{"id":11127,"date":"2016-01-19T08:00:23","date_gmt":"2016-01-19T07:00:23","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=11127"},"modified":"2016-01-19T10:25:52","modified_gmt":"2016-01-19T09:25:52","slug":"adela-mediji-makedonija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=11127","title":{"rendered":"\u0160to ostaje od medija nakon Gruevskog?"},"content":{"rendered":"

Reforma medijskog sektora u Makedoniji koju je 2010. godine zapo\u010deo premijer Nikola Gruevski za rezultat je imala potpunu devastaciju sektora: od sve nesigurnijeg radnog statusa novinara do sve sna\u017enije cenzure. U trenutnom procesu rje\u0161avanja “politi\u010dke krize” u zemlji posredstvom predstavnika Europske unije predvi\u0111ene se i mjere pobolj\u0161anja situacije u medijima, no do takvog ishoda zasigurno ne\u0107e do\u0107i bez novinarske samoorganizacije.<\/strong><\/p>\n

O Makedoniji se tijekom 2015. godine uglavnom govorilo u kontekstu “politi\u010dke krize” koja je harala (a moglo bi se re\u0107i da jo\u0161 uvijek hara) ovom zemljom. Putanja diskursa o Makedoniji izgleda otprilike ovako: skandal prislu\u0161kivanja velikog broja javnih li\u010dnosti koji je otkriven u februaru kulminirao je masovnim protestima i sigurnosnom krizom u maju te sporazumom o rje\u0161avanju krize najve\u0107ih politi\u010dkih stranaka u junu. Prva polovica godine tako je predodredila drugu u kojoj se uglavnom govorilo o implementaciji Sporazuma iz Pr\u017eina<\/a>\u00a0koji je trebao rije\u0161iti politi\u010dku krizu. Tuma\u010denje svih va\u017enijih dru\u0161tveno-politi\u010dkih doga\u0111aja i u drugoj polovici godine i dalje se smje\u0161talo u okvir politi\u010dke krize najve\u0107ih stranaka. Sva relevantna dru\u0161tveno-politi\u010dka pitanja promatrana su kroz aktualnu krizu te je ostajao dojam da se dr\u017eava nalazi u izvanrednoj situaciji i da je kriza tek izvanredno i privremeno i\u0161\u010da\u0161enje iz “normalnosti”. Dovo\u0111enje stvari u red, odnosno ponovno uspostavljanje “normalnosti” postavljalo se kao pitanje od izrazite urgentnosti na koje je mogu\u0107e adekvatno odgovoriti samo ako se neka od mjerila postavljena Sporazumom iz Pr\u017eina provedu prije vremenskog roka. Pritom se primarno mislilo na provedbu izvanrednih parlamentarnih izbora najavljenih za april 2016. godine, \u0161to opozicija poku\u0161ava odgoditi za jun ili \u010dak septembar<\/a> (kako bi reforme stigle biti provedene) dok se vlada tome protivi i inzistira na dogovorenom datumu.<\/p>\n

No, osim izbora, u nizu reformi<\/a> koje je Europska komisija pripremila za Makedoniju, a koje su u\u0161le u Sporazum, najavljena je, i to kao prioritet, i medijska reforma. Ona je odgovor na masovno prislu\u0161kivanje javnosti, uklju\u010duju\u0107i i mno\u0161tvo novinara, za \u0161to je na odgovornost pozvan premijer Nikola Gruevski. Me\u0111u ostalim prigovorima na medije u dr\u017eavi, izvje\u0161tavanje o prislu\u0161kivanjima utjecalo je na osvje\u0161tavanje nu\u017enosti reforme javne televizijske ku\u0107e MRTV (Makedonska radiotelevizija) na \u010diji se manjak (politi\u010dke) autonomije i manjak balansiranog izvje\u0161tavanja mno\u017eilo sve vi\u0161e i vi\u0161e kritika. Jednom javno pokrenut razgovor o tome kako bi mediji trebali izgledati nije mogu\u0107e jednostavno zaustaviti, pa je tako otvoreno i nezaobilazno pitanje o ulozi ogla\u0161avanja dr\u017eave u privatnim medijima te formiranju sfere utjecaja politi\u010dkih elita na medije putem tih oglasa, a kao jedan od efikasnih instrumenata kontrole medija problematizirane su i difamacijske tu\u017ebe protiv novinara.<\/p>\n

