Iako u javnom prostoru slu\u017ei kao imaginacijski resurs politi\u010darima za prikladne floskule i formule izlaska iz krize, turizam zapravo predstavlja privredni segment koji nas, uravnote\u017eenjem platne bilance i sezonskim sni\u017eavanjem razine nezaposlenosti, jo\u0161 donekle dr\u017ei iznad vode. No, uspore\u0111uju\u0107i funkcionalno mjesto turizma u ekonomskoj strukturi danas s onim u biv\u0161oj Jugoslaviji, lako mo\u017eemo izra\u010dunati koliku cijenu pla\u0107amo za to.<\/b><\/p>\n
\u201cHrvatska \u2013 raj na zemlji\u201d, tako je glasio promotivni turisti\u010dki slogan za turisti\u010dku sezonu davne 1997., trijumfiraju\u0107i na javnom natje\u010daju Hrvatske turisti\u010dke zajednice. Na kraju se ispostavilo da je za ovaj copywriterski<\/em> dijamant zaslu\u017ena \u017eena tada\u0161njeg ministra turizma, pa je on odstupio zbog evidentnog sukoba interesa. U me\u0111uvremenu su marketin\u0161ke prispodobe poprimile precizniji geografski karakter, jer invokacija raja ipak mo\u017ee zazvu\u010dati pone\u0161to apstraktno, ali s razlikom da sada slikovito predo\u010de cjelokupnu ekonomsku strategiju s turizmom u sredi\u0161tu.<\/p>\n Prvi mandat Ive Sanadera po\u010deo je obe\u0107anjem pretvaranja hrvatske ekonomije u jadranskog tigra<\/a>, nagla\u0161avaju\u0107i ovom poredbom orijentaciju moru, odnosno turizmu, sredi\u0161tem razvojne strategije, a retori\u010dki aludiraju\u0107i na irski razvojni model koji se kitio epitetom keltskog tigra. Ekonomija keltskog tigra, bazirana na modelu offshore<\/em> centra, temeljito se uru\u0161ila paralelno s krahom ameri\u010dkih financijskih institucija 2008. godine. Nije puno bolje pro\u0161ao ni jadranski tigar nakon \u0161to su banke pritegnule dotok kredita i zaustavile rast potro\u0161nje, no kriza ipak nije (zasada) ugrozila stabilnost financijskog sektora. Ivi Sanaderu su pak sredinom drugog mandata presudile korupcijske afere pa je od popularnog premijera ubrzo postao prezreni zatvorenik.<\/p>\n Ekonomska kriza instalirala je novu vlast, nove ljude, nova obe\u0107anja, pa i nove prispodobe razvojnih strategija, i to sve do razine \u201cnovog \u017eanra komparativne geografije\u201d. U medijima nerijetko cirkulira vizija pretvaranja hrvatske ekonomije u \u201ceuropsku Floridu<\/a>\u201d \u0161to je uz marginalne politi\u010dke stranke podr\u017eao i predsjednik Ivo Josipovi\u0107. Pastelni suton u Dalmatinskoj Zagori nagnao je potpredsjednicu Vlade Vesnu Pusi\u0107 da mogu\u0107nosti tog kraja usporedi s Provansom<\/a>, a najnovije strategije iz glavne opozicijske stranke izlazak iz krize planiraju na modelu \u201ceuropske Kalifornije<\/a>\u201d. Iza ove najnovije komparativne dosjetke krije se ambiciozna strategija temeljena na high-tech<\/em> poslovnim parkovima i kreativnim industrijama u cilju razvijanja niza malih silicijskih dolina i vibrantnih turisti\u010dkih sadr\u017eaja uzdu\u017e obalne linije.<\/p>\n Premda geografske metafore razli\u010ditih strategija prije svega slu\u017ee politi\u010darima da u kratkoj i jednostavnoj formuli ponude svoju iluziju izlaska iz krize, zapravo se ispod takve povr\u0161ine otkriva tu\u017ena i surova realnost mnogih perifernih ekonomija. Nekontrolirani zahvati u prostor u svrhu turisti\u010dke eksploatacije \u010desto predstavljaju jedinu preostalu polugu ekonomskog razvoja u zemljama gdje su uni\u0161teni svi drugi privredni sektori. Ubrzani nestanak industrijskih i poljoprivrednih poduze\u0107a u procesu provedbe neoliberalnih zahtjeva (privatizacije dru\u0161tvene imovine, liberalizacije trgovine i zakonske deregulacije) i potom sna\u017ena financijalizacija pretvorile su manipuliranje prostorom u kota\u010d oko kojeg se vrti skoro cjelokupni hrvatski ekonomski razvoj. Nije stoga neobi\u010dno da u svim razvojnim planovima turizam preuzima ulogu klju\u010dnog privrednog segmenta \u010dije poticanje garantira ekonomsku stabilnost, a zadnjih godina i izlazak iz krize. Turisti\u010dka aktivnost je jedan od rijetkih financijski zdravih i relativno pouzdanih ekonomskih aktivnosti \u010diji efekti imaju zna\u010dajan utjecaj na zaposlenost, bilancu pla\u0107anja, pa time i bruto dru\u0161tveni proizvod. No pozitivni efekti turizma u pravilu se precjenjuju, a negativni efekti skoro u potpunosti zanemaruju.<\/p>\n Razvoj i organizacija turisti\u010dkih kapaciteta<\/b><\/p>\n Prije raspada jugoslavenske dr\u017eave, turizam je predstavljao komplementarnu ekonomsku aktivnost. Razvoj turizma po\u010deo je tijekom \u0161ezdesetih godina nakon \u0161to je ekonomija dosegnula neophodni stupanj industrijalizacije, ekonomskog razvoja i prate\u0107e infrastrukture, kako bi mogla potom razvijati uslu\u017eni sektor i tako dosti\u0107i visokorazvijene zemlje (prelazak s ekstenzivnog na intenzivni razvoj). Turisti\u010dki kapaciteti bili su osmi\u0161ljeni u cjelovitoj povezanosti prirodne sredine, lokalne zajednice i privrednih poduze\u0107a. Gradnja turisti\u010dkih objekata (hotela, radni\u010dkih i dje\u010djih odmarali\u0161ta, kampova) ozna\u010davala je trajnu intervenciju u prostor, a time i naru\u0161avanje prirodnog okoli\u0161a i ekoravnote\u017ee. Zahtijevalo je to prethodnu izradu prostornih i urbanisti\u010dkih planova<\/a>, dogovor politi\u010dkih predstavnika o opsegu i intenzitetu radova, definiranje zemlji\u0161ne politike, gradnju komunalne, energetske, prometne i telekomunikacijske infrastrukture i dr.<\/p>\n Privredni segmenti ekonomske strukture bili su organizirani u cilju povezivanja velikih sustava: hotelska poduze\u0107a osiguravala su opskrbu neposrednim ugovaranjem s poljoprivredno-industrijskim kombinatima i industrijskim poduze\u0107ima. Izgra\u0111ena infrastruktura i dostupna logistika omogu\u0107ile su da dislocirani subjekti ponude i potra\u017enje uspostave sigurnost opskrbe (transport) i garantiraju materijalne pretpostavke (skladi\u0161ta, hladnja\u010de) turisti\u010dke djelatnosti. Dr\u017eavni mehanizmi koordinirali su ovim procesom osiguravaju\u0107i turisti\u010dkim poduze\u0107ima povoljne kredite za pripremu turisti\u010dke sezone i nabavu prehrambenih proizvoda iz doma\u0107e proizvodnje. Direktni ugovori izme\u0111u privrednih proizvo\u0111a\u010da i potro\u0161a\u010da podmirivali su reprodukcijske potrebe turizma i osiguravali novi investicijski ciklus, pa je uvozna komponenta bila relativno skromna.<\/p>\n Sna\u017ena ekspanzija turizma doga\u0111a se naro\u010dito tijekom osamdesetih godina kada su ostvareni\u00a0 rekordni turisti\u010dki rezultati tako da 68 milijuna no\u0107enja iz 1987. u SR Hrvatskoj jo\u0161 uvijek nije dostignuto (2013. bilo je blizu 65 milijuna no\u0107enja). Turisti\u010dka ekonomska aktivnost na taj je na\u010din osiguravala tijekom osamdesetih sna\u017eno anticikli\u010dko djelovanje u vrijeme sna\u017ene privredne stagnacije, otvaraju\u0107i nova radna mjesta i priljev deviza za otplatu dugova.