{"id":1115,"date":"2014-06-02T07:00:28","date_gmt":"2014-06-02T06:00:28","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=1115"},"modified":"2021-02-25T11:06:42","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:42","slug":"nezaposlenost-sto-stoji-iza-brojki","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=1115","title":{"rendered":"Nezaposlenost: \u0161to stoji iza brojki"},"content":{"rendered":"

Medijsko predstavljanje problema nezaposlenosti \u010desto se svodi samo na isticanje \u0161okantnih apsolutnih brojki ili postotaka \u010diji neprestani porast postaje pokazatelj te\u0161kog stanja u zemlji. No metodologija izrade statistika o nezaposlenosti i kontekst u kojem se ona izra\u0111uje pri tom ne dobivaju zaslu\u017eeni kriti\u010dki tretman.<\/strong><\/p>\n

\u201cZapravo smo si sami krivi ako nemamo posla\u201d \u2013 tom bi se izjavom psihologinje Tanje Purete najbolje mogao sa\u017eeti prilog o nezaposlenosti<\/a> u Dnevniku HRT-a emitiran 19. listopada 2009. No, ako je takva agresivna manipulacija (pripisivanje problema nezaposlenosti nedovoljnoj inicijativi pojedinca i lijenosti radnika) nekome zvu\u010dala uvjerljivo 2009. kada je kriza jo\u0161 bila mlada, danas, kada na burzi posao slu\u017ebeno \u010deka 327 tisu\u0107a ljudi i kada je jasno da nezaposlenost strukturne prirode, ona te\u0161ko mo\u017ee pro\u0107i. Ipak, iako smo silom prilika ne\u0161to li\u0161eniji isklju\u010divo mentalitetskih tuma\u010denja, u javnosti se diskurs o nezaposlenosti perpetuira uglavnom kroz suhoparno pretresanje novih zabrinjavaju\u0107ih statistika koje se eventualno uspore\u0111uju s prosjecima europskih zemalja, ali kojima jo\u0161 uvijek nedostaje rasprava o \u0161iroj socijalnoj kontekstualizaciji problema, pogotovo kad je rije\u010d o lokalnim razinama. S druge strane, kori\u0161tenje statisti\u010dkih podataka o nezaposlenosti obi\u010dno se uzima kao objektivni pokazatelj nekog fenomena, a u tom smislu se nedovoljno spominje \u010dinjenica da bi metodologija kojom se dolazi do proizvodnje brojki mogla ukazivati na to da su realne brojke ipak ne\u0161to druga\u010dije.<\/p>\n

Mjerenje nezaposlenosti<\/strong><\/p>\n

U medijima se kao izvor podataka o nezaposlenosti obi\u010dno koristi statistika Hrvatskog zavoda za zapo\u0161ljavanje (HZZ) koja mjeri stopu registrirane nezaposlenosti, definirane kao odnos registriranih nezaposlenih osoba (onih koji se u nadi zaposlenja dobrovoljno prijavljuju u evidenciju HZZ-a) prema ukupnom broju aktivnog stanovni\u0161tva (pri \u010demu u ovu kategoriju ne spadaju \u0111aci, studenti, umirovljenici itd). Ovaj tip mjerenja stope nezaposlenosti nije me\u0111unarodno usporediv 1<\/a><\/sup> budu\u0107i da varira ovisno o nacionalnom zakonodavstvu svake zemlje, odnosno kriterijima po kojima neka zemlja osobu smatra nezaposlenom i zadr\u017eava u evidenciji. A to zadr\u017eavanje u evidenciji je sude\u0107i prema razvoju hrvatskog zakonodavstva o zapo\u0161ljavanju postalo nimalo lagan zadatak. Tako su mr\u0161avi uvjeti o ostanku u evidenciji HZZ-a prvotno ure\u0111eni Zakonom o zapo\u0161ljavanju iz 1996. kojim se konstituirao HZZ s vremenom evoluirali u podu\u017ei popis administrativnih obveza kojih se korisnik mora pridr\u017eavati da bi ostao u sustavu, a danas su propisani Zakonom o posredovanju pri zapo\u0161ljavanju i prili\u010dno detaljno elaboriranim \u201cMrsi\u0107evim Pravilnikom\u201d o aktivnom tra\u017eenju posla i raspolo\u017eivosti za rad. Da ilustriramo neke od mjera, HZZ primjerice ima pravo izbrisati iz evidencije osobe koje se ne uklju\u010duju u pravilnikom definirane aktivnosti poput individualnog savjetovanja, konzultacija koje se odr\u017eavaju najmanje svaka \u010detiri tjedna, vo\u0111enja dnevnika tra\u017eenja posla, uklju\u010divanja u razne radionice u svrhu pripreme za zapo\u0161ljavanja, a koje u kontekstu strukturnog problema nezaposlenosti krase nimalo obe\u0107avaju\u0107i nazivi poput \u201cSamoprocjena osobnih potencijala\u201d ili \u201cKako se predstaviti poslodavcu\u201d.<\/p>\n

