{"id":10376,"date":"2015-11-26T08:00:56","date_gmt":"2015-11-26T07:00:56","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=10376"},"modified":"2015-11-26T11:26:20","modified_gmt":"2015-11-26T10:26:20","slug":"do-podne-alija-a-od-podne-sta-das","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=10376","title":{"rendered":"Do podne Alija, a od podne \u0161ta da\u0161…"},"content":{"rendered":"

Ve\u0107inski pozitivan status Alije Izetbegovi\u0107a u “bo\u0161nja\u010dkom dijelu” Federacije BiH u prili\u010dnoj je mjeri zasnovan na predod\u017ebi o njemu kao borcu za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu, nasuprot srpskim i hrvatskim secesionisti\u010dkim politikama. Ipak, njegov ideolo\u0161ki profil i politi\u010dka praksa sugeriraju pone\u0161to druk\u010diju perspektivu. Nova knjiga Mustafe \u010cengi\u0107a uvjerljivo demontira osnovne mitove o Izetbegovi\u0107evoj politici, ali i svjedo\u010di ograni\u010denjima liberalne kritike te politike.<\/strong><\/p>\n

Odavno ni jedna doma\u0107a politolo\u0161ka knjiga<\/a> nije izazvala takvu pometnju u dijelu Federacije sa bo\u0161nja\u010dkom ve\u0107inom koliko, dugo pripremana, studija dugogodi\u0161njeg novinara, publiciste i v.d. jugoslovenskog ministra obrazovanja Mustafe \u010cengi\u0107a: Alija Izetbegovi\u0107 \u2013 jaha\u010d apokalipse ili an\u0111eo mira? (Kult Sarajevo 2015). Nakon pompezne promocije u prostorijama ANU BiH u Sarajevu, na autora se, a zbog o\u010diglednog sugerisanja da je Izetbegovi\u0107ev lik i djelo vi\u0161e odgovarao prvome dijelu naslova knjige, pokrenula svekolika hajka.<\/p>\n

Knjigu jo\u0161 niko temeljito nije ni pro\u010ditao, a \u010cengi\u0107 je, bez ikakvog razmatranja argumenata koje je iznio, ekspresno progla\u0161en<\/a> komunisti\u010dkim vampirom i udba\u0161em, \u010dije tvrdnje o ideologiji i politici bo\u0161nja\u010dkog ratnog lidera ne zaostaju za \u010detni\u010dkom propagandom u \u010dijoj su, podrazumijeva se, slu\u017ebi.\u00a0Izetbegovi\u0107eve ideolo\u0161ke i medijske apologete ponajvi\u0161e je pogodila autorova ocjena Izetbegovi\u0107eve politike kao “velike la\u017ei”, na osnovu koje je kreiran i sam mit o Aliji Izetbegovi\u0107u kao osobi visokih moralnih kvaliteta, promotoru demokratije i liberalnih vrijednosti, za\u0161titniku multietni\u010dkog dru\u0161tva, “kralju mudraca<\/a>“.<\/p>\n

Autorova ambicija i \u010ditateljevo razo\u010daranje<\/b><\/p>\n

La\u017ei, bez koje bi se, kako je autor izjavio u jednom od brojnih intervjua, Izetbegovi\u0107eva “Stranka demokratske akcije… ve\u0107 odavno na\u0161la na politi\u010dkim marginama jer nema \u0161ta da ponudi, jer se istro\u0161ila i jer je ogrezla u u lopovluk i nemoral.” Su\u0161tina \u010cengi\u0107evog demistifikovanja “velike la\u017ei” le\u017ei u tvrdnji koju su ve\u0107 mnogo puta ponovili i u svojim \u010dlancima i knjigama dokazima potkrijepili Izetbegovi\u0107evi politi\u010dki protivnici i kriti\u010dari (Adil Zulfikarpa\u0161i\u0107<\/a>, Muhamed Filipovi\u0107<\/a>, Sefer Halilovi\u0107<\/a>, Muhamed Borogovac<\/a>, Munir Alibabi\u0107<\/a>, Dra\u017een Pehar<\/a>\u00a0itd.), a glasi da je Alija Izetbegovi\u0107 svoju navodnu borbu za multietni\u010dku i multikonfesionalnu Republiku BiH koristio kao paravan za politiku njene unutra\u0161nje podjele i stvaranje islamske dr\u017eavice, u skladu sa na\u010delima svoga pamfleta Islamska deklaracija<\/a>\u00a0iz 1970., a zbog kojeg je u Sarajevskom procesu 1983. osu\u0111en na dugogodi\u0161nju robiju. “Apsurdno je da su Bo\u0161njaci, fakti\u010dki, vodili rat za podjelu zemlje, a da toga nisu bili svjesni”, zaklju\u010dio je \u010cengi\u0107 u intervjuu<\/a> za portal nap.ba.<\/p>\n