Osam klju\u010dnih to\u010daka za reformu medija<\/strong><\/p>\n

Rok za dogovor o provedbi reforme medija pro\u0161ao je 20. novembra, a idu\u0107i sastanci bili su dogovoreni su za pro\u0161li tjedan<\/a>, s vi\u0161e od dva mjeseca zaka\u0161njenja. No, sadr\u017eajno se po ovom pitanju jo\u0161 nije ni\u0161ta nije poduzelo, a vladaju\u0107a koalicija i dalje provodi opstrukciju nad svim nacrtima promjena u medijima \u0161to ih u pregovorima najve\u0107ih stranaka predla\u017ee posrednik Europske unije Peter Vanhoutte (biv\u0161i zastupnik u belgijskom parlamentu). Fokus njegovih prijedloga le\u017ei na definiciji mjera u osam kriti\u010dnih podru\u010dja novinarstva: eliminacija nasilja nad novinarima; uspostava prava na pristup informacijama; promjena dijela zakona koji se bave klevetom i sramo\u0107enjem na na\u010din da se novinarima pru\u017ei ve\u0107a personalna i profesionalna za\u0161tita; uvo\u0111enje ograni\u010denja ogla\u0161avanja dr\u017eavnim subjektima i politi\u010dkim strankama; uspostava mehanizama samoregulacije novinarske profesije osnivanjem posebnog novinarskog tijela zadu\u017eenog za etiku u medijima i osloba\u0111anje javne radiotelevizije politi\u010dkog stiska putem prebacivanja kontrole na Agenciju<\/a> za elektroni\u010dke medije.<\/p>\n

Cilj ovih promjena je balansirano izvje\u0161tavanje u vrijeme predizbornih kampanja i izbora, a tra\u017ei se i promjena \u010dlanova koji sjede u medijskim institucijama poput javne radiotelevizije, Makedonske izvje\u0161tajne agencije (MIA) i Agencije za elektroni\u010dke medije. Usprkos prigovorima novinarske zajednice \u0161to za stolom za kojim se raspravlja o reformi medija nema samih predstavnika struke, Makedonsko udru\u017eenje novinara (ZNM<\/a>), Nezavisni sindikat novinara i medijskih radnika (SSNM<\/a>), zatim Savjet za etiku medija u Makedoniji (SEMM<\/a>) i Makedonski institut za medije (MIM<\/a>) podr\u017eali su Vanhoutteove prijedloge. No, unato\u010d tome, struka ne pokazuje pretjerani optimizam po pitanju ishoda pregovora niti je sklona vjerovati da \u0107e promjene koje se eventualno dogode zapravo promijeniti medijsku sliku ove zemlje.<\/p>\n

Podloga pesimizmu je jasno razumijevanje razmjera procesa kojeg je VMRO lansirao 2010. godine, a \u010diji je cilj bila potpuna reorganizacija sektora na na\u010din da vlada ostvari punu kontrolu nad medijskim sadr\u017eajem. To se implementiralo proteklih pet godina promjenama vlasni\u010dkih struktura (slu\u017ee\u0107i se i pritom zatvaranjima, kao u slu\u010daju televizije A1 te zastra\u0161ivanjima novinara), postavljanjem vlastitog kadra na upravlja\u010dke pozicije, promjenama regulative koja \u0107e im ovo omogu\u0107iti te pa\u017eljivo plasiranim subvencijama. Prostora za o\u010dekivanje da \u0107e vlada koja je lansirala opisanu kampanju odjednom promijeniti poziciju po pitanju slobode medija pristaju\u0107i na prijedloge koje formulira Vanhautt jednostavno nema.<\/p>\n

