{"id":10677,"date":"2015-12-09T08:00:41","date_gmt":"2015-12-09T07:00:41","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=10677"},"modified":"2015-12-09T09:29:30","modified_gmt":"2015-12-09T08:29:30","slug":"rumunjska-i-banke-povijest-izgubljenih-bitaka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=10677","title":{"rendered":"Rumunjska i banke: povijest izgubljenih bitaka"},"content":{"rendered":"

Prije nekoliko mjeseci, rumunjska je vlada najavila vi\u0161e<\/strong> mjera kojima bi se donekle ubla\u017eila stambena kriza nastala fluktuacijama te\u010daja i izdavanjem neotplativih hipotekarnih kredita u godinama gra\u0111evinskog booma<\/em>. No iako sugeriraju blagu promjenu odnosa prema ovom pitanju, mjere te\u0161ko da predstavljaju rje\u0161enje problema.<\/strong><\/p>\n

Izme\u0111u 2003. i 2008. godine, Rumunjska je do\u017eivjela prvi zna\u010dajniji val masovne potro\u0161nje nakon 1970-ih. Nakon desetlje\u0107a tzv. mjera \u0161tednje, bilo za vrijeme Ceau\u015fescua ili u tranziciji (privatizacije, masovna otpu\u0161tanja), prvi si je puta zna\u010dajan dio stanovni\u0161tva mogao priu\u0161titi pove\u0107anje potro\u0161nje. Banke su lako davale kredite \u0161to je omogu\u0107ilo kupovinu stanova, automobila, ku\u0107anskih aparata i druge robe. No pucanje nekretninskog balona 2008. godine ostavilo je stotine tisu\u0107a gra\u0111ana s golemim hipotekarnim kreditima za ku\u0107e \u010dija se vrijednost u me\u0111uvremenu prepolovila.<\/p>\n

Kada su dvije do tad suprotstavljene stranke, socijaldemokrati i konzervativci, zajedno preuzele vlast 2009. godine, nastojale su do samog kraja izbje\u0107i suo\u010davanje sa \u010dinjenicom da je financijska kriza ve\u0107 te\u0161ko pogodila Rumunjsku, da su poslovi u privatnom sektoru izgubljeni, pla\u0107e u slobodnom padu, a otpla\u0107ivanje rata kredita sve te\u017ee ostvariv zadatak. Tada po\u010dinju i prvi sukobi s bankama zbog kreditnih politika koje su \u0161tetile korisnicima. Centralna je banka do tada samo glumila neku vrstu nadzora, pa su i njezini propusti postajali vidljivima. Dakako, ranija liberalna vlada nije ni na koji na\u010din reagirala na kreditne spekulacije te je tako i ona doprinijela te\u017eini situacije.<\/p>\n

Od osamnaest milijuna stanovnika Rumunjske, njih \u010detvrtina \u017eivi u stanovima koje jo\u0161 otpla\u0107uju, \u0161to je iznad europskog prosjeka. No u obzir treba uzeti i \u010dinjenicu da je Rumunjska neslavni rekorder na razini EU u “te\u0161koj stambenoj deprivaciji”, odnosno da vi\u0161e od \u010detvrtine njezinih stanovnika \u017eivi u objektima koji su prenapu\u010deni ili im nedostaje elementarna infrastruktura \u2013 a naj\u010de\u0161\u0107e oboje.<\/p>\n

Sistemski rizici<\/strong><\/p>\n

Istodobno, \u010desto spominjani problem kredita u \u0161vicarskim francima, koji je osobito pogodio zemlje poput Ma\u0111arske i Poljske, nije toliko izra\u017een u Rumunjskoj. Me\u0111u du\u017enicima s hipotekom nad nekretninom u kojoj \u017eive, samo 7,7% ima kredit u francima, koji je u odnosu na rumunjski lev pro\u0161le godine porastao za 100%. No broj du\u017enika kredita u eurima je ogroman i \u0161est puta prema\u0161uje onaj du\u017enika u levima, a vrijednost te valute je porasla 30% u odnosu na doma\u0107u. Ukupna vrijednost ovakvih kredita, kori\u0161tenih za kupnju nekretnine, iznosi 10 milijardi eura.<\/p>\n

