{"id":11274,"date":"2016-01-25T08:00:10","date_gmt":"2016-01-25T07:00:10","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=11274"},"modified":"2016-01-25T00:40:57","modified_gmt":"2016-01-24T23:40:57","slug":"povratak-guestepreneura","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=11274","title":{"rendered":"Povratak kompradorskog veterana: od masovnih otkaza do novih iluzija"},"content":{"rendered":"

\u010cesto se IT sektor i popratne kreativne industrije smatraju mjestom neometane realizacije ideala kapitalizma, a samim tim i pokreta\u010dem razvoja: ako si inovativan tr\u017ei\u0161te \u0107e te odmah neminovno prepoznati. Politi\u010dko-poduzetni\u010dka bilanca karijere biv\u0161eg \u010delnika Hrvatskog Telekoma\u00a0i investitora u novi zagreba\u010dki\u00a0coworking<\/em> prostor naziva Hub385, Ivice Mudrini\u0107a, otkriva da su ti ideali \u010dvrsto diktirani odnosima mo\u0107i na tr\u017ei\u0161tu, kako samih proizvoda tako i na tr\u017ei\u0161tu rada.<\/strong><\/p>\n

U medijskoj sjeni sastavljanja nove vlade pod vodstvom Tihomira Ore\u0161kovi\u0107a, ovih je dana jo\u0161 jedan ugledni menad\u017eer odlu\u010dio ulo\u017eiti bogato me\u0111unarodno iskustvo u op\u0107eniti ekonomski napredak nacije: Ivica Mudrini\u0107 ukazao se po drugi put me\u0111u Hrvatima. Obojica kanadski povratnici i uspje\u0161ni poduzetnici \u2013 manje gastarbeiteri<\/em>, vi\u0161e guestepreneuri<\/em> \u2013 razlikuju se po tome \u0161to za budu\u0107eg premijera prije njegovog imenovanja uglavnom nismo \u010duli, dok bismo za biv\u0161eg ministra uglavnom samo voljeli da nismo. Mudrini\u0107eva biografija \u010dita se, naime, kao dajd\u017eestirani prikaz hrvatske tranzicije, a njegovi su veliki poslovni uspjesi pritom dobra mjera njenih proma\u0161aja.<\/p>\n

Od dolaska u Zagreb po\u010detkom devedesetih iz notornog Norvala, gradi\u0107a u okolici Toronta iz kojega je transatlantskom rutom tada pristiglo nekoliko e\u0161alona novonastale politi\u010dko-ekonomske elite, preko skorog preuzimanja Ministarstva pomorstva, prometa i veza, ravnanja Hrvatskom radiotelevizijom u doba \u017eestoke re\u017eimske propagande, pa sve do upravljanja Hrvatskim telekomom, uzlazna putanja Mudrini\u0107eve karijere ostavila je za sobom i rat i uru\u0161avanje Tu\u0111manovog sustava i kratku etapu socijaldemokratskih iluzija i kolaps sanaderovskog modela i globalnu ekonomsku krizu i smjene svih dosada\u0161njih hrvatskih vlada. Ostavila je, o\u010dekivano, jo\u0161 i poneku \u017eivopisnu aferu: poput one poznate pri\u010de o nepoznatim tehnolo\u0161kim patentima, izumima i inovacijama \u0161to ih je, navodno, nakon dolaska iz Kanade ustupio Hrvatskoj, osigurav\u0161i joj tako \u2013 prema nikada dokazanim tvrdnjama \u2013 enormnu dobit.<\/p>\n

Mudrini\u0107ev karijerni apogej ozna\u010dila je, ipak, privatizacija HT-a: otpu\u0161tanje polovice od oko 12.000 radnika i uzurpacija podzemne infrastrukture izgra\u0111ene narodnim doprinosima u socijalizmu donijeli su nam jednu od uvjerljivo najsporijih i najskupljih internetskih veza u Evropi, a kreator tog ekonomskog \u010duda, u kojem je tvrtka u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu pod imperativom deetatizacije prodana drugoj tvrtki u ve\u0107inskom dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu \u2013 Deutsche Telekomu \u2013 nagra\u0111en je, napokon, po\u010detkom 2014. godine mjestom potpredsjednika iste one njema\u010dke megakorporacije kojoj je dr\u017eavnu tvrtku prethodno prodao.<\/p>\n