Gruevskijev ud\u017ebenik za kontrolu medija<\/strong><\/p>\n

Razmjer medijske opstrukcije oslanjao se na kombinaciju poku\u0161aja ostvarenja autoritarnih ciljeva hranjenih neoliberalnom tr\u017ei\u0161nom logikom koja se duboko ukorijenila u makedonskim medijima te je trenutno te\u0161ko zamisliti da bi \u010dak i potpuno usvajanje Vanhauttovih prijedloga te\u0161ko moglo i\u0161ta promijeniti do izvanrednih izbora, neovisno o tome ho\u0107e li se odr\u017eati aprilu, junu ili septembru. Proces razaranja medija zadobio je svoju punu snagu u julu 2011. godine zatvaranjem prve nezavisne televizijske ku\u0107e A1. Nakon toga, uga\u0161ene su jo\u0161 novine Vreme, \u0160pic i Koha e Re. Vlasnik svih ovih medija bio je Velija Ramkovski koji se trenutno nalazi u zatvoru. Svi uga\u0161eni mediji bili su kriti\u010dni spram politika vlade. Njihovim ga\u0161enjem bez posla je ostalo vi\u0161e od 500 medijskih radnika. Nakon toga, uga\u0161eni su i tjednici Forum, Globus i Gra\u0111anski, a zatim i dnevnik Den, te televizije AB i A2. Posljedica toga bila je trajni gubitak ukupno 800 radnih mjesta u medijima od 2011. godine na ovamo.<\/p>\n

Ukratko, razli\u010ditim oblicima napada na medije Gruevski je uspio od 2011. na ovamo potpuno dokinuti svaki oblik tr\u017ei\u0161ta komercijalnih medija u\u010diniv\u0161i ga potpuno ovisnim o vladaju\u0107oj stranci pozicionirav\u0161i je kao najva\u017enijeg tr\u017ei\u0161nog igra\u010da u medijskom polju koriste\u0107i pritom dr\u017eavne resurse za ogla\u0161avanje u medijima. VMRO je stekao monopol utjecaja na medije, a nastala je i konglomeracija provladinih privatnih medija dok je javna televizija postala potpuno impotentna. Mediji koji su uspjeli zadr\u017eati kriti\u010dnost prema vladi Gruevskog gurnuti su u drugi plan i osu\u0111eni na borbu za opstanak. Utjecaj premijera na medije toliko je sna\u017ean da danas primjerice u Makedoniji uop\u0107e ne postoji televizija kriti\u010dna prema vladi koja program emitira na nacionalnoj razini (uz eventualnu iznimku ‘neutralne’ Telma TV).<\/p>\n

Snimke prislu\u0161kivanja koje je opozicija pustila u javnost ranije ove godine potvr\u0111uju razmjere utjecaja<\/a> vlade na medije. Iz sadr\u017eaja snimaka postalo je jasno da je vlada sama probrala novinare kojima je dopu\u0161teno raditi na javnoj televiziji, dok se kontrola nad medijima u privatnom vlasni\u0161tvu vr\u0161ila odr\u017eavanjem bliskih odnosa s vlasnicima medija. Za ilustraciju, ka\u017eimo kako se sna\u017ean vladin utjecaj na medije prote\u017ee i van tradicionalnih medijskih platformi i na internet: tri provladina portala Kurir, Republika i Radio slobodna Makedonija u samo tri godine, ostvarili su profit od preko tri milijuna eura \u2013 \u0161to je neobi\u010dno jer se portali obi\u010dno financiraju putem oglasa koji mogu biti dostatni za pre\u017eivljavanje medija, ali ne i stjecanje ozbiljnijeg profita 1<\/a><\/sup>.<\/p>\n

Medijski radnici zarobljeni u razjedinjenosti, otu\u0111enju i prekarijatu<\/strong><\/p>\n