<\/p>\n Tranzicijski proces i periferizacija ekonomije<\/b><\/p>\n Raspad Jugoslavije u ratnim uvjetima ozna\u010dio je i potpuni rasap privredne infrastrukture i socijalne mobilnosti stanovni\u0161tva. Mnogi hoteli i odmarali\u0161ta su o\u0161te\u0107eni ili uni\u0161teni, kampovi su zarasli, opskrbni lanci su prekinuti, unutarnje turisti\u010dko tr\u017ei\u0161te je nestalo, a ono \u0161to je pre\u017eivjelo doskora je podvrgnuto destruktivnoj logici neoliberalnog kapitalizma. Cjelokupna struktura hrvatske ekonomije po\u010dela se radikalno mijenjati od industrijske u uslu\u017enu, do danas izgra\u0111ivanu oko fiksnog precijenjenog te\u010daja, poti\u010du\u0107i \u00a0\u0161iroku uvoznu ovisnost. Promijenjene ekonomske okolnosti izmijenile su ulogu turisti\u010dkih djelatnosti u strukturi privrede i temeljito redefinirale karakter turisti\u010dke aktivnosti u poratnom razdoblju.<\/p>\n Revitalizacija turisti\u010dke aktivnosti po\u010dinje u drugoj polovini devedesetih, a puni zamah dobiva tek nakon 2000. godine promjenom vlasti, intenzivnim me\u0111unarodnim otvaranjem i stabilizacijom vanjskih okolnosti. Nova vlast predvo\u0111ena socijaldemokratima dovr\u0161ava proces privatizacije banaka, telekomunikacija, a prodaju se i hoteli. Dr\u017eava se odrekla vlasni\u0161tva nad hotelima i zapo\u010dela njihovu privatizaciju 2001. godine rasprodajom dubrova\u010dkih hotela, a taj proces \u0107e se nastaviti u narednim godinama. Dio hotela koji je zavr\u0161io u bilancama banaka temeljem potra\u017eivanja zna\u010dio je njihovu prodaju u trenutku privatizacije tih banaka. Ovi procesi ozna\u010dili su ne samo usmjeravanje kapitala na sve profitabilniji obalni prostor nego i okretanje vlada prema razvojnim planovima s turizmom u sredi\u0161tu. Druk\u010dije razvojne opcije nisu ni preostale: novim zakonom o centralnoj banci (2000.) njezina uloga podvrgnuta je za\u0161titi financijskog sektora fokusiranjem na stabilnost cijena, ulaskom u WTO (2001.) ekonomija se podre\u0111uje strogim pravilima liberalizacije trgovine, potpisivanjem stand-by<\/em> aran\u017emana s MMF-om (2001., 2003., 2004.) obvezuje se provo\u0111enje fiskalne strogo\u0107e i radne fleksibilizacije, a u jesen 2005. po\u010dinje otvaranje pregovora s Europskom unijom. Tim je procesima hrvatska vlast \u010dvrsto odredila periferni polo\u017eaj zemlje i definirala razvojnu putanju.<\/p>\n Kreditna ekspanzija privatiziranih banaka o\u017eivjela je ekonomsku aktivnost plasiranjem potro\u0161a\u010dkih i stambenih kredita. Potaknulo je to sveop\u0107i rast kreditirane potro\u0161nje i rast cijena zemlji\u0161ta \u0161to je bio sna\u017ean impuls pretvaranju prostornog resursa (pogotovo javnog) u glavni i skoro jedini interes financijskih i developerskih kalkulacija. Probudili su se neuta\u017eivi apetiti kapitala za agresivnom eksploatacijom polo\u017eajne rente, diktiraju\u0107i transformaciju svakog iole atraktivnijeg zemlji\u0161ta u gra\u0111evinsku zonu, pogotovo uzdu\u017e obalne linije, \u010diji su prirodni resursi postali izuzetno privla\u010dni zbog rasta turisti\u010dke potro\u0161nje.<\/p>\n Prostor kao jedini isplativi ekonomski resurs<\/b><\/p>\n Pod naletom privatnog interesa razli\u010diti javni, zajedni\u010dki ili dru\u0161tveni prostori nekontrolirano su podvedeni profitnoj funkciji: travnjaci su postali supermarketi, pje\u0161a\u010dke zone parkirali\u0161ta, trgovi ugostiteljske terase, pla\u017ee ogra\u0111eni i zatvoreni posjedi koncesionara, gradske jezgre restorani i trgovine, obalna zemlji\u0161ta apartmanski kompleksi, a poljoprivredne ravnice golf tereni. Ono \u0161to je nekada pripadalo svima ovile su \u017ei\u010dane ograde ili osigurale rampe sa stra\u017earom kao nedvosmislenim obilje\u017ejima da sada pripadaju samo nekima. U tijesnom zagrljaju inficiranom korupcijom na\u0161li su se svi politi\u010dki i ekonomski akteri neovisno o ideolo\u0161kim bojama: sredi\u0161nja vlast, lokalna vlast, banke, developeri, gra\u0111evinari, arhitektonski uredi, urbanisti. Takva \u010dvrsta konstelacija javne i privatne mo\u0107i postala je presudnom za eliminaciju zajedni\u010dkog prostora.