{"id":10640,"date":"2015-12-08T08:00:53","date_gmt":"2015-12-08T07:00:53","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=10640"},"modified":"2019-03-19T08:04:09","modified_gmt":"2019-03-19T07:04:09","slug":"cemu-sluzi-opcina-upitna-logika-decentralizacije-hrvatske","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=10640","title":{"rendered":"\u010cemu slu\u017ei op\u0107ina? Upitna logika decentralizacije Hrvatske"},"content":{"rendered":"

Geografska razvedenost i razlike u stupnju razvoja izme\u0111u razli\u010ditih regija Hrvatske periodi\u010dno izazivaju diskusije o potrebi promjene aktualnog neefikasnog sustava lokalne i regionalne samouprave. No ako argumenti o potrebi za promjenom i imaju utemeljenja, prijedlozi tih promjena \u010desto uklju\u010duju potencijalno znatna pogor\u0161anja.<\/strong><\/p>\n

“Hrvatskoj je potrebna decentralizacija”: gotovo da nije bilo politi\u010dkog aktera posljednjih godina koji na ovoj paroli nije temeljio zna\u010dajan dio vlastite predizborne platforme. To je naime bilo jedno od klju\u010dnih obe\u0107anja sadr\u017eanih u tzv. Planu 21<\/a> koji su liberalne stranke ponudile bira\u010dima na izborima 2011. godine, jo\u0161 ranije na njoj je “inzistirao<\/a>” biv\u0161i predsjednik Ivo Josipovi\u0107, a i nova je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarovi\u0107 sklona predstavljati<\/a> se kao zagovornica decentralizacije. Unato\u010d op\u0107oj sklonosti ovoj paroli, bilo bi pretjerano re\u0107i kako oko “decentralizacije” postoji konsenzus. Prije svega stoga \u0161to ona u razli\u010ditim interpretacijama zna\u010di razli\u010dite stvari, iako naj\u010de\u0161\u0107e zapravo ne zna\u010di ni\u0161ta konkretno.<\/p>\n

Nakon \u0161to je neo\u010dekivano dobar<\/a> izborni rezultat Mosta nezavisnih lista na nedavnim parlamentarnim izborima unio mali poreme\u0107aj u doma\u0107i parlamentarni sustav, pitanje “reforme lokalne i regionalne samouprave” brzo se iz prigodni\u010darske parole pretvorilo u jedno od klju\u010dnih politi\u010dkih pitanja. U poku\u0161aju da se od protestne stranke bez konzistentnih i razra\u0111enih politika pretvori u vode\u0107u snagu politi\u010dkog sistema, Most je ponudio listu kategori\u010dkih zahtjeva bez \u010dijeg provo\u0111enja ne\u0107e biti mogu\u0107e formiranje parlamentarne ve\u0107ine. Kako se ta lista zahtjeva sve vi\u0161e pretvarala u niz fraza oko kojih se na\u010delno mogu slo\u017eiti gotovo sve parlamentarne stranke, tako je pitanje smanjenja broja op\u0107ina i \u017eupanija sve vi\u0161e dolazilo u prvi plan kao jedna od rijetkih konkretnih i lako prepoznatljivih “mjera”.<\/p>\n

Logika iza zahtjeva za smanjenjem broja jedinica lokalne i regionalne samouprave me\u0111utim nije nova. Nju su godinama uporno zazivali<\/a> liberalni komentatori navode\u0107i naj\u010de\u0161\u0107e primjer Danske, koja je 2007. godine u sveobuhvatnoj reformi zna\u010dajno “srezala” broj svojih “\u017eupanija” (amter<\/em>) sa 16 na 5 novih regija (regioner<\/em>) te op\u0107ina (kommuner<\/em>) sa 270 na dana\u0161njih 98. Klju\u010dni motiv i legitimacija ove promjene bile su administrativne u\u0161tede. Prema obrazlo\u017eenju danskih vlasti, \u010dija su mi\u0161ljenja i argumentaciju nastojali prenijeti<\/a> i doma\u0107i mediji, samo smanjenje broja, kako administrativnog osoblja, tako i broja du\u017enosnika, znatno je olak\u0161alo dansko no\u0161enje s nedavnom ekonomskom krizom.<\/p>\n

