{"id":11212,"date":"2016-01-21T08:30:57","date_gmt":"2016-01-21T07:30:57","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=11212"},"modified":"2016-01-25T12:09:26","modified_gmt":"2016-01-25T11:09:26","slug":"smrt-siromasnima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=11212","title":{"rendered":"Siroma\u0161ni moraju umrijeti!"},"content":{"rendered":"

Najave skromnog pove\u0107anja minimalne pla\u0107e u Rumunjskoj izazvale su \u017eestoke reakcije, ali i razotkrile neke promjene u razvojnim konceptima na istoku kontinenta. Naime, protivljenje ovom neznatnom pobolj\u0161anju \u017eivotnih uvjeta ne proizlazi toliko iz straha od pove\u0107anog tro\u0161ka koliko iz \u017eelje za eliminacijom siroma\u0161nih iz dru\u0161tva nakon razo\u010daravaju\u0107ih rezultata tranzicijskih procesa.
\n<\/strong><\/p>\n

Kada je nova rumunjska ministrica financija novinarima neslu\u017ebeno rekla kako bi se rumunjski radnici trebali ugledati na brazilske ili indijske radnike koji su spremni raditi za sitan novac omogu\u0107ila nam je jedan od onih rijetkih trenutaka kada mo\u0107nici zaista govore istinu. Sasvim nenamjerno, ministrica je artikulirala kako cjelokupnu putanju postsocijalisti\u010dke tranzicije, tako i aktualnu strategiju razvoja tehnokratske vlade, imenovane nakon prosvjeda u studenom 2015. godine.<\/p>\n

Jo\u0161 od 1989. godine neoliberalne elite u Isto\u010dnoj Europi opravdavaju programe strukturnih prilagodbi \u2013 koji pusto\u0161e cijelu regiju poga\u0111aju\u0107i pritom naro\u010dito biv\u0161u socijalisti\u010dku radni\u010dku klasu \u2013 obe\u0107anjima da su takve mjere neophodan uvjet za dosezanje razine blagostanja zapadnih zemalja. Nu\u017ena je kolektivna \u017ertva kako bismo se rije\u0161ili socijalisti\u010dkog naslje\u0111a i dosegli zapadne standarde u ujedinjenoj Europi. U praksi, me\u0111utim, neoliberalni recept vodi do polarizacije, isklju\u010divanja i razvla\u0161tenja, naro\u010dito radni\u010dke klase koja na kraju pla\u0107a ceh. Nakon vi\u0161e od \u010detvrt stolje\u0107a postsocijalizma i pripadnih politika izvla\u010denja vi\u0161ka vrijednosti, zemlje u sredi\u0161njoj i isto\u010dnoj Europi postale su bli\u017ee periferijama globalnog kapitalizma, Latinskoj Americi i Bliskom Istoku, nego zapadnoeuropskoj jezgri. Naravno, ovakva putanja nije rezervirana samo za postsocijalisti\u010dke zemlje: slu\u010daj Gr\u010dke je dobra ilustracija inherentne tendencije EU da promi\u010de polarizaciju i razvla\u0161tenje.<\/p>\n

Usporediv\u0161i rumunjske radnike s radnicima globalnog Juga, a ne onima iz Europske unije koje je Rumunjska \u010dlanica od 2007. godine, ministrica je izrazila ono \u0161to kriti\u010dari govore ve\u0107 godinama: srednja i isto\u010dna Europa su za europski kapitalizam isto \u0161to je globalni Jug za globalni kapitalizam \u2013 rezervoar jeftine i fleksibilne radne snage. Ta se radna snaga mo\u017ee upregnuti kako bi se generirale zna\u010dajne stope rasta (u posljednje dvije godine Rumunjska je imala jednu od najvi\u0161ih stopa rasta BDP-a u EU), zasnovanog upravo na niskim izdacima za pla\u0107e, od kojih profitira nekoliko uglavnom transnacionalnih kompanija. Financijska kriza 2008. godine dodatno je pomogla u tom pogledu: ionako jeftina, radna snaga postala je jo\u0161 jeftinija i fleksibilnija, dok su istovremeno srezani posljednji ostaci socijalne dr\u017eave.<\/p>\n

