{"id":1101,"date":"2014-05-30T07:00:19","date_gmt":"2014-05-30T06:00:19","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=1101"},"modified":"2021-02-25T11:06:43","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:43","slug":"1101","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=1101","title":{"rendered":"Autonomija politi\u010dkog oportunizma"},"content":{"rendered":"

Ju\u010dera\u0161nji \u0161trajk Nezavisnog sindikata znanosti i\u00a0<\/strong>visokog obrazovanja, medijski prigu\u0161en spektaklom SDP-ovih dvorskih intriga, implicitno je odgovorio na nedavni upit \u017denske fronte za radna i socijalna prava o politi\u010dkom pozicioniranju akademske zajednice u raspravama o novom Zakonu o radu. Povrh one medijske, prigu\u0161enost same \u0161trajka\u010dke metode simptom je strukturnog politi\u010dkog oportunizma akademskog polja u domeni osnovnog dru\u0161tvenog antagonizma rada i kapitala.<\/strong><\/p>\n

Pro\u0161lotjedno priop\u0107enje za javnost \u017denske fronte za radna i socijalna prava\u00a0(od 21. svibnja), naslovljeno \u0160utnja o Zakonu o radu i odgovornost akademske zajednice,<\/i> iako artikulirano i rijetko smisleno, iznova je progutala praznina dugotrajne rasprave o novom hrvatskom radnom zakonodavstvu. Taj jedini organizirani fronta\u0161ki javni glas \u2013 sastavljen od civilnih udruga, nekoliko sindikata i sindikalnih \u017eenskih sekcija \u2013 koji kontinuirano i razlo\u017eno upu\u0107uje na proces skrivenoga zagu\u0161ljivog pregovaranja\/dogovaranja \u201csocijalnih partnera\u201d (vlade, poslodavaca, stru\u010dnjaka s obiju strana i povremeno, manje ili vi\u0161e narcisoidno-ekscesnih sindikalnih lidera), analizira, obrazla\u017ee i upozorava na razorne socijalne ishode prijedloga novog Zakona o radu (ZOR), iznova je precizno detektirao problem, to\u010dnije: jedan njegov va\u017ean aspekt. U poku\u0161aju da javnost odr\u017ei budnom i aktivnom, da je jo\u0161 jednom usmjeri na osnovni sukob rada i kapitala, obratio se ovom prilikom akademskoj zajednici, subjektu op\u0107enito rijetko autisti\u010dnom, nagluhom i posve pasivnom kad je rije\u010d o stvarima koje nadilaze njegov neposredni reproduktivni interes, plemi\u0107ki komfor i ste\u010dene privilegije.<\/p>\n

U priop\u0107enju se najprije jasno detektira kolaboracionizam akademske zajednice (ili preciznije: njezinih predstavnika, \u0161to zapravo mijenja malo ili ni\u0161ta) s blokom koji ima politi\u010dku i ekonomsku mo\u0107: \u201cOvom izjavom \u017denska fronta za radna i socijalna prava ujedno \u017eeli skrenuti pa\u017enju i na ulogu akademske zajednice u procesu dono\u0161enja novog ZOR-a. Umjesto da se oglasi u borbi za o\u010duvanje materijalnih i socijalnih prava radnica i radnika, upravo suprotno i zabrinjavaju\u0107e ona je aktivna na posve drugoj razini. Pre\u0161utno i o\u010digledno s odobravanjem ustupa vlastite kadrove koji svojim savjetodavnim ulogama legitimiraju poredak koji \u0161titi interese kapitala, iako su kao sveu\u010dili\u0161ni profesori pla\u0107eni od javnog novca. Rije\u010d je, primjerice, o iznimno uspje\u0161noj suradnji tzv. ekonomskih i pravnih eksperata i Hrvatske udruge poslodavaca, o stru\u010dnjacima koji savjetuju Ministarstvo rada i mirovinskog sustava koji se potom udru\u017euju s bankarskim sektorom, javno zagovaraju\u0107i rizi\u010dne proizvode financijske industrije za ‘korisne’ projekte i neodr\u017eivu investicijsku klimu. Hrvatska tu nije nikakva iznimka, takvu prodaju akademske zajednice i njeno skladno savezni\u0161tvo s akterima spomenutim u prethodnoj re\u010denici u svjetskoj smo povijesti susretali kad god su se kr\u0161ila materijalna i socijalna prava destrukcijom i reformama zakona koji su se ticali radni\u0161tva\u201d. Zatim se u zaklju\u010dku priop\u0107enja poziva \u201cnekorumpirane dijelove akademske zajednice da budu na \u010delu javne rasprave o dru\u0161tvenom smjeru koji diktira liberalizacija i prekarizacija tr\u017ei\u0161ta rada, te da otvore pitanje komodifikacije struke naspram njezine autonomije\u201d.<\/p>\n