Velika autorova ambicija da razrije\u0161i najzamr\u0161eniji gordijev \u010dvor nedavne bo\u0161nja\u010dke historije ogleda se u bombasti\u010dnim i vrlo obe\u0107avaju\u0107im naslovima poglavlja: “O istini”, “O Bosni i Bo\u0161njacima”, “Da li je rat bio neizbje\u017ean?”, “O Stranci demokratske akcije”, “O politici i religiji”, “O jedinstvenoj BiH”, “O komunizmu i antifa\u0161izmu”, “Dr\u017eava i demokratija”, “SDA i nacionalizam”, “O Bo\u0161nja\u010dkom identitetu”, “O islamskom bratstvu”, “O pro\u0161losti i budu\u0107nosti”, “Epilog” i mno\u0161tvu podnaslova koji su primjereniji fakultetskoj skripti nego ne\u010demu \u0161to pretenduje da bude ozbiljno politolo\u0161ko ispitivanje.<\/p>\n

Da razo\u010darenje za svakoga ko se bavi likom i djelom Alije Izetbegovi\u0107a bude ve\u0107e, knjiga ni sadr\u017eajem nije opravdala senzaciju koju je izazvala. Samo usporedbom kori\u0161tene bibliografije i iznesenih teza lako je zaklju\u010diti da autor, uz duge i posve bespotrebne egzegeze politi\u010dkog stanja u SFRJ i BiH i esejisti\u010dke, a ne znanstvene, usporedbe Izetbegovi\u0107a sa Hamijom Pozdercom i drugim titoisti\u010dkim muslimanskim liderima u SR BiH, nije izneo ni\u0161ta naro\u010dito novo \u0161to ve\u0107 o Izetbegovi\u0107u javno nisu izjavljivali i pisali njegovi, ve\u0107 spomenuti, protivnici. Radi se, manje-vi\u0161e, o kompilaciji njihovih argumenata koja u nekim poglavljima zaista segment po segment, dokumentovano i kvalitetno de\u0161ifruje Izetbegovi\u0107evu politi\u010dku strategiju i taktiku, da bi se potom izgubila u kolumnisti\u010dko-esejisti\u010dkim lutanjima bez i jedne fusnote.<\/p>\n

Izetbegovi\u0107: utopist s gre\u0161kom<\/strong><\/p>\n

Nakon \u0161to nam u prva \u010detiri poglavlja, posve suvi\u0161no, obja\u0161njava \u0161ta je to hrvatsko, a \u0161ta srpsko pitanje u BiH, \u0161ta je dru\u0161tvena svijest, koje \u010detiri vrste muslimana je klasifikovao islamski mislilac Seid Husein Naser, gdje tu spadaju Alija Izetbegovi\u0107 i njegovi sljedbenici i \u0161ta to zna\u010di “baliluk” (ba\u0161 kao da se radi o gomili nabacanih teza za kolumne, a ne znanstvenoj sintezi), autor kona\u010dno postavlja pitanje na koje bi njegova studija trebala dati konkretne odgovore: “Koliko je bo\u0161nja\u010dka strana koju je predvodio Alija izetbegovi\u0107 \u017ertva nepopustljivosti druge dvije strane, srpske i hrvatske, a koliko je i sama pogre\u0161nom politikom i svjesnim destrukcijama doprinijela da ideja jedinstvene Bosne i Hercegovine postane vi\u0161e politi\u010dka utopija nego realan politi\u010dki projekat, vi\u0161e korijenita pogre\u0161ka nego temeljna istina?”<\/p>\n