Svjesna politi\u010dka odluka
\n<\/strong><\/p>\n

Spomenuti komentar ministrice bio je zapravo intervencija u diskusiju o pove\u0107anju minimalne pla\u0107e u Rumunjskoj. Neto iznos pla\u0107e trebao je od 1. sije\u010dnja 2016. godine biti pove\u0107an na otprilike 200 eura, no aktualna vlada, kao i mnogi novinari suprotstavili su se ovoj mjeri iz straha da \u0107e profitabilnost pasti i potjerati investitore. Mjera je najprije odba\u010dena, a tek nakon zaka\u0161njele ali zna\u010dajne sindikalne mobilizacije, odlu\u010deno je da \u0107e minimalna pla\u0107a ipak biti pove\u0107ana od 1. svibnja 2016.<\/p>\n

Me\u0111utim, ovo je u najve\u0107oj mjeri simboli\u010dna pobjeda, jer minimalna je pla\u0107a u Rumunjskoj (uz Bugarsku) i dalje najni\u017ea u EU, a konkretno pove\u0107anje iznosi tek 30 eura. Stoga ono \u0161to je zaista bilo va\u017eno u cijeloj raspravi nije iznos, nego princip podizanja pla\u0107a: vlada od po\u010detka mandata nastoji pokazati kako je njezina misija kontrolirati i obuzdavati radnu snagu i dr\u017eati cijenu rada niskom. Po svemu sude\u0107i, gotovo je sa srame\u017eljivim politikama poticanja potro\u0161nje biv\u0161e vlade. Odluka vlade da ne podi\u017ee minimalnu pla\u0107u bila je u potpunosti politi\u010dka, nipo\u0161to ekonomska, jer je tro\u0161ak konkretnog pove\u0107anja minimalca na dr\u017eavni prora\u010dun u kona\u010dnici zanemariv.<\/p>\n

\u017delimo li razumjeti dimenzije ovih politi\u010dkih odluka, trebamo ih smjestiti u \u0161iri kontekst. Rumunjska je 2015. godine, sa stanovni\u0161tvom od oko 20 milijuna, imala oko 6 milijuna zaposlenih (od kojih je oko 1,3 milijuna zapo\u0161ljavala dr\u017eava). Njih 30% radilo je za minimalnu pla\u0107u dok je oko 55% radnika primalo prosje\u010dnu pla\u0107u, koja je manja od 400 eura neto. Dakle oko 85 posto zaposlenih prima izme\u0111u 200 i 400 eura mjese\u010dno bruto. Samo 4% zaposlenih (200.000 ljudi) zara\u0111uje oko 1000 eura mjese\u010dno; od toga 116.000 \u017eivi u Bukure\u0161tu, gdje je najve\u0107a koncentracija kapitala. Drugim rije\u010dima, 85% rumunjske radne snage mjese\u010dno zara\u0111uje znatno manje od minimalne pla\u0107e u Poljskoj (430 eura), dok najbogatiji zara\u0111uju manje od minimalne pla\u0107e u Velikoj Britaniji (1379 eura).<\/p>\n

Zaokret ka socijaldarvinizmu<\/strong><\/p>\n

Politi\u010dka odluka da se pla\u0107e zadr\u017ee niskima motivirana je \u010dinjenicom da niske nadnice sprje\u010davaju dolazak ekonomskih migranata, dok istovremeno tjeraju domicilno stanovni\u0161tvo u inozemstvo u potragu za poslom. Lije\u010dnici i medicinski radnici su najskloniji napustiti zemlju, s obzirom na ogroman raskorak u pla\u0107ama izme\u0111u Rumunjske i drugih zemalja Unije. Oko 3 milijuna ljudi koliko je ve\u0107 napustilo Rumunjsku u potrazi za poslom \u0161alje oko 4 milijarde eura godi\u0161nje kroz nov\u010dane doznake, \u010dak i nakon \u0161to je kriza pogodila zemlje u kojima \u017eive, naro\u010dito \u0160panjolsku i Italiju. Prije krize, priljev iz inozemstva je ukupno iznosio \u010dak 6 milijardi eura. Taj novac rodbini poma\u017ee pla\u0107ati \u017eivotne tro\u0161kove i stoga funkcionira kao de facto<\/em> sigurnosna mre\u017ea za one koji su ostali u zemlji.<\/p>\n