<\/p>\n Industrijska proizvodnja, \u010dije razvijanje osigurava ekonomski razvoj i ja\u010da politi\u010dku neovisnost zemlje, tijekom rata i privatizacije devedesetih prepolovila je svoje kapacitete, a novom tisu\u0107lje\u0107u postala jo\u0161 manje isplativa. Nije vi\u0161e bila samo na udaru fiksnog apreciranog te\u010daja (\u0161to je poticalo rast uvoza) i povla\u010denja dr\u017eavnih subvencija (\u0161to su nalagala neoliberalna tr\u017ei\u0161na pravila), ve\u0107 su investicije u proizvodni ciklus postale krajnje neisplative ako je tvornica bila smje\u0161tena na atraktivnom zemlji\u0161tu. Vlasnici takvih tvornica bili su vi\u0161e zainteresirani za prekid proizvodnog procesa, zatvaranje radnih mjesta i prodaju (ili prenamjenu) nekretnine u drugu svrhu gdje je dotok profita br\u017ei i vi\u0161i, nasuprot dugoro\u010dnih, neizvjesnih i niskoprofitabilnih investicija u industrijsku proizvodnju.<\/p>\n \u0160irenje cijelog niza uslu\u017enih aktivnosti temeljeno na iskori\u0161tavanju polo\u017eajne rente postalo je temelj hrvatskog ekonomskog razvoja. Zadnji statisti\u010dki obra\u0111eni podaci iz 2010. godine pokazuju da je udio uslu\u017enih djelatnosti u bruto dodanoj vrijednosti 66 posto (1990. godine udio je iznosio 37,9 posto), dok je udio industrijskih djelatnosti blizu 20 posto (1990. godine iznosio 36,7 posto). 1<\/a><\/sup>\u00a0Trgovine, hoteli, restorani, barovi i niz drugih uslu\u017enih kapaciteta razvijeni su u strukturnoj ovisnosti o inozemnim kreditima, uvoznoj robi i stranome gostu. Stoga ne treba iznenaditi da turisti\u010dka potro\u0161nja organizirana oko uslu\u017enih djelatnosti u ovim kapacitetima predstavlja nezaobilazan interes vlasti, bankara, biznisa, sve do iznajmljiva\u010da na crno. Obalne regije Istra i Dalmacija su se nestankom relativno sigurnih i sindikalno za\u0161ti\u0107enih industrijskih radnih mjesta pretvorile u monofunkcionalna podru\u010dja \u010dija privreda \u017eivi od turisti\u010dke potro\u0161nje. Intenziviranje privredne dinamike tijekom ljetnih mjeseci ne donosi samo otvaranje privremenih radnih mjesta i kratkotrajnu amortizaciju dugotrajne recesije ve\u0107 na \u0161irem ekonomskom planu jam\u010di i makroekonomsku stabilnost.<\/p>\n Makroekonomska stabilnost i turisti\u010dke aktivnosti<\/b><\/p>\n Zarade od turizma glavni su faktor uravnote\u017eenja ekonomskih odnosa s inozemstvom \u0161to jam\u010di stabilnost teku\u0107eg ra\u010duna bilance pla\u0107anja, a time i stabilnog te\u010daja. Premda hrvatska ekonomija ostvaruje deficit u trgovinskoj (robnoj) razmjeni (2013. godine iznosio je 6,25 milijardi eura), zarade u razmjeni usluga pokrivaju taj gubitak. Tijekom 2013. godine zarada od razmjene usluga (u \u010demu turizam doprinosi 95 posto) iznosila je 6,8 milijardi, pa je teku\u0107i ra\u010dun bilance pla\u0107anja prema preliminarnim statisti\u010dkim podacima \u010dak bio i u suficitu 2<\/a><\/sup>\u00a0, prvi put od 1994. godine (u ratnim godinama postojao je suficit zbog izrazito niskog uvoza).