Pogre\u0161na politika se, za \u010cengi\u0107a, ogleda u Izetbegovi\u0107evom destruktivnom odnosu prema bosanskohercegova\u010dkoj dr\u017eavnosti, odnosno konceptu gra\u0111anske dr\u017eave po modelu “jedan \u010dovjek, jedan glas” koju je 1992. priznao UN. Izetbegovi\u0107 je, smatra \u010cengi\u0107, djelovao u \u010detiri faze: “U prvoj fazi se nedvojbeno, ali potpuno na\u010delno, govori o opredjeljenju i spremnosti da se BiH, kao cjelina, brani svim sredstvima. U drugoj fazi se konstruira dr\u017eavno-pravna i politi\u010dka praksa potpuno suprotna proklamiranom cilju. U tre\u0107oj fazi se pokre\u0107u, prvo tajni a potom otvoreni razgovori o podjeli zemlje. U \u010detvrtoj fazi se fatalisti\u010dki konstatuje da od jedinstvene BiH nema ni\u0161ta i da je za Bo\u0161njake najbolje da stvore nacionalnu vjersku dr\u017eavicu.”<\/p>\n

Autor pobija tezu da se radilo o Izetbegovi\u0107evoj postupnoj politi\u010dkoj transformaciji i postepenom razo\u010darenju u zajedni\u010dki \u017eivot, kao \u0161to njegovo “ne\u0107kanje” u vezi dr\u017eavno-pravnog ure\u0111enja BiH nastoje tuma\u010diti SDA apologeti. Za \u010cengi\u0107a, a to je dio knjige gdje zaista pose\u017ee za konkretnim dokumentima i Izetbegovi\u0107evim izjavama i govorima, Izetbegovi\u0107eva odbojnost prema bilo kakvom konceptu gra\u0111anstva i zapadnog koncepta nacije zapo\u010dinje jo\u0161 u doba njegovog njegovog \u010dlanstva u organizaciji Mladi muslimani, uo\u010di i tokom Drugog svjetskog rata: “I dok drugi krvare u borbi protiv fa\u0161izma, Mladi muslimani raspravljaju o moralu i islamskim du\u017enostima. Moralna i intelektualna hipokrizija ovih mladih ljudi, njihova potpuna dehumanizacija i otu\u0111enje, mogu da imaju jedino obja\u0161njenje u tome da u fa\u0161izmu i fa\u0161isti\u010dkoj NDH nisu vidjeli nikakvu opasnost po islam i zbog toga im je taj re\u017eim bio prihvatljiv, pa ga nisu osporavali, niti mu se odupirali\u2026 Kada je 1943. godine Bosnu i Hercegovinu posjetio Hitlerov izaslanik veliki muftija jerusalemski El-Huseini da agituje za fa\u0161isti\u010dku Njema\u010dku kao \u2018prirodnu saveznicu hrvatskih muslimana\u2019\u2026 u Sarajevu i Gora\u017edu su ga sa posebnim odu\u0161evljenjem do\u010dekali pripadnici Mladih muslimana koji su pomagali organizaciju njegove posjete.”<\/p>\n

Da na\u0161i \u017eive s na\u0161ima, a njihovi s njihovima<\/strong><\/p>\n

Autor nagla\u0161ava da je Izetbegovi\u0107eva Stranka demokratske akcije 1990. u potpunosti preuzela naslje\u0111e mladomuslimanske ideologije, prema kojoj je svako “ko od sebe gura ono \u0161to islam nau\u010dava, bezbo\u017enik, bludnik, beskarakteran, pohlepan, razularen\u2026 brutalna sirova priroda\u2026 s kojom treba iza\u0107i na kraj\u2026” i prema kojoj \u0107e se kada ustreba upotrijebiti sila “ne \u0161tede\u0107i protivnika”. Mladomuslimanska ideologija, pi\u0161e \u010cengi\u0107, nesumnjivo izbija iz Izetbegovi\u0107ve Islamske deklaracije u kojoj stoji da “nema mira i koegzistencije izme\u0111u islamske vjere i neislamskih dru\u0161tvenih i politi\u010dkih institucija”, a koja je posebno do\u0161la do izra\u017eaja na predizbornom skupu SDA u Velikoj Kladu\u0161i, kada je Alija Izetbegovi\u0107 poru\u010dio da \u0107e “ako zatreba Muslimani, ako zatreba oru\u017ejem braniti Bosnu”, te da \u0107e, ako Slovenija i Hrvatska iza\u0111u iz Jugoslavije, proglasiti samostalnost Bosne i Heregovine.<\/p>\n