Da ta strogost nije tek zakonsko mrtvo slovo na papiru mo\u017eemo vidjeti u praksi primjerice iz podataka Statisti\u010dkog biltena podru\u010dnog ureda Zagreb za pro\u0161li mjesec koji govori da je od ukupno\u00a05.538 osoba \u201ciza\u0161lih iz evidencije\u201d njih \u010dak 672 \u201ciza\u0161lo\u201d zbog nepridr\u017eavanja zakonskih odredbi, od \u010dega je najve\u0107i broj (661) smje\u0161ten u zakonom propisanu kategoriju \u201cNe tra\u017ei aktivno posao\u201d. Sli\u010dno, podaci za Splitsko-dalmatinsku \u017eupaniju za isti mjesec ukazuju da je od ukupnog broja izbrisanih njih 21,5% izbrisano zbog odjave s evidencija i nejavljanja, dok ih je 8,7% izbrisano zbog nepridr\u017eavanja zakonskih odredbi. Kako vidimo, brojke ipak nisu zanemarive pa je jasno da administrativno propisana nezaposlenost svakako ima utjecaj na smanjenje slu\u017ebenog broja nezaposlenih.<\/p>\n

Grad-slu\u010daj<\/strong><\/p>\n

Uz sve navedene ograde, stopa nezaposlenosti na nacionalnoj razini koja u ovom trenutku iznosi visokih 21,1%, u sebi sadr\u017eava i velike regionalne i lokalne razlike s kojima se dr\u017eavna politika zasad uglavnom ne bavi. Ako primjerice pogledamo analiti\u010dki bilten HZZ-a za 2013. godinu, mo\u017eemo vidjeti da je stopa registrirane nezaposlenosti po \u017eupanijama (s tim da se kao pokazatelj zaposlenih uzimaju osiguranici obveznog mirovinskog osiguranja, a kao nezaposleni osobe registrirane u evidenciji HZZ-a) tada bila najve\u0107a u Vukovarsko-srijemskoj (34,7%), Viroviti\u010dko-podravskoj (34,2%), Sisa\u010dko-moslava\u010dkoj (33,9%) i Brodsko-posavskoj \u017eupaniji (33,9%), a najni\u017ea u Gradu Zagrebu (9,5%) i Istarskoj \u017eupaniji (9,6%). Odnosno, dok se na nekim mjestima ne osje\u0107a toliki \u0161ok nezaposlenosti, druge \u017eupanije se suo\u010davaju sa socijalnom katastrofom.<\/p>\n

Kako nam govore iz HZZ-a i Dr\u017eavnog zavoda za statistiku (DZS), \u017eupanija je najni\u017ea teritorijalna razina na kojoj se izra\u010dunava stopa registrirane nezaposlenosti pa zapravo ne postoje a\u017eurni podaci koji bi mogli dati uvid u stanje na razini grada ili op\u0107ine. Iako podru\u010dni uredi HZZ-a na mjese\u010dnoj bazi donose statistike o broju nezaposlenih u pojedinim lokalnim ispostavama, one nude isklju\u010divo postotak nezaposlenosti odre\u0111ene ispostave u odnosu na ukupnu zaposlenost u \u017eupaniji, no ne i pojedina\u010dnu stopu nezaposlenosti. Me\u0111utim, upravo bi se obra\u0107anjem pa\u017enje na uske lokalne primjere, recimo grad ili op\u0107inu, odnosno na konkretne sredine u kojima ljudi \u017eive, mogla dobiti jasnija i \u0161ira slika ne samo o ekonomskim uzrocima nezaposlenosti, ve\u0107 i socijalnoj strukturi stanovni\u0161tva koja bitno uslo\u017enjava problem nezaposlenosti, kao i o na\u010dinu na koji se stanovni\u0161tvo odre\u0111enog mjesta unato\u010d velikoj nezaposlenosti i dalje uspijeva reproducirati.<\/p>\n