Iako su, u prvom koraku, dijagnoza, a zatim u zaklju\u010dnom i poziv, posve na mjestu, logi\u010dno se name\u0107e pitanje odjeka i reakcije. Da ne spekuliramo suvi\u0161e kome je zapravo zavr\u0161ni apel upu\u0107en, poku\u0161ajmo kao provizorni okvir rasprave postaviti ne\u0161to druk\u010dije pitanje: kako to da se u presudnim dru\u0161tvenim pitanjima reakcija akademske zajednice uspostavlja kao ideologem posve podudaran bloku koji ima mo\u0107? Ili: ako se i pojave ne\u0161to druk\u010dije reakcije, na primjer u samoj akademskoj zajednici koja preko svojih tijela i izabranih \u010delnika situacijski reflektira vlastitu poziciju, za\u0161to se pojavljuju isklju\u010divo na razini prigovora nedovoljne u\u010dinkovitosti sustava koji se jednako tako procjenjuje dominantnim ideologemima bloka koji ima politi\u010dku i ekonomsku mo\u0107?<\/p>\n

Akademska je zajednica nedvojbeno prihvatila dominantni diskurs, ali ga ba\u0161 ne mo\u017ee slijediti zadovoljavaju\u0107om brzinom. Zato kad se njezini institucionalno najvi\u0161i predstavnici spore s resornim politi\u010dkim akterima, obi\u010dno to \u010dine poput atleti\u010dara koji zapravo tr\u010de istu dugopruga\u0161ku utrku samo \u0161to je jedan pretekao drugog za \u010ditav krug. Na razini ilustrativnog vica, radi se samo o tome kad \u0107e \u010dinjenica da se bankovne zaklade pojavljuju kao financijeri izabranih kolegija u sveu\u010dili\u0161nim programima, prema uvjetima i pravilima \u0161to su ih same uspostavile, postati op\u0107a i dobrodo\u0161la pojava u javnom visokom \u0161kolstvu.<\/p>\n

Ako se pak kao akter pojavljuje Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, opet je rije\u010d o istoj matrici, koja se, dodu\u0161e, s pravom inscenira kao otpor politi\u010dkom nasilju, ali ne nadilazi sektorsko-reproduktivni model u temeljima organizacije akademskog polja, neovisno o naizgled suprotstavljenoj poziciji: udovolji li se svim zahtjevima iz kolektivnog ugovora, osobito financijskim, svaki problem nestaje kao \u0161to je nestao u vrijeme studentske blokade u prolje\u0107e 2009. i kao \u0161to bi nestao danas da vlast pristane. Naime, akademska zajednica ve\u0107 desetlje\u0107ima traje u uvjetima za\u0161ti\u0107ene reprodukcije koja se odvija mimo temeljnih dru\u0161tvenih sukoba. Za razliku od deindustrijalizirane zemlje i sudbine radnika, visoko\u0161kolski sektor razvijao se posljednjih petnaestak godina kao solidna industrijica \u2013 kako u svom javnom, tako i u privatnom obliku. Reklo bi se da je do\u017eivio pristojan rast, kadrovski i institucionalno, osobito u vrijeme iniciranja bolonjske reforme. Ta se unutarnja reprodukcija uvelike i paradoksalno odvijala mimo sredi\u0161njeg dru\u0161tvenog konflikta, ali je rijetko kad politi\u010dki osvije\u0161tena. \u010cak i kad je, kao posljednjih godina, naletjela na procese \u0161to ih \u017denska fronta detektira u prijedlogu novoga radnog zakonodavstva, nije se pogledalo kroz prozor. To\u010dke sukoba koje se povremeno pojavljuju izme\u0111u sveu\u010dili\u0161ta i MZOS-a nikad ne vode promjenama smjera nego sitnim politikantskim ustupcima dominantno financijske naravi koji su opet vezani isklju\u010divo uz za\u0161ti\u0107enu reprodukciju prihva\u0107anjem dominantnih ideologema. Sutra ve\u0107, kad na dnevni red pristigne pitanje norme sveu\u010dili\u0161nih nastavnika, isplativosti kolegija s \u201cnedovoljnim\u201d brojem polaznika i sve \u0161to s tim dolazi u paketu, reakciju nije te\u0161ko predvidjeti.<\/p>\n

Primjer je svje\u017e, koliko ju\u010dera\u0161nji. Dakle, u \u010detvrtak 29. svibnja 2014. Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja proveo je jednodnevni \u0161trajk kojim je upozorio na drasti\u010dno ru\u0161enje cijene rada u sektoru. Pritom je, ve\u0107 tijekom pripreme, objavljeno nekoliko letaka koji \u010dlanstvo informiraju s razlozima i na\u010dinom provedbe \u0161trajka, poput odabranog fragmenta u kojem pi\u0161e: \u201cZaposlenici u znanstveno-nastavnim, nastavnim i suradni\u010dkim zvanjima obustavit \u0107e nastavne aktivnosti, npr. izvo\u0111enje nastave, ispita, konzultacija, ali \u0107e odra\u0111ivati druge poslove koji uklju\u010duju znanstveni rad i poslove \u010dija bi uskrata nanijela \u0161tetu kolegama na poslu ili ostvarenju interesa ustanove\u201d. Tako je na dan \u0161trajka najve\u0107i fakultet Zagreba\u010dkog sveu\u010dili\u0161ta suspendirao sve \u0161to je trebalo suspendirati, ali je odr\u017eao sjednicu Fakultetskog vije\u0107a jer bi njezina odgoda nanijela \u0161tetu zaposlenicima i instituciji tako \u0161to se ne bi predstavili programi dvojice kandidata za dekana, ne bi se prihvatili izvje\u0161taji za napredovanja, niti ocjene doktorskih radova. Uskra\u0107eno je prema propisniku sve \u0161to se ti\u010de drugih (studenata, na primjer), ali se nastavilo raditi na sebi (znanstveni rad) i obavljati poslove koji ne \u0161tete kolegama, dakle nije prekinuta samo vlastita za\u0161ti\u0107ena reprodukcija, unato\u010d sni\u017eavanju cijene rada i ostalim razlozima \u0161trajka.<\/p>\n