Podjele, razjedinjenosti, otu\u0111enje i izrazito nesigurni radni uvjeti klju\u010dni su izazovi s kojima se medijski radnici u Makedoniji svakodnevno suo\u010davaju, a koji djeluju kao suspenzori kolektivnog organiziranja. Gruevski je koristio taktiku “podijeli pa vladaj” sistemati\u010dno razvrstavaju\u0107i novinare na “patriote” i “izdajice”. Prva kategorija je dakako rezervirana za novinare sklone vladi dok su me\u0111u izdajice smje\u0161teni svi kriti\u010dni spram nje. Kako provladinim novinarima ide u korist klevetanje svojih antivladinih kolega, \u010desti su slu\u010dajevi prozivanja kriti\u010dnih novinara “soro\u0161evcima” ili “proopozicijskim” novinarima. Nije potrebno posebno nagla\u0161avati kako su ovakve optu\u017ebe pridonijele razjedinjenosti medijskih radnika i uni\u0161tile mre\u017ee solidarnosti usprkos tome \u0161to su zapravo i jedni i drugi izlo\u017eeni istom obliku eksploatacije na radnom mjestu, cenzuri i izrazito nesigurnim radnim uvjetima. Posljedi\u010dno, razjedinjavanje novinara zadalo je sna\u017ean udarac sindikalnom organiziranju u novinarstvu.<\/p>\n

Otu\u0111enost je drugi problem s kojim se suo\u010davaju novinari u Makedoniji. Ona ne zaobilazi ni provladine ni medijske radnike kriti\u010dne prema vladi. Obje grupe jednako su izlo\u017eene auto-cenzuri. Kod provladinih novinara sna\u017ean pritisak vr\u0161i radna okolina izlo\u017eena urednicima kao glasnogovornicima vlasnika medija i ogla\u0161iva\u010da (u obliku vlade ili njoj bliskih firmi). Kriti\u010dari vlade pak podlije\u017eu auto-cenzuri zbog straha od tu\u017ebi za sramo\u0107enje i klevetu koje u pravilu dobijaju tu\u017eitelji, jer ni sudstvo, kao ni druge grane dr\u017eave u vladi Gruevskog nije neovisno. Neuspjeli poku\u0161aji nametanja kriti\u010dkih ili istra\u017eiva\u010dkih tema \u010desto se pretvore u auto-cenzuru nakon \u0161to novinari prihvate da je znatno jednostavnije raditi na pri\u010dama koje se zapravo ne bave nikim posebno. Rezultati<\/a> takvih dugogodi\u0161njih radnih uvjeta su otupljivanje novinarske znati\u017eelje, otu\u0111enje novinara od svog rada i odustajanje od na\u010dela da je novinarstvo zanat \u010dija je primarna svrha pravovremeno i to\u010dno informiranje javnosti o dru\u0161tveno, politi\u010dki i ekonomski relevantnim temama na temelju kojih javnost obi\u010dno formira mi\u0161ljenja i stavove, donosi brojne osobne i politi\u010dke odluke. Umjesto toga, novinari postaju PR stru\u010dnjaci ili tek produ\u017eena ruka re\u017eima koji po\u010diva izme\u0111u ostalog i na eksploataciji koju provodi nad njima.<\/p>\n

Prekarnost, odnosno nesigurni radni uvjeti, tre\u0107i je oblik ograni\u010davanja slobode izra\u017eavanja. Promjene u medijskom sustavu koje je provodio Gruevski uklju\u010divale su i smanjenje regulativnog dosega Zakona o radu pod izgovorom fleksibilizacije radnih odnosa i smanjenja cijene rada koju se sni\u017eavalo na na\u010din da je honorarni rad, koji je jeftiniji za poslodavce, ali znatno nesigurniji za radnike, postajao sve vi\u0161e pravilo nego iznimka. Tako su ugovori o radu na neodre\u0111eno postali iznimka. Nesigurnost trajanja radnog odnosa pokazalo se i u drugim zemljama kao u\u010dinkovit mehanizam dr\u017eanja novinara na kratkoj uzici. Novinarsku neposlu\u0161nost, ili pretjeranu kriti\u010dnost, sada je postalo lako kontrolirati jednostavnim neprodu\u017eivanjem ugovora o radu koje su poslodavci jednostavno pravdali “poslovnim razlozima” pri \u010demu Zakon ne uklju\u010duje obavezu navo\u0111enja bilo kakvog dodatnog obja\u0161njenja neprodu\u017eivanja ugovora.<\/p>\n