Uzmimo tako ponovno slu\u010daj Sinja o kojem smo nedavno pisali<\/a>. U nedostatku statistika o registriranoj stopi nezaposlenosti, poslu\u017eili smo se popisom stanovni\u0161tva iz 2011. prema kojem je u Sinju ukupan broj stanovni\u0161tva starijeg od 15 godina bio 20.317, od \u010dega je broj zaposlenih 7.142, broj nezaposlenih 2.503, a broj ekonomski neaktivnih \u010dak 10.723. Jednom kad se politi\u010dki diskurs o lijenim radnicima i njihovoj nedovoljnoj akcijskoj spremnosti za tra\u017eenjem posla konkretizira na lokalnoj sredini, postaje jasno da je u slu\u010daju Sinja problem nezaposlenosti generiran primarno politikom deindustrijalizacije grada koji se nije oporavio od gubitka (gotovo) svih tvornica i nije uspio stvoriti nova radna mjesta, dosad prizivana uglavnom proma\u0161enom strategijom privla\u010denja poduzetni\u010dkih inicijativa.<\/p>\n

Strategije pre\u017eivljavanja<\/strong><\/p>\n

Ipak, ostaje manje jasno kako cjelokupni grad pritom pre\u017eivljava i koliko je zapravo takva pozicija pre\u017eivljavanja dugoro\u010dno odr\u017eiva. Ono \u0161to se \u010desto naga\u0111a je da se stanovni\u0161tvo manjih mjesta uspijeva uzdr\u017eavati u alternativnoj ekonomiji, bave\u0107i se poljoprivredom, me\u0111usobnom razmjenom dobara itd., odnosno \u010dest diskurs o logici pre\u017eivljavanja manjih mjesta svodi se na parolu \u201cljudi se sna\u0111u\u201d. To svakako djelomi\u010dno mo\u017ee biti to\u010dno, no ponovno konkretizirano na slu\u010daju Sinja, te\u0161ko je vjerovati da neobra\u0111eno Sinjsko polje kao glavno poljoprivredno zemlji\u0161te (koje uostalom nije bogom dana zemlja ve\u0107 prije svega potencijalni resurs kojem je trenutna infrastruktura, poput one navodnjavanja, dijelom zapu\u0161tena), mo\u017ee biti neki ozbiljniji izvor prihoda. Toj tvrdnji u prilog svakako ide izja\u0161njavanje stanovni\u0161tva prema popisu iz 2011. oko glavnih izvora sredstava za \u017eivot gdje se zapravo jako mali broj stanovnika izjasnio da ostvaruje prihod od poljoprivrede prodajom proizvoda s obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva (samo 72 osobe). U tom smislu, izgleda da se to\u010dniji odgovor krije u strukturi neaktivnog stanovni\u0161tva velikim dijelom generiranom dr\u017eavnom politikom. Naime, unutar neaktivne populacije na osobe koje se bave obvezama u ku\u0107anstvima otpada 1.268, na u\u010denike i studente 2.225 osoba, ali zapravo najve\u0107i broj odlazi na umirovljenike: \u010dak 6.131.<\/p>\n

Naravno, prvi refleks pri tako velikom broju umirovljenika vjerojatno je gr\u010devita panika de\u017eurnih demografskih katastrofi\u010dara koji \u0107e ovaj prikaz tuma\u010diti kao problem starenja populacije, iseljavanja mladih itd. Me\u0111utim, ako pogledamo samu strukturu umirovljenika, vidjet \u0107emo da velik broj njih pripada korisnicima koji su mirovinu ostvarili prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i \u010dlanova njihovih obitelji. Kako su nas obavijestili iz Zavoda za mirovinsko osiguranje, u Sinju je u prosincu 2011. bilo registrirano 1.181 korisnika braniteljskih mirovina, s tim da je ukupan broj umirovljenika ne\u0161to ve\u0107i nego u popisu stanovni\u0161tva, odnosno 6.512. Uz ovakve statistike, nekima bi naravno najlak\u0161e bilo zaklju\u010diti da velik broj stanovni\u0161tva parazitira na dr\u017eavnoj pomo\u0107i i ste\u010denim privilegijama (a da se stvar dodatno naglasi, odmah se pridodaje i brojka o velikom broju korisnika nekog vida socijalne pomo\u0107i), ali ako se situacija sagleda iz socijalnog ugla, postaje jasno da u ovom slu\u010daju braniteljske mirovine, politi\u010dki zami\u0161ljene kao sredstvo izbjegavanja socijalnih sukoba i zbrinjavanja vi\u0161ka radnika nakon upropa\u0161tene privrede, danas funkcioniraju kao socijalna tampon zona i vrsta parasocijalne skrbi u gradu koji nakon uni\u0161tene industrije radnih mjesta jednostavno nema. S druge strane, takva slika ujedno ukazuje na dugoro\u010dno neodr\u017eivo stanje ru\u017ei\u010dastog balona koji \u0107e kad-tako morati puknuti, a razbijene iluzije imat \u0107e te\u0161ke socijalne i ekonomske posljedice na \u017eivot stanovnika, odnosno ljudi se mo\u017eda, nadama unato\u010d, bez aktivne dr\u017eavne politike ipak \u201cne\u0107e sna\u0107i\u201d.<\/p>\n