Logika u\u0161tede<\/strong><\/p>\n

Unato\u010d ra\u0161irenom entuzijazmu prema “danskom modelu”, prevo\u0111enje tamo\u0161njih reformi pokazalo se znatno kompliciranijim. Obe\u0107anja iz Plana 21 brzo su se rasplinula u tek stidljive poku\u0161aje spajanja pojedinih ureda javne uprave, administrativnog spajanja bolnica ili sli\u010dnih poku\u0161aja sa sudovima, uz velike otpore. Naposljetku je vlada na odlasku i eksplicitno odustala od radikalnih poteza u ovom smjeru, isti\u010du\u0107i svoju potporu sustavu \u017eupanija vjerojatno dobrim dijelom i kako bi se izbjegla opasnost da opozicijska Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) na platformi borbe za o\u010duvanje lokalne autonomije pokrene uspje\u0161nu kampanju \u2013 za koju je i prije bilo kakvih radikalnih “rezova” pokazala veliki interes.<\/p>\n

S obzirom na konsenzus velikih stranaka oko nediranja u “osinje gnijezdo” \u017eupanija, agresivniji zagovor smanjenja broja jedinica samouprave na sebe su preuzele manje disidentske liste, poput stranke Ive Josipovi\u0107a, zatim Odr\u017eivog razvoja Hrvatske (ORaH) te naposljetku Mosta. No Most, \u010diji je lider Bo\u017eo Petrov (kao i dobar dio drugih zastupnika) svoju popularnost stekao dojmom racionalizacije i dobrog upravljanja na lokalnoj razini, nije ponudio neki razra\u0111en model “reforme” u ovom podru\u010dju. Ne \u010dudi stoga \u0161to se i Mostov predizborni prijedlog o formiranju “tri do \u010detiri regije” u kasnijim razradama sveo na prebacivanje nekih djelatnosti susjednim op\u0107inama i vrlo op\u0107enit, iako popularni zahtjev dugoro\u010dnog ukidanja “neodr\u017eivih” op\u0107ina.<\/p>\n

Termin “odr\u017eivosti” odnosi se na \u010dinjenicu da op\u0107ine i \u017eupanije za svoju djelatnost dobivaju tek mali dio poreznih prihoda koji se prikupljaju na njihovom podru\u010dju (10%) \u0161to zna\u010di da jedinice samouprave sa slabijom ekonomskom aktivno\u0161\u0107u i manjim primanjima stanovni\u0161tva ne mogu pokriti \u010dak ni tro\u0161kove osnovnih djelatnosti. Logika u\u0161tede njihovim ukidanjem me\u0111utim nosi sa sobom veliku opasnost da “ka\u017enjava” siroma\u0161ne krajeve. Oslanjanje na pitanje “odr\u017eivosti” zna\u010dilo bi da bi u bogatijim krajevima gotovo svako selo moglo biti op\u0107ina, dok bi se siroma\u0161niji krajevi spajali u gigantske op\u0107ine veli\u010dine dana\u0161njih \u017eupanija. Rije\u010d je svakako o reformama koje bi imale suprotne rezultate od proklamiranih ciljeva “olak\u0161avanja razvoja”, jer bi javne slu\u017ebe siroma\u0161nijem stanovni\u0161tvu lako mogle postati jo\u0161 nedostupnije.<\/p>\n

