, nerijetko saginju glavu, nadaju\u0107i se kako \u0107e jednostavno nestati ako ih ne gledaju u o\u010di. Bez obzira \u0161to ih ve\u0107 20 godina ne gledaju, o\u010dajni ljudi ne nestaju \u2013 naprotiv.<\/p>\n

Ba\u0161 tako, o\u010dajno i napu\u0161teno, osje\u0107aju se i 52 biv\u0161a radnika Fabrike namje\u0161taja Konjuh koji ve\u0107 nepunih godinu dana \u010dekaju na povezivanje sta\u017ea kako bi mogli oti\u0107i u penziju. \u010cim su ispunili zakonske uslove, krajem marta 2015. godine, odjavljeni su kao zaposlenici fabrike, no zbog dugova firme radi nepla\u0107anog zdravstvenog i penzijskog osiguranja, koje su im du\u017eni za vi\u0161egodi\u0161nji period, ostali su zarobljeni s one strane birokratije. Taj o\u010daj i egzistencijalna neizvjesnost natjerali su, po\u010detkom ove godine, gotovo polovicu od njih na \u0161trajk gla\u0111u. \u0160trajk je trenutno zamrznut nakon obe\u0107anja iz Federalne vlade da \u0107e poku\u0161ati prona\u0107i rje\u0161enja za povezivanje sta\u017ea.<\/p>\n

Brojni su politi\u010dkih eufemizmi kojima se dvadesetogodi\u0161nja tranzicija obja\u0161njava kao posljedica “nesretnog” spleta okolnosti. Budu\u0107i da eufemizmi po definiciji skrivaju neugodno stanje stvari opisuju\u0107i ga figurativno, analiziranje konteksta u kojem su nastali omogu\u0107ava bolje shvatanje njihovih skrivenih zna\u010denja. Jedan od njih \u2013 nepovezan sta\u017e \u2013 naro\u010dito je interesantan.<\/p>\n

Kolateralne \u017ertve<\/strong><\/p>\n

\u010cim je kolektivno shvatanje rada kao oblika li\u010dnog suvereniteta ozna\u010deno kao nostalgija za socijalizmom, dru\u0161tvom koje je neslavno zavr\u0161ilo jer je, kako se to obi\u010dno obja\u0161njava, bilo “inherentno” neodr\u017eivo, sve nelogi\u010dnosti na koje su radnici i radnice ukazivali ozna\u010davano je kao zabluda. To je omogu\u0107ilo 20 godina neodgovorne politike, bez postavljanja pitanja odgovornosti.<\/p>\n

Krajem rata, najve\u0107i dio sa\u010duvane, tada jo\u0161 funkcionalne industrije, nije nastavio proizvodnju. Jo\u0161 tada je bilo izvjesno kako nekada\u0161nju dru\u0161tvenu, odnosno svojinu svih gra\u0111ana, koja je po\u010detkom 1990. postala dr\u017eavno vlasni\u0161tvo, \u010deka nastavak zapo\u010dete i nedovr\u0161ene privatizacije. Zakoni kojima je dru\u0161tvena svojina postala dr\u017eavna omogu\u0107ili su ono \u0161to \u0107e narednih nekoliko godina biti model po kojem se nekontrolisano sni\u017eavala vrijednost fabrika, kako bi se kasnije \u0161to jednostavnije prodale. Ljudi koji su svjedo\u010dili ovome procesu, nadaju\u0107i se kako \u0107e se naposljetku vratiti u fabrike, bili su kolateralne \u017ertve. Za neke od njih \u010dekanje je, nekoliko godina kasnije, zavr\u0161ilo otkazom, nakon kojeg se obi\u010dno pokazivalo kako im firme nisu pla\u0107ale zdravstveno i penzijsko osiguranje, odnosno, kako se po\u010delo govoriti, nije im bio povezan sta\u017e. Zna\u010dajan dio onih koji su vra\u0107eni sa \u010dekanja na\u0161li su se, nepunih 20 godina kasnije, u jo\u0161 goroj situaciji.<\/p>\n