“Takvu alternativu isti\u010de pred vi\u0161e od 200.000 ljudi, me\u0111u kojima dominiraju vjerski fanatici koji u delirijumu ma\u0161u zelenim zastavama i isukanim sabljama. Obu\u010deni u arapske gulabije, oni prijete smr\u0107u neprijateljima islama. Kako sami Muslimani mogu braniti Bosnu i Hercegovinu? Od koga? Jesu li druga dva naroda voljna da je brane? Je li odbrana Bosne i Hercgovine isto \u0161to i odbrana islama?”, pita se autor i odgovara uspore\u0111uju\u0107i dvije Izetbegovi\u0107eve misli izre\u010dene u rasponu od vi\u0161e od 20 godina. Prva je ona iz Islamske deklaracije, prema kojoj “Islamski poredak mo\u017ee se ostvariti samo u zemljama u kojima Muslimani predstavljaju ve\u0107inu stanovni\u0161tva.\u00a0Bez ove ve\u0107ine, islamski poredak se svodi samo na vlast (jer nedostaje drugi elemenat\u2013 islamsko dru\u0161tvo) i mo\u017ee se pretvoriti u nasilje”, a druga sa jednog od zeni\u010dkih savjetovanja SDA-ovaca u novembru 1993. godine.<\/p>\n

Tada je otvoreno priznao da se od dijela BiH treba stvoriti “dr\u017eava u kojoj \u0107e biti 80 posto Muslimana i bit \u0107e muslimanska ili bo\u0161nja\u010dka, kako ho\u0107ete, koliko je Francuska uprkos tome \u0161to tamo ima, tako 3 miliona Arapa, itd. francuska dr\u017eava i tu je predsjednik Vlade i predsjednik Republike i svi su ministri Francuzi. Druga\u010dije ne mo\u017ee. Prema tome, mislim da je ta \u010dinjenica da \u0107e njih biti jo\u0161 oko 10 posto jednih i drugih unutra, ne mijenja na stvari da narod koji je izborio dr\u017eavu ima sva prava.” \u010cengi\u0107 izra\u017eava sumnju da je Izetbegovi\u0107 bio toliko naivan da misli da \u0107e stvoriti dr\u017eavu koja \u0107e, u potpunsti biti bazirana na \u0161erijatskim principima, “ne samo zbg toga \u0161to bi Evropa sprije\u010dila stvaranje takve tvorevine, nego zbog toga \u0161to Bo\u0161njaci-muslimani nisu spremni da takvu ideju podr\u017ee”.<\/p>\n

Izetbegovi\u0107 je namjeravao da za to stvori neophodne preduslove tako \u0161to \u0107e dobiti “svoj dio teritorije sa svim atributima dr\u017eavnosti i da na taj na\u010din trajno osigura svoje vlastodr\u017ea\u010dke apetite.” Vrlo je, u tom smislu indikativno prisje\u0107anje kontroverznog re\u017eisera Emira Kusturice<\/a> na jedan od privatnih razgovora koje je neposredno pred rat vodio sa Izetbegovi\u0107em kada mu je Izetbegovi\u0107 izrekao sljede\u0107e: “Vidje\u0107emo, mi \u0107emo probati sve mirne varijante. Ako budemo morali da se borimo, borit \u0107emo se. Zna\u0161, ja bih najra\u0111e da se sa Srbima dogovorimo. Slo\u017eio bih se da preseljavamo na\u0161e iz regija u kojima smo manjina, a Srbi ve\u0107ina, u na\u0161a ve\u0107inska podru\u010dja. Isto bi vrijedilo za Srbe. Da na\u0161i \u017eive sa na\u0161ima, a njihovi sa njihovima i mirna Bosna.”<\/p>\n