Pou\u010dna parabola o poduzetni\u010dkom uspjehu<\/strong><\/p>\n

Pomalo neobi\u010dno zazvu\u010dala je stoga vijest da se Mudrini\u0107 nakon samo dvije godine s tako visoke pozicije spustio u niski investitorski start: “Bilo je zanimljivo raditi kao vi\u0161i potpredsjednik globalno velike grupacije, ali sad je vrijeme za ne\u0161to novo, i to ba\u0161 ovdje u Zagrebu”, objasnio je novinarima. A novitet koji ga privukao pokretanje je coworking<\/em> prostora Hub385 krajem ovog mjeseca, skupa s Ivanom \u0160oljan i Antom Magzanom, suradnicima iz (post)privatizacijskih HT-ovskih avantura. Po uzoru na sarajevski Hub387, 2.500 kvadratnih metara biv\u0161e Herucove tekstilne tvornice na zagreba\u010dkoj Tre\u0161njevci preure\u0111uje se ovih dana u funkcionalan i elegantan poslovni interijer na raspolaganju freelancerima<\/em>, start-upovima<\/em> i malim tvrtkama, prvenstveno anga\u017eiranima u IT-sektoru, ali i samostalnim novinarima, dizajnerima, reklamnim stru\u010dnjacima, ovakvim ili onakvim “kreativcima”\u2026 Investicije su strogo privatne; dr\u017eavnu pomo\u0107, ka\u017eu, ne tra\u017ee.<\/p>\n

Prilago\u0111ena poslovnim rubrikama doma\u0107ih medija, pri\u010da tako poprima temeljna \u017eanrovska obilje\u017eja pou\u010dne parabole o poduzetni\u010dkoj viziji i riziku, nepokolebljivoj vjeri u inovativnost i kreativnost svih onih \u010diji se rad ovim potezom poti\u010de, hrabrom iskoraku u nepoznato. I doista, na hrvatskoj coworking<\/em> sceni, sastavljenoj od desetak radnih prostora, \u010detiri-pet sna\u017enijih inicijativa, pseudosindikalnog Hrvatskog dru\u0161tva nezavisnih profesionalaca i niza perifernih doga\u0111anja, jo\u0161 nije bilo ovako ambicioznog projekta. S druge strane, ako ga pokre\u0107u insajderi iz vrhova telekomunikacijskog biznisa, onda je konstelaciju mo\u017eda uputnije shvatiti kao pouzdan indeks transformacije coworkinga<\/em> u visokoprofitabilnu poslovnu praksu; nije li, napokon, donedavni Mudrini\u0107ev poslodavac Deutsche Telekom ve\u0107 ulo\u017eio milijune eura u vlastiti projekt Hubraum, otvoriv\u0161i u Berlinu, Krakowu i Tel Avivu prostore za coworking<\/em> i pokrenuv\u0161i ondje poduzetni\u010dke inkubatore i akceleratore?<\/p>\n

Investicijska je logika pritom jasna: prekarna se radna snaga ondje okuplja dobrovoljno, dovoljno “fleksibilna” da u suradnje ulazi i iz njih izlazi prema trenutnoj potrebi, a zahtjeve spram poslodavca zamijenila je snovima o samostalnom poduzetni\u010dkom uspjehu. Posve\u0107ena stvaranju “inovativnih modela” i “kreativnih rje\u0161enja”, pritom preuzima sav rizik neuspjeha, neposredno pod nadzorom kapitala koji \u2013 osiguran njenom nesigurno\u0161\u0107u \u2013 racionalno procjenjuje optimalan moment ulaganja u pojedine projekte.<\/p>\n

Iluzija autonomije<\/strong><\/p>\n

Iz perspektive coworkerskoga<\/em> pravovjerja, dodu\u0161e, ovakav rasplet zbivanja mogao bi djelovati kao izdaja kanonskih praksi. IT-jevac Brad Neuberg, \u010dovjek koji je pokrenuo trend otvoriv\u0161i prije desetak godina u San Franciscu prvi prostor za zajedni\u010dki rad programera, dizajnera i copywritera<\/em> bez stalnoga zaposlenja, neprestano raspr\u0161enih izme\u0111u honorarnih anga\u017emana i vla\u017enih snova o velikom poduzetni\u010dkom uspjehu, redovno nagla\u0161ava kako je koncept nastao na pozadini iskustva otvorenog koda: “Govorio sam ljudima: ‘Uzmi ovu ideju, ukradi je, u\u010dini je svojom’; u osnovi, davao sam im dozvolu da uzmu coworking<\/em> i remiksiraju ga, ba\u0161 kao \u0161to se radi u open-sourceu<\/em>, odakle vu\u010dem korijene.”<\/p>\n

Intuitivni je refleks izvla\u010denja ljudi iz izolacije pritom nedvojbeno bio plemenit; dobar dio onih koji rade (k)od ku\u0107e razumije zna\u010daj strukturiranja radnog dana i svakodnevnih socijalizacijskih rituala. Temeljne vrijednosti koje nabraja “Manifest <\/a>coworkinga<\/a>“<\/em>\u00a0\u2013 suradnja umjesto natjecanja, zajednica umjesto agendi, prijateljstvo umjesto formalnosti \u2013 doimaju se, uostalom, poput priru\u010dnika za humanu korekciju neoliberalizma “iznutra”. Naposljetku, prvi pou\u010dak pokretanja coworkinga<\/em> \u2013 onaj da izgradnja zajednice prethodi ostvarenju profita, pa profit nikada ne dolazi brzo niti postaje naro\u010dito visok \u2013 sondira pripovijest o worker friendly<\/em> okru\u017eenju negdje u zoni relativne autonomije u odnosu na kretanja kapitala.<\/p>\n

