{"id":10749,"date":"2015-12-15T08:00:20","date_gmt":"2015-12-15T07:00:20","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=10749"},"modified":"2015-12-15T08:21:08","modified_gmt":"2015-12-15T07:21:08","slug":"dita","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=10749","title":{"rendered":"Tuzlanska Dita: samoorganizacijom do samoodr\u017eivosti"},"content":{"rendered":"

Obnova toplovoda za proizvodnju pra\u0161kastih proizvoda u tuzlanskoj tvornici deterd\u017eenata Dita, klju\u010dnih za samoodr\u017eivost fabrike, pri samom je kraju. Ipak, usprkos ponovnom pokretanju proizvodnje, rezultat duge i te\u0161ke borbe radnica i radnika jo\u0161 nije izvjestan. \u0160trajkovi, ustrajnost, solidarnost, nepla\u0107en rad, oskudni resursi, pratili su ga\u0161enje i ponovno pokretanje proizvodnje, a novi krug kupoprodajnih ugovora i javnih licitacija \u010deka ovu tvornicu u januaru.<\/strong><\/p>\n

Hladno\u0107a se uvla\u010di u kosti dok sa kapije fabrike Dita, kroz maglu koja se spustila\u00a0s okolnih brda i sakrila obrise nekada\u0161nje industrijske zone, gledam desetak radnica koje stoje\u00a0u krugu fabrike i razgovaraju. \u010cekaju \u2013 re\u0107i \u0107e mi kasnije \u2013 decembarsko sunce kako bi se samo malo zagrijale. Ve\u0107 tri mjeseca one svakodnevno rade u halama bez grijanja, ali bez obzira na sve \u2013 na hladne i oronule fabri\u010dke hale u kojima je hladnije nego napolju, na zastarjelu tehnologiju, nedostatak obrtnih sredstava, hroni\u010dni osje\u0107aj neizvjesnosti i straha od budu\u0107nosti koju nosi nedavno objavljen javni poziv za kupovinu Dite \u2013 ne \u017eele odustati od njene stabilizacije. Fabrika deterd\u017eenata Dita je zahvaljuju\u0107i posve\u0107enosti njih 70-ak izbjegla sudbinu ostalih fabrika u svom okru\u017eenju, koje sada postoje samo kao mjesta nostalgi\u010dnih sje\u0107anja na neko bolje, industrijsko razdoblje grada.<\/p>\n

Istrajno nastojanje radnika i radnica Dite za spa\u0161avanje fabrike od ga\u0161enja traje nepunih pet godina, a u tom je procesu zadobio dvostruki zna\u010daj: otvoreno govore\u0107i o temama na na\u010din na koji javnost nije navikla da se o njima govori, one otkrivaju kako je nestajanje industrije u posljednjih dvadeset godina vi\u0161e posljedica nesputane \u017eelje za \u0161to br\u017eom akumulacijom kapitala (van “zamornog” i neizvjesnog proizvodnog procesa) te neodgovorne politike i nedostatka aktivne uloge dr\u017eave, nego neodr\u017eivosti industrije. Ali istodobno pritiskom kojeg stvaraju, kreiraju druga\u010dije oblike dru\u0161tvenosti i pokazuju kako su alternative mogu\u0107e.<\/p>\n

\u0160minkanje fabrike ili planiranje budu\u0107nosti<\/strong><\/p>\n

Kad ovo budete \u010ditali, sanacija toplovodnih instalacija neophodnih za grijanje fabrike i ponovno otvaranje najpoznatije linije Ditinih artikala, deterd\u017eenata za ve\u0161, bi\u0107e zavr\u0161ena. Ve\u0107 ranije naru\u010denih 100 tona Arix Tenza bi\u0107e distribuirano u trgovine, \u010dime \u0107e se osigurati neophodna obrtna sredstva za nastavak rada. Pitanje je, me\u0111utim, je li ovo bilo samo sre\u0111ivanje otpisane fabrike za neke, eventualno zainteresovane investitore ili radnici i radnice mogu, s obzirom na sve s \u010dime se svakodnevno suo\u010davaju, nastaviti stabilizaciju oslanjaju\u0107i se na sopstveno znanje, sposobnosti i solidarnost zajednice?<\/p>\n

Gledaju\u0107i kako su posljednjih 10 godina radnici i radnice drugih fabrika kroz ste\u010dajeve ostajali bez radnih mjesta, na rubu egzistencije, nerijetko bez evidentiranog sta\u017ea i zdravstvenog osiguranja, okupljeni oko sindikata Dite bili su sve zabrinutiji za svoju budu\u0107nost. Kada je, 2010. godine, zbog nesavjesnog poslovanja eskalirala kriza, sindikat Dite je najavio \u0161trajk zahtijevaju\u0107i izmirenja nepla\u0107enih obaveza za penzijsko i zdravstveno osiguranje te zapo\u010dinjanje razgovora kroz koje bi zajedno nastojali zaustaviti ga\u0161enje fabrike.<\/p>\n