Bankarskim sektorom u Rumunjskoj dominiraju strane banke, lokalni je kapital op\u0107enito znatno slabiji od onog u Bugarskoj, a pogotovo Ma\u0111arskoj ili Poljskoj. To je isprva onemogu\u0107ilo lokalne vlasti da, po uzoru na te zemlje, interveniraju po pitanju neotplativih kredita. Osim problema nastalih nekretninskim balonom, problemi s bankama uklju\u010duju i izrazito visoke i sasvim netransparentne bankarske provizije, uklju\u010duju\u0107i i neke koje su o\u010dito protuzakonite. No nakon prvih zna\u010dajnijih pritu\u017ebi du\u017enika i najava izvanrednih vladinih mjera, rumunjska centralna banka i Me\u0111unarodni monetarni fond reagirali su vrlo agresivno.<\/p>\n

Naime, dr\u017eavna agencija za za\u0161titu potro\u0161a\u010da predlo\u017eila je odre\u0111ene mjere koje su trebale pove\u0107ati transparentnost bankarskih provizija i samim time onemogu\u0107iti njihovo ekstenzivno kori\u0161tenje na \u0161tetu potro\u0161a\u010da. No MMF je inzistirao da se ne dira u bankarski sektor koji je izlo\u017een “sistemskim rizicima”, a dr\u017eavne vlasti koje su s njim sklopile aran\u017eman s namjerom olak\u0161avanja izlaska iz krize spremno su pristale na to. Bio je to (uz jo\u0161 niz drugih mjera) dio neformalnog bail-outa<\/em> kojim su se spa\u0161avali profiti stranih banaka u Rumunjskoj, na inzistiranja iz europskog centra, ali i uz spremnu suradnju lokalnih vlasti.<\/p>\n

Za\u0161titnici nepo\u0161tenih bankarskih praksi<\/strong><\/p>\n

Nakon ovog uvjerljivog poraza du\u017enika i klijenata op\u0107enito, uslijedilo je nekoliko godina relativnog mira, iako je vlada u sklopu antikriznih mjera vodila politiku o\u0161trih rezova i fleksibilizacije radnih odnosa koja je dovela do sna\u017enog pada pla\u0107a. Reakcije su bile slabe i dodatno ote\u017eane novim zakonskim rje\u0161enjima koja su sistematski slabila sindikate i ograni\u010davala pravo na protest. Tek nakon najave rezanja pla\u0107a u javnom sektoru za \u010detvrtinu sindikati su se mobilizirali, a jedan od ina\u010de prili\u010dno anemi\u010dnih zahtjeva protesta na koji se odazvalo 50 tisu\u0107a ljudi bio je i onaj o dr\u017eavnoj pomo\u0107i pri otplati kredita.<\/p>\n

Stidljive naznake mogu\u0107e dr\u017eavne intervencije u ovo podru\u010dje pojavile su se tek nakon tih doga\u0111aja, a Liviu Voinea, analiti\u010dar koji je ranije kritizirao popustljiv odnos vlasti prema bankama, postao je krajem 2012. godine ministar u vladi Victora Ponte. No njegov prijedlog rje\u0161enja svodio se u osnovi na dr\u017eavnu pomo\u0107 koja se izravno slijevala na ra\u010dune banaka, bez znatnijih promjena u obavezama du\u017enika optere\u0107enih kreditima. O\u010dekivano, mjera nije polu\u010dila osobite rezultate. Usporedbe radi, dr\u017eava je ranije spremno pristala na davanje garancija na iznos od 60 tisu\u0107a eura za nove hipotekarne kredite, nakon prijetnji banaka da \u0107e zbog visokog rizika prestati izdavati takve kredite.<\/p>\n

Vlasti su se malo ohrabrile tek nakon isteka aran\u017emana s MMF-om pro\u0161le godine te predlo\u017eile zakon o osobnom bankrotu. Ova mjera vrlo je skromna u svojim ambicijama, ali je ipak prije tri ili \u010detiri godine bila sasvim nezamisliva. Uz to, banke koje su izdavale kredite u \u0161vicarskim francima po\u010dele su diskretno vr\u0161iti konverzije u leve, uslijed velikog interesa javnosti za te\u010daj te valute i mjera u drugim zemljama. Dogodio se pomak i po pitanju provizija koje su ipak, nakon vi\u0161egodi\u0161njeg odga\u0111anja, djelomi\u010dno ograni\u010dene, no tek nakon sudskih tu\u017ebi u kojima je dokazano da su protuzakonite.<\/p>\n