S druge strane, geografska distribucija radne snage i nejednaki unutarnji razvoj zemlje osiguravaju uvijek dostupnu bazu ljudi koji su spremni raditi za ovako niske pla\u0107e. Siroma\u0161ne regije na istoku i jugu zemlje i dalje stvaraju stalni priljev radnika u glavni grad Bukure\u0161t i bogate gradove u Transilvaniji. Ovi procesi fragmentiraju radni\u010dku klasu i onemogu\u0107uju bilo kakvu zna\u010dajnu kolektivnu akciju \u2013 \u0161to je postalo bolno evidentno kada je najava da vlada ne\u0107e pove\u0107ati minimalne pla\u0107e do\u010dekana s vrlo dugom \u0161utnjom. Samo su glasni \u2013 no politi\u010dki irelevantni \u2013 lijevi intelektualci reagirali na ovu mjeru.<\/p>\n

Mjera kojom se odga\u0111a pove\u0107anje minimalne pla\u0107e tako\u0111er je ukazala na druga\u010diji pristup siroma\u0161tvu specifi\u010dan za novu vladu. Zapravo, ono \u010demu bismo sada mogli posvjedo\u010diti zaokret je od neoliberalizma do istinskog socijaldarvinizma kao dr\u017eavne politike. Novim fiskalnim zakonom izglasanim pro\u0161le godine predvi\u0111a se da su i nezaposleni (bez ikakvih prihoda) ipak du\u017eni upla\u0107ivati doprinos za svoje dr\u017eavno zdravstveno osiguranje, u iznosu od oko 15 eura mjese\u010dno. Zamr\u0161eni i prili\u010dno apsurdan rezon koji stoji iza ove mjere jest da bi na taj na\u010din mogli dobiti neki skromni oblik zdravstvenog osiguranja i tako ostati u sustavu, no ono \u0161to nije jasno je kako bi ljudi bez prihoda trebali prona\u0107i 15 eura da plate osiguranje.<\/p>\n

Nova je vlada odbacila mjeru, a neki su taj potez protuma\u010dili kao izraz velikodu\u0161nosti. Me\u0111utim, kako je primijetio Costi Rogozanu, neposredni ishod je da oni nezaposleni i bez ikakvih prihoda vi\u0161e ne\u0107e imati pristup zdravstvenom osiguranju. Budu\u0107i da ne pla\u0107aju ni\u0161ta, pristup medicinskoj skrbi bit \u0107e im zaprije\u010den. Neki \u010dlanovi vlade \u010dak razmatraju mogu\u0107nost da uskrate pristup hitnoj pomo\u0107i onima koji ne pla\u0107aju nikakav doprinos. Prema procjenama vlade, u ovoj se situaciji nalazi oko 3 milijuna ljudi.<\/p>\n

Siroma\u0161tvo kao “karakterna mana”<\/strong><\/p>\n

Prema vladi, nemogu\u0107e je da ovi ljudi zaista nemaju nikakve prihode. Jedan ih je dr\u017eavni tajnik nazvao duhovima, sugeriraju\u0107i da oni jednostavno odbijaju prijaviti svoje prihode i platiti poreze koje duguju. Kao takve ih treba disciplinirati i kazniti isklju\u010divanjem iz sustava zdravstvenog osiguranja. Osiguranje \u0107e mo\u0107i koristiti tek kada steknu prihode (ili ih odlu\u010de prijaviti).<\/p>\n

Primijetit \u0107emo ovdje opipljivu promjenu u odnosu na neoliberalnu paradigmu dominantnu tijekom tranzicijskih godina. Prema tada\u0161njoj je viziji siroma\u0161na osoba bila ona koja jednostavno nije koristila prednosti novih ekonomskih mogu\u0107nosti. Siroma\u0161ni su bili ili previ\u0161e lijeni ili su nedovoljno radili i ostajali i dalje ovisni o dr\u017eavi zbog zaostataka tobo\u017enjeg komunisti\u010dkog “mentaliteta”. Uloga strukturnih prilagodbi bila je da potjera ove ljude na tr\u017ei\u0161te i u\u010dini ih kompetitivnima i radi\u0161nima. Biv\u0161u socijalisti\u010dku radni\u010dku klasu trebalo je, dakle, pretvoriti u poduzetnike i prilagoditi novoj stvarnosti. Siroma\u0161nima bi stoga ostajali oni koji se nisu uspjeli promijeniti, a lijekom za taj neuspjeh smatrani su projekti prekvalifikacije radne snage kombinirani s ukidanjem socijalnih naknada, kako bi se smanjila njihova ovisnost.<\/p>\n

