{"id":10932,"date":"2015-12-30T08:00:39","date_gmt":"2015-12-30T07:00:39","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=10932"},"modified":"2015-12-29T17:55:13","modified_gmt":"2015-12-29T16:55:13","slug":"obrasci-novih-desnih-racionalizacija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=10932","title":{"rendered":"\u010cvrsta valuta “nove desnice”"},"content":{"rendered":"

Uspostavljeni koalicijski aran\u017eman HDZ-a i MOST-a, kao i figura mandatara stru\u010dnjaka, iziskuju nova preslagivanja na desnici. U konkurenciji “klasi\u010dnog” nacionalizma devedesetih i neokonzervativnih tendencija, \u010dini se da bi potonje, u kontekstu “reformske” Vlade, mogle polu\u010diti ve\u0107i uspjeh. Iako to nipo\u0161to ne zna\u010di i brisanje dr\u017eavotvornog nacionalizma iz desni\u010darskog repertoara, unutarnja nijansiranja i eventualne prevage ne smiju se zanemariti.<\/strong><\/p>\n

Iz perspektive naknadne pameti sve je jasno: sada, nakon \u0161to je MOST okon\u010dao jednoipolmjese\u010dne postizborne pregovore s dva izjedna\u010dena strana\u010dka bloka \u2013 lijevoliberalnim Hrvatska raste i konzervativnom Domoljubnom koalicijom \u2013 prikloniv\u0161i se desnijem od dva zla, ve\u0107ini se \u010dini da smo rasplet ionako mogli pogoditi odmah nakon glasanja, jo\u0161 po\u010detkom novembra. Prema toj verziji stvarnosti, vi\u0161egodi\u0161nja anketna prednost HDZ-a, koji je oko sebe okupio niz nacionalisti\u010dkih, rubno prousta\u0161kih stran\u010dica i pokreta, prije izbora se neplanirano ispuhala upravo zbog prijete\u0107e radikalizacije desnog pola politi\u010dkog polja. MOST, heterogeno dru\u0161tvance lokalnih na\u010delnica i na\u010delnika koji su dobrim tempiranjem usisali rezervoar glasova razo\u010daranih bira\u010da u vje\u010dnoj potrazi za neutralnim “tre\u0107im putem”, mahao je potom mutnim reformskim obe\u0107anjima i zazivao neutralnu prora\u010dunsku ekspertizu samo da bi nevje\u0161to prikrio vlastite regresivne inklinacije.<\/p>\n

Naposljetku, odabrav\u0161i HDZ, dokazao je ono \u0161to su komentatori i politi\u010dki analiti\u010dari govorili od po\u010detka: da mu je glavna zada\u0107a amortizirati gubitke Domoljubne koalicije i obilaznim joj putem vratiti izgubljene glasove. Ova se interpretacijska matrica sa\u017eima u formuli prema kojoj je “MOST vratio HDZ na vlast”, a rekonkvista raspomamljenih \u0161ovena i nacionalista, koja se u protekle dvije i pol godine potmulo kotrljala zemljom pod etiketama “konzervativne (kontra)revolucije” i “povratka devedesetih”, tim je manevrom tek kozmeti\u010dki uljep\u0161ana. Problem s ovim tuma\u010denjem sastoji se u tome \u0161to mjesec i pol dana kompliciranih pregovora, iznena\u0111uju\u0107ih poteza i zakulisnih obrata pripisuje uglavnom “iracionalnosti” predsjednika MOST-a Bo\u017ee Petrova, a to ba\u0161 i nije najplauzibilnije obja\u0161njenje politi\u010dkih procesa; da stvar bude gora, u onim epizodama postizborne sapunice u kojima je Domoljubna koalicija privremeno bila ispala iz igre, a dogovor MOST-a i liberala \u010dinio se izvjesnim, nije bilo nikoga tko bi se usudio javno okladiti na finalni (pre)okret udesno, \u0161to dana\u0161nju inflaciju mudrosti \u010dini posve deplasiranom. Ali funkcija naknadne pameti ionako se iscrpljuje u pojednostavljivanju neposredne pro\u0161losti. A mo\u017eda bi je, nasuprot tome, trebalo malo zakomplicirati.<\/p>\n

