{"id":10919,"date":"2015-12-28T08:00:39","date_gmt":"2015-12-28T07:00:39","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=10919"},"modified":"2015-12-28T22:42:37","modified_gmt":"2015-12-28T21:42:37","slug":"politicki-lubrikanti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=10919","title":{"rendered":"Politi\u010dki lubrikanti"},"content":{"rendered":"<p><strong>Rasplet postizbornih kalkulacija i odre\u0111ivanje anonimnog menad\u017eera za mandatara Vlade u\u010dinili su od demokratskog procesa prili\u010dnu travestiju. Iako se radi o politi\u010dkom otrije\u017enjenju, borba protiv najavljenih reformi i produbljivanja tr\u017ei\u0161nih odnosa i dalje je presudno ovisna o &#8220;vrijednosnim&#8221; pitanjima koje nam je u naslje\u0111e ostavio posljednji jaki reformski zahvat &#8211; onaj iz osamdesetih.<\/strong><\/p>\n<p>Da bi ishod hrvatskih parlamentarnih izbora mogao krenuti u smjeru travestije, prvi je, sasvim nehoti\u010dno, <a href=\"http:\/\/www.bilten.org\/?p=8984\" target=\"_blank\">sugerirao<\/a> predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Tomislav Karamarko, na sajmu u Gudovcu, jo\u0161 11. rujna ove godine, prije i samog po\u010detka slu\u017ebene predizborne kampanje. Taman se tih dana otkrilo da je objava famoznog ekonomskog programa HDZ-a, u izradi minhenskog IFO instituta, pomaknuta na prosinac, nakon samih izbora. Nije se pritom radilo o zajedni\u010dki plasiranoj informaciji HDZ-a i njema\u010dkih stru\u010dnjaka, ve\u0107 o diskretnoj promjeni datuma objave na stranicama instituta koja je mogla pro\u0107i sasvim nezapa\u017eeno da nije bilo novinarske radoznalosti.<\/p>\n<p>Upitan za obja\u0161njenje pomicanja datuma lansiranja najva\u017enijeg predizbornog dokumenta za period nakon izbora, Karamarko je ponudio bizaran odgovor: s objavom ekonomskog programa idemo nakon izbora kako nam ga glavni konkurent, Socijaldemokratska partija (SDP), ne bi ukrao. Iako prema svemu sude\u0107i to nije bio iskren odgovor i prije \u0107e biti da je do\u0161lo do nesporazuma izme\u0111u HDZ-a i Bavaraca, prili\u010dno je precizno nagovijestio ono \u0161to \u0107e se de\u0161avati nakon izbora.<\/p>\n<p><strong>Zadatosti politi\u010dkog polja<\/strong><\/p>\n<p>Ako postoji bojazan da \u0107e ti glavni konkurent &#8220;ukrasti&#8221; ekonomski program ne zna\u010di li to da u va\u0161im ekonomskim politikama nema razlike? Ako u tim politikama nema razlike \u0161to nam preostaje u postizbornim slagalicama osim politikantskih smicalica? Kako programa manje-vi\u0161e nije bilo ni na jednoj ni na drugoj strani za ukrasti je preostalo jedino ishodi\u0161nih 19 saborskih mjesta koje je osvojio MOST nezavisnih lista, najnovija tre\u0107eputa\u0161ka inkarnacija u hrvatskoj politici \u010diji se rast popularnosti prikladno poklopio s datumom izbora. MOST, zasnovan na predod\u017ebi politike po kojoj se op\u0107e blagostanje u kapitalizmu posti\u017ee smjenom dva-tri lijena \u010dinovnika i rasprodajom slu\u017ebenih automobila, zapravo je poslu\u017eio kao politi\u010dki lubrikant za podmazivanje dvaju procesa koji su ionako ve\u0107 u punom pogonu.