<\/p>\n Problem s podacima o zaradama od turizma je u tomu \u0161to se ti podaci procjenjuju na temelju anketa o potro\u0161nji stranih gostiju. Budu\u0107i da turizam nije statisti\u010dki klasificiran kao privredna djelatnost, jer je turisti\u010dka potro\u0161nja razmje\u0161tena u razli\u010ditim klasifikacijskim djelatnostima (trgovina na veliko i malo; djelatnosti pru\u017eanja smje\u0161taja te pripreme i uslu\u017eivanja hrane; umjetnost, zabava i rekreacija; i niz drugih djelatnosti), postoji opravdana skepsa da su rezultati vjerojatno skromniji. To rezultira time da se ne zna ni struktura turisti\u010dke potro\u0161nje, tj. u kojem udjelu spomenute djelatnosti sudjeluju u turisti\u010dkoj potro\u0161nji, pa onda ni multiplikativni efekti kojih zasigurno ima. Zbog toga su sve razvojne strategije s turizmom u sredi\u0161tu, neovisno o kojoj se geografskoj komparaciji radilo, tek prazna voluntaristi\u010dka vizija bez \u010dvrstog oslonca u stvarnim podacima.<\/p>\n No bez ikakve dvojbe, turizam je za sredi\u0161nju i lokalnu vlast izuzetno bitan segment ekonomije jer pove\u0107ava privrednu aktivnost u ljetnim mjesecima te krpa prora\u010dunske rupe preko razli\u010ditih naknada i poreza, prije svega PDV-a. Lokalne vlasti u sredinama gdje je uni\u0161tena svaka proizvodnja strukturno su ovisne o turisti\u010dkoj potro\u0161nji, stoga ne treba \u010duditi da razvoj planiraju kroz prodaju zemlji\u0161ta i uvo\u0111enje komunalnih naknada. Ako pritom lokalna vlast upravlja nekim posebno atraktivnim zemlji\u0161tem, onda vi\u0161estruki pritisci i zakulisni dogovori o prodaji postaju sastavnim dijelom lokalne politike.<\/p>\n Turisti\u010dke djelatnosti su tako\u0111er bitne za nezaposlene i siroma\u0161ne koji ostvarenim sezonskim zaradama u turizmu pre\u017eivljavaju u vrijeme duboke ekonomske recesije. Turizam hrani i mnoge privatne iznajmljiva\u010de (nerijetko osiroma\u0161enu jugoslavensku srednju klasu) \u010dije su vikendice i apartmani u uvjetima niskih mirovina i malih pla\u0107a dopuna njihovim dohocima. No kada govorimo o poslovima u turizmu, onda je va\u017eno istaknuti da se radi o povremenim, sezonskim i sindikalno neza\u0161ti\u0107enim radnim mjestima. Zbog \u017eestoke konkurencije izme\u0111u turisti\u010dkih destinacija takvi poslovi podvrgavaju radnike tehnikama vitke proizvodnje: dugim, iscrpljuju\u0107im i sve slabije pla\u0107enim radnim mjestima. Poka\u017ee li lokalno stanovni\u0161tvo prezir prema servisiranju turista, onda se raspredaju pri\u010de o neljubaznim doma\u0107inima. Zanemaruje se evidentni klasni sukob ispod povr\u0161ine izrabljuju\u0107ih turisti\u010dkih praksi, \u010desto uzdu\u017e linije \u2013 gost iz centra i radnik s periferije.<\/p>\n Strukturna uvjetovanost i uvozna komponenta u turizmu<\/b><\/p>\n Strukturni pritisak u turizmu reflektira se i u ovisnosti o jeftinoj uvoznoj robi u turisti\u010dkim kapacitetima, iako se ne mo\u017ee sa sigurno\u0161\u0107u re\u0107i o kojem se udjelu uvozne komponente radi. Politi\u010dki prijepori <\/a>upu\u0107uju na sasvim opre\u010dne podatke, a jedino relevantno istra\u017eivanje <\/a>o uvoznoj komponenti publicirao je Institut za turizam 2005. godine. Istra\u017eivanje se bavi udjelom uvoznih proizvoda u hotelima i ugostiteljskim objektima tijekom 2004. godine i pokazuje da je udio uvoza u tro\u0161kovima nabavke hotela i ugostiteljskih objekata iznosio 21,3 posto. Najve\u0107i udio u tro\u0161kovima nabavki otpada na higijenske proizvode (64,2 posto), sredstva za \u010di\u0161\u0107enje (37,8 posto), potom u kategoriji sitni inventar (35,5 posto), dok uvozni dio u kategoriji hrane \u010dini 15 posto (od toga najvi\u0161e riba, povr\u0107e i vo\u0107e).