Lice politi\u010dkog trijumfa<\/strong><\/p>\n

Jer slika kolektivnog trijumfa desni\u010dara \u2013 ostvarenog, dodu\u0161e, u postizbornim produ\u017eecima, ne\u0161to te\u017ee i neuvjerljivije od o\u010dekivanja \u2013 kakvu projiciraju komentatori s obje strane svjetonazorskog spektra kao da zapravo potiskuje kompleksniju dinamiku razli\u010ditih struja, grupacija i frakcija na desnici. Ono \u0161to se doima kao kona\u010dna pobjeda zadriglih nacionalista, tzv. branitelja iz Savske, demontera dvojezi\u010dnih plo\u010da i ostalih aveti zombi-apokalipse devedesetih stoga ustvari prikriva privremenu promjenu ravnote\u017ee na desnom krilu politi\u010dke scene. To ne zna\u010di da dio njih ne\u0107e kompenzirati svoj predizborni anga\u017eman u novoj preraspodjeli prava i javnih resursa; ako bismo, me\u0111utim, poku\u0161ali skicirati glavnu figuru politi\u010dkog trijumfa nakon zavr\u0161etka koalicijskih pregovora, ususret konstituciji nove izvr\u0161ne vlasti, ona bi mek\u0161im crtama lica ipak znatno vi\u0161e podsje\u0107ala na ideal-tip desni\u010dara kakav su, primjerice, zadnjih godina uporno crtali pobornici tzv. hrvatskog neokonzerativizma.<\/p>\n

Rije\u010d je heterogenoj mre\u017ei udruga (U ime obitelji, Vigilare, Centar za obnovu kulture, GROZD\u2026), inicijativa (referendum za ustavnu definiciju braka kao \u017eivotne zajednice mu\u0161karca i \u017eene, akcija protiv komercijalizacije Bo\u017ei\u0107a, prijedlog izbornog \u0161kolskog zdravstvenog odgoja temeljenog na kr\u0161\u0107anskim vrijednostima, inicijativa “I ja sam bio embrij”\u2026) i pojedinaca poput dr. Vice Johna Batarela ili dr. Stjepe Bartulice, \u010desto povratnika iz dijaspore, redovito izrazito religioznih, a ideolo\u0161ki othranjenih na podgrijanim receptima anglo-ameri\u010dke neokonzervativne ofanzive iz sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, koja je “tradicionalne” dru\u0161tvene vrijednosti kao \u0161to su obitelj ili religijska zajednica spretno stopila s individualisti\u010dkom doktrinom neoliberalizma.<\/p>\n

Njihova heroina, \u017deljka Marki\u0107 \u2013 frontmenica udruge U ime obitelji i predvodnica referendumske inicijative za ustavno heteronormiranje bra\u010dne zajednice, koja je prije dvije godine mobilizirala skoro 800 tisu\u0107a ljudi \u2013 na ovim izborima, dodu\u0161e, pre\u0161av\u0161i s terena civilnodru\u0161tvenog aktivizma u polje strana\u010dke borbe, nije dobacila ni do 1,5 posto glasova; promotrimo li, me\u0111utim, habitus novog mandatara Vlade Tihomira Ore\u0161kovi\u0107a, osobe o kojoj se za sada zna samo to da je bio direktor multinacionalne farmaceutske megakorporacije, da ga hvale isklju\u010divo kolege “poslodavci”, da je povratnik iz dijaspore i da je za prvo javno ukazanje nakon imenovanja odabrao crkveni interijer i Bo\u017ei\u0107nu polno\u0107ku, dojam je da su hrvatski neokonzervativci na mjestu premijera do\u010dekali utjelovljenje najrazuzdanijih fantazija iz svojih vla\u017enih, katoli\u010dko-poduzetni\u010dkih snova.<\/p>\n