No ova se vizija sada \u010dini zastarjelom, naro\u010dito nakon financijske krize 2008. godine koja je smanjila optimisti\u010dni do\u017eivljaj neoliberalizma kao univerzalnog lijeka za transformacije u Isto\u010dnoj Europi. Sada se siroma\u0161tvo smatra oblikom moralne propasti, karakternom manom, ne\u010dim \u0161to se ne mo\u017ee (lako) zalije\u010diti: ako je netko siroma\u0161an to je stoga \u0161to ta osoba nije dobro ljudsko bi\u0107e, ne\u0161to je dubinski pogre\u0161no i su\u0161tinski krivo u tome. Samo gubitnici mogu zavr\u0161iti u siroma\u0161tvu, ne i normalni ljudi.<\/p>\n

Pitanje principa<\/strong><\/p>\n

Rje\u0161enje za ovo moralno propadanje je stoga kazna. Ako je neoliberalizam, unato\u010d svojem fokusu na osobnu odgovornost, jo\u0161 uvijek prepoznavao neku vrstu strukturnih odrednica siroma\u0161tva (kao primjerice: ostav\u0161tina socijalizma), prema ovoj novoj viziji kriv je isklju\u010divo pojedinac i, kao takvomu, nema mu vi\u0161e bijega: ljudi koji su moralno propali i siroma\u0161ni vi\u0161e nisu ljudi kao takvi. Treba ih isklju\u010diti iz zajednice normalnih ljudi i li\u0161iti ih svih osnovnih prava. Treba ih pustiti da umru.<\/p>\n

Ovo je jasna logika koja stoji iza novih mjera tehnokratske vlade. Ako ste presiroma\u0161ni da si priu\u0161tite \u010dak i malu sumu za pla\u0107anje zdravstvenih usluga, tada nema razloga da \u017eivite. Ne zaslu\u017eujete nikakav oblik zdravstvenog osiguranja. I opet, kao \u0161to je slu\u010daj s minimalnom pla\u0107om, to je pitanje principa, ne ekonomije. Iznos koji ljudi trebaju pla\u0107ati nije velik \u2013 niti izbliza ne pokriva tro\u0161kove nekog suvislog lije\u010denja. Predstavlja tek prag koji odvaja one koji mogu platiti od onih koji ne mogu. To je politi\u010dka odluka koja isklju\u010duje oko 3 milijuna ljudi iz osnovnog zdravstvenog osiguranja.<\/p>\n

Takvo gledi\u0161te produbljuje socijalnu liniju razgrani\u010denja izme\u0111u cijenjenih gra\u0111ana i siroma\u0161nih ljudi \u2013 duhova, fantoma, zombija, onih koji samo parazitiraju na tu\u0111em radu. Nije u pitanju jednostavno novi oblik posramljivanja siroma\u0161nih, ili tek jo\u0161 jedan primjer rata protiv siroma\u0161nih, rije\u010d je o novom obliku tehnokratske racionalizacije za koju siroma\u0161tvo ne mo\u017ee postojati ili ga, ako postoji, smatra zastranjenjem s kojim se treba obra\u010dunati, a ne problemom koji treba rije\u0161iti. Problem u Rumunjskoj trenutno nije samo to \u0161to takva perspektiva postoji i \u0161to je to dr\u017eavna politika. Stvar je puno gora \u2013 nema joj alternative. Trenutna tehnokratska vlada ne odra\u017eava samo prijezir srednje klase prema siroma\u0161nima, nego tako\u0111er konsenzus elite da je politika kao takva zastarjela i da je tehnokracija jedini odr\u017eiv oblik vladavine. \u0160to je sasvim prikladno za vladu koja je do\u0161la na vlast bez izbora i nema mandat od naroda. U takvim okolnostima, politi\u010dki otpor svodi se na puki fizi\u010dki opstanak.<\/p>\n

S engleskog prevela Milena Ostoji\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nova rumunjska ministrica financija novinarima je na neslu\u017ebenom sastanku kazala kako bi se rumunjski radnici trebali ugledati na brazilske ili indijske radnike koji su spremni raditi za sitan novac uprizoriv\u0161i pritom jedan od onih rijetkih trenutaka kada mo\u0107nici zaista govore istinu…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":11217,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[85],"theme":[455],"country":[99],"articleformat":[450],"coauthors":[98],"class_list":["post-11212","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-radnicki-pokret","theme-rad","country-rumunjska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11212","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11212"}],"version-history":[{"count":17,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11212\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11304,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11212\/revisions\/11304"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/11217"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11212"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11212"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11212"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=11212"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=11212"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=11212"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=11212"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}