Uo\u010di dana\u0161nje dvadeset i pete obljetnice studentskih protesta koji su kasnije uzeti kao simboli\u010dki “pad komunizma” u Albaniji, opozicijska Demokratska stranka ju\u010der je organizirala protuvladine proteste koji su eskalirali simboli\u010dkim napadima na nekoliko zgrada ministarstava i manjom materijalnom \u0161tetom. Kulminacija protesta bilo je paljenje jednog od famoznih bunkera koje je aktualna vlada Socijalisti\u010dke stranke Edija Rame ove godine uredila kao spomenik “\u017ertvama komunizma” i atrakciju za strane turiste. Unato\u010d nasilnom raspletu, prosvjed je debelo podbacio u odnosu na o\u010dekivanja opozicije.<\/p>\n
Naime, prema najavama Demokratske stranke, prosvjed na kojem se o\u010dekivalo trideset tisu\u0107a ljudi trebao je dovesti do smjene izabrane garniture i uspostave tehni\u010dke vlade koja bi pripremila nove izbore. No pokazalo se kako su obe\u0107anja opozicije o prosperitetu \u010dim se ukloni “korumpirana vlada” ipak privukli svega nekoliko stotina do tisu\u0107u sudionika. Slab interes i nepovjerenje prema sposobnosti opozicije da \u010dudesno jednim potezom rije\u0161i albanske socijalne probleme proizveli su dojam lo\u0161e inscenirane narodne pobune na koju su vlasti i policija reagirali uglavnom indiferencijom.<\/p>\n
\u0160uplji prizvuk antikomunisti\u010dkih parola<\/strong><\/p>\n Nakon dvadeset i pet godina tranzicije, opoziciji nije pomoglo ni oslanjanje na antikomunisti\u010dku retoriku i mitologiziranu povijest albanske tranzicije. Agresivna retorika kojom je opozicija pozvala na “ponovno ru\u0161enje komunisti\u010dke diktature” prespavala je naime posljednjih nekoliko desetlje\u0107a albanske povijesti tijekom kojih su obje stranke, i socijalisti\u010dka i demokratska, provodile iste politike agresivne privatizacije i ekonomske liberalizacije koje su proizvele dramati\u010dne socijalne probleme. \u0160tovi\u0161e, i posljednjih 5 godina vlasti Ramiza Alije i njegove formalno komunisti\u010dke vlade kasnih osamdesetih pro\u0161lo je uglavnom u znaku sve sna\u017enijih tr\u017ei\u0161nih reformi, \u0161to albanska desnica naro\u010dito voli zaboravljati.<\/p>\n Studentski protest 1990. godine, \u010dija se obljetnica ju\u010der obilje\u017eavala, svojevremeno je imao potporu Alije, kao i ne\u0161to kasnije osnivanje Demokratske stranke, \u010diji je dugogodi\u0161nji vo\u0111a Sali Berisha, kao i mnogi drugi vo\u0111e opozicije, bio raniji komunisti\u010dki funkcioner. Njihovo preuzimanje vlasti pod novom zastavom antikomunizma i ubrzanje liberalizacije dovelo je do dramati\u010dnog pada BDP-a za 50% u periodu 1989.-1992., vala masovnog iseljavanja, prije svega u Gr\u010dku i Italiju, a onda i oru\u017eane pobune i gra\u0111anskog rata 1997. godine koji je, nakon talijanske vojne intervencije, na vlast vratio Socijalisti\u010dku stranku.<\/p>\n Ni jedan od tih dramati\u010dnih doga\u0111aja nije me\u0111utim doveo do \u017eeljenog preokreta, a poku\u0161aji da se sve agresivnije ispere grijeh socijalizma nastavili su proizvoditi efekte suprotne od o\u010dekivanih. Ne treba \u010duditi ako su pozivi na antikomunisti\u010dke ustanke u zemlji u kojoj trideset godina nema socijalisti\u010dkih politika po\u010deli da zvu\u010de pomalo \u0161uplje.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Uo\u010di dana\u0161nje dvadeset i pete obljetnice studentskih protesta koji su kasnije uzeti kao simboli\u010dki “pad komunizma” u Albaniji, opozicijska Demokratska stranka ju\u010der je organizirala protuvladine proteste koji su eskalirali simboli\u010dkim napadima na nekoliko zgrada ministarstava i manjom materijalnom \u0161tetom…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":10696,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[103],"theme":[456],"country":[65],"articleformat":[205],"coauthors":[16],"class_list":["post-10694","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","tag-ideologija","theme-politika","country-albanija","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10694","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=10694"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10694\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10695,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10694\/revisions\/10695"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/10696"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=10694"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=10694"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=10694"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=10694"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=10694"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=10694"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=10694"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}