Izme\u0111u kapitala i nacije<\/strong><\/p>\n

Zato, dok \u010dekamo da razvojna putanja budu\u0107eg premijera opi\u0161e puni luk oko perimetra najavljenih reformi, preostaje preliminarno opipati ideolo\u0161ka \u010dvori\u0161ta koja strukturiraju “novodesni\u010darsku” fantazmu o dobro ure\u0111enom dru\u0161tvu i \u010dvrsto integriranoj zajednici. Ona se dijelom preklapa s fantazmagorijama \u0161to su ih desni\u010dari “starog”, tu\u0111manoidnog tipa ugledali probudiv\u0161i se iz mitskog “tisu\u0107godi\u0161njeg sna” o hrvatskoj dr\u017eavotvornosti, ali se pritom ipak oslanja i na jasne to\u010dke distinkcije. Najuo\u010dljivija je divergencija u odnosu spram nacionalizma: neokonzervativci od nacionalnih vrijednosti ne bje\u017ee, ali ih pakiraju u celofan deklarativne tolerancije, ne bi li ih za\u0161titili od prljav\u0161tine ognji\u0161tarskog folklora. Ili, kao \u0161to obja\u0161njava Stjepo Bartulica u nedavnom intervjuu Globusu: “Kod nas, konzervativaca, nacionalizam i nacionalna dimenzija nisu u prvom planu, mi sura\u0111ujemo i sa Srbima koji dijele na\u0161e stavove. To je ne\u0161to sasvim novo i druk\u010dije. Mi nismo isklju\u010divi, mislim da je to jako va\u017eno.”<\/p>\n

Odnos spram kapitalizma, s druge strane, dijametralno je suprotan: otprilike onoliko koliko se glavna struja desnice napaja nacionalisti\u010dkim gorivom, neokonzervativci crpe iz mitolo\u0161kog asortimana slobodnog tr\u017ei\u0161ta, diskretne dr\u017eave, poduzetni\u010dkog elana, kompetitivnosti i rizika. Frontalni antietatizam tu je nadopunjen \u010dak i kritikom multinacionalnih korporacija pa je, primjerice, pretpro\u0161logodi\u0161nja akcija udruge Vigilare, usmjerena protiv bo\u017ei\u0107ne reklamne kampanje teleoperatora Tele2 koja je “vrije\u0111ala kr\u0161\u0107anske osje\u0107aje” osjetljivijih me\u0111u neokonzervativcima, iza kulisa svjetonazorskog pitanja izabranog prema zahtjevima medijske zainteresiranosti zapravo plasirala pripovijest o borbi protiv “krupnog kapitala”.<\/p>\n

Ovo je, ujedno, i mjesto potencijalnih razila\u017eenja s budu\u0107om Vladom, jer \u0107e ona vrlo vjerojatno objaviti privatizacijsku kapitulaciju zna\u010dajnih dijelova javnog sektora pred globalnim “velikim biznisom”; s druge strane, opet, ta to\u010dka razila\u017eenja mo\u017ee potom povratno postati i osloncem legitimacije civilnodru\u0161tvenog krila neokonzervativnog pokreta, strukturno prisiljenog da vlastitu aktivisti\u010dku poziciju neprestano opravdava uspostavljanjem kriti\u010dke distance spram dr\u017eavne vlasti. Naposljetku, ako se razlike “stare” i “nove” desnice u odnosu prema nacionalizmu i kapitalizmu ipak u osnovi mogu svesti na dvije ili tri nijanse \u2013 ondje su neokonzervativci ne\u0161to bla\u017ei, ovdje ne\u0161to \u017ee\u0161\u0107i \u2013 taktike koje dvije frakcije biraju u javnim istupima su posve neusporedive.<\/p>\n