Nacionalno jedinstvo i kontrola \u017eupanijskih prora\u010duna<\/strong><\/p>\n

\u0160to vrijedi na lokalnoj, vrijedi i na regionalnoj razini: iako su liberalne stranke \u010desto bile nositelji zahtjeva za “racionalizacijom” lokalne i regionalne samouprave, pojedini krajevi u kojima one dominiraju pokazuju sna\u017ean otpor svakoj regionalizaciji koja se ne bi temeljila isklju\u010divo na konceptu financijske odr\u017eivosti. Me\u0111imurski \u017eupan iz redova liberalne Hrvatske narodne stranke (HNS) tako je u nedavnom intervjuu lokalnim novinama ustvrdio<\/a> kako je “Me\u0111imurje dovoljno samo sebi jer stvara i proizvodi, a na\u010dinom na koji funkcionira u javnom sektoru nije nikome na teret (…) Me\u0111imursko je gospodarstvo 2,5 posto hrvatskog gospodarstva, a u izvozu sudjelujemo s \u010detiri posto, dok u uvozu sudjelujemo s 1,9 posto.”<\/p>\n

Vlasti malenog Me\u0111imurja (oko 100 tisu\u0107a stanovnika), sli\u010dno kao i Istre (200 tisu\u0107a stanovnika), inzistiraju na zadr\u017eavanju vlastite posebne jedinice, dok decentralizaciju vide tek kao pove\u0107anje udjela koje \u017eupanije zadr\u017eavaju od poreznih prihoda, \u010dime bi dodatno oja\u010dali svoje ve\u0107 razvijenije krajeve. Dok se takva argumentacija uklapa u logiku “odr\u017eivosti”, ona ipak predstavlja ozbiljne izazove onima koji bi poku\u0161ali iscrtati granice “tri do \u010detiri” nove regije. Donekle suprotno prijedlozima za tako radikalno smanjenje, HDZ se u poku\u0161ajima da sklopi koaliciju s Mostom na\u010delno pozvao<\/a> na kriterije “efikasnosti i izvrsnosti” prilikom eventualne racionalizacije, iako su najskloniji zadr\u017eavanju postoje\u0107eg sustava \u017eupanija, uz povremeno kontradiktorne argumente.<\/p>\n

Tako je uz ne osobito uvjerljivu tvrdnju kako su se “gra\u0111ani naviknuli na \u017eupanije”, HDZ u nedavnim polemikama iz naftalina izvukao i upitni argument<\/a> iz ranih 1990-ih o velikim opasnostima “ja\u010danja povijesnih podjela izme\u0111u hrvatskih regija” koje navodno prijete nacionalnom jedinstvu. Obnova naziva \u017eupanija, nekada\u0161njih feudalnih institucija Kraljevine Ugarske, te je povijesne antagonizme tobo\u017ee trebala onemogu\u0107iti. Kriti\u010dari me\u0111utim nisu propustili primijetiti kako je ista stranka zapravo na vlasti u 12 od 21 \u017eupanije, i to uglavnom onima s manjim brojem stanovnika, \u0161to HDZ-u omogu\u0107ava servisiranje potreba svojeg bira\u010dkog tijela \u017eupanijskim prora\u010dunima, kao i kori\u0161tenje Hrvatske zajednice \u017eupanija kao svojeg politi\u010dkog poligona.<\/p>\n

Demokratizacija kao najbolja racionalizacija<\/strong><\/p>\n

Komplicirani odnosi i suprotstavljeni interesi \u0107e, kako se \u010dini, i dalje sprje\u010davati konkretne prijedloge “decentralizacije”, unato\u010d na\u010delnom konsenzusu politi\u010dkih aktera o potrebi za reformama u tom smjeru. Ta \u0107e pak situacija nastaviti davati materijala za liberalne lamentacije<\/a> prema kojima razvoj Hrvatske sprje\u010dava skupa administracija koja slu\u017ei “uhljebljivanju”, odnosno zapo\u0161ljavanju nepotrebnih ili nesposobnih \u010dinovnika. Koliko god bilo na\u010delno to\u010dno da sve instance vlasti doista slu\u017ee parcijalnom i selektivnom saniranju posljedica tranzicijske katastrofe prekomjernim zapo\u0161ljavanjem i gomilanjem nepotrebnih funkcija, logika kojom se takve prakse tobo\u017ee prokazuju ne nudi nikakvo uvjerljivo rje\u0161enje.<\/p>\n

