{"id":10686,"date":"2015-12-10T08:00:34","date_gmt":"2015-12-10T07:00:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=10686"},"modified":"2015-12-09T16:54:44","modified_gmt":"2015-12-09T15:54:44","slug":"10686","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=10686","title":{"rendered":"Ga\u0161enje sisa\u010dke \u017deljezare, simbol deindustrijalizacije Hrvatske"},"content":{"rendered":"<p><strong>Talijanska tvrtka Danieli, jedna od vode\u0107ih svjetskih metalur\u0161kih multinacionalki, nedavno je napravila prve jasne korake prema definitivnom ga\u0161enju nekada\u0161njeg sisa\u010dkog industrijskog giganta. Taj zavr\u0161etak jedne pri\u010de o hrvatskim tranzicijskim neuspjesima ostao je me\u0111utim bez adekvatne kriti\u010dke refleksije.<\/strong><\/p>\n<p>Vijest da je s prvim prosincem ove godine prestala s radom sisa\u010dka \u010deli\u010dana, dio nekada velikog kombinata \u017deljezare u Sisku, vjerojatno i zbog obuzetosti doma\u0107ih medija postizbornim igrama, izazvala je vrlo malo komentara u javnosti. Od politi\u010dkih stranka javio se samo ORaH, stranka koja nije uspjela prije\u0107i izborni prag, pa je valjda i zbog toga imala dovoljno vremena posvetiti se sisa\u010dkom problemu. Ta stranka napravila je presicu na dan kad je i posljednjih stotinjak radnika \u017deljezare dobilo otkaz, ukazuju\u0107i na neke od razloga za\u0161to se to dogodilo.<\/p>\n<p>Prekid proizvodnje objavila je Uprava ABS-a, odnosno sisa\u010dke \u017deljezare, koja je od 2012. godine dio talijanske kompanije Danieli. Obrazlo\u017eenje je rezanje tro\u0161kova, odnosno stanje na evropskom tr\u017ei\u0161tu koje je preplavljeno jeftinim \u010delikom iz Turske i Ukrajine. Ovdje se o\u010dito radi o dvostrukim kriterijima. Naime, praksa Europske unije je da svoje klju\u010dne proizvode brane od vanjskog dampinga. Me\u0111utim, ovdje se od trgova\u010dkog rezona odustalo u ime politi\u010dkih prioriteta. U ovoj konkretnoj situaciji jasno je da je zbog sankcija Rusiji odobren uvoz jeftinijeg \u010delika iz Ukrajine, dok je razlog za dozvolu uvoza jeftinijeg \u010delika iz Turske isto tako lako za pretpostaviti. Bio je to, vjerojatno, jedan od pre\u0161utnih ustupaka za tursku ulogu u rje\u0161avanju izbjegli\u010dke krize.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, o kakvim se dvostrukim standardima radi kad je u pitanju za\u0161titna carina i na koji na\u010din zapravo funkcionira Europska unija, upravo je sisa\u010dka \u017deljezara najbolji primjer. Europska je komisija potkraj 1998. na zahtjev europskih proizvo\u0111a\u010da be\u0161avnih cijevi pokrenula postupak utvr\u0111ivanja dampinga za uvoz cijevi hrvatskoga podrijetla, a da zapravo uop\u0107e nije utvrdila jesu li proizvodi i\u0161li po dampin\u0161kim cijenama ili ne. Samo je ustanovila da su interesi evropskih proizvo\u0111a\u010da povrije\u0111eni pa je, kao rezultat toga, bila uvedena antidampin\u0161ka carina od 23% na cijevi sisa\u010dke \u017deljezare, da bi se ona kasnije digla na 29,8% i prakti\u010dki uni\u0161tila proizvodnju be\u0161avnih cijevi. Vrhunac cinizma je bio kad je Evropska komisija u ljeto 2012. godine ukinula za\u0161titnu carinu za sisa\u010dku \u017deljezaru. Me\u0111utim, u tom trenutku proizvodnje be\u0161avnih cijevi vi\u0161e ionako nije bilo, jer ju je tada\u0161nji vlasnik \u2013 ameri\u010dki CMC \u2013 ve\u0107 bio napustio, upravo zbog nepodno\u0161ljivih kaznenih carina, a postrojenja rasformirao i prebacio u Ameriku.<\/p>\n<p><strong>Neuspje\u0161na restrukturiranja<\/strong><\/p>\n<p>Me\u0111u probleme baznih industrija svakako spada problem energo-napajanja. Dok je Hrvatska elektroprivreda (HEP) bila jedini dobavlja\u010d struje \u017deljezara je pla\u0107ala i do dvadeset posto vi\u0161u cijenu nego okolna konkurencija u Zenici i Smederevu. Vlada se u to vrijeme branila da nije smjela pristati na jeftiniju struju za \u017deljezaru jer bi time kr\u0161ila pravila o tr\u017ei\u0161nom natjecanju s ostalim industrijskim subjektima. Kad se tr\u017ei\u0161te elektri\u010dne energije liberaliziralo, vlada nije odobravala druge dobavlja\u010de energenata, a sisa\u010dkom metalur\u0161kom kombinatu ionako vi\u0161e ni\u0161ta nije moglo pomo\u0107i.