Samo, otkud onda u toj pri\u010di najednom telekomunikacijske korporacije, milijunske investicije i golemi prostori u \u0161irem gradskom centru? Bit \u0107e da je ideja utemeljena na otvorenom kodu za njih bila otvorena od samoga po\u010detka. Kao \u0161to je na doma\u0107em primjeru uvjerljivo pokazao Dinko Kreho<\/a>, coworking<\/em> se naizgled koleba izme\u0111u vrijednosti radni\u0161tva i ideologije sitnog poduzetni\u0161tva, ali neumoljivo naginje drugom polu. “Vjerujemo da se dru\u0161tvo susre\u0107e s ekonomskim, ekolo\u0161kim, socijalnim i kulturnim izazovima bez presedana”, tuma\u010di Manifest. “Tako\u0111er vjerujemo da su inovacije klju\u010d preokretanja ovih izazova u prilike da pobolj\u0161amo svoje zajednice i svoj planet (\u2026) Mi smo grupa povezanih individua i malih biznisa koji stvaraju ekonomiju inovacija i kreativnosti u svojim zajednicama i globalno.”<\/p>\n

Stvaranje nezaposlenosti kao “investicija”<\/strong><\/p>\n

Prizivana “zajednica” tu je tek supstitut izgubljene solidarnosti; hvaljena “suradnja” samo je privremena taktika individualnog pre\u017eivljavanja na tr\u017ei\u0161tu rada; “prijateljstvo” mo\u017ee trajati onoliko koliko i naru\u010deni projekt. Pa je mo\u017eda zaista bilo potrebno da na netom izgra\u0111enu hrvatsku scenu stupi kompradorski veteran, okru\u017een istim onim suradnicima s kojima je nekoliko tisu\u0107a ljudi iz IT-sektora svojevremeno uputio ususret “novim \u017eivotnim izazovima”, kako bi postalo sasvim jasno da coworking\u00a0<\/em>zapravo funkcionira kao neka vrsta perverznog ozna\u010ditelja vlastitog poraza: dru\u0161tveni rad je, naime, uvijek kolektivan i zajedni\u010dki, a ako ga takvim morate imenovati, onda to zna\u010di da ste potencijal kolektiviteta i zajedni\u010dke radni\u010dke snage odavno izgubili.<\/p>\n

Poseban cinizam projekta Hub385 sastoji se, me\u0111utim, u tome \u0161to \u0107e isti oni ljudi koji su u privatizaciji nezaposlenost masovno stvarali sada profitirati na poku\u0161ajima radnika i novonastalih wannabe<\/em> poduzetnika da se s tom nezaposleno\u0161\u0107u nose. Kona\u010dno, napu\u0161tena tvornica tekstila u vlasni\u0161tvu Heruca \u2013 firme \u010dije je izrabljivanje radnika bilo ozlogla\u0161eno \u010dak i u pretkrizno neosjetljivoj Hrvatskoj, a vlastiti je kapital posljednjih godina uspje\u0161no evakuirala iz proizvodnje odje\u0107e u apstraktnije sfere financijalizacije, transformirav\u0161i se u investicijsku tvrtku \u2013 takvoj je tragikomediji osigurala prikladne kulise.<\/p>\n

Na tranzicijskim ru\u0161evinama nekada\u0161nje industrije, pod ravnanjem velikog privatizacijskog maga,\u00a0coworkeri\u00a0<\/em>\u0107e, evo, dobiti 2.500 kvadratnih razloga da povjeruju kako netko tko je najve\u0107i uspjeh karijere postigao prepolavljanjem radne snage sada ula\u017ee u vrijednosti zajedni\u010dkog rada. Dizajneri i programeri, sami svoji menad\u017eeri, oboru\u017eani pritom isklju\u010divo inovativno\u0161\u0107u: po svoj prilici tek kako bi shvatili da im ona vrijedi koliko i Hrvatskoj oni tehnolo\u0161ki patenti, inovacije i izumi Ivice Mudrini\u0107a.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U medijskoj sjeni sastavljanja nove vlade pod vodstvom Tihomira Ore\u0161kovi\u0107a, ovih je dana jo\u0161 jedan ugledni menad\u017eer odlu\u010dio ulo\u017eiti bogato me\u0111unarodno iskustvo u op\u0107eniti ekonomski napredak nacije…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":11278,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[228,103],"theme":[456,455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-11274","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-ekonomija","tag-ideologija","theme-politika","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11274","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11274"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11274\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11296,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11274\/revisions\/11296"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/11278"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11274"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11274"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11274"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=11274"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=11274"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=11274"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=11274"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}