Okvir za privatizaciju stvoren je zakonima donesenima krajem ’90-ih, \u010dime je zapo\u010det proces koji se odvijao pod nadzorom dvije entitetske i deset kantonalnih agencija. Takva decentralizacija procesa omogu\u0107ila je i istovremeno sakrila\u00a0brojne nepravilnosti \u0161to je ostavilo nesagledive posljedice po dru\u0161tvo. Osim fabrika koje su prodavane u bescjenje i prouzro\u010dene ekonomske \u0161tete, socijalne<\/a> posljedice po radnike<\/a> iza\u0161le su na vidjelo i u obliku problema nepovezanog radnog sta\u017ea<\/a> koji danas onemogu\u0107uje mirnu starost radnicima u dobi za penziju s punim radnim sta\u017eom.<\/p>\n

Privatizacija certifikatima<\/strong><\/p>\n

Gra\u0111ani su krajem 1990-ih dobili certifikate kao naknadu za stvaranje dru\u0161tvene svojine, koja se u zavisnosti od entiteta razli\u010dito obra\u010dunavala, no u oba su slu\u017eili kao zakonsko sredstvo za kupovinu dionica, fabrike su kupovane certifikatima koje su novi vlasnici otkupljivali od radnika za 3-4 posto njihove vrijednosti. Tako je industrija zavr\u0161ila u rukama ljudi zainteresovanih samo za brzu akumulaciju kapitala, \u0161to je stotine hiljada ljudi ostavilo bez radnih mjesta i nepovezanog sta\u017ea, nakon \u0161to su nekoliko, neki \u010dak i vi\u0161e od 10 godina, gledali kako im fabrike nestaju kroz ste\u010dajeve, nadaju\u0107i se kako \u0107e ih dr\u017eavne institucije za\u0161tititi.<\/p>\n

Zbog specifi\u010dne dru\u0161tvene situacije nije jednostavno do\u0107i do zvani\u010dnih podataka o broju ljudi kojima nije povezan sta\u017e; nezvani\u010dne statistike entitetskih Zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje pokazuju kako 70-100 hiljada ljudi ima nepovezan sta\u017e, odnosno kako im zdravstveno i penzijsko osiguranje nije pla\u0107ano za period od mjesec dana do najvi\u0161e 20 godina. Ukupno se radi o vi\u0161e od milijardu maraka duga prema radnicima, \u0161to se direktno odra\u017eava na stabilnost zdravstvenih i penzijskih fondova.<\/p>\n

Dr\u017eava, odnosno njene institucije, nakon \u0161to su omogu\u0107ile kupovinu nekada\u0161nje dru\u0161tvene svojine za certifikate, nedovoljno kontroli\u0161u\u0107i i ne sankcioni\u0161u\u0107i neispunjavanje obaveza, ostale su bez zna\u010dajnih finansijskih sredstava, ali i bez vizije socijalne politike. Posljednjih nekoliko godina entitetske vlade nastoje zbrinuti zaposlenike firmi u kojima su dr\u017eava, odnosno entiteti vlasnici kapitala, a koji su postali kolateralna \u0161teta neodgovorne 20-godi\u0161nje politike. Mada ni za ovo ne postoje zvani\u010dni podaci, nezvani\u010dno se govori o oko 100 hiljada ljudi kojima su pla\u0107ena dugovanja za zdravstveno i socijalno.<\/p>\n

Vlasni\u010dki haos<\/strong><\/p>\n

Gledaju\u0107i naborana lica, svojevrsne mape 20-godi\u0161nje patnje ljudi koje samo nekoliko godina nepla\u0107enih obaveza dijeli od smiraja, i neuhvatljiv pogled dok poku\u0161avaju na\u0107i adekvatne rije\u010di koje bi opisale kako se osje\u0107aju, razmi\u0161ljao sam o re\u010denici koja mi je ostala u sje\u0107anju: sve godine su bili ostavljeni sami sebi. \u010cak ni za 11 dana \u0161trajka gla\u0111u ih niko, osim nekada\u0161njih kolega iz fabrike koje ranije ili kasnije \u010deka ista sudbina i nekolicine sindikalnih aktivista, nije obi\u0161ao.<\/p>\n