Nejasno je naime kako bi spajanje manjih \u017eupanija u ve\u0107e regije samo po sebi smanjilo administraciju i \u010demu bi takve regije uop\u0107e slu\u017eile osim \u0161to bi osigurale ve\u0107e prora\u010dune onima koji bi u takvoj konstelaciji mogli vr\u0161iti regionalnu vlast. Osobito ako se uzme u obzir da je njihova konkretna nadle\u017enost (zdravstvo, \u0161kolstvo, odr\u017eavanje cesta, urbanisti\u010dko planiranje) evidentno primjerenija manjim teritorijalnim jedinicama. Nefunkcionalnost \u017eupanija nastalih spajanjem dviju do deset ranijih ve\u0107ih op\u0107ina dodatnim bi se ukrupnjavanjem samo pogor\u0161ala, pove\u0107avaju\u0107i istodobno i razvojne razlike izme\u0111u razli\u010ditih podru\u010dja. U me\u0111uvremenu, javni servisi poput zdravstvene za\u0161tite i obrazovanja jo\u0161 se uvijek u najve\u0107em dijelu zemlje odvijaju na razini razbijenih biv\u0161ih op\u0107ina, svojevremeno kreiranih kako bi takve usluge bile dostupne na manjim teritorijalnim jedinicama.<\/p>\n

Ideja osnovne i srednje \u0161kole ili primarne zdravstvene za\u0161tite na \u0161to manjoj geografskoj udaljenosti za svakog stanovnika suprotna je me\u0111utim ideji o pravu na samoupravu na temelju poreznih prihoda. Unato\u010d tobo\u017ee reformskom entuzijazmu, regionalizacija bi tako samo i\u0161la u smjeru i dosada\u0161njih tendencija u lokalnoj samoupravi koje su dovele do postoje\u0107e birokratizacije te sustavnog oduzimanja prava lokalnim zajednicama da odlu\u010duju o vlastitim poslovima. To je pak dovelo npr. do sasvim neprakti\u010dne situacije u kojoj stanovni\u0161tvo pojedinog sela ne mo\u017ee samostalno odlu\u010divati o sitnim komunalnim zahvatima ako na razini mjesnog odbora (MO) ne izabere kandidata sa strana\u010dkih lista koji \u0107e mu slu\u017eiti kao predsjednik. Nikome od reformista me\u0111utim nije palo na pamet da ukine vije\u0107a MO ili op\u0107ina u korist zborova zainteresiranog stanovni\u0161tva.<\/p>\n

Te\u0161ko se oteti dojmu kako bi, umjesto megalomanskih regija, osnovne javne slu\u017ebe trebalo spu\u0161tati na ni\u017ee razine, ne na temelju postoje\u0107ih prihoda, nego potreba stanovni\u0161tva za tim slu\u017ebama na odre\u0111enom teritoriju, a lokalne du\u017enosnike pla\u0107ene da “donose odluke” zamijeniti doista jeftinijim i racionalnijim neposrednim, dobrovoljnim i volonterskim sudjelovanjem stanovnika u odlu\u010divanju. No op\u0107ina po mjeri osnovnih potreba stanovni\u0161tva i racionalizacija tro\u0161kova demokratizacijom prava na odlu\u010divanje te\u0161ko da \u0107e na\u0107i svoje mjesto me\u0111u kratkoro\u010dnim ili dugoro\u010dnim planovima “decentralizacije”. Za takvu bi promjenu ionako trebalo znatno vi\u0161e od bilo koje “reforme”.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

“Hrvatskoj je potrebna decentralizacija”: gotovo da nije bilo politi\u010dkog aktera posljednjih godina koji na ovoj paroli nije temeljio zna\u010dajan dio vlastite predizborne platforme….<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":10651,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[110],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[26],"class_list":["post-10640","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-drzava","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10640","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=10640"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10640\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":27155,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10640\/revisions\/27155"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/10651"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=10640"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=10640"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=10640"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=10640"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=10640"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=10640"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=10640"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}