Nezavisni sindikat novinara i medijskih radnika (SSNM)<\/strong><\/p>\n

Novinarski sindikat u Makedoniji ove je jeseni<\/a>\u00a0kreirao prijedlog Kolektivnog ugovora (KU) \u010diji je cilj vratiti materijalna prava i socijalnu sigurnost oduzetu makedonskim medijima. Svoj doprinos ovom dokumentu dali su novinari, urednici, foto-reporteri, kamermani, monta\u017eeri, tonci i drugi medijski radnici. Tamara \u010causidis, predsjednica SSNM-a nakon predstavljanja prijedloga KU-a u vi\u0161e makedonskih gradova izrazila je zadovoljstvo podr\u0161kom i solidarno\u0161\u0107u javnosti prema novinarima, no tako\u0111er je primijetila kako je proces pokazao razmjere do kojih medijski radnici u Makedoniji nisu uop\u0107e svjesni prava koja propisuje Zakon o radu, pa ni mogu\u0107nosti kolektivnog organiziranja. Napominje da su \u010dlanovi sindikata i novinari provladinih i tzv. slobodnih medija te kako je njihova borba jedna, a sindikat zajedni\u010dka platforma oko koje se okupljaju kako bi promijenili trendove uvedene od 2011. na ovamo.<\/p>\n

Kao i drugdje, \u0161to je potreba za sindikalnim organiziranjem ve\u0107a, to su uvjeti za sindikalni rad gori. Usprkos tome, od po\u010detka rada SSNM<\/a>-a 2010. godine, u Makedoniji su napravljeni va\u017eni koraci u sindikalnom organiziranju medijskih radnika. Sindikat, u kojem je \u010dlanstvo tajno, jer je to jedini mogu\u0107i oblik djelovanja, detaljno prati promjenu medijske okoline u dr\u017eavi i bilje\u017ei opresiju nad medijskim slobodama. Jedna od takvih je i iscrpna Bijela knjiga<\/a> koja tmurnu medijsku situaciju u ovoj zemlji opisuje zaklju\u010duju\u0107i kako atmosfera nesigurnosti i straha uzima svoj danak. Novinari koji bi po defoltu trebali biti glas obespravljenih, slabih i marginaliziranih sami gube svoj glas, dok njihov rad postaje tek mrtvo slovo na papiru. Obespravljeni na vlastitim radnim mjestima oni ostaju nijemi na nepravde nanesene drugima.<\/p>\n

S engleskog prevela Andrea Milat<\/p>\n

  1. Zbog toga \u0161to internetsko tr\u017ei\u0161te ogla\u0161avanja tako\u0111er bilje\u017ei oligopolizacijski proces pri \u010demu najve\u0107e profite ostvaruju najve\u0107e globalne korporacije poput Googlea ili Facebooka[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    O Makedoniji se tijekom 2015. godine uglavnom govorilo u kontekstu \u201cpoliti\u010dke krize\u201d koja je harala (a moglo bi se re\u0107i da jo\u0161 uvijek hara) ovom zemljom…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":11156,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[28],"theme":[458],"country":[24],"articleformat":[450],"coauthors":[254],"class_list":["post-11127","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-mediji","theme-drustvo","country-makedonija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11127","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11127"}],"version-history":[{"count":18,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11127\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11168,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11127\/revisions\/11168"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/11156"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11127"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11127"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11127"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=11127"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=11127"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=11127"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=11127"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}