Kako poslovanje u pet godina od kupovine<\/a> Dite <\/span>najbla\u017ee opisuje rije\u010d nesavjesno<\/a>, jer se zasnivalo na kreditima \u010dija je vrijednost nadilazila vrijednost nekretnina kojima su osiguravani, obustavljanje rada i ga\u0161enje fabrike predstavljale su za vlasnika najoptimalniju opciju. Kao ilustraciju poslovanja uzmimo sljede\u0107e: zadu\u017eenje Dite je u tih pet godina naraslo bar dvostruko i skoro se izjedna\u010dilo sa vrijedno\u0161\u0107u fabrike, dok je tek neznatan dio vrijednosti kreditiranih sredstava oti\u0161ao na fiktivne i stvarne investicije. O ovim procesima trenutno se provodi istra\u017eivanje koje \u0107e razjasniti doga\u0111aje u Diti u posljednjih trinaest godina.<\/p>\n

Borba za druga\u010diji ste\u010daj
\n<\/strong><\/p>\n

Tako zapo\u010det \u0161trajk prometnuo se u blokadu nakon \u0161to su radnici i radnice okupljene oko sindikata izba\u010deni iz fabrike. Do zahtjeva za otvaranje ste\u010daja, tri godine kasnije, Dita je pro\u0161la kroz jo\u0161 nekoliko poku\u0161aja saniranja stanja tokom kojih je fabrika samo fiktivno zapo\u010dinjala s radom. Oni su mahom zavr\u0161avali \u0161trajkovima zbog neispunjavanja dogovora vlasnika, odnosno direktora fabrike, i sindikata. Krediti u tom razdoblju nisu vra\u0107ani, plate, sta\u017e i zdravstveno osiguranje nije pla\u0107ano, pa su dugovanja nastavila rasti i jedina preostala opcija bio je ste\u010daj<\/a>.<\/p>\n

Kako je sindikat svih ovih godina nailazio na nezainteresovanost sudskih institucija koje su odugovla\u010dile s istragama o na\u010dinima na koji su, na osnovu sre\u0111enih bilansa stanja odobravani krediti za navodne investicije, te kako su i gdje oni zavr\u0161avali, zapanjuje hitrost kojom je sud otvorio ste\u010daj \u010dim se za tim pojavila politi\u010dka volja. Mada je otvaranje ste\u010daja ranije obavezno zna\u010dilo ga\u0161enje fabrike, cilj sindikata bio je njena sanacija. Sindikat je od ste\u010dajnog direktora zahtijevao da zainteresovani radnici i radnice Dite, za razliku od svojih, nekada\u0161njih kolega u industriji koji su kraj ste\u010daja obavezno \u010dekali na evidenciji nezaposlenih, nastave raditi. Banke, na \u010dije kredite se odnosi najve\u0107i dio dugovanja, su tako\u0111er bile zainteresovane za sanaciju fabrike, \u0161to i nije neo\u010dekivano jer stvarna vrijednost nekretnina na koje je nekada\u0161nji vlasnik po nekoliko puta stavljao hipoteku znatno ni\u017ea od vrijednosti kredita koji su osiguravale.<\/p>\n

Fabri\u010dke hale, u koje su se vratili, radnici i radnice su zatekli neuslovne. Centralni dio fabrike su na\u0161li poplavljen, a strojevi posljednjih godina nisu bili odr\u017eavani. Bez finansijskih sredstava njih 70-ak su o\u010distili hale, osposobili strojeve, te koriste\u0107i sirovine koji su na\u0161li sa\u010duvane u fabrici, nastavili raditi<\/a>. Jedan od dva najve\u0107a bh. trgova\u010dka lanca naru\u010dio je i platio deterd\u017eente za su\u0111e i sredstva za \u010di\u0161\u0107enje te tako kreditirao nabavu jo\u0161 100 tona sirovina; isti trgova\u010dki lanac im je omogu\u0107io distribuciju koju zasada sami ne mogu organizovati<\/a>.<\/p>\n

Pra\u0161kasti proizvodi<\/strong><\/p>\n

Mada ohrabreni solidarno\u0161\u0107u zajednice koja je razgrabila deterd\u017eente u samo nekoliko dana, radnici i radnice se nisu zanosili uspjehom. Znaju\u0107i kako su to nedovoljne koli\u010dine za odr\u017eavanje dugoro\u010dne stabilnosti fabrike, nastavili su raditi na osposobljavanju linije deterd\u017eenata za ve\u0161, koja koristi najve\u0107i dio Ditinih kapaciteta. To, me\u0111utim, nije bilo jednostavno jer je dio toplovodnih instalacija neophodnih za funkcionisanje pogona nestalo samo nekoliko no\u0107i ranije, a najvjerovatnije su zavr\u0161ile u nekoj od polu-zakonitih firmi za recikliranje otpada. Budu\u0107i da ni ste\u010dajni direktor ni sindikat Dite nisu bili u stanju finansirati njihovu rekonstrukciju, koja je ko\u0161tala oko 100 hiljada maraka, radnici i radnice su se zatekli u nezavidnoj poziciji. Bez linije deterd\u017eenata za ve\u0161 Dita nije samoodr\u017eiva, a eventualni finansijski gubitak bi zna\u010dio kraj dugogodi\u0161njih nastojanja sindikata.<\/p>\n