Olak\u0161anje samo za odabrane<\/strong><\/p>\n

Sve to nije me\u0111utim rije\u0161ilo du\u017eni\u010dku krizu, ve\u0107 je prije imalo anesteti\u010dko djelovanje, daju\u0107i neku nadu du\u017enicima. Banke su, dakako, stare “nemoralne” provizije (prema rije\u010dima istaknutog du\u017enosnika centralne banke) po\u010dele zamjenjivati novima, koje se odnose na svakodnevne aktivnosti, poput naknada za upit u stanje ra\u010duna. Stoga je prije nekoliko tjedana nakon dugih debata izglasan zakon kojim se propisuje da se du\u017enik osloba\u0111a svih dugova ukoliko preda nekretninu banci. Dakako, takvo ne\u0161to je bilo nu\u017eno, a banke su morale u nekom trenutku prihvatiti svoju odgovornost za izdavanje neotplativih kredita, no zakon ne uklju\u010duje nikakvu distinkciju izme\u0111u du\u017enika.<\/p>\n

Na primjer, velik dio parlamentarnih zastupnika se tako rije\u0161io vlastitih kredita, a ve\u0107ina njih posjeduje vi\u0161e nekretnina. Zapravo, zakon predstavlja najve\u0107e olak\u0161anje upravo za one du\u017enike kojima je kredit poslu\u017eio za investiciju u gradnju druge nekretnine. Za one druge, koji bi nakon vi\u0161e godina pla\u0107anja visokih rata kredita sada mogli ostati bez jedine nekretnine samo kako bi se spasili neotplativih dugova, stvari stoje ne\u0161to druga\u010dije. Zakon jo\u0161 treba potpisati rumunjski predsjednik i postoji mogu\u0107nost da mu se naknadno dodaju neki uvjeti, poput onog o broju nekretnina du\u017enika. No kona\u010dna verzija te\u0161ko da \u0107e biti u korist ve\u0107ini, pa mnogi ostaju skepti\u010dni. Jedini doista pravedni zakon bi bio onaj koji bi doveo u pitanje ranije prakse banaka prilikom izdavanja kredita.<\/p>\n

U me\u0111uvremenu, banke su pod javnim pritiskom same predlo\u017eile bla\u017ee mjere za du\u017enike s hipotekom nad jedinom nekretninom. Atmosfera se dakle svakako promijenila, a svi su prihvatili da su banke poslovale nepo\u0161teno \u2013 i slegnuli ramenima. Stidljive mjere vlasti jo\u0161 su uvijek u pravilu usmjerene na za\u0161titu najbogatijih, pa prema njihovim “socijalnim” politikama uvijek treba biti oprezan. \u010cini se da postoji prostor za odre\u0111ene promjene u odnosima banaka i du\u017enika, no tek nakon vi\u0161egodi\u0161njeg zlostavljanja koje je dobilo zastra\u0161uju\u0107e razmjere. U svakom slu\u010daju, borba u kojoj smo do sada uglavnom gubili \u2013 se nastavlja.<\/p>\n

S engleskog preveo Nikola Vukobratovi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nakon desetlje\u0107a tzv. mjera \u0161tednje, bilo za vrijeme Ceau\u015fescua ili u tranziciji (privatizacije, masovna otpu\u0161tanja), prvi si puta je zna\u010dajan dio stanovni\u0161tva mogao priu\u0161titi pove\u0107anje potro\u0161nje…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":10681,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[213],"theme":[455],"country":[99],"articleformat":[450],"coauthors":[126],"class_list":["post-10677","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-financije","theme-rad","country-rumunjska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10677","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=10677"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10677\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10693,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10677\/revisions\/10693"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/10681"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=10677"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=10677"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=10677"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=10677"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=10677"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=10677"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=10677"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}