<\/p>\n<p>Prvo, kao politi\u010dkoj platformi nastaloj i rasloj na antipoliti\u010dkom sentimentu, ulaskom u politi\u010dku arenu jedino \u0161to im je preostalo jest da ju nehotice ogole do kraja i sasvim suprotno proklamiranim te\u017enjama postanu utjelovljenje politikanstva i sitnih interesa protiv \u010dega su tobo\u017ee i krenuli u politiku. U situaciji u kojoj ih &#8220;ideolo\u0161ka&#8221; pitanja ne zanimaju, a ekonomska svode na mutne i \u010desto proturje\u010dne reforme \u010dija je jedina razaznatljiva konstanta rezanje javne potro\u0161nje, drugu ulogu i ne mogu odigrati. Moralna politika ili antipolitika, ispra\u017enjene od politi\u010dkog sadr\u017eaja, ne mogu odvesti nigdje drugdje nego u politikantske igrice. I sasvim je svejedno jel&#8217; MOST od po\u010detka bio naklonjen HDZ-u, kako sugeriraju mnogi analiti\u010dari i kako dojam nakon zavr\u0161ne epizode pregovora sugerira. Ako je i bio, to je vi\u0161e ishod kompaktnosti metkovskog klana koji je po logici stvari zbog organiziranosti isplivao kao vode\u0107a snaga unutar sasvim heterogene grupacije, ali i aritmeti\u010dke \u010dinjenice da bi koalicija sa SDP-om bila &#8220;riskantnija&#8221; jer bi im bio dovoljan i fragmentirani MOST. No, i bez obzira na eventualnu naklonjenost, razo\u010daranje bira\u010da bilo je ucrtano od po\u010detka u MOST-ovu putanju, jer to diktira logika parlamentarnog procesa kad se u nju u\u0111e bez jasne politi\u010dke agende.<\/p>\n<p><strong>Izbori kao licenciranje<\/strong><\/p>\n<p>Druga dimenzija lubrikantske uloge MOSTa dodatna je legitimacija i ubrzanje procesa koji bi nesmetanom kolanju kapitala dodatno otklonili preostale prepreke \u2013 cijenu rada i &#8220;<a href=\"http:\/\/lemondediplomatique.hr\/domaci-protuporezni-konsenzus\/\" target=\"_blank\">poreznu presiju<\/a>&#8220;. Bez obzira na, ne samo brojna unutarnja proturje\u010dja raznih MOST-ovih &#8220;reformi&#8221;, ve\u0107 i frapantnu razinu neupu\u0107enosti u dru\u0161tvenu i politi\u010dku stvarnost mnogih izabranih zastupnika s njihove liste, uloga im se svela na unutarnju legitimaciju i politi\u010dki podstrek reformama koje ionako neprestano zahtijeva Europska komisija. Ne radi se samo o zahtjevima briselskih birokrata, ve\u0107 o zahtjevima kapitala koji se ne moraju ni izre\u0107i, koje strukturno zahtijeva proces akumulacije i globalna podjela rada. MOST-ove reforme, uobli\u010dene u \u017eargon provincijalne meritokracije i oslonjene na resantiman koji nezaposleni ili zaposleni u privatnom sektoru osje\u0107aju prema zaposlenima u javnom sektoru, nisu ni\u0161ta drugo doli uobi\u010dajeni zahtjevi kapitala \u010diji bi ishod mo\u017eda bio nestanak resantimana, ali sigurno ne i pobolj\u0161anje pozicije onih koji ga trenutno osje\u0107aju.<\/p>\n<p>Dok su HDZ i SDP, barem djelomi\u010dno, ne zbog svoje volje ve\u0107 zbog pritisaka izbornih procesa, sputavali neke od najbrutalnijih reformi, ili barem njihove u\u010dinke klijentelisti\u010dki kanalizirali, MOST je odagnao i te parasocijalne dimenzije politike, a posredno i one demokratske. Tako smo napokon dobili premijera stru\u010dnjaka, menad\u017eera, potpuno anonimnog, za kojeg gotovo nitko nije ni \u010duo do same objave imena mandatara, par sati prije predsjedni\u010dina dedlajna. I tu su opet najsugestivnije rije\u010di one Tomislava Karamarka, kojima je zatvorio cirkus najavljen jesenas u Gudovcu: &#8220;Uvjeren sam da \u0107e gra\u0111ani biti zadovoljni na\u0161im izborom mandatara.&#8221; Kao da se sami izbori op\u0107e nisu odr\u017eali ili kao da im je funkcija bila licenciranje kandidata za izbor stru\u010dnog kandidata.<\/p>\n<p><strong>Anonimni premijer<\/strong><\/p>\n<p>Ve\u0107 su ispisani brojni reci, s pravom, o manjku politi\u010dke legitimacije novog mandatara, o tome da korporacija nije isto \u0161to i dr\u017eava i da ne znamo koji su stavovi budu\u0107eg premijera u cijelom nizu va\u017enih dru\u0161tvenih pitanja, i nije ih potrebno ponavljati. Iako se radi o travestiji demokracije, pa i ovakve krnje bur\u017eoaske, njena osnovna ograni\u010denja ne dolaze iz manipulacijskih taktika strana\u010dkih elita ve\u0107 iz ekstremno sku\u010denog politi\u010dko-ekonomskog prostora koji povratno te manipulacije \u010dini navodno presudnim politi\u010dkim pitanjima. Tranzicijska epizoda napokon se pribli\u017eava svom stvarnom kraju, ili bolje re\u010deno, vra\u0107a se na po\u010detak.