U i\u0161\u010dekivanju prave analize<\/strong><\/p>\n

Pa ipak, unato\u010d svim poslo\u017eenim argumentima u prilog stvarnih, a ne propagandnih Izetbegovi\u0107evih ciljeva, \u010cengi\u0107eva, kao i sve dosada\u0161nje bosansko-hercegova\u010dko gra\u0111anske i lijevo-liberalne kritike, ima istu manu. Prvo, zbog \u010dega se od ideologa i politi\u010dara njegove profilacije, dakle nekoga ko osniva jednoetni\u010dku i jednovjersku partiju o\u010dekivalo da \u0107e se apriori zalagati za gra\u0111ansku BiH? Drugo, da li su za takvu BiH, s obzirom na kolaps rigidnog staljinoidnog birokratskog re\u017eima i trijumfa narodnja\u010dko-nacionalisti\u010dkih partija i kod Srba i kod Hrvata i Muslimana postojali ikakvi preduslovi?<\/p>\n

Ako se, nemaju\u0107i ozbiljne politi\u010dke protivnike, Franjo Tu\u0111man, priznaju\u0107i suverenost BiH, formalno zalagao za gra\u0111ansku Hrvasku koja priznaje ljudska prava svim svojim gra\u0111anima, a zapravo radio na etni\u010dkom \u010di\u0161\u0107enju Srba i podjeli susjedne dr\u017eave, i ako je Slobodan Milo\u0161evi\u0107, pod krinkom jugoslovenstva tako\u0111er nastojao \u0161to ve\u0107i komad raspadaju\u0107e dr\u017eave zadr\u017eati za Srbiju, ukoliko su rukovodstva bosanskih Srba i Hrvata vrlo transparentno iskazivala, ako ne secesionisti\u010dke, a ono namjere etnoteritorijalne reorganizacije BiH, zbog \u010dega bi se od politi\u010dara vrlo jasne islamisti\u010dke politi\u010dke linije kao \u0161to je bio Izetbegovi\u0107, o\u010dekivalo da gra\u0111anski model koristi u bilo koje druge svrhe, osim kao paravan svojih stvarnih namjera?<\/p>\n

Sve da je druga\u010dije htio \u2013 a iz niza dokumenata je vidljivo da nije \u2013 to bi, u datom politi\u010dkom kontekstu bilo neizvedivo. Izetbegovi\u0107 je, kao i svi akteri jugoslovenske krize 1990-ih, svjesno odabrao ratnu opciju, kako bi u haosu raspada i dr\u017eavno-pravnom vaakumu, \u0161to vi\u0161e teritorije obezbijedio za dr\u017eavnu ili subdr\u017eavnu tvorevinu u kojoj bi implementirao vlastite politi\u010dko-ideolo\u0161ke norme. Prema tome, \u010cengi\u0107 se u svome djelu, kao i ve\u0107ina njegovih prethodnika sa izuzetkom Dra\u017eena Pehara, odmakao od strogog analiti\u010dkog pristupa, te smo umjesto nau\u010dnog obrazlo\u017eenja zbog \u010dega je Izetbegovi\u0107 vodio svoju politiku, dobili jo\u0161 jedno uvrije\u0111eno zamjeranje narodnja\u010dkoj desnici da ne igra po pravilima koja su joj zacrtali lijevo-liberalni intelektualci i fantasti koji joj poput sve\u0161tenika gra\u0111anske misli spo\u010ditavaju “bezobrazluk i nemoral”. Ba\u0161 kao da su 1990-tih oni dobili izbore, a ne Izetbegovi\u0107 i njegova mladomuslimanska “disidentska” grupa.<\/p>\n

Dobra strana \u010cengi\u0107evog djela jeste u tome \u0161to je ponavljanjem nekih argumenata uzburkalo ve\u0107insko javno mnijenje u kojem Izetbegovi\u0107 jo\u0161 uvijek ima status nedodirljive svetinje, ali na ozbiljnu istoriografsko-politolo\u0161ku analizu Izetbgovi\u0107evg lika i djela morat \u0107emo pri\u010dekati jo\u0161 neko vrijeme.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Odavno ni jedna doma\u0107a politolo\u0161ka knjiga nije izazvala takvu pometnju u dijelu Federacije sa bo\u0161nja\u010dkom ve\u0107inom koliko, dugo pripremana, studija dugogodi\u0161njeg novinara…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":10380,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[103,34],"theme":[456,455],"country":[35],"articleformat":[450],"coauthors":[83],"class_list":["post-10376","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-ideologija","tag-tranzicija","theme-politika","theme-rad","country-bih","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10376","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=10376"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10376\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10446,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10376\/revisions\/10446"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/10380"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=10376"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=10376"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=10376"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=10376"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=10376"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=10376"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=10376"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}