<\/p>\n Ipak napomenimo da je uvozna roba sveprisutna u trgovinama i drugim djelatnostima \u010dije proizvode turisti konzumiraju. Zbog fiksnog precijenjenog te\u010daja nemogu\u0107e je izbje\u0107i uvoznu ovisnost jer su inozemni proizvodi uvijek jeftiniji \u0161to nagla\u0161avaju i hotelijeri u navedenom istra\u017eivanju. Raspad ekonomske suradnje izme\u0111u velikih proizvodnih i potro\u0161a\u010dkih sustava, sustavno uni\u0161tavanje poljoprivrede i industrije, privatizacija, izolacija i usitnjavanje hotelskih poduze\u0107a, povla\u010denje dr\u017eavnih subvencija, nestanak dr\u017eavne koordinacije, \u0161irenje i ja\u010danje turisti\u010dke konkurencije, strukturna ovisnost o vanjskim financijama i robama, sve je to konstituiralo strogi okvir za razvoj turisti\u010dkih djelatnosti.<\/p>\n Zahtjevi za restrukturiranjem poslovanja i racionalizacijom tro\u0161kova prisilili su hotele na u\u0161tede gdjegod je mogu\u0107e. Hotelska poduze\u0107a sada se svakodnevno opskrbljuju preko lokalnih distributivnih trgova\u010dkih lanaca koji diktiraju asortiman robe i uvjete prodaje. Hladnja\u010de i skladi\u0161ta nekada su hotelskim poduze\u0107ima omogu\u0107avala opskrbu na du\u017ee razdoblje, ali vi\u0161e ne postoje ni obrtna sredstva za financiranje, ni veliki proizvo\u0111a\u010di koji mogu kontinuirano podmirivati hotelske potrebe, ni povoljni krediti za revitalizaciju me\u0111usobne suradnje, a ni dr\u017eava kao koordinator. Hoteli su zbog rasta konkurencije prije svega orijentirani na podizanje kvalitete smje\u0161taja i stjecanja vi\u0161eg standardizacijskog ranga, tj. vi\u0161i broj zvjezdica, dok se ostali tro\u0161kovi radikalno re\u017eu.<\/p>\n Redefiniranje karaktera turisti\u010dkih djelatnosti<\/b><\/p>\n Turizam se u okviru jugoslavenske privrede temeljio primarno na strategiji masovnosti obilje\u017eenoj onim \u0161to se naziva 3S (sun, sea and sand<\/i>). \u0160irenjem fizi\u010dke prisutnosti cilj je bio intenzivirati tr\u017ei\u0161te i ekonomsku dinamiku pogotovo u vrijeme stagnantnih osamdesetih. Tako je turizam bio sadr\u017ean u jeftinoj i jednostavnoj formuli paket aran\u017emana slo\u017eenog oko hotelskog smje\u0161taja i sun\u010danja na pla\u017ei. No tehnolo\u0161ki napredak, \u0161iroka dostupnost informacija, neoliberalno restrukturiranje i orijentacija mnogih perifernih ekonomija turizmu te ja\u010danje globalne konkurencije smanjile su cijenu prometnog prijevoza, pribli\u017eile daleke destinacije i podigle zahtjeve prosje\u010dnog turista.<\/p>\n Premda se hrvatski turizam i dalje temelji na masovnosti organiziranoj oko 3S, u zadnjih petnaest godina ubrzano se nastoji diferencirati razli\u010dita podru\u010dja kroz formulu 3L (lore, landscape, leisure<\/i>) uz pogubne posljedice za prostor i stanovni\u0161tvo. Na taj se na\u010din paralelno s izgradnjom betonskih dormitorija na obali, istovremeno insistira potaknuti \u201cekonomsku valorizaciju kulturne ba\u0161tine odre\u0111ene sredine kako bi se poja\u010dali faktori atraktivnosti turisti\u010dke ponude odre\u0111ene destinacije\u201d. 3<\/a><\/sup>\u00a0Konfekcijski odmor spleten oko mora i sunca vi\u0161e nije dovoljan, treba ga garnirati javnim pozornicama grotesknog folklornog ili muzi\u010dkog ki\u010da, bizarnim koreografijama iz epizoda bli\u017ee i dalje povijesti, etnografskim ritualima s pitoresknim domorocima u glavnim ulogama, sve u svrhu zadovoljavanja istan\u010danog senzibiliteta znati\u017eeljnih posjetitelja.