Zbog toga \u0107e \u017denska fronta za radna i socijalna prava te\u0161ko izmamiti akademsku zajednicu da se oglasi u borbi kao saveznik koji se svrstava uz socijalne gubitnike. Akademska zajednica u postoje\u0107im uvjetima reprodukcije ne\u0107e postati dijelom \u201cradnih ljudi\u201d (i gra\u0111ana) koji su spremni stati nasuprot dominantnim dru\u0161tvenim procesima u svijetu rada. Ona \u0107e se zabavljati pravilnicima, dijeliti na zagovornike izvrsnosti i one druge, detektirati plagijatore i uspje\u0161nike, uzgajati zavist i pronalaziti zra\u010dne jastuke u politici, srditi se zbog odbijenih projekata, gun\u0111ati zbog resornog prora\u010dunskog udjela, ali nikad ne\u0107e prekora\u010diti liniju vlastitog komfora da bi dovela u pitanje ne\u0161to vi\u0161e, da bi stala na stranu ugro\u017eenih i napokon shvatila da su njezini problemi strukturno sli\u010dni odnosno posve podudarni problemima onih uz koje ne \u017eeli stati. Zato \u0107e logikom javnog reciprociteta uvijek nai\u0107i na zid nerazumijevanja kad joj do ne\u010deg bude stalo i zaraditi uobi\u010dajeni set kvalifikacija koji potje\u010de iz vrijednosnoga, ideolo\u0161kog repertoara bloka koji ima politi\u010dku i ekonomsku mo\u0107: nerad, nekonkurentnost, u\u010dmalost, koruptivnost, nevidljivost, privrednu beskorisnost i prora\u010dunsku rastro\u0161nost. Da bismo solidarnost osjetili, moramo je uspostaviti i organizirati. To, na\u017ealost, akademska zajednica ne razumije, kao \u0161to ne mo\u017ee razumjeti ni \u0161to to zapravo ho\u0107e \u017denska fronta kad joj se obra\u0107a. \u010cini se, me\u0111utim, da u takvoj poziciji nije usamljena i da se analiti\u010dki nepropitane kopije njezina habitusa nalaze diljem srednjoklasno-javnog sektora u podru\u010dju koje se uvrije\u017eeno zove kultura i umjetnost.<\/p>\n

Jedina smislena to\u010dka ulaza akademske zajednice u podru\u010dje organizirane solidarnosti jest bazi\u010dan zahtjev za besplatnim javnim visokim obrazovanjem. Zahtjev jasan svakom, dru\u0161tven da dru\u0161tveniji ne mo\u017ee biti, op\u0107enit da te\u0161ko mo\u017ee biti op\u0107enitiji \u2013 jedini pouzdan temelj na kojemu se \u0161ira socijalna solidarnost i razumijevanje mo\u017ee uspostaviti, ne\u0161to \u0161to \u0107e studenti i njihovi roditelji razumjeti prije i bolje od uskrate raznih certifikata (\u0161to bi ih prema sindikalnom letku trebalo natjerati\u00a0 da politi\u010dki pritisnu vlast koja sni\u017eava cijenu rada). Ali taj zahtjev nije samo politi\u010dki najva\u017eniji ulog u smjeru druk\u010dije i pri\u017eeljkivane reforme obrazovanja, nego i zbiljska to\u010dka svake mogu\u0107e diferencijacije, posve jednaka naporu \u017denske fronte za radni\u010dka i socijalna prava u sferi rada. Jednostavan i dalekose\u017ean zahtjev u odnosu spram kojeg svaka politika i svaki socijalni akter, htio to ili ne, \u00a0najjasnije pokazuje svoje pravo lice.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pro\u0161lotjedno priop\u0107enje za javnost \u017denske fronte za radna i socijalna prava, naslovljeno \u0160utnja o Zakonu o radu i odgovornost akademske zajednice…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":1110,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[63],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[23],"class_list":["post-1101","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-obrazovanje","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1101","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1101"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1101\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1113,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1101\/revisions\/1113"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1110"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1101"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1101"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1101"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=1101"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=1101"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=1101"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=1101"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}