Medijski sanitarni kordon<\/strong><\/p>\n

Neokonzervativci su, naime, inaugurirali govor politi\u010dke korektnosti, argumentacijsku legitimaciju vlastite pozicije, ljudskoprava\u0161ki diskurs, civilnodru\u0161tvenu proceduralnost i niz sli\u010dnih strategija “normalizacije” desnice za kakve sirovi i ostra\u0161\u0107eni nacionalizam proizi\u0161ao iz devedesetih gotovo nikada nije bio sposoban. Naizgled paradoksalno, iako disciplinirano slijede pravila igre zadana u fazi evrointegracijske liberalizacije dru\u0161tva, ba\u0161 njih, a ne zadrigle nacionaliste, mediji okru\u017euju sanitarnim kordonima: referendumska kampanja \u017deljke Marki\u0107, sjetimo se, bila je pre\u0161u\u0107ena koordiniranom akcijom ba\u0161 svih relevantnijih medija. S jedne strane, to pokazuje do koje je mjere zapravo nacionalizam normaliziran, hegemonijski uglavljen s desna u kalup konsenzualno prihva\u0107ene temeljne dru\u0161tvene vrijednosti koja se u medijima, dakako, ne propituje.<\/p>\n

S druge strane, me\u0111utim, u\u010dvr\u0161\u0107uje jednu od omiljenih teza novih desni\u010dara, autoviktimiziraju\u0107u pripovijest o “lijevoj kulturnoj hegemoniji” \u2013 pri \u010demu se pojam “ljevice” raste\u017ee do neprepoznatljivosti, od minornih socijalisti\u010dkih aktera sve do dominantne liberalne paradigme \u2013 kakvu, primjerice, rado varira Nino Raspudi\u0107, a naro\u010dito \u017eivahan joj je twist<\/em> nedavno dodao i pisac Pavao Pavli\u010di\u0107, \u017eale\u0107i se javno na nepisana (auto)cenzorska pravila koja prije\u010de po\u0161tenog hrvatskog knji\u017eevnika da likove negativaca u svojim romanima povjeri predstavnicima nacionalnih manjina, pa u svijetu literarne fikcije tako na krivoj strani uvijek zavr\u0161avaju “na\u0161i de\u010dki”. Govoriti o kulturnoj hegemoniji ljevice u dr\u017eavi u kojoj je u najmo\u0107niji i najefikasniji stroj ideolo\u0161ke reprodukcije dru\u0161tva \u2013 \u0161kolski sustav \u2013 zakonski ugra\u0111en vjeronauk katoli\u010dke Crkve zvu\u010di kao lo\u0161a \u0161ala, ali neokonzervativcima evidentno nije do smijeha: pozicija \u017ertve tra\u017ei martirski gard, a uzvra\u0107a mobilizacijskim zamahom otpora navodnome hegemonu. Ne\u0161to sli\u010dno mogli smo, uostalom, vidjeti relativno nedavno, kada je Ladislav Il\u010di\u0107, novoizabrani parlamentarni zastupnik Hrasta \u2013 jedne od marginalnih desnih stranaka okupljenih oko HDZ-a u Domoljubnu koaliciju \u2013 “skandalizirao javnost” izjavama o muslimanskim izbjeglicama sve dok mu nije zabranjen nastup u televizijskom talk-showu Nedjeljom u 2.<\/p>\n

Nau\u010deni civilnodru\u0161tveni bon-ton<\/strong><\/p>\n

Il\u010di\u0107evi su istupi manje-vi\u0161e rezimirali glavne takti\u010dke poteze “nove desnice”: pod znakom nacionalnog pitanja promovirana je “transnacionalna” antiimigrantska agenda, pozivi na zatvaranje granica popra\u0107eni su ne\u010dim nalik na argumentaciju, a ksenofobija je natopljena politi\u010dkom korektno\u0161\u0107u: “Njihova djeca su jednako vrijedna, ali nisu ista, trebamo se zapitati \u017eelimo li mi u Hrvatskoj milijun Muslimana. Oni imaju druk\u010diji mentalitet, to \u0107e promijeniti kulturu. Velika je razlika izme\u0111u Hrvata i Muslimana, u radnim navikama, u odnosu na \u017eivot, idealima. Mi smo razli\u010diti, jednako smo vrijedni, ali razli\u010diti.” Jednako vrijedni, ali razli\u010diti: ustupak ljudskoprava\u0161kom bontonu i fingirana evidencija o\u010ditog. Ne\u0161to s \u010dim se mo\u017eda ne sla\u017eemo, ali barem djeluje kao poziv na raspravu.<\/p>\n