<\/p>\n \u010citav taj komodificirani kulturni falsifikat mora uvjeriti gosta da je za svoj novac dobio odgovaraju\u0107u protuvrijednost, da se ku\u0107i vra\u0107a zadovoljan i planira svoj povratak nagodinu. No za one zahtjevnije i financijski potko\u017eenije nu\u017eno je ponuditi ekskluzivniji sadr\u017eaj. Nasuprot bu\u010dnom \u0161tanceraju ki\u010d-ceremonijala, va\u017eno je u turisti\u010dkom katalogu tako\u0111er plasirati ti\u0161inu seoske idile i da\u0161ak ruralne autenti\u010dnosti koja \u0107e rafiniranog gosta podsjetiti na Provansu ili Toskanu. Njegov boravak bit \u0107e ispunjen fizi\u010dkom rekreacijom, berbom gro\u017e\u0111a ili maslina, brigom o flori ili sa\u010dmenom pra\u0161inom sportskog lova. Za one najbogatije rezervirani su zabranjeni gradovi stambenih vila i golf terena, razigranom ma\u0161tom izgra\u0111eni u autocadu, izvedeni na najatraktivnijim lokacijama, a potom ogra\u0111eni \u017eicom.<\/p>\n U uvjetima strukturne sku\u010denosti upravljanja ekonomijom i sve ja\u010deg fokusa na turisti\u010dke aktivnosti, iskustvo pokazuje da je intenzivna komercijalizacija prostora najbr\u017ei put gubitka kontrole nad upravljanjem prostornim resursom i uravnote\u017eenim politi\u010dkim, ekonomskim, socijalnim i kulturnim razvojem. Time se hrvatska ekonomija u me\u0111unarodnoj podjeli rada \u010dvrsto smje\u0161ta na europsku periferiju, financijski i razvojno podre\u0111enu politi\u010dkim i ekonomskim odlukama u zemljama centra. U takvoj situaciji, strate\u0161ke vizije osmi\u0161ljene oko potpune prostorne devastacije, a marketin\u0161ki plasirane kroz par budalastih geografskih usporedbi, sigurno ne predstavljaju niti mogu\u0107nost razvojnog skoka niti izlazak iz kriznog stanja ve\u0107 samo potenciraju negativne efekte. A kakve li tek razvojne vizije mo\u017eemo o\u010dekivati kada koncesionari jadranskog podmorja probodu naftnu \u017eilu kucavicu? Sigurno ve\u0107 poga\u0111ate koje \u0107e biti geografske paralele\u2026<\/p>\n \u201cHrvatska \u2013 raj na zemlji\u201d, tako je glasio promotivni turisti\u010dki slogan za turisti\u010dku sezonu davne 1997., trijumfiraju\u0107i na javnom natje\u010daju Hrvatske turisti\u010dke zajednice…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":1085,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[94],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[111],"class_list":["post-1086","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-turizam","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1086","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1086"}],"version-history":[{"count":13,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1086\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36887,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1086\/revisions\/36887"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1085"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1086"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1086"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1086"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=1086"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=1086"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=1086"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=1086"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}