Tri mjeseca kasnije, zahvaljuju\u0107i gradskim vlastima i rukovodstvu obli\u017enje elektrane, sanacija instalacija je skoro zavr\u0161ena. Kada, u narednih nekoliko dana, Dita i zvani\u010dno otvori pogon deterd\u017eenata za ve\u0161, bi\u0107e ostvaren cilj sa kojim je sindikat zapo\u010deo \u0161trajkove. Time nije zavr\u0161ena stabilizacija fabrike koja zahtijeva nastavak investiranja, za po\u010detak u obrtna sredstva, koja se zasada osiguravaju kroz neke oblike vanjskih kreditiranja. Tako je sirovine za 100 tona deterd\u017eenata za ve\u0161 opet osigurao bh. trgova\u010dki lanac. Mada i sa tim obimom Ditina samoodr\u017eivost nije u pitanju, njeni kapaciteti su znatno ve\u0107i. Zasada su oni 1000 tona, ali \u0107e fabrika, ako se ostvari plan o saradnji sa kupcima iz Srbije, ve\u0107 sljede\u0107i mjesec mo\u0107i pove\u0107ati postoje\u0107e kapacitete za nekoliko puta.<\/p>\n

Budu\u0107e neizvjesnosti<\/strong><\/p>\n

Banke mogu kao najve\u0107i vjerovnici, \u010dim fabrika po\u010dne stvarati zalihe kapitala, zahtijevati naplatu dugovanja, zbog \u010dega eventualno pove\u0107anje kapaciteta ne\u0107e neophodno rije\u0161iti nedostatak obrtnih sredstava. Tek \u0107e se nakon eventualne promjene vlasnika Dite, za \u0161to \u0107e se licitirati krajem januara, razjasniti u kojem smjeru \u0107e se fabrika nastaviti razvijati. Jedna od mogu\u0107ih opcija je promjena vlasni\u0161tva nad Ditom, na na\u010din da se novog vlasnika oslobodi svih postoje\u0107ih obaveza, koje bi se naplatile od kupoprodajne cijene. Zakon o ste\u010daju ne garantuje da \u0107e zaposlenici naplatiti svoja dugovanja na osnovu plata jer ih stavlja u posljednji naplatni red, \u0161to zna\u010di da \u0107e oni dobiti plate tek nakon \u0161to dr\u017eava, i vjerovnici osigurani hipotekama ili zalogom, u cijelosti naplate svoja dugovanja. Mada se kupovina Dite sada \u010dini kao najbolja opcija, eventualni kupac se na licitaciji ne obavezuje na nastavak rada fabrike, niti na investiranje u nju. Tako radnici i radnice, osim zara\u0111enih dohodaka, mogu ostati i bez radnih mjesta.<\/p>\n

Kao opcija se nerijetko pojavi i ideja o naplati neispla\u0107enih plata kroz dionice, ali niko iz sindikata zasada nije siguran kako je to zakonski regulisano \u2013 to \u0107e vjerovatno ovisiti od interesa vlasnika, sa kojim \u0107e sindikat svakako morati razgovarati nakon licitacije. Jedini adut u razgovorima, obavezuju\u0107i za dr\u017eavne institucije i eventualne kupce, bi\u0107e organizovanost sindikata Dite koji \u0107e, bez obzira kako se licitacija okon\u010da, nastojati osigurati da radnici i radnice Dite ne budu zakinuti. Mada se stanje u Diti \u010dini neizvjesno, ono je znatno bolje nego godinu dana ranije. Dita je za radnike i radnice koji su tamo od osnivanja vi\u0161e od fabrike, ona je \u2013 obavezno to nagla\u0161avaju \u2013 naslje\u0111e koje \u017eele sa\u010duvati i ostaviti zajednici. To nadilazi nerijetko njihove ali i (finansijske) kapacitete zajednice \u010dija ih je solidarnost spasila. Zato se moraju okrenuti opcijama s kojima nisu najsretniji, ali koje, svjesni ozbiljnosti stanja, ne smiju odbacivati.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Fabrika deterd\u017eenata Dita je zahvaljuju\u0107i posve\u0107enosti 70-ak radnica i radnika izbjegla sudbinu ostalih fabrika u svom okru\u017eenju, koje sada postoje samo kao mjesta nostalgi\u010dnih sje\u0107anja na neko bolje, industrijsko razdoblje grada…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":10758,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[199],"theme":[455],"country":[35],"articleformat":[450],"coauthors":[257],"class_list":["post-10749","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-industrija","theme-rad","country-bih","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10749","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=10749"}],"version-history":[{"count":14,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10749\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10767,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10749\/revisions\/10767"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/10758"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=10749"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=10749"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=10749"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=10749"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=10749"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=10749"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=10749"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}