<\/p>\n<p>Restrukturiranje ekonomije, novo mjesto Hrvatske u globalnoj podjeli rada, prijenos poluga suvereniteta na naddr\u017eavne i me\u0111unarodne institucije, uklju\u010duju\u0107i i ekonomske, kao jedini mogu\u0107i novum dopu\u0161taju \u2013 jo\u0161 vi\u0161e kapitalizma. Posljedi\u010dno osiroma\u0161enje politi\u010dkog krajolika u\u010dinilo je da se kao nova politi\u010dka snaga javi ona koja te strukturne zadatosti produbljuje pod pla\u0161tom autonomne politike. I zato je sasvim logi\u010dno da je ishod svega anonimni premijer, prikladna inkarnacija anonimnih tr\u017ei\u0161nih odnosa koji bi nas trebali odvesti u bolje sutra.<\/p>\n<p>Spomenuto zaokru\u017eivanje tranzicijske epizode prvi je &#8220;uo\u010dio&#8221; novinar Indexa Vojislav Mazzocco i objavio <a href=\"http:\/\/www.index.hr\/vijesti\/clanak\/petrov-predlaze-da-se-vratimo-u-osamdesete--vrijeme-stabilizacije-nestasica-i-priprema-za-rat\/860917.aspx\" target=\"_blank\">\u010dlanak<\/a> u kojem tvrdi da Bo\u017eo Petrov, u konkurenciji raznih povrataka, predstavlja povratak u osamdesete godine pro\u0161log stolje\u0107a. Iako je izvedba argumentacije u samom \u010dlanku prili\u010dno proma\u0161ena, sama dijagnoza je precizna. Osamdesete godine su upravo obilje\u017eile reforme, mjere \u0161tednje i produbljivanje tr\u017ei\u0161nih odnosa kao odgovor na paralizu socijalisti\u010dkog sustava uvjetovanu integracijom u me\u0111unarodno tr\u017ei\u0161te. Kao \u0161to je poznato, reforme nisu uspjele, ili jesu, ovisno o perspektivi, ali su iznjedrile politi\u010dke faktore \u010diju prisutnost osje\u0107amo i danas, kao \u0161to su se u kompleksnim ideolo\u0161kim previranjima njihova raspleta promovirale ili reartikulirale odre\u0111ene politi\u010dke vrijednosti koje danas \u010dine jedine distinkcije u hrvatskom politi\u010dkom polju, tzv. konzervativne i progresivne vrijednosti. Ukoliko je budu\u0107nost ekonomskih politika vi\u0161e nego izvjesna, valja vidjeti kako \u0107e nova vlada baratati vrijednosnim pitanjima, izme\u0111u ostalog, koriste\u0107i ih i kao eventualne mehanizme amortiziranja u\u010dinaka ekonomskih politika.<\/p>\n<p><strong>Vrijednosno prevo\u0111enje klasnih odnosa<\/strong><\/p>\n<p>Iako se \u010desto kao oslonac za predvi\u0111anje pona\u0161anja HDZ-a preuzima matrica Sanaderove &#8220;transformacije&#8221;, odnosno napu\u0161tanje agresivnije retorike HDZ-a prilikom dolaska na vlast, u ovoj situaciji ima nekoliko faktora koji pomalo mrse kalkulaciju. Dolazak HDZ-a na vlast 2003. godine poklopio se s ekonomskom konjunkturom, odnosno rastom zasnovanim na kreditnom bumu tako da velika upravlja\u010dka ili ideolo\u0161ka manevriranja op\u0107e nisu bila potrebna, stvari su se odvijale same od sebe. Iako je u pro\u0161lom kvartalu zabilje\u017een minimalni rast BDP-a, HDZ sad na vlast dolazi u prili\u010dno druk\u010dijim uvjetima i treba vidjeti kako \u0107e se pona\u0161ati, odnosno ho\u0107e li eventualnim &#8220;potpaljivanjem&#8221; vrijednosnih pitanja nastojati odstraniti klasne sukobe na marginu politi\u010dkog i medijskog polja.