<\/p>\n<p>O kolikoj \u0161teti se radi kad je rije\u010d o vjerojatno kona\u010dnom ga\u0161enju sisa\u010dke \u017deljezare (Talijani su kona\u010dni odgovor na pitanje o ga\u0161enju proizvodnje ipak ostavili za ljeto sljede\u0107e godine), govore nam i podaci iz povijesti ovog metalur\u0161kog kombinata. Po\u010deci njezina razvoja se\u017eu u vrijeme stare Jugoslavije kada je osnovana talionica Caprag. Tokom pedesetih godina podignute su nova visoka pe\u0107, valjaonica, ljevaonica, \u010deli\u010dana i energana, \u010dime je \u017deljezara uz sirovo \u017eeljezo po\u010dela proizvoditi i be\u0161avne cijevi i odljevke od sirovog \u010delika Siemens-Martinovim postupkom. \u0160ezdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a rekonstruirani su kapaciteti, ostvarene su promjene u strukturi proizvodnje, pove\u0107ana je produktivnost rada i sni\u017eeni proizvodni tro\u0161kovi. Kriza se javlja osamdesetih kad valja napustiti stariju tehnologiju sa Siemens-Martinovim pe\u0107ima i zamijeniti je rentabilnijom i ekolo\u0161ki prihvatljivijim elektro-pe\u0107ima.<\/p>\n<p>Problem je \u0161to je \u010deli\u010dana kao i ostali dijelovi sisa\u010dke \u017eeljezare nekada gro svojih proizvoda plasirala na doma\u0107e tr\u017ei\u0161te ili je kupac bila dr\u017eava. Javlja se kriza na doma\u0107em tr\u017ei\u0161tu \u010delika i \u017eeljeza, pa je okrenutost izvozu presudna. Me\u0111utim, cijene na vanjskim tr\u017ei\u0161tima su ni\u017ee. Od sredine devedesetih godina tek 30% proizvoda zavr\u0161avalo je u Hrvatskoj, a 70% vani, s tendencijom rasta plasmana na vanjska tr\u017ei\u0161ta. Dakle, izlo\u017eenost vanjskom tr\u017ei\u0161tu bila je maksimalna, a takva tendencija otpo\u010dela je najprije jo\u0161 \u0161ezdesetih godina, a kasnije se dodatno intenzivirala u osamdesetim godinama. Unato\u010d svemu, vrhunac proizvodnje posti\u017ee se 1988. godine kad \u017deljezara proizvodi najvi\u0161e \u010delika i be\u0161avnih cijevi godi\u0161nje. Najvi\u0161e je i zaposlenih te godine, ne\u0161to ispod 14 hiljada radnika.<\/p>\n<p><strong>Utjecaj na razvoj grada<\/strong><\/p>\n<p>U biv\u0161oj SR Hrvatskoj \u017eeljezara je bila dio \u0161ireg sistema koji se sastojao od koksare u Bakru i rudnika Ljubija u Bosni i Hercegovini poznatog po kvalitetnoj \u017eeljeznoj rudi. Ona je proizvodila repromaterijal za mo\u0107nu metaloprera\u0111iva\u010dku industriju u koju su spadale tvornice \u0110uro \u0110akovi\u0107, Prvomajska i dr. ili pak za brodogradnju i sl. Nakon 1990. po\u010dinje postepeni pad. Najprije, zbog eko-histerije plasirane u medijima, ru\u0161i se koksara u Bakru koja je godi\u0161nje radila pola milijarde dolara izvoza. Bosanci su Ljubiju prodali metalur\u0161kom divu Mittalu, koji ruda\u010du izvozi u Slova\u010dku, a doma\u0107a metaloprera\u0111iva\u010dka industrija je u me\u0111uvremenu propala.<\/p>\n<p>Devedesetih godina, a i kasnije, u \u017eeljezari se nikada nije uspjelo raditi u punom obimu. U nekim fazama radilo se s tek 20 do 30% kapaciteta. Ina\u010de, \u017deljezara je va\u017ena i za razvoj grada Siska i \u010ditavog kraja. Na primjer, \u017deljezara je u Sisku u razdoblju od 1960. do 1990. godine ukupno izgradila blizu tri hiljade stanova, \u0161to je gotovo jedna petina stambenih objekata grada. \u017deljezara je po\u010detkom pedesetih pokrenula i javni autobusni promet u Sisku, izgradila je \u010ditav niz infrastrukturnih objekata, a Caprag, dio grada u kojem je smje\u0161tena \u017deljezara, nerijetko se do\u017eivljavao kao grad u gradu.<\/p>\n<p>Bilo je me\u0111u dijelom sisa\u010dkog stanovni\u0161tva i negativnih emocija vezanih uz metalur\u0161ke pogone. Nacionalisti\u010dki sentimenti vezani su se posebno uz prvog velikog direktora Norberta Vebera, koji grad uzdi\u017ee do veli\u010dine jednog od prvih industrijskih sredi\u0161ta tada\u0161nje zemlje. Godine 1971. \u017deljezara je sredi\u0161te otpora nacionalisti\u010dkim tenzijama, a pri\u010da se da je upravo od tamo poslan zahtjev vrhu partije da se odmetnuti kadrovi Savka i Tripalo maknu s rukovode\u0107ih mjesta, \u0161to je ne\u0161to \u0161to se u nacionalisti\u010dkoj populaciji ne zaboravlja, a vjerojatno ni ne opra\u0161ta, ni danas.