Statistike nezaposlenosti zasad u javnosti imaju vrlu ograni\u010denu funkciju objektivnog arbitra alarmantnog stanja ekonomije, a \u010ditatelje anga\u017eiraju samo kroz generiranje invenzivnog osje\u0107aja panike. Me\u0111utim, znanje o tome kako se dolazi do brojki ili kako bi statistika mogla poslu\u017eiti za \u0161iru analizu dru\u0161tvenih problema jo\u0161 uvijek se nije uspjelo dovoljno probiti iz zatvorenih i te\u0161ko pristupa\u010dnih znanstvenih i stru\u010dnih sfera u javni prostor. A ipak, \u010dini nam se da bi redovite i raznovrsne statistike poput onih koje izra\u0111uje HZZ ili DZS (\u010diji su se zaposlenici ina\u010de u dosada\u0161njoj komunikaciji pokazali izrazito kooperativni), mogle, unato\u010d svima navedenim problemima kojih bi javnost trebala biti svjesna, predstavljati dobar resurs za raspravu o va\u017enim ekonomskim i socijalnim procesima, a koji zasad le\u017ei nedovoljno iskori\u0161ten. Naravno, slika jednog grada ne mo\u017ee poslu\u017eiti da se generalizira slo\u017een problem nezaposlenosti (mada je jasno da ovaj slu\u010daj nije ni po \u010demu izoliran primjer) ve\u0107 prije svega mo\u017ee ukazati na \u010dinjenicu da je op\u0107e brojke o nezaposlenosti potrebno \u0161to vi\u0161e konkretizirati i da one iza sebe, a pogotovo na lokalnim razinama, kriju kompleksne socijalne probleme generirane pasivnom dr\u017eavnom politikom koja je tu nezaposlenost dosad implicitno podr\u017eavala i koji se ne\u0107e mo\u0107i rije\u0161iti tek partikularnim mjerama poticanja zapo\u0161ljavanja, ve\u0107 primarno sustavnom ekonomskom politikom. U tom smislu, stopa nezaposlenosti mo\u017ee se gledati i kao socijalna bomba koja otkucava.<\/p>\n

  1. Drugi u\u010destali na\u010din mjerenja nezaposlenosti koji je me\u0111unarodno usporediv je putem ankete radne snage koju na tromjese\u010dnoj bazi i nacionalnoj razini objavljuje Dr\u017eavni zavod za statistiku, a koja se radi u skladu s na\u010delima Me\u0111unarodne organizacije rada. Stopa nezaposlenosti se u slu\u010daju ove metode ra\u010duna kao broj nezaposlenih osoba podijeljen s brojem radno aktivnog stanovni\u0161tva. Nezaposlenom osobom pritom se smatra svatko tko u tjednu anketiranja nije barem jedan sat obavljao posao za kojeg je pla\u0107en u novcu ili naturu, zatim osobe koje su aktivno tra\u017eile posao \u010detiri tjedna prije anketiranja itd. Zbog kori\u0161tenja razli\u010dite metodologije, iznos anketne i registrirane nezaposlenosti se razlikuje. Tako je primjerice trenutna stopa anketne nezaposlenosti u Hrvatskoj 17,5%, dok stopa registrirane nezaposlenosti iznosi 21,1%, a prema navodima HZZ-a takva razlika je tipi\u010dna i za druge zemlje gdje je anketna nezaposlenost u pravilu manja za oko 30%.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    \u201cZapravo smo si sami krivi ako nemamo posla\u201d \u2013 tom bi se izjavom psihologinje Tanje Purete najbolje mogao sa\u017eeti prilog o nezaposlenosti u Dnevniku HRT-a…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":1119,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[],"theme":[],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[18],"class_list":["post-1115","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1115","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1115"}],"version-history":[{"count":14,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1115\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36886,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1115\/revisions\/36886"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1119"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1115"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1115"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1115"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=1115"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=1115"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=1115"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=1115"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}