Suptilna pirueta Stjepana Bartulice, koji u Globusu kidnapira liberalnu retoriku rodne ravnopravnosti kako bi je ugradio u antiimigrantsku propagandu, jo\u0161 je rafiniranija: “Ti migranti dolaze iz jedne strane, druge kulture. Oni, primjerice, ne prihva\u0107aju ravnopravnost spolova. U islamu \u017eena nije ravnopravna s mu\u0161karcem.” Pa je i zaklju\u010dak primjereno delikatan: “Ja bih rekao da moramo upozoriti na politi\u010dki korektnu poziciju koja ne dopu\u0161ta da se istaknu razlike izme\u0111u autohtonog stanovni\u0161tva u Europi i migranata, iako, s druge strane, ne mo\u017eete pore\u0107i da su razlike izme\u0111u kultura o kojima je rije\u010d o\u010dite i vrlo velike.” Kada se ovaj tip argumentacije usporedi s reakcijama politi\u010dkih i civilnodru\u0161tvenih liberala \u2013 biv\u0161eg ministra znanosti, obrazovanja i sporta \u017deljka Jovanovi\u0107a koji najavljuje da \u0107e napustiti Sabor svaki put kada se Il\u010di\u0107 javi za rije\u010d ili aktivisti\u010dkog veterana Zorana Pusi\u0107a koji izjavljuje da s njim ne bi niti sjeo u isti tramvaj \u2013 onda najednom gledamo izvrnutu sliku politi\u010dkog spektra: ksenofobi, antifeministi i borci protiv manjinskih prava oprezno kora\u010daju javnim prostorom, paze\u0107i da ne pre\u0111u granice politi\u010dke korektnosti, dok se profesionalni zagovara\u010di naprednih dru\u0161tvenih vrijednosti iznenada pretvaraju u rabijatne i netolerantne izbaciva\u010de iz sfere legitimne rasprave.<\/p>\n

Vidimo, dakle, da prizori iz referendumske kampanje o pravu na brak 2013. godine nisu bili slu\u010dajni: ispod pokrova liberalnih vrijednosti tada su naglo prokuljali prijezir i mr\u017enja prema pobornicima stavova \u017deljke Marki\u0107, razliv\u0161i se medijima od anonimnih internetskih komentara pa sve do naslovnice Jutarnjeg lista koji je, u rijetko bizarnom obratu, zaprijetio hrvatskim glasa\u010dicama i glasa\u010dima kako \u0107e, odaberu li brak rezerviran isklju\u010divo za mu\u0161karca i \u017eenu, naposljetku samo pokazati da su “isti kao Srbi”. U dvoglasju polarizacijskog referendumskog sukoba, tada se skoro nitko s “napredne” strane barikada nije imao volje javno pozabaviti eklatantnim govorom mr\u017enje “u na\u0161im redovima”, ali zato sada vidimo da je on bio samo refleksna najava nervozne dezorijentiranosti nakon suo\u010davanja s neprijateljem koji je dobro nau\u010dio sve civilnodru\u0161tvene trikove i sada ih koristi za vlastite ciljeve.<\/p>\n