Dr\u017eava ih sve ove godine nije za\u0161titila od nesavjesnih vlasnika, njih ukupno 800, od kojih najve\u0107i dioni\u010dar ima tek neznatno vi\u0161e od 10 posto. Ve\u0107 nekoliko godina nisu im osigurali ni osnovna finansijska sredstva kojima bi nabavili sirovine. Bez obzira na to fabrika je, zahvaljuju\u0107i snala\u017eljivosti sindikata, nastavila raditi, ali kako su kapaciteti za rad bili ograni\u010deni, najve\u0107i dio zara\u0111enih sredstava kori\u0161teno je za nabavku novih sirovina. Tek neznatan dio su odvajali za plate, dok zdravstveno i socijalno osiguranje uop\u0107e nije pla\u0107ano. Dr\u017eavne institucije koje nisu sankcionisale nepla\u0107anje obaveza, na \u0161to ih, ina\u010de, obavezuje zakon, sada nastoje naknadno naplatiti oko 350 hiljada maraka, koliko iznosi dug za zdravstveno i penzijsko osiguranje za 52-je nekada\u0161njih radnika i radnica.<\/p>\n

Jedan dio sredstava kojima bi platili dug su osigurali kreditom \u010dije su vra\u0107anje garantovali hipotekom na nekretnine, dok su ostatak sredstava poku\u0161ali osigurati kreditom za koji je Razvojna banka Federacije Bosne i Hercegovine, zahtijevala garancije Kantonalne ili Federalne vlade. One su, me\u0111utim, nadle\u017ene samo za firme u kojima je dr\u017eava i dalje vlasnik kapitala.<\/p>\n

Na kome le\u017ei politi\u010dka odgovornost?<\/strong><\/p>\n

Tako su, zahvaljuju\u0107i birokratskoj zavrzlami, o\u010dajni radnici i radnice gladuju\u0107i nastavili \u010dekati razvoj situacije \u010dijem nastanku su bili samo svjedoci. Tek jedanaesti dan su zaledili \u0161trajk, nakon \u0161to im je Federalna vlada obe\u0107ala kako \u0107e, zbog \u2013 kako su objasnili \u2013 odr\u017eavanja povoljnog okru\u017eenja i stvaranja uslova za zapo\u0161ljavanje, poku\u0161ati na\u0107i opcije za povezivanje sta\u017ea. Pozadina obe\u0107anja, ako je suditi po izjavama, nije socijalna osjetljivost, nego interes koji je strani investitor iskazao za ovu fabriku.<\/p>\n

Budu\u0107i da je sindikalni oblik borbe izgubio smisao, a institucionalni nije ni bio opcija, \u0161trajk gla\u0111u \u010diji je cilj bio ukazati na lo\u0161 dru\u0161tveni polo\u017eaj, za o\u010dajne radnike i radnice nametnuo se kao jedina opcija. Mada se pokazalo efikasno u situaciji kada se pojavio strani investitor, u zemlji brojnih politi\u010dkih ekonomskih i dru\u0161tvenih problema ni glad vi\u0161e, \u010dini se, ne izaziva solidarnost i pozivanje na politi\u010dku odgovornost.<\/p>\n

\u010cija su odgovornost oni, i jo\u0161 100 hiljada ljudi kojima je nepovezan sta\u017e, sugerira najvi\u0161e pona\u0161anje dr\u017eavnih zvani\u010dnika koji ne negiraju kako je neupla\u0107ivanje sta\u017ea nezakonito, ali ni ne zahtijevaju od dr\u017eavnih institucija sankcionisanje onih \u010dija je to obaveza bila. Zato je kupovanje socijalnog mira i povezivanje sta\u017ea sredstvima iz kreditnih linija MMF-a o\u010dito jedino \u0161to mo\u017eemo o\u010dekivati od politi\u010dkih stranaka, kojima je naklonost stranih investitora zna\u010dajnija od socijalnih politika. Ali, kao \u0161to je na naplatu posljednjih nekoliko godina stigla 20-godi\u0161nja neodgovorna politika, tako \u0107e za nekoliko godina sti\u0107i i krediti kojima politi\u010dke stranke otpla\u0107uju svoju odgovornost. Bojim se kako je ve\u0107 sada svejedno.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

O\u010dajno i napu\u0161teno, osje\u0107aju se biv\u0161i radnici Fabrike namje\u0161taja Konjuh, koji ve\u0107 nepunih godinu dana \u010dekaju na povezivanje sta\u017ea kako bi mogli oti\u0107i u penziju….<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":11332,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[85,34],"theme":[455],"country":[35],"articleformat":[450],"coauthors":[257],"class_list":["post-11327","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-radnicki-pokret","tag-tranzicija","theme-rad","country-bih","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11327","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11327"}],"version-history":[{"count":15,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11327\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11344,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11327\/revisions\/11344"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/11332"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11327"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11327"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11327"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=11327"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=11327"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=11327"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=11327"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}