<\/p>\n<p>Tako\u0111er, ovo im je prvi put da su u koaliciji, \u0161to bez obzira na eventualna pre\u0161utna slaganja oko &#8220;vrijednosnih&#8221; pitanja nosi sa sobom kompleksniju ra\u010dunicu. Iako su prognoze nezahvalne i treba pri\u010dekati barem formiranje vlade, \u010dini se da bi ovaj novi mandat mogao dodatno zao\u0161triti osnovno proturje\u010dje antikomunisti\u010dkih zasada HDZ-ove politike od njegovog samog nastanka: sna\u017ena podr\u0161ka produbljivanju tr\u017ei\u0161nih odnosa i nacija kao organ solidarnosti. Unutar procesa saniranja sve o\u010ditijih u\u010dinaka tog proturje\u010dja trebat \u0107e oslu\u0161kivati stupanj regresivnosti HDZ-ovih &#8220;vrijednosnih&#8221; politika. To \u0107e im se vjerojatno nuditi kao rje\u0161enje, no treba vidjeti koliko \u0107e na cijelu pri\u010du imati utjecaj koalicijski aran\u017eman, snala\u017eenje i tretman novog premijera, kao i pou\u010dak o gotovo pa gubljenju dobivenih izbora inzistiranjem na radikalnoj retorici.<\/p>\n<p>Ostaje za vidjeti kako \u0107e se i SDP sna\u0107i s obzirom na politi\u010dku klopku u kojoj se na\u0161ao raspletom posljednjih reformi iz osamdesetih. Iako urbanim srednjim klasama, glasa\u010dkoj bazi SDP-a, antikapitalisti\u010dki sentiment mo\u017ee proraditi jedino ukoliko se produbljivanje tr\u017ei\u0161nih odnosa na neki na\u010din pove\u017ee sa crkvom, u ovom slu\u010daju s Petrovljevom nesu\u0111enom sve\u0107eni\u0107kom karijerom, vrlo te\u0161ko se mo\u017ee postaviti kao politi\u010dki nosilac otpora. Prije svega jer su kao rezultat navedenog raspleta reformi prije 25 godina, paradoksalno, HDZ, crkva i ostale desne institucije postali &#8220;za\u0161titnici&#8221; retradicionalizirane radni\u010dke klase. Pri\u010da o malom i obi\u010dnom hrvatskom \u010dovjeku, tranzicijskom gubitniku, kao i nenarodnoj vlasti, postala je efektivno politi\u010dko sredstvo desnice. Stoga ne \u010dudi, naprimjer, popularnost predava\u010dke turneje intelektualnog korifeja desnice Nina Raspudi\u0107a po provincijskim \u017eupama, na kojoj, pozivaju\u0107i se, prili\u010dno neutemeljeno, na teoriju hegemonije Antonija Gramscija, valjda zbog dojma lukavosti i &#8220;objektivnosti&#8221;, pri\u010da o tome kako &#8220;ljevica&#8221; ima navodnu hegemoniju u medijskom i javnom prostoru. Tako se klasna dimenzija medijskog polja prevodi u &#8220;vrijednosne&#8221; koordinate, \u0161to i ne \u010dudi, kad nema nikoga da ju prevede u politi\u010dke koordinate. Dok se politi\u010dki ne razrije\u0161e &#8220;kriva srastanja&#8221; ishoda pro\u0161lih reformi \u0161anse za uspjeh u borbi protiv onih koje slijede ravne su nuli.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Da bi ishod hrvatskih parlamentarnih izbora mogao krenuti u smjeru travestije prvi je, sasvim nehoti\u010dno, sugerirao predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) Tomislav Karamarko&#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":10922,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[12],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-10919","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-izbori","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10919","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=10919"}],"version-history":[{"count":18,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10919\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10950,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10919\/revisions\/10950"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/10922"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=10919"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=10919"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=10919"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=10919"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=10919"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=10919"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=10919"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}