Ulazne to\u010dke otpora<\/strong><\/p>\n

To \u0161to izjave poput Jovanovi\u0107eve ili Pusi\u0107eve, zabrane televizijskih gostovanja i sanitarni medijski kordoni samo podupiru neokonzervativni narativ o velikoj dru\u0161tvenoj nepravdi ne mora, naravno, zna\u010diti da \u0107e nova desnica na kraju ove pripovijesti zaista iskoristiti aktualnu konstelaciju, pro\u0161iriti opseg dozvoljenih javnih tema i prometnuti se iz male, radikalne, retrogradne avangarde u ozbiljniju politi\u010dku snagu. Ne zna\u010di to, uostalom, ni \u010dinjenica da su iz postizborne zavrzlame iza\u0161li ja\u010di za istaknutu javnu figuru Ladislava Il\u010di\u0107a, jednog sasvim primjerenog premijera i manevarski prostor pro\u0161iren poskliznu\u0107em usirene nacionalisti\u010dke desnice, koja je pala osjetno ispod praga predizbornih o\u010dekivanja. Ne zna\u010di to, naposljetku, niti fakt da su prije dvije godine na referendumu demonstrirali golem mobilizacijski potencijal, organizacijsku sposobnost i infrastrukturnu podr\u0161ku: upravo nas je izborni debakl \u017deljke Marki\u0107 iznova podsjetio na kontingencije politi\u010dkog (ne)uspjeha.<\/p>\n

Ali valuta kojom “nova desnica” sada barata je \u010dvrsta. Ona nudi zna\u010dajno pro\u0161irenje spektra svjetonazorskih prijepora, nadopunjuju\u0107i posustalu nacionalisti\u010dku paradigmu eksplozivnim sukobima vjerskih fundamentalista i sekularista, odnosom prema izbjeglicama i moralizacijom politi\u010dkog djelovanja provu\u010denog kroz prizmu osobne odgovornosti: ukoliko nova Vlada, kao \u0161to se s dobrim razlozima o\u010dekuje, inicira politike privatizacije, stvaranja “povoljne poslovne klime”, tesanja javnog sektora i novih udara na radni\u0161tvo, \u0161iroka lepeza kontroverznih agendi mo\u017ee joj itekako pomo\u0107i pri raspr\u0161ivanju socijalnih antagonizama. S druge strane, insistiranjem na dru\u0161tvenoj ulozi “tradicionalnih” zajednica i pouzdanom osloncu \u0107udore\u0111a, neokonzervativci unaprijed pripremaju meko tlo za sve one koji u godinama o\u010dekivanih “nu\u017enih odricanja” padnu neo\u010dekivano nisko.<\/p>\n

Ako ni zbog \u010dega drugog, onda bi ba\u0161 zbog visokog uloga nove desnice zauzvrat vrijedilo ponuditi ne\u0161to vi\u0161e od liberalne konsternacije, impotentne moralizacije ili superiorne nezainteresiranosti za dinamiku protivni\u010dkog politi\u010dkog polja. Analize koje \u0107e ishodi\u0161nu to\u010dku potra\u017eiti negdje na sjeci\u0161tu pro\u0161irenog repertoara svjetonazorskih pitanja i su\u017eenog prostora za raspravu o ekonomskoj politici dr\u017eave, tamo gdje se povratak tradicionalnim vrijednostima preklapa s odva\u017enim avanturizmom protr\u017ei\u0161nih reformi, mogle bi pomo\u0107i da se perspektiva pro\u0161iri. U suprotnom, preostaje tek razina ljudskoprava\u0161kog zgra\u017eanja, preostaje tek paziti s kime \u0107emo i kada sjesti u isti tramvaj. A to je slaba kompenzacija za izostanak analize: koga god odabrali za suputnika, uostalom, tramvajem se mo\u017eemo voziti samo u krug.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Iz perspektive naknadne pameti sve je jasno: sada, nakon \u0161to je MOST okon\u010dao jednoipolmjese\u010dne postizborne pregovore s dva izjedna\u010dena strana\u010dka bloka…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":10937,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[103,25],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-10932","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-ideologija","tag-nacionalizam","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10932","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=10932"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10932\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10951,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10932\/revisions\/10951"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/10937"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=10932"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=10932"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=10932"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=10932"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=10932"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=10932"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=10932"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}