<\/p>\n<p><strong>Zanemarena industrija<\/strong><\/p>\n<p>Deindustrijalizacija Siska na mnogo na\u010dina sli\u010di svojedobnoj deindustrijalizaciji Detroita i drugih industrijskih centara u ameri\u010dkom &#8220;pojasu hr\u0111e&#8221;, ili pak deindustrijalizaciji poljskih centara \u0141\u00f3d\u017a ili Gda\u0144sk. Naime u svim ovim slu\u010dajevima sektori s ispodprosje\u010dnom stopom rasta i profita, a to je definitivno crna metalurgija u svim navedenim slu\u010dajevima, opadaju u korist sektora s natprosje\u010dnom stopom profita. Naime, prisvajaju se vi\u0161kovi koji nastaju u podru\u010dju tzv. &#8220;zaostalih kapitala&#8221;. Da je posrijedi strukturna preobrazba privrede, odnosno da je rije\u010d o svojevrsnom trendu tercijarizacije privrede govore i statisti\u010dki podaci za Hrvatsku u razdoblju od 1971. do 2011. godine.<\/p>\n<p>Ovdje kao primjer tog trenda navodimo strukturu zaposlenosti u ta tri glavna sektora. Usporedna analiza udjela poljoprivrednih, industrijskih i uslu\u017enih zanimanja u sveukupnoj strukturi od 1971. do 2001. pokazuje kontinuirani pad poljoprivrednih zanimanja sa 40 na osam posto, relativnu stabilizaciju industrijskih zanimanja (1971. je bilo 29%, a u 2001. 27%, ali samo ako se udjelu industrijskih zanimanja od 12% pribroji i udio zanimanja u obrtu i pojedina\u010dnoj proizvodnji od 15%), i udvostru\u010denje udjela uslu\u017enih zanimanja, s 28% u 1971., na preko 50% 2001. godine. Godine 2011. u poljoprivredi je zaposleno 11%, industriji 34%, a u tercijarnom sektoru (trgovina i usluge) 55% radnika.<\/p>\n<p>Dosada\u0161nje doma\u0107e vlade o\u010dito nisu shvatile va\u017enost proizvodnog sektora u okviru domicilne ekonomije, niti su u stanju ponuditi odgovor na \u0161tetne posljedice tercijarizacije i <em>outsourcinga<\/em> u uvjetima globalizacije. Slu\u010daj sisa\u010dke \u017deljezare sve to potvr\u0111uje. Problem koji u ovom tekstu nismo spominjali, a bio je prisutan, jest izostanak \u017ee\u0161\u0107eg otpora radni\u0161tva. Istina, u onom velikom valu otpu\u0161tanju radnika 2011. godine kad je uru\u010deno skoro hiljadu otkaza odjednom, bilo je sindikalnih akcija, ali je zamjetniju javnu pa\u017enju dobila karitativna akcija tada\u0161njeg nadbiskupa Bozani\u0107a koji je sisa\u010dkim radnicima udijelio 150 hiljada kuna pomo\u0107i. Godine 2002. sukob je bio ja\u010di, do\u0161lo je i do konflikta radnika i policije.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, tendencija desindikaliziranja radni\u0161tva najjasnije se vidjela u ovoj aktualnoj fazi kad je posljednjih stotinjak radnika iz \u010deli\u010dane poslano na \u0161estomjese\u010dni prisilni odmor, a da ni na koji na\u010din nisu protestirali, izme\u0111u ostaloga i zato jer uop\u0107e nisu imali sindikat.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Vijest da je s prvim prosincem ove godine prestala s radom sisa\u010dka \u010deli\u010dana, dio nekada velikog kombinata \u017deljezare u Sisku, vjerojatno i zbog obuzetosti doma\u0107ih medija postizbornim igrama, izazvala je vrlo malo komentara u javnosti&#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":10701,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[34],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[129],"class_list":["post-10686","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-tranzicija","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10686","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=10686"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10686\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10708,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10686\/revisions\/10708"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/10701"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=10686"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=10686"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=10686"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